Izoštravanje astrofotografija (smart sharpening)

Prilikom snimanja astrofotografija mnoge svari utječu na konačnu oštrinu slike. Od fokusa koji mora biti savršen, do praćenja i atmosferskih turbulencija – svi ti efekti uzrokuju da konačna, kombinirana slika (od svih frameova i/ili snimki kroz svih filtera) bude mutnija nego što je moguće postići sa instrumentom kroz koji snimamo.

Najjednostavnije rješenje je su filteri “sharpen” i “unsharp mask” u Photoshopu i drugim programima za obradu astrofotografija, međutim oni često ne daju zadovoljavajuće rezultate. Kao što je moguće vidjeti na primjeru unsharp mask filtera, postoje različite mogućnosti izoštravanja slike. Unsharp mask je možda dovoljno dobar za normalne fotografije, ali na astrofotografijama često djeluje prilično destruktivno ako se ne koristi vrlo pažljivo.

Najbolji način izoštravanja je tzv. dekonvolucija, metoda koja se najčešće koristi u astrofotografiji. Profesionalni astronomi ju često koriste prilikom obrade astrofotografija, međutim oni prije obrade točno izmjere “neoštrinu” pojedinog instrumenta kako bi ju kasnije mogli eliminirati. Neoštrinu je najlakše izmjeriti na način da vidimo efekte koje neoštrina ostavlja na točkasti izvor svjetlosti – a to su upravo zvijezde. Zbog toga je dekonvolucija najefikasnija u astrofotografiji budući da na “običnim” fotografijama najčešće nemamo točkasti izvor.

Neki programi za astrofotografiju (npr. Iris) sadrže algoritme za dekonvoluciju. To nije uvijek jednostavan proces jer je potrebno odrediti parametre – bilo odokativno ili odabirom odgovarajuće zvijezde na snimci. No, vjerovali ili ne, postoji jedan popularan program za obradu fotografija koji također koristi algoritme za dekonvoluciju, iako ih naziva drugačije – “smart sharpen” u Photoshopu.

Koristeći smart sharpen također je potrebno malo eksperimentirati, ali rezultat je brzo vidljiv na preview prozoru i nije potrebno dugo čekati da bi se rezultat vidio, kao što je to slučaj u mnogim specijaliziranim programima za astrofotografiju. Jednostavno nakon konačne obrade vaše astrofotografije odaberite filter -> sharpen -> smart sharpen. U dijalogu koji se otvorio možete namjestiti jačinu izoštravanja (amount) i promjer “neoštrine” (radius). No prije toga svakako odaberite opciju “more accurate” i remove -> lens blur (umjesto unaprijed zadanog gaussian blur). Na mojem primjeru stavio sam amount na 200% i radius na 1 pixel. Ako su vam zvijezde zbog nekog razloga veće, probajte povećati radius.

Na ovaj način dobiti ćete detalje na objektima koje niste ni znali da ste snimili! Međutim, filter će izoštriti cijelu sliku što znači da će i šum iz pozadine biti izoštren i na taj način će cjelokupna kvalieta slike biti lošija. Srećom, ako kliknete na “advanced” dobiti ćete mogućnost kontrole izoštravanja tamnih i svijetlih dijelova snimke! U mom slučaju u opciji “shadow” namjestio sam fade amount na 20%, a ostale opcije ostavio nepromijenjene (tonal width = 50%, radius = 1 pixel). Eksperimentirajte sa postavkama dok ne dobijete lijepo izoštrene objekte, a nebo u pozadini ostane nepromijenjeno. Rezultat je stvarno fantastičan,, kao što možete vidjeti na donjoj slici koja je 100% crop originalne snimke. Snimljeno je Pentax 105 SDP APO refraktorom i SBIG STL-11000 CCD kamerom.

Smart sharpen se može upotrijebiti i na snimkama planeta. Ukoliko ga lukavo upotrijebite nekoliko puta uz različite radiuse i jačine, možete dobiti rezultat sličan ili čak bolji nego obradom u Registaxu. Dolje je primjer moje snimke Jupitera. Lijevo je stack u Registaxu bez obrade, a desno izoštravanje isključivo pomoću smart sharpen funkcije.

Related posts

Kako sam otkrio novu promjenjivu zvijezdu

by Bobo
11 years ago

Jednostavna astrofotografija (1)

by Bobo
11 years ago

Andromeda i Trokut

by Bobo
3 years ago
Exit mobile version