Tranzit Merkura preko Sunca i kako ga fotografirati

Uskoro će se iz Hrvatske moći vidjeti zanimljiva pojava – tranzit Merkura preko Sunca. Iako planeti Sunčevog sustava kruže oko Sunca otprilike u istoj ravnini, orbite su im ipak malo nagnute. Zbog toga unutarnji planetu, Merkur i Venera, obično prolaze malo ispod ili iznad sunčevog diska. I dok su tranziti Venere su prilično rijetki, tek po dva puta svakih stotinjak godina, tranziti Merkura su ipak češći jer se Merkur nalazi bliže Suncu. U jednom stoljeću bude 13 ili 14 tranzita Merkura. Prethodni tranzit je bio 2016., no do sljedećeg ćemo se načekati jer će biti tek 2032. godine.

Tranziti Merkura su vidljivi samo kad je Zemlja poravnata sa silaznim ili uzlaznim čvorom Merkura, tj. kad Merkur prelazi s južne strane ekliptike na sjevernu (uzlazni čvor), odnosno sa sjeverne na južnu (silazni čvor). To se kod Merkura događa u svibnju (silazni) i studenome (uzlazni).

Tranzit Merkura, 9. 5. 2016.

Iz Hrvatske će se 11. studenog vidjeti samo početak tranzita. Kad Merkur dođe otprilike do sredine sunčevog diska, Sunce će početi zalaziti. Tranzit počinje u 13:35, a Sunce zalazi u 16:28 po lokalnom vremenu (vrijedi za Zagreb).

Za promatranje tranzita obavezno će vam trebati teleskop jer je Merkur vrlo malen, tako da ga se neće moći uočiti prostim okom ili dvogledom. Prilikom promatranja, obavezno je potrebno koristiti kvalitetan filter za Sunce! Sunce se ni u kom slučaju ne smije gledati teleskopom bez zaštitnog filtera jer je intenzitet toliki da izaziva trenutno slijepilo! Filter obavezno mora biti kupljen u specijaliziranoj trgovini, nipošto se nemojte igrati bilo kakvom improvizacijom! Nikakve maske za varenje, neutralni filteri, ne isplati se riskirati jer pravi filteri za opažanje Sunca nisu skupi i lako ih je nabaviti, bilo da se radi o popularnoj Baader foliji ili staklenim filterima. U Hrvatskoj se filteri mogu kupiti u Teleskop centru te OI Optimusu. Filteri za Sunce se postavljaju isključivo ispred objektiva, prije nego što svjetlo prođe kroz leću ili zrcalo.

Tranzit Venere preko Sunca. Pentax 105 SDP + Canon 7D.

Za fotografiranje događaja će vam također biti potreban filter. Fotografirati se može bilo kojim aparatom, pa i mobitelom, ali najbolje će biti napraviti fotografiju aparatom sa izmjenjivim objektivima u primarnom fokusu teleskopa. Za povećanje žarišne duljine, a time i slike na aparatu, iskoristite barlow leću. Prilikom fotografiranja obavezno koristite “mirror lock up” opciju ako fotkate DSLR aparatima. Udarac zrcala na refleksnim aparatima zatresti će teleskop i aparat, pa će slika biti mutna. Upotrijebite i odgodu okidanja od nekoliko sekundi, iz istog razloga. Po mogućnosti koristite daljinski/žičani okidač, a obavezno okinite nekoliko uzastopnih fotki da kasnije odaberete najoštriju.

Kako napraviti barndoor montažu

Najčešće pitanje početnika u praktičnoj astronomiji je, uz odabir teleskopa, “kako mogu fotografirati zvijezde”. Teleskopi sa motoriziranim praćenjem gibanja nebeskog svoda su skupi te nerijetko izvor frustracija zbog njihove složenosti. Fotografiranje kroz teleskop uz specijaliziranu opremu zahtjeva napredno znanje da bi se dobili kvalitetni rezultati. Ipak, zvjezdano nebo može se fotografirati bez teleskopa, digitalnim fotoaparatom uz pomoć jednostavne montaže koju svatko može napraviti u kućnoj radinosti. Takva montaža poznata je pod nazivom “barndoor” ili “scotch” montaža koju je osmislio škot George Haig. U Hrvatskoj ju nazivamo “tangentna” jer njeno gibanje opisuje tangentu kružnice, ali uglavnom se držimo naziva barndoor. Komercijalne montaže ovakvog tipa (Sky-Watcher Star Adventurer, Astrotrac, Vixen Polarie i druge) prodaju se za nekoliko stotina EUR dok barndoor možete napraviti za manje od 100kn. Zgodna i ne preskupa montaža je Omegon MiniTrack LX2, ali ipak je gušt fotkati s nečim napravljenim vlastitim snagama.

Moja barndoor montaža

Princip rada montaže je jednostavan – dvije drvene ploče spojene su šarkom čiju je os potrebno usmjeriti prema zvijezdi Sjevernjači. Okretanjem vijka u smjeru suprotnom kazaljke na satu pomiče se gornja ploča na kojoj je smješten fotoaparat i tako se prati gibanje zvijezda oko sjevernog nebeskog pola. Zvijezde na fotografiji ostaju točkice te je moguće snimati fotografije ekspozicije 7 do 10 minuta, ovisno o žarišnoj duljini objektiva kojim se snima. Međutim, ekspozicije 1-3 minute su sasvim dovoljne za kvalitetne astrofotografije.

Ekspozicija od dvije minute sa i bez barndoor montaže. Maglica Sjeverna Amerika snimljena sa Sljemena. Nikon D5100 i 50 mm objektiv.

Ovaj tip montaže je najjednostavniji za izraditi i predviđen je za upotrebu sa čvrstim fotografskim tronošcem. Potrebne su dvije fotografske glave – barndoor montaža postavlja se na onu koja se nalazi na tronošcu, a druga ide na gornji dio barndoor montaže te služi za usmjeravanje fotoaparata prema zvijezdama.

Za izradu montaže potrebno je sljedeće:

  • 2x drvene ploče (šperploče) dimenzija otprilike 10×25 cm
  • 1x šarka s odgovarajućim vijcima s ravnom glavom
  • 1x što duži M6 vijak (5-6 cm) sa slijepom maticom i T-maticom
  • 1x M5 vijak sa maticom
  • široke M5 i M6 podložne pločice i matice
  • 1x vijak s 3/8″ (colnim) navojem za fotografsku glavu (imaju ih Vijci Kranjec)
  • plastična slamka za sok (crvena!)
  • gumica za domaćinstvo
  • 1x čvrsti jogurt od 500g 🙂

Od alata treba vam samo bušilica i odvijači – ja sam se odlučio za vijke sa križnom glavom. Dvije drvene ploče potrebno je spojiti šarkom. Jednu ploču treba probušiti po sredini na udaljenosti od točno 229 mm od središta osovine šarke. Sadržaj jogurta je dobar za kvalitetnu probavu, ali za barndoor je potreban njegov poklopac. Kroz sredinu pokopca treba progurati M6 vijak te ga učvrstiti maticom i podložnom pločicom. Poklopac jogurta služiti će za precizno okretanje M6 vijka. Na to mjesto treba staviti M6 T-maticu kroz koju ide M6 vijak. Slijepa matica na vrhu vijka zaštititi će gornju drvenu ploču od oštećenja. Poklopac sa vijkom treba neprekidno okretati jedan puni krug u jednoj minuti i tako će se postići gibanje koje odgovara rotaciji zvijezda na nebu. Za preciznije okretanje, na poklopcu sam ucrtao deblje linije koje pokazuju intervale od 15 sekundi, a između njih tanje linije za intervale od 5 sekundi.

Barndoor montaža

Na ploči kroz koji ste provukli M6 vijak napravite još jednu rupu, bliže osovini šarke, gdje će se nalaziti M5 vijak. Taj vijak koristiti će za učvršćivanje odvojive pločice fotografske glave stativa na montažu. Pločica na sebi mora imati rupu kroz koju treba proći vijak. Kada se provuče kroz pločicu fotostativa i drvenu ploču, vijak treba učvrstiti maticom da čvrsto drži montažu na stativu. Ovaj korak po mogućnosti obavite kod kuće prije odlaska na fotografiranje zvijezda.

Na drugoj (gornjoj) drvenoj ploči probušite rupu za vijak 3/8″ navoja. Udaljenost od šarke neka bude malo veća od M5 vijka da im se glave ne bi sudarale. Rupa za 3/8″ vijak neka bude uža od promjera vijka kako bi se navoj mogao na silu urezati u drvo. Pazite da vijak bude odgovarajuće duljine – dovoljno dugačak da prihvati fotografsku glavu s druge strane, ali dovoljno kratak da se glava može priljubiti uz površinu drvene ploče. Ja sam koristio šperploču debljine 12mm i 3/8″ vijak duljine 25mm. Rastezljiva gumica za domaćinstvo držati će dvije daske zajedno da se ne rastvore tijekom transporta i postavljanja opreme.

Snalažljiviji samograditelji moći će osmisliti verziju montaže koja koristi samo jednu glavu fotostativa – montaža se može napraviti na drvenoj konstrukciji pod kutem koji odgovara geografskoj širini mjesta fotografiranja čime će biti paralelna sa zemljinom osi i usmjerena prema Sjevernjači. Barndoor je moguće i motorizirati – odgovarajućim elektromotorima može se eliminirati potreba za ručnim okretanjem vijka.

Prije početka fotografiranja osovinu šarke treba pažljivo usmjeriti prema Sjevernjači. Sjevernjaču je lako naciljati gledajući kroz plastičnu slamku za sokove zalijepljenu paralelno sa šarkom. Po potrebi osvijetlite slamku tako da Sjevernjaču namjestite točno u njenu sredinu. Crvena boja slamke pomoći će vam da ne izgubite noćni vid.

Za početak preporučam ekspozicije od 2 minute na ISO 1600. Objektiv zatvorite na f/5.6 da zvijezde budu oštre do ruba. Po mogućnosti koristite digitalne refleksne fotoaparate (DSLR) jer nude bolju kvalitetu fotografija od kompaktnih digitalaca. Na prvim pokušajima objektiv neka bude žarišne duljine do 50mm. Naravno, fotografije je potrebno snimati sa tamnog mjesta bez svjetlosnog onečišćenja grada, inače vam niti najbolja oprema neće pomoći da snimite Mliječni put i maglice. Uz ovakvu montažu i malo truda i vi ćete moći snimiti prekrasne vedute zvjezdanog neba!

  • Comet 41P/Tuttle-Giacobini-Kresák, 30.4.2017., wide field view.
  • Zviježđe Kočijaš.
  • Zviježđe Perzej.
  • Zviježđe Orion.
  • Komet Lovejoy, 7×2 min ekspozicije.
  • Kasiopeja

Ring Nebula kratkim ekspozicijama

Jednom prilikom u kolovozu kad sam pokušao snimiti Mars odlučio sam isprobati Messier 57, Ring nebulu. Mars je bio nisko i prilično kuhao, a M 57 vrlo visoko i seeing se činio dosta stabilan. ZWO ASI290MC ima sitne piksele, pa je bila prilika isprobati koliko detalja se može izvući u primarnom fokusu 8″ Celestron EdgeHD. Snimao sam iz centra Zagreba, odlučio sam se na ekspoziciju od 4″. Evo kako je izgledao single frame:

Budući da nisam radio korekcije praćenja, neke frameove sam morao izbaciti. Nije bilo lako pregledati 800-tinjak frameova…na kraju je selekciju prošlo 599, što je ukupno 40 minuta ekspozicije. Iako su pojedinačni frameovi blijedi i šumoviti, na tolikoj ukupnoj ekspoziciji je ipak signal prilično narastao, pa je rezultat sasvim zadovoljavajući ako se uzme u obzir da je snimano iz Zagreba. Nazire se i obližnja galaksija:

Sljedeći puta bi trebalo probati kraće ekspozicije s tamne lokacije, da se pokuša zeznuti seeing kao na planetima, te možda uz fokalni reduktor na većim objektima.

Planeti sa ZG zvjezdarnice, 28.4.2018.

U srpnju se bliži opozicija Marsa. Budući da je to naš susjedni planet, opozicije se događaju svake dvije godine, ali ova je posebna. Mars naime ima prilično eliptičnu putanju, a i dosta je manji od Zemlje. Također je praktički jedini planet kojem lako možemo snimiti površinu – Venera je obavijena gustim oblacima, a maleni Merkur je toliko blizu Suncu da je uvijek nisko na horizontu i iznimno je teško išta snimiti kroz turbulentne slojeve atmosfere. Međutim, zbog eliptičnosti putanje prividna veličina Marsa nije jednaka za svake opozicije kad je najbliži Zemlji – razlika može biti gotovo dvostruka! Tek svakih otprilike 15 godina Mars ima najveću moguću prividnu veličinu koja iznosi otprilike 24″ (lučne sekunde). To je otprilike dvostruko manja prividna veličina Jupitera. A za vrijeme nepovoljne opozicije veličina mu je jedva 14″. Pregled opozicija Marsa pogledajte ovdje.

No povoljne opozicije i nisu baš u svemu povoljne, barem iz naših krajeva. Te opozicije događaju se ljeti kad je noću ekliptika nisko, pa tako Mars dostiže jedva 20° iznad horizonta. Gledajući prema horizontu gledamo kroz sve gušće slojeve atmosfere, pa su i turbulencije proporcionalno veće nego kad se neki objekt nalazi u zenitu. Problem je povećan i zbog atmosferske refrakcije. tj. svjetlost različitih valnih duljina različito se i lomi, pa je plavi spektar odvojen od crvenoga. Zbog toga na jednom rubu planeta vidimo plavi obrub, a na drugom crvenkasti!

Srećom, za to postoji dobro rješenje u vidu podesive prizme koja se stavlja ispred okulara i na tako vraća valne duljine na jedno mjesto. Ima nekoliko proizvođača tih prizmi, a ja sam nabavio ADC (Atmospheric Distortion Corrector) od ZWO. Opremu treba na vrijeme isprobati, pa je pao dogovor s Alanom iz AADZ da snimanje obavimo sa Zvjezdarnice Zagreb. Puno hvala Alanu što se potrudio ne samo doći i otvoriti zvjezdarnicu, nego i biti budan do jutra 🙂 Ipak, vrijeme nam je brzo prošlo i puno toga smo snimili.

Snimanje smo počeli negdje oko 1 po noći. Prva meta bio je Jupiter. Na zvjezdarnici je odličan apokromatski refrakor promjera 175mm, oštar i kontrastan instrument idealan za planete. Nažalost, atmosferski uvjeti ipak nisu bili toliko dobri kao što sam se nadao. Čak niti dobra osjetljivost i veliki frame rate moje nove planetarne kamere (ZWO ASI 290MC) nije bila dovoljna da uhvati dovoljno trenutaka kad je atmosfera mirna. Svejedno, uživali smo snimajući!

Jupiter smo prvo naciljali u primarnom fokusu, na 140mm žarišne duljine. Svi mjeseci su mu bili vidljivi, pa smo odlučili napraviti jedan obiteljski portret!

Jupiter sa ZG zvjezdarnice, 28.4.2018. – s lijeva na desno sateliti Ganimed, Kalisto, Europa i Io.

Kasnije smo stavili 4x Powermate, no ovdje je prikazan 2x manji jer slika ovako ipak izgleda kontrastnije:

Jupiter se već bio počeo polako spuštati, pa smo se prebacili na Saturn:

Usprkos nekih 4000 složenih sličica slika je dosta zrnata jer smo našiljili gain u nadi da ćemo kraćim ekspozicijama uhvatiti više trenutaka mirne atmosfere, ali uzalud. Slika nije loša, ali s ovom mrcinom od refraktora može se to puno bolje.

Malo po malo dočekali smo i Mars! Isprobavajući razne postavke koristili smo i ADC. Negdje nakon 4 ujutro po našem vremenu atmosfera se na kratko malo smirila pa smo uspili snimiti nešto bolje detalje na površini usprkos tome što je Mars još relativno malen. U srpnju će biti više nego dvostruko veći. Zanimljivo je vidjeti veliku polarnu kapu te naznake atmosfere i oblaka na rubu planeta. Desno je simulacija izgleda stvarne površine u trenutku snimanja:

Za kraj evo i usporedbe na koji način ADC pomaže poništiti atmosfersku refrakciju. Zbilja odlično funkcionira, a usudio bi se reći da je i neophodan za snimanje planeta na malim visinama od obzora.

Veselim se sljedećoj prilici i naravno opoziciji u srpnju! 🙂

Radionica astrofotografije u Korenici, 11.-13. 5. 2018.

Ponovo ću voditi radionicu astrofotografije u Korenici! Održati će se za vikend 11.-13. svibnja. Kotizacija 250kn uključuje – smještaj u učeničkom domu (uredne dvokrevetne sobe s kupaonicom), 2-3 obroka dnevno. Potrebno je ponijeti laptope (za obradu snimljenih fotografija) i stative za fotoaparate.

Ove godine ćemo zahvaljujući sponzorstvu Neo Orbisa, zastupnika za Ricoh i Pentax, imati priliku testirati novi Pentax K-1 Mark II (koji ima integriranu opciju praćenja zvijezda) te Ricoh Theta V kameru za snimanje 360 stupnjeva 4K videa. Biti će vrlo zanimljivo vidjeti kako se ti aparati nose s izazovom astrofotografije!

Post from RICOH THETA. #theta360 – Spherical Image – RICOH THETA

Prijave na Facebook event ili na e-mail adresu: nikola@adk.hr. Za Prijavu je potrebno uplatiti polog od 150kn na IBAN HR8024000081105690462.

PROGRAM

11.05.2018. – Petak

Dolazak sudionika do 17h

18:00 – Večera
19:00 – Uvodno predavanje
20:00 – Dr. Goran Hudec – Naseljavanje Sunčeva sustava
21:30 – Praktičan rad: jednostavna astrofotografija sa stativa i barndoora, timelapse

12.05.2018. – Subota

09:00 – Doručak
10:00 – Radionica: obrada fotografija snimljenih u petak
13:00 – Ručak
14:00 – Radionica: nastavak obrade fotografija
18:00 – Večera
20:00 – Ogren Variola – Zvijezde,planeti,asteroidi
21:30 – Praktičan rad: astrofotografija

13.05.2018. – Nedjelja

09:00 – Doručak
10:00 – Radionica: obrada astrofotografija
13:00 – Ručak

Čekajući polarnu svjetlost

Sunčeva aktivnost je već odavno slaba. Pjege su postale rijetka pojava, pa se veselimo svaki put kad se pojavi neka grupa pjega za promatranje. Zadnjih dana razvile su se čak dvije veće grupe pjega, pa je to bila dobra prilika da isprobam svoju novu planetarnu kameru, ASI290 u kombinaciji sa Lunt 60 solarnim teleskopom. Kamera je odlična – s malenim pikselima zbilja jako lijepo može snimiti detalje na Suncu. U kombinaciji s 2.5x Powermateom, nakon obrade izašli su brojni detalji koje ne bi mogao zabilježiti DSLRom:

Već na ovoj snimci se vidi kako je desna grupa, AR 2674, puna aktivnosti. I zaista, ubrzo je proizvela koronalni izbačaj uz erupciju snage čak X9! Izbačaj je djelomično bio usmjeren prema Zemlji, pa se očekivala jaka aktivnost polarne svjetlosti i moguća vidljivost i u srednjim geografskim širinama. Tom prigodom sam s ekipom iz AD Beskraj otišao na Sljeme da pokušamo ufotkati polarnu svjetlost, nadajući se barem uspjehu od prije dvije i pol godine, ako ne i nečem boljem.

Usprkos indeksu aktivnosti od KP8, ništa se nije vidjelo. Čini se da nas je polarna svjetlost zaobišla, preferirajući Ameriku i Aziju. Svejedno, lijepo smo se družili, a uz konstantno fotkanje dobio sam lijepu fotku tragova zvijezda s pejzažem obasjanim mjesečinom.

I ovaj put je radila ASI290 kamera. U kombinaciji s širokokutnim objektivom koji dolazi u paketu snimali smo zvjezdano nebo, ali i sami sebe kako se družimo i zezamo 🙂 Video ima malo čudne boje – to je zbog toga što je čip kamere osjetljiv na infracrveno, a nisam postavio filter koji blokira taj dio spektra.

Aurore, dakle, nije bilo, ali vrijedilo je riskirati i pokušati ju uhvatiti. Takve erupcije se ipak ne dešavaju svaki dan i bilo bi šteta da smo propustili priliku!