Teleskop kao poklon – savjeti o kupovini

Teleskop je čest izbor kao poklon za rođendan ili Božić, nerijetko za djecu i mlade koje zanima znanost i astronomija. Od velikog izbora različitih vrsta teleskopa i cijena, nije lako napraviti dobar izbor. Ovim tekstom pokušati ću razbiti neke mitove o teleskopima i nadam se da ću vam olakšati kupovinu.

Teleskop nije nužan za astronomiju kao hobi. Prije nego što sam kupio teleskop, dvije godine koristio sam samo dalekozor. Dalekozor je odlična sprava za astronomiju, jednostavan za upotrebu, prenosiv, a može se koristiti i za promatranja u prirodi. Detaljnije pročitajte u članku o dalekozorima u astronomiji.

Mit br. 1: Dječji teleskop

Ne postoji “dječji teleskop”!

Teleskopi služe za gledanje svemira. Pravog svemira koji je jednak za sve nas koji u njemu živimo. Teleskopi nisu igračke! Kupite li teleskop-igračku ne možete od njega očekivati da će vam pokazati nebeske ljepote kao što niti od autića na pedale ne možete očekivati da će se voziti u stvarnom prometu.

Teleskopi mogu, doduše, biti masivni i teški, no takvi su uglavnom oni skuplji. U ovom tekstu ograničiti ćemo se na izbor povoljnijih teleskopa koji su težinom uglavnom ispod 10 kg.

Djeca se lako razočaraju, pa izbjegavajte jeftine teleskope. Komplicirani su za sastavljanje i upravljanje, klimavi su (slika se trese), slabe su svjetlosne moći (slika je tamna). Minimalni iznos za teleskop ne bi trebao biti manji od 1500-2000 kuna. Sve jeftinije od toga će u 90% slučajeva završiti u ormaru ili na Njuškalu, a dijete će izgubiti volju za astronomijom.

Mit br. 2: Povećanje teleskopa

Povećanje teleskopa nije njihova presudna karakteristika!

Teleskop koji se reklamira sa 565x povećanjem treba u širokom luku izbjegavati. Primarna funkcija teleskopa je skupljanje svjetlosti! Veći promjer objektiva = veća površina = sjajnija i oštrija slika. Velika povećanja koriste se samo za opažanje planeta, a i u tom slučaju rijetko kada će se moći koristiti više od 200x.

Ograničavajući faktori za postizanje velikog povećanja su promjer teleskopa i stabilnost atmosfere. Maksimalno moguće povećanje okvirno se računa kao promjer objektiva teleskopa u milimetrima pomnožen sa 2. Maleni 60 mm teleskop može podnijeti povećanje od 120x, nipošto 300x ili više kao što se često navodi.

Objekte dubokog svemira (maglice, galaktike, skupovi zvijezda) najbolje je opažati na malim i umjerenim povećanjima (30x – 100x). Naša najbliža galaktika M31 u Andromedi prividno je 6x veća od punog Mjeseca! Velika maglica u Orionu, M42, dvostruko je veća.

Mit br. 3: Tronožac

Teleskop uopće ne treba imati tronožac!

Najveći neprijatelj za astronoma početnika je – klimava montaža. Čak i maleni teleskop može biti optički solidan, ali ako se slika trese pri najmanjem dodiru i vjetru, to će biti vrlo frustrirajuće iskustvo. Teleskopi sa lećama, refraktori, često imaju dugačku cijev pa efekt poluge pogoršava situaciju.

Stvar spašava tzv. dobson montaža – drvena kutija s polukružnim utorima gdje se stavi teleskop koji ima “krugove” na cijevi. Jednostavno, efektno i stabilno.

Korado Korlević impresioniran velikim dobson teleskopom. Izvor: arhiva AD Beskraj

Mit br. 4: Ekvatorijalna montaža

Ekvatorijalna montaža je komplicirana za upotrebu i kod jeftinih teleskopa vrlo nestabilna!

Ne znate što je ekvatorijalna montaža? Učinite si uslugu i nemojte kupovati teleskop sa takvom montažom. Za početnike, naročito djecu, zbunjujuća je i komplicirana što rezultira frustracijama. Najbolja montaža za početnika je alt-azimutalna: pomaci su jednostavno gore-dolje, lijevo-desno. No sad kad ste to pročitali, pazite da montaža bude čvrsta – bolje stabilna montaža nego veći teleskop.

Alt-azimutalne montaže možete prepoznati pod oznakama “ALT-AZ” ili samo “AZ”. Dobsoni su također alt-azimutalni.

Ekvatorijalna montaža

Ekvatorijalne montaže imaju jednu os koja se usmjerava prema Sjevernjači. Pravilno namještena ekvatorijalna montaža omogućava praćenje objekata na nebu okretanjem samo jedne osi. U praksi to znači puno “koji je ovo vrag” i “šta sad da radim” pitanja prilikom slaganja montaže. Montaža se treba i balansirati, pa ako to ne napravite kako treba, teleskop će vas zveknuti po glavi kada otpustite kočnice.

Teleskopi sa ekvatorijalnom montažom obično negdje u nazivu imaju oznaku “EQ”.

Mit br. 6: Kompjuterizirani teleskop

Teleskopi sa bazom podataka i elektronskim kontrolerom neće vam olakšati snalaženje na nebu!

Takvi teleskopi nisu u mogućnosti bez ljudske pomoći tražiti nebeske objekte – treba ih kalibrirati. To znači – nivelirati, odrediti sjever, identificirati i teleskopom pronaći nekoliko sjajnih zvijezda na nebu. Tek tada će se teleskop moći pravilno orjentirati na objekt kojeg odaberete iz baze podataka. Ako se već trudite vizualno naći tih nekoliko zvijezda na nebu, onda možete pronaći i druge objekte uz pomoć karte neba, bilo papirnate ili mobilne aplikacije. Razliku u cijeni rađe potrošite na kvalitetniji teleskop.

Mit br. 7: slika kao na fotografijama

Slika u okularu nije ni približno slična astronomskim fotografijama!

Šarene maglice vidljive su jedino na fotkama dugih ekspozicija. Kroz teleskop ćete uglavnom gledati mutne sive mrlje i malene točkice. Objekti na nebu su tamni, a ljudskom oku treba jako puno svjetlosti da bi raspoznalo boje.

Niti najveći teleskopi ne pokazuju boje i detalje kao što se vide na fotografijama pa ako ste to očekivali, odustanite od kupovine. Boje se mogu vidjeti tek na nekim zvijezdama i suptilne nijanse na planetima. To je sve.

Poanta je vidjeti svemir vlastitim očima. Osjećaj kada gledate galaktiku čija je svjetlost na put krenula dok su još dinosauri šetali Zemljom, nezamjenjiv je!

Gdje kupiti teleskop?

Teleskope nemojte kupovati u supermarketima i shopping centrima. Loše su kvalitete, klimavi, slabe svjetlosne moći, prodavači uglavnom o teleskopima neće znati ništa više od onoga što piše na kutiji.

Teleskop obavezno kupite kod znalaca. U Hrvatskoj to su tek dvije trgovine – Teleskop centar te OI Optimus. Obje trgovine vode entuzijasti koji će vam rado pomoći u odabiru pa im se obratite s povjerenjem. OI Optimus je samo internet trgovina, a Teleskop centar ima dućan u Zagrebu. Izbor možete proširiti potragom po stranim internet trgovinama, ako naručujete iz EU, ne morate plaćati carinu.

Otvorenje Teleskop centra u Zagrebu, rujan 2010.

Ali, teleskopi su skupi!

I jesu i nisu. Sada su znatno jeftiniji i kvalitetniji nego krajem devedesetih kada sam se počeo baviti praktičnom astronomijom. Ako nemate barem 1500 kn za teleskop, bolje razmislite o nekoj knjizi, kalendaru sa fotografijama, posteru…ili jednostavno, štedite za kvalitetniji teleskop.

Što se sve dobije u paketu?

Osim teleskopa i montaže najčešće dobijete dva okulara, znači dva različita povećanja. Ako ih se nudi više za malo novaca – nemojte kupovati. To je garancija loše kvalitete. U optici nema magije kojom bi se mogla dobiti kvaliteta za male novce.

Dobra investicija je barlow leća – pomoću nje se dobivaju veća povećanja korisna za Mjesec i planete. Okular se stavlja u barlow leću i povećanje postaje veće za oznaku koju leća nosi – 2x, 2.5x ili 3x (barlow leća ima samo jednu od ovih oznaka!). Uz barlow leću od 2x, okular žarišne duljine 20mm daje povećanje poput okulara od 10mm bez barlow leće (20 mm/2x = 10 mm). Pazite dakle ako teleskop dolazi sa 20 mm i 10 mm okularima! U tom slučaju uzmite 2.5x ili 3x barlow da se ne kopiraju žarišne duljine.

Povećanje se računa tako da žarišnu duljinu teleskopa podijelite sa žarišnom duljinom okulara. Dakle, teleskop žarišne 900 mm i okular od 10 mm daju (900/10) 90x povećanje. Sa 2x barlow lećom povećanje je dvostruko veće – 180x.

Cijene barlow leća su 230 – 350 kn.

Koji teleskop kupiti?

Da, ima ih puno. Zadržati ćemo se na jeftinijim početničkim teleskopima. Kod njih zaboravite astrofotografiju kroz teleskop – biti će štosno ufotkati Mjesec i Jupiter mobitelom, ali to je uglavnom sve. Linkovi vode na stranice Teleskop centra i njemačkog Teleskop Service (skraćeno: TS) čiji je OI Optimus zastupnik za Hrvatsku.

Najvažnije oznake teleskopa su promjer objektiva i žarišna duljina. Teleskop 60/900 ima promjer 60 mm i žarišnu duljinu 900 mm. 60mm je malen promjer i nemojte ga kupovati ako baš ne morate. Ako morate, uzmite alt-azimutalnu verziju (675 kn) umjesto ekvatorijalne, biti će lakši za korištenje. U TS-u 70mm verzija je € 115. Celestron Astromaster 70 je nešto skuplji (€ 130), ali je vrlo lijepog dizajna i jednostavan za upotrebu.

Vrste teleskopa:

  • Refraktor = refrakcija (lom) svjetlosti = objektiv ima leću.
  • Reflektor = refleksija (odbijanje) svjetlosti = objektiv ima zrcalo.
  • Katadiopter – najčešće ima dva zrcala i jednu leću.

Za više informacija pročitajte (pra)stari FAQ o teleskopima.

114/900 reflektor nije loš izbor. Promjer od 114mm prima dovoljno svjetlosti za sjajnije maglice i zvjezdane skupove, naročito ako se maknete iz grada pod tamno nebo. Mjesec će biti fantastičan, na Jupiteru se naziru detalji u prugama, a Saturn pokazuje Cassinijevu pukotinu u prstenu. Montaža EQ2 bi mogla biti stabilnija. Cijeni od 1490 kn dodajte još cijenu barlow leće jer povećanje od 90x nije dovoljno za planete. Nezgodno je što dolazi sa 10 mm i 20 mm okularima. TS StarScope 114 je € 169. Nisam oduševljen izborom okulara.

114/900 Tasco teleskop. Izvor: arhiva AD Beskraj.

90/900 refraktor je ekvivalent gornjem reflektoru. Nešto je skuplji, 1850 kn, ali ima kvalitetnu alt-azimutalnu montažu koja je jednostavna za korištenje. Kod TS (OI Optimus) možete nabaviti Celestron Astromaster 90 za € 235. Slična je cijena i za verziju na ekvatorijalnoj montaži.

Promatranje Sunca s 120/1200 refraktorom na ekvatorijalnoj montaži. Izvor: arhiva AD Beskraj

Najbolja opcija je 150/1200 dobson teleskop. Cijena od 2390 kn je vrlo povoljna, a promjer od 150 mm dovoljan je za godine i godine uživanja u pogledu na maglice i planete. Veća verzija od 200 mm je još bolja, no 1000 kn skuplja. TS nudi 150mm dobson za € 300. Računajte da se isplati nabaviti ove teleskope jer ako prestane interes za astronomijom, bez problema ćete ih moći prodati na Njuškalu.

SkyWatcher 150/1200

Maleni dobson 130/650 je štosan stolni teleskop, no kratka žarišna znači da optička os mora biti vrlo precizno namještena, a veća povećanja nisu dovoljno oštra i kontrastna. S cijenom od 1750 kn, osobno bi rađe odabrao nešto drugo. TS nudi 100mm Orion SkyScanner kratki dobson za € 139.

Maksutov teleskopi su nešto skuplji, ali jako dobri za promatranje planeta. Prednost im je što su kratki i kompaktni. 90/1250 dođe 1500 kn, a 102/1300 1940 kn – i to samo za optičku cijev, bez montaže. TS nudi 90mm maksutov sa malenom stolnom dobson montažom za € 235.

Imate li kakvih pitanja za konkretne teleskope ili ako vam treba još koji savjet, slobodno napišite komentar!

Do tada, pročitajte Vedranovu priču kako se počeo baviti astronomijom i pogledajte njegove fantastične skice koje realno prikazuju kako se objekti vide kroz teleskop.

U Bobinoj kuhinji pročitajte recenzije teleskopa. Preporučam da pročitate test Bresser/Lidl 70/700 refraktora, SkyWatcher 300mm dobsona, SkyWatcher StarTravel 120 refraktora, a ponovite i tekst o dalekozorima u astronomiji.

DSLR šum i raw konverzija (Capture NX-D)

Astrofotografije sa DSLR fotoaparatima uvijek treba snimiti u RAW formatu. Osim bilježenja najveće moguće količine podataka, jedino će se u raw formatu moći promijeniti neke postavke bez trajnog uništavanja podataka. Problem je što postoje mnogi raw konverteri – Adobe Camera Raw, Raw Therapee, DXO Optics, Photo Ninja…ima ih mnogo. Uzmemo li u obzir da astronomski programi poput Deep Sky Stackera i PixInsighta također mogu raditi raw konverziju, nagradno pitanje je – koji softver odabrati?

Iako je PixInsight definitivno vodeći softver za kalibraciju i obradu astrofotografija sa specijaliziranim astronomskim CCD kamerama, mislim da je za DSLR astrofotografiju bolje koristiti posebni raw konverter. Naime, Deep Sky Stacker i PixInsight tretiraju DSLR raw fileove poput CCD kamera, što je daleko od istine. Svaki DSLR raw file sadrži u sebi nekakvu “obradu” podataka, dakle podaci nisu linearni kao sa astro kamerama. Drugo, gubimo “moć” manipulacije podacima kao što su korekcije balansa bijele boje, vinjetiranja, distorzije, aberacije i to prije nego li je datoteka uopće konvertirana u univerzalno čitljivi format.

Moderni DSLR fotoaparati (osobno koristim Nikon D5100 koji se na tržištu pojavio 2011. godine) više nemaju amp glow problema kao (pra)stari digitalci i smanjuje se potreba za posebnim dark frameovima. Čak je možda i bolje da se ne koriste!

Zašto? Digitalni šum ovisi o temperaturi senzora – što je toplije, veći je šum. Čim dulje fotografirate, senzor se zagrijava, tijekom noće mijenja se temperatura ambijenta, itd. Da, možete koristiti bias, ali opet, na kojoj temperaturi, koja osjetljivost…? Hoće li korekcija imati smisla ili će samo stvoriti dodatne probleme? Moj savjet je da zaboravite na bias, dark i flat u potpunosti.

Najveći problem kod DSLR aparata za astrofotografiju je šum koji se pojavljuje u obliku šarenih “fleka” koje se obično javljaju uvijek na istom mjestu. To sam pokušao dočarati na ovom primjeru (obrađeno da bude jasnije):

Single frame vs. 6x dither stack

Single frame vs. 6x “dither” stack

Na jednoj fotografiji vide se “mrlje” gdje jedna vuče na crveno, druga na plavo, treća na zeleno… Rješenje je vidljivo na sljedećoj sličici animacije nakon kombiniranja samo 6 fotografija (što više to bolje!) u PixInsightu. Važno je da svaka sljedeća snimka bude pomaknuta za nekoliko desetaka piksela (eng.: dither) u odnosu na prethodnu! Posljedica je da će se mrlje izjednačiti i dobiti ćemo jednoličn(ij)u pozadinu.

To je odličan trik i za CCD astrofotografiju, no ostaje pitanje može li se nešto poboljšati prilikom konverzije iz raw u tiff za daljnju obradu? Budući da za (širokokutnu) astrofotografiju koristim Nikon DSLR, moj odabir konvertera definitivno je Nikonov Capture NX-D.

Ono što slijedi opis je postavki za Nikon Capture NX-D softver – koristite li neki drugi DSLR ili raw konverter, ipak pogledajte tekst i slike kako bi dobili predožbu o tome što je sve moguće napraviti prije konverzije iz raw formata!

Za primjer sam uzeo širkokutne snimke Oriona (Nikon D5100, ISO 1600, 2 min, barndoor). Postavke naravno ovise o tome kako su podešene u samom aparatu, no u NX-D softveru možemo neke stvari promijeniti. Za početak kliknite “Noise Reduction” i “Camera and Lens Corrections” kao na slici ispod.

Orion_default_postavkeStrelicom sam označio postavke na koje je potrebno obratiti pažnju, a na žalost njih nema u drugim raw konverterima – tamo ćete morati sami eksperimentirati sa postavkama smanjivanja šuma. Potrudite se kod ovog koraka i pokušajte pronaći balans između “peglanja” šuma i zadržavanja detalja (količine zvijezda, boje maglica…).

Defaultna postavka noise reductiona (na mom aparatu; pogledati najgornju strelicu na slici iznad) je “faster” sa vrijednosti “8”. Povećavanjem vrijednosti i šum se smanjuje, a odabirom opcije “better quality” znatno se smanjuje neravnomjernost (flekavost?) pozadine:

01_faster8-20-betterFantastična opcija Capture NX-D konvertera je mogućnost “astro noise reduction”. Kad se uključi, softver prepoznaje sve hot piksele i automatski ih briše, bez potrebe za dark frameom! Može se koristiti na svim verzijama noise reductiona, pa čak i kad je isključen! Slika ispod je 2x povećana kako bi se lakše uočili hot pikseli:

03_astroNajbolja opcija za redukciju šuma u NX-D je “better quality 2013” s kojom su sačuvane najsitnije zvijezde, a pozadina neba je i dalje jednolična. Na toj opciji je moguće posebno namjestiti luminance i color intenzitet smanjenja šuma. Default je 50, meni je izgledalo bolje na 30/30. Iako ovo vrijedi za NX-D, dobro je vidjeti kako razne postavke utječu na šum i sitne zvijezde na fotografiji:

04_better2013Eksperimentirajte sa postavkama i podesite ih po vlastitom nahođenju. Ako se radi samo jedna fotka, npr. noćno nebo sa pejsažem, osobno bih malo pojačao redukciju šuma. Nakon ovog “igranja” sa smanjenjem šuma bilo bi dobro izoštravanje na fotografiji staviti na minimum, odnosno vrijednost “0” ako će se fotografije kasnije stackirati u Deep Sky Stackeru ili PixInsightu. Na taj način će se dodatno smanjiti šum, a eventualno izoštravanje će biti kvalitetnije napraviti nakon stackiranja.

06_sharpenSvi objektivi na rubovima vidnog polja imaju optičke pogreške. Na ovim fotografijama objektiv je bio zatvoren na f/5.6, no ipak su zvijezde na rubovima malo izdužene, ali imaju i kromatske pogreške. Svjetlost različitih valnih duljina kao da ima malo različitu žarišnu duljinu pa je vidljivo da crvena boja “bježi”. Uz pomoć NX-D softvera problem se doslovno rješava uz jedan klik na opciju “Lateral Color Aberration”! Vrlo jednostavno, a efektno rješenje koje je nemoguće reproducirati u PixInsightu osim uz puno muke! Uz to, moguće je smanjiti i “klasičnu” kromatsku aberaciju “Axial Color Aberration”, odnosno činjenicu da različite valne duljine imaju žarište na različitim udaljenostima. Efekt nije jako izražen na f/5.6, ali na većim otvorima se više primjećuje, pa uključite i tu opciju.

07_korekcijeOsim ovih korekcija savjetujem da uključite i korekciju vinjetiranja. Na većim otvorima objektiva rubovi su znatno tamniji od sredine. Kada već postoji opcija u raw konverteru, iskoristite ju prije no što krenete u stackiranje i obradu. To je od velike važnosti ako imate samo jednu fotku astronomskog pejzaža koji se obično fotka na maksimalnom otvoru objektiva! Ove do sada navedene postavke mogu se namještati i u drugim raw konverterima, no čini mi se da NX-D to radi najbolje za Nikon fotoaparate i objektive – dovoljno je poklikati par kvačica i problem je riješen!

07_korekcije_postavkeSlijedi namještanje balansa bijele boje da bi nebo bilo neutralno. Ovo je dovoljno raditi “odokativno”, no ipak nije loše povećati histogram za malo bolju preciznost. U NX-D je dovoljno napraviti “undock” panela sa histogramom:

12_Orion_WB_undockTreba nastojati da se sve krivulje “poklope”. U ovom slučaju bilo je dovoljno namjestiti balans bijele boje, no ponekad ćete se možda morati igrati sa krivljuama.

13_Orion_WB_adjustBalans se može namjestiti i kasnije, ali ipak je to bolje napraviti prije konverzije kako bi se sačuvalo čim više podataka. Zbog toga je važno provjeriti da se nisu izgubili neki detalji u sjenama. NX-D ima jednostavnu opciju provjere – dovoljno je kliknuti desni gumb i označiti “Show Lost Shadows” ili stisnuti shift + S. U ovom slučaju se vide izgubljeni dijelovi na donjem rubu što je posljedica modifikacije fotoaparata. Tamo ionako nema informacije pa taj dio nije važan.

17_Orion_lost-shadowsBudući da fotografije ionako nisu više “lienarne” kao na CCD kamerama, po želji se može malo namjestiti kontrast. To je najbolje napraviti na LCH (lightness, chroma, hue) panelu, naravno pazeći da se ne gube podaci. U ovom koraku sam također malo dodao saturacije (chroma).

15_Orion_LCHNa kraju treba sve promjene primjeniti i na ostale fotografije iz serije Za to je dovoljno u “adjustments” panelu odabrati “copy adjustments”, zatim odabrati ostale fotografije i na njima primjeniti “paste adjustments”:

20_Orion_copy-adjustmentsZa kraj jedna zanimljivost – za usporedbu sam napravio dvije konverzije – jedna sa uključenom redukcijom šuma (noise reduction; NR) u NX-D softveru, a jednu bez (ali i dalje uz korekcije aberacija i balansa bijelog). Svih šest fotografija je registrirano i stackirano najednak način u PixInsightu, s time da sam na stacku bez redukcije šuma koristio PixInsightov ACDNR algoritam za smanjenje šuma. Uz malo pažnje kod namještanja postavki moguće je dobiti rezultat koji je možda čak i bolji za smanjenje šuma od Nikonovog softvera! Naopomena je da se ovdje radi o samo šest fotografija – sa više njih bio bi bolji rezultat (manje šuma), a koristi li se samo jedna fotografija (npr. za astrofotografske pejzaže) mislim da je bolje koristiti radukciju šuma prije konverzije. Također još jednom naglašavam da je važno svaki sljedeći kadar pomaknuti za nekoliko desetaka piksela u odnosu na prethodni.

Orion_NR_usporedba

Geminidi – najbolji godišnji meteorski show!

Kada u ne-astronomskom društvu krene priča o “zvijezdama padalicama”, uvijek se spomenu perzeidi, popularni meteorski potok kojeg redovno viđamo svake godine istih dana u kolovozu. Razumljivo je da su popularni budući da se mogu vidjeti za vrijeme toplih i vedrih ljetnih noći kada su mnogi na odmoru i to još na moru ili otocima gdje je manje svjetlosno onečišćenje.

Ipak, znatno bogatiji meteori su geminidi u prosincu. Maksimum pada obično između 13. i 15. prosinca svake godine. Dok perzeidi za vrijeme maksimuma imaju ZHR od 60 do preko 100, vrijednosti geminida se kreću od 120 do 200 (pogledajte profil aktivnosti 2011. godine).

Kako gledati geminide?

Kao i perzeidi, geminidi su dobili ime po zviježđu u kojem se nalazi radijant – Blizancima. Nije važno znati prepoznati gdje se točno nalazi zviježđe budući da se meteori mogu pojaviti bilo gdje na nebu. Važno je da imate bistro nebo i čim manje svjetlosnog onečišćenja pa ćete vidjeti više meteora. Svjetlost Mjeseca također smanjuje broj vidljivih zvijezda, pa tako i meteora.

Star party promatranja perzeida sa Petrove gore, 2015.

Star party promatranja perzeida sa Petrove gore, 2015.

Za promatranje geminida vam nisu potrebna nikakva optička pomagala! Dobra stvar kod geminida je da se zviježđe Blizanaca može vidjeti već u ranim večernjim satima pa meteorska aktivnost kreće već oko 21h. Ipak, meteori će postati brojniji tek nakon ponoći, sa maksimumom oko 2-3 po noći. Uzmite u obzir da se ZHR vrijednosti odnose na idealne uvjete, pa je realno očekivati dva ili tri puta manji broj vidljivih meteora. Meteori nisu pravilno raspoređeni u svojoj putanji oko Sunca pa se može dogoditi da ugledate 2-3 meteora kratko jedan za drugim, a zatim 5 ili 10 minuta niti jedan. Zato odvojite barem jedan sat za promatranje! Mnogo puta sam čitao komentare ljudi razočaranih meteorima da bi saznao da su gledali iz centra grada ili prije ponoći ili odustali nakon 10 minuta promatranja.

Budući da je prosinac, obavezno se dobro obucite! Pri tome jedna debela jakna nije dovoljna – stavite na sebe čim više slojeva odjeće! Ja obično stavim tri majice, košulju i dvije jakne te dva ili tri sloja na noge. Karimat ili dva plus vreća za spavanje i spremni ste za nebeski show!

Želite li fotkati meteore, proučite ovaj tekst.

Što su geminidi?

Geminidi su vrlo zanimljivi meteori. Primjećeni su prvi puta tek 1862. godine kada je aktivnost bila znatno slabija (ZHR 10-20). Svake godine postajali su sve brojniji da bi danas bili bogatiji od perzeida, što je vrlo kratko razdoblje u astronomskim terminima (perzeidi su prvi puta viđeni prije 2000 godina!).

Uzrok meteora obično su čestice kometa koje izgaraju u visokim slojevima atmosfere (40-80 km) kada putanja Zemlje prolazi kroz putanju kometa. U slučaju geminida, tijelo koje je izvor čestica nije komet već asteroid 3200 Phaeton!

Još uvijek nije potpuno jasno što se događa sa Phaetonom da proizvodi toliki broj čestica. Postoji hipoteza da je došlo do udara sa nekim drugim tijelom, da je Phaeton zapravo “ugasli komet”, no neke snimke su pokazale trag čestica koji se javlja za vrijeme periheliona. Phaeton prolazi zaista jako blizu Suncu, no mjerenja pokazuju da je broj izbačenih čestica u tom trenutnu vrlo malen, tako da ostaje misterij što se zapravo događa sa Phaetonom.

U svakom slučaju, ako bude vedro, skupite hrabrosti i dovoljno odjeće i obavezno ih pogledajte! A sljedeći puta kada u društvu počne priča o meteorima recite svima da geminidi jedu perzeide za doručak 😉

Fotografiranje meteora

Meteori, zvijezde padalice, vrlo su specifičan nebeski spektakl – na inače prividno statičnom nebu javljaju se kratki, ponekad vrlo sjajni i dugački bljeskovi uzrokovani izgaranjem sitnih zrnaca visoko u zemljinoj atmosferi (30 – 80 km visine). Mogu se vidjeti svake noći no od posebnog interesa su noći zvijezda padalica poput popularnih “suza sv. Lovre” (pročitajte kako su dobili baš taj naziv ) u kolovozu ili malo manje popularnih, ali bogatijih geminida u prosincu.

Postavke fotoaparata:

  • Manual (M) mod (uključujući balans bijelog i fokus)
  • širokokutni objektiv
  • maksimalan otvor objektiva
  • visoke ISO vrijednosti (1600 ili više)

Zahtjevi za fotografiranje meteora drukčiji su od klasične astrofotografije. Bljesak meteora vrlo je kratkotrajan tako da produljivanje ekspozicije neće pomoći. Naravno, potrebno je fotoaparat postaviti na čvrsti stativ, ali najvažniji zahtjevi su svjetlosno jaki objektiv (što manji f-broj) i visoka ISO osjetljivost. Zoom objektivi su u ovom slučaju nepoželjni jer samo oni najskuplji su brži od f/3.5. Računajte da objektiv sa f/2 otvorom prima 4x više svjetlosti od f/4 objektiva! ISO osjetljivost ovisi o vrsti fotoaparata – neka bude najveća moguća na kojoj možete tolerirati digitalni šum. Uzmite u obzir da je digitalni šum izraženiji na višim temperaturama okoline, pa ćete zimi možda moći koristiti veće ISO vrijednosti.

Sjajni perzeid, 2016. - Fujifilm X70, 28mm, f/2.8, ISO 3200, 30s.

Sjajan perzeid, 2016. – Fujifilm X70, 28mm, f/2.8, ISO 3200, 30s.

Što se tiče vremena eksponiranja, dovoljne su ekspozicije do 30 sekundi. Meteori ionako zabljesnu u djeliću sekunde, a sa duljim ekspozicijama samo ćete povećati digitalni šum. Dobro je imati programabilni okidač (ili takvu opciju u fotoaparatu) te postaviti uzastopno okidanje fotografija. Kasnije te fotografije možete kombinirati u fotografiju tragova zvijezda s meteoima ili timelapse video.

Perzeid sa Petrove Gore, 2012.

Perzeid sa Petrove Gore, 2012. Nikon D5100, 24mm f/4, 30s, ISO 2000

Meteori ostavljaju vrlo dugačke tragove pa treba koristiti širokokutne objektive, otprilike do ekvivalenta od 50mm kako bi imali što više šanse da meteor prođe kroz vidno polje. Fotografirate li meteorski potok, najviše šanse da uhvatite meteor imate na udaljenosti od otprilike 90° od radijanta. Odlučite li se snimati radijant imati ćete manje šanse snimiti meteor, ali ako ih uhvatite nekoliko, makar i slabijih, biti će odlično vidjeti kako prividno dolaze iz jedne točke na nebu. Odaberite noć kada je maksimum aktivnosti te po mogućnosti kada ne smeta svjetlost Mjeseca.

Radijant perzeida (2016.) snimljen ultra širokokutnim objektivom.

Radijant perzeida (2016.) snimljen ultra širokokutnim objektivom za vrijeme iznimne aktivnosti.

Golim okom na tamnom nebu možda ćete vidjeti velik broj meteora, no samo oni najsjajniji ostaviti će trag na fotoaparatu. Budite uporni jer jedan spektakularan meteor biti će dovoljan da se isplati cijelonoćno smrzavanje pod vedrim nebom. Odaberite kadar u kojem će biti dio zemaljskog pejzaža kako bi fotografija bila zanimljiva – planine, ruševine, seosko imanje…obiđite lokacije po danu prije samog pokušaja fotografiranja meteora. Jednom kada se odlučite za najbolji kadar najbolje je da ga ne mijenjate – meteori mogu zabljesnuti bilo gdje na nebu, bez obzira što se vama čini da prolaze tik izvan vidnog polja fotoaparata. Zbog toga je važno imati širokokutni objektiv, tako da se snima čim veći dio neba.

Star party promatranja perzeida sa Petrove gore, 2015.

Star party promatranja perzeida sa Petrove gore, 2015.

Gornja fotografija snimljena je širokokutnim objektivom uz ekspozicije od 30 sekundi i ISO 3200. Kombinirana je jedna fotografija zvjezdanog neba sa mnoštvom ostalih fotografija gdje se vidi hodanje posjetitelja star partya i zasebno svaki od snimljenih meteora.

Za ostale postavke pročitajte tekst o jednostavnoj fotografiji gdje je sve detaljno objašnjeno. Ukratko, sve postavke moraju biti ručno podešene, od izoštravanja pa do balansa bijele boje. Razmislite o snimanju timelapse videa, naročito ako imate jako širokokutni objektiv – na ubrzanoj snimci meteori će djelovati još brojniji.

 

NLO – kako ih ozbiljno razmotriti?

Odmah da razjasnim – ovo je ozbiljan tekst. Niti je sprdanje sa ljudima koji viđaju “leteće tanjure” niti tvrdnja da su vanzemaljci među nama. Molim vas da s razumijevanjem pročitate tekst, bez obzira jeste li jedan od onih koji je vidio nešto neobjašnjivo ili ste jedan od onih kojima je sve to smiješno.

NLO, odnosno na engleskom UFO, nisu sinonim za vanzemaljce, inteligentne rase koje dolaze sa drugih zvjezdanih sustava. Dakle, netko tko je vidio NLO nipošto ne smije biti predmet sprdačine jer ta osoba jednostavno želi reći da je vidjela nešto što ne može identificirati ili objasniti. Ako ste jedna od tih osoba, nemojte se ustručavati pitati stručnjake – meteorologe, astronome, pilote i druge, jer svi će vam rado pomoći u identifikaciji. Vaša iskustva slobodno podijelite u komentarima ispod ovog teksta, ali uz uvjet da ste pročitali sve što je ovdje napisano.

I šalu na stranu – samo jedna pozitivna identifikacija vanzemaljskog života na Zemlji biti će dovoljna da cijeli svijet okrene naglavačke!

U 21. stoljeću mnoge stvari mogu se vidjeti na nebu koje se čine nestvarnima ili nelogičnima, no zapravo su zemaljskog podrijetla. Vaša očekivanja ili predrasude u tome igraju najveću ulogu. Ljudsko oko (točnije, ljudski um) lako je zavarati. Dovoljno je vidjeti razne optičke varke, efekt prividne veličine Mjeseca blizu horizonta, pa čak i činjenicu da ljudsko oko na rožnicu projicira izokrenutu sliku koju mozak kasnije ispravlja.

Usmeni izvještaj najmanje je vjerodostojan u izvještavanju NLO-a. Ako nemate pri ruci baš nikakvo sredstvo video ili fotografskog snimanja, pokušajte čim prije zapisati ono što ste vidjeli. Držite se činjenica, bez ikakvih procjena. Bilo kakve procjene odraz su vaših predrasuda i kao takve nisu vjerodostojne. Pokušajte čim točnije odrediti mjesto na kojem se nalazite i smjer u kojem ste vidjeli objekt, po mogućnosti u odnosu na neke lokalne orjentire – planine, stabla, zgrade, ceste i slično. Osim strana svijeta (sjever-jug-istok-zapad) pokušajte odrediti visinu. Ravno iznad vaše glave je zenit, 90°, na pola od toga je 45° – ispružite jednu ruku kako bi čim točnije odredili visinu nad horizontom dok vam je druga ruka usmjerena vodoravno.

Marko je ugledao NLO na 45 stupnjeva visine

Marko je ugledao NLO na visini od 45 stupnjeva i spremno prijavio uljeze.

U izvještajima raznih NLO-a koje sam čitao na forum.hr sve je puno predrasuda i pretpostavki. Mnoge od njih odnose se na udaljenost, veličinu, sjaj, brzinu i putanju viđenog objekta. Pisalo se o objektima veličine sto metara na visini od 1km koji su izgledali kao točkice, bešumnim i brzim letjelicama, a sve to su rezultati predrasuda, prijašnjih iskustava promatrača. Bešumna točkica može biti avion ili satelit koji zbog perspektive promatrača izgleda kao da prolazi jako nisko, no u stvari je stotinama kilometara udaljen, a možda je neki lampion u blizini…

Dakle, držite se činjenica. Evo primjer, potpuno izmišljen: – ugledao/la sam dva svijetleća objekta koja su se kretala iz smjera istoka prema jugozapadu. Izgledala su poput svjetlećih točkica, bez vidljivog oblika. Nakon desetak sekundi (obavezno provjerite vrijeme na satu!!!) razmak između njih se povećao. Nalazili su se na visini otprilike dvostruko većoj od zgrada iznad kojih sam ih vidio/la.

 

Osoba uvjerena da je vidjela vanzemaljce možda bi opisala nešto ovako: na udaljenosti od otprilike 3 kilometra od kojeg sam se nalazijo vidio sam dvije letijelice.sigurno nisu bili avijoni jer nije bilo zvuka,a niti jedan avjion ne leti tako nisko tolikom brzinom. Odijednom su se razdvojili ubrzanjem koje niti jedno živo biče ne bi moglo preživijeti!!!

Pravopisne greške obavezno ispravite, tako će vaš izvještaj djelovati ozbiljnije.

Mogući uzroci NLOa su sateliti. Mnogi od njih su vrlo sjajni. Međunarodna svemirska stanica jedan je od najsjajnijih objekata koji se mogu vidjeti na noćnom nebu. Nije rijetko vidjeti druge satelite. Neki od njih povremeno zabljesnu reflektirajući sunčevu svjetlost od svoje površine, poput Iridium satelita koji mogu biti vrlo sjajni. U orbiti oko Zemlje nalazi se mnogo svemirskog “smeća”. Među njima su odbačeni raketni stupnjevi, duguljasti cilindri koji rotiraju i tako mijenjaju sjaj. Neke od njih sam i sam snimio i zaista izgledaju neobično:

Nije neobično vidjeti ptice koje u lete u sumrak i reflektiraju svjetlost zalazećeg Sunca, kineske lampione koje ljudi puštaju u zrak… Mnogi avioni, naročito maleni dvosjedi te lovački vojni avioni u vježbi naglo mjenjaju smjer i čine se nestvarni, mjenjajući intenzitet osvjetljenja, obojanost, brzinu…raspitajte se je li takvih stvari bilo u vašoj blizini prije nego počnete vikati “to je vuk!”. Osobno sam svjedočio vježbi vojnih aviona u blizini Zadra. Izgledali su poput točkica koje mijenjaju boju i rade “nemoguće” akrobacije. Tek nakon dvije-tri minute do mene je došao zvuk pa sam shvatio da se radi o avionima. Bili su toliko daleko da se signalizacija na krilima aviona nije mogla razlučiti pa je izgledalo kao da mijenjaju boju, a u stvari radilo se o tome da sam vidio malo jedno, a malo drugo krilo aviona. Ovisno o smjeru kretanja, avioni zaista mogu djelovati čudno, poput ovo ga koji je slijetao (ili uzlijetao?) sa aerodroma kod Velike Gorice:

Na osmoj sekundi ovog videa možete vidjeti vrlo sjajan trag – veliki meteor, vatrena kugla, koji je izgorio iznad središnje Italije. Snimio sam ga sa Petrove gore, dobrih 360 km udaljenosti zračne linije (udaljenosti možete provjeriti ovdje). Iz moje perspektive izgledalo je kao da se nalazi tek iznad brda:

Vrlo česti uzrok prijave NLOa je planet Venera (hrvatski: “zvijezda” Danica), najsjajniji objekt na nebu nakon Sunca i Mjeseca. Moguće ju je vidjeti čak i po danu. Iako je statična, može djelovati kao da se lagano kreće. Uzrok tome može biti kretanje oblaka, ali i percepcija promatrača. Nerijetko se dešava da se promatraču čini da vidi gibanje kod neke zvijezde (i sâm sam to viđao!) koje zapravo ne postoji.

Video snimke najbolji su izvor informacija. Danas gotovo svaki mobitel ima dovoljno dobru kameru da može snimiti NLO u sumrak, pa čak i po noći. Da bi snimka bila vjerodostojna, treba se držati nekih smjernica:

  • Snimka mora biti statična. Kadrovi koji se tresu ne mogu se kvalitetno analizirati. Mali džepni stativi mogu se kupiti u svakoj foto-video prodavaonici i uvijek ih možete nositi sa sobom, a dovoljni su za nošenje male video kamere ili kompaktnog fotoaparata. Ako nemate stativ ili snimae mobilnim telefonom, oslonite se na zid, ogradu, rasvjetni stup ili drvo. Važno je da se na snimci vidi giba li se objekt ravnomjerno, nepravilno, ili se čini da lebdi.
  • Snimajte objekt dulje vrijeme kako bi se što bolje vidjela promjena. U gornjem videu aviona kod aerodroma, kadar je bio statičan, ali prerano sam usmjerio aparat (iPhone) prema Mjesecu i nije se vidjelo kako je objekt smanjio sjaj.
  • Nipošto nemojte zumirati! Mijenja se perspektiva, trese se kadar, a dodatni detalji se vjerojatno ionako neće vidjeti.
  • Nastojte u kadru uhvatiti neki statični objekt – pejzaž, drvo, zgradu, oblak – bilo što što bi moglo prikazati kako se objekt pomiče u odnosu na statične objekte.
  • Imajte spremnu originalnu snimku. Video i foto snimke lako je krivotvoriti. Važno je da original bude netaknut ako će ga netko tražiti radi analize. Bilo kakvu digitalnu manipulaciju lako je otkriti, osim ako niste zaista vrhunski majstor za obradu.

Da, u trenutcima kada ugledate nešto neobično, teško je ostati priseban. No jedino ako se držite navedenih smjernica moći ćete napraviti smisleni izvještaj ili video snimku. U protivnom, sve se svodi na anegdotu koju je mogla izreći kumica s placa, pa čak i ugledni ministar, no bez kvalitetnih dokaza ta anegdota ne može biti vjerodostojna. Tvrdnje da su na Zemlju došle visoke inteligencije iz dubokog svemira vrlo su ozbiljne – a takvi trebaju biti i dokazi o tome.

Vaša iskustva slobodno podijelite u komentarima ispod ovog teksta.

Modeli svemirskih letjelica od papira

Ako ste zaljubljenici astronautike i modelarstva dobro je znati da se na webu može naći puno modela svemirskih sondi, raketa, itd. koje je moguće samostalno izraditi –  od papira! I to potpuno besplatno! Mnogi modeli su zaista kvalitetni i ne biste vjerovali što se sve može napraviti od “običnog” papira. Osim za vlastitu izradu, odlični su i kao maštovit poklon za djecu i mlade.

Pogledajte kako izgleda model sonde Deep Impact kojeg sam samostalno dovršio:

Model je u omjeru 1:22, a isprintao sam ga u digitalnoj tiskari na 250g premaznom mat papiru. Model možete isprintati napraviti i kod kuće, tisak na digitalnom tiskarskom stroju je kvalitetniji, a premazni papiri čvršći od onih za obične printere. Konkretno, ovaj model na dva A3 arka bi vas u digitalnoj tiskari koštao otprilike 20kn ili manje. Model zaista izgleda atraktivno sa velikim solarnim panelom, dva teleskopa i sondom (“bubanj” sa desne strane) koja je odvojiva od matične letjelice! Za izradu mi je trebalo cca 8 sati rada, a PDF možete skinuti sa službenih stranica Deep Impact sonde.

Za izradu jednog ovakvog modela potrebno vam je samo par osnovnih alata – skalpel, škare, ravnalo i ljepilo. Ljepilo može biti neko za papir ili univerzalno. Linije dijelova koje treba savinuti možete lagano zarezati skalpelom ili preko toga prijeći kemijskom olovkom kako bi se papir pritisnuo i na tom dijelu savinuo. Za precizno rezanje ravnih rubova svakako koristite skalpel i ravnalo. Obavezno koristite neku podlogu za rezanje kako ne bi ukućanima izrezbarili kuhinjski stol 😉 Korisno je imati pri ruci čačkalicu za nanošenje ljepila na sitne dijelove (vjerujte, biti će ih puno!). Model isprintajte na papir težine 200-250 g.

Uz malo googlanja naći ćete pregršt modela za izradu. Za početnike i za vježbu preciznosti preporučam jednostavan model sonde NEAR koji izgleda efektno, a može se brzo napraviti. Postoji preko nekoliko “službenih” modela koje nudi NASA na svojim web stranicama. Za napredne, AXM paper scale models nudi potpuno besplatno hrpetinu vrlo detaljnih modela Space Shuttlea. Moguće je izraditi točne verzije svih dosadašnjih misija Space Shuttlea, zajedno sa teretom kojeg su nosili u orbitu! I ne samo to, ako ste nadobudni možete napraviti i cijelu mobilnu lansirnu rampu! I ne samo to, od papira možete napraviti kompletnu Međunarodnu svemirsku stanicu!

Evo još jedan moj primjer, Shuttle Endevour sa AXM paper models stranice:

Endeavour_1Endeavour_2

Ima još mnogo web stranica gdje možete naći razne modele. Preporučam da krenete od The Lower Hudson Valley Paper Model E-Gift Shopa gdje ćete naći uputstva i fotografije hrpetine različitih svemirskih letjelica i raketa. Ovdje možete naći jednostavniji model Space Shuttlea, pa čak i Saturn V sa lansirnom rampom.

Ako ste napravili kakav model, slobodno ostavite komentar ispod ovog posta sa linkom na fotografiju da svi mogu vidjeti kako to izgleda! Zaista bi volio čuti iskustva drugih u izgradnji modela. Moram priznati da je izrada modela od papira pomalo zarazna – kolega s posla je već napravio jedan Shuttle (doduše jednostavniji od ovih gore navedenih) i upravo izrađuje Saturn V sa lansirnom rampom!