Uranovi sateliti

Snimajući asteroide sa Petrove Gore u kolovozu, dosjetio sam se još nečemu što nisam do sada viđao na amaterskim snimkama – pokušati snimiti satelite oko Urana. Sasvim sigurno ih nije problem snimiti sa amaterskom opremom budući da je magnituda najsjajnijih satelita oko 14-15. I dosita, nakon 5 minuta ekspozicije, oko Urana sam uhvatio dva satelita, Titaniu i Oberona. U razmaku od dva sata između dvije snimke čak se vidi i njihov pomak:

Ova snimka je povećana 3x od originala, kako bise bolje vijeli sateliti. Prema podacima o sjaju drugih satelita, trebali bi biti vidljivi i Ariel i Umbriel, no očito ih je “pojeo” sjaj Urana jer su tada bili dosta bliže planetu od Titanie i Oberona.

Asteroidi sa Petrove Gore, 26.8.2011.

Sa Petrove Gore sam bio pokušao snimiti nekoliko sjajnijih asteroida u jednoj noći. Svi su tada bili negdje oko 10. magnitude. Nažalost pred kraj noći mi se malo pomaknuo fokus i zvijezde su lagano mutne, ali ipak se vidi pomak. Neki su bili toliko blizu da sam mogao snimiti dva u jednom kadru (Leto i Harmonia, Anahita i Urania).Već prije sam na svojim snimkama našao dva asteroida  (103 Hera i 118 Peitho)  Zato predlažem svima koji snimaju deep sky objekte da ponekad pregledaju svoje snimke, možda su na njima uhvatili koje malo tijelo  😉

Kliknite na slike da vidite animaciju.

 

Messier 42, maglica u Orionu

Nakon dugo vremena uspio sam složiti snimku M42 koju sam napravio prošle zime. Iako je relativno malo ekspozicija, rezultat je prilično dobar, iako malo šumovit.

Snimka je kombinaija 5x5min ekspozicija kroz LRGB filtere plus još 3x15min kroz h-alpha i 7x1min kroz RGB filtere za središnji dio. Teleskop je moj ljubimac Pentax 105 SDP i CCD kamera SBIG STL-11000. Nažalost imao sam problema sa praćenjem pa sam neke snimke morao izbaciti. Definitivno fali još h-alpha ekspozicija. Nevjerojatno puno detalja je u ovom predjelu, ali je isto tako izazov sve to obraditi i posložiti u rezultat koji neće izgledati previše nabrijano ili umjetno. Zato sam ostavio središnji dio da bude sjajan kao bi izgledao koliko toliko prirodno. Na ovoj maloj fotki za web se to ne vidi, ali na 100% cropu se primjećuju detalji:

Cijelo područje je prepuno prekrasnih detalja koje je zaista potrebno proučavati na 100% veličini. Evo još dva cropa:

 

Mamiya opet u akciji

Skoro zaboravih staviti nove star trailse ovdje na stranice! Bio sam opet upogonio dobru staru Mamiyu Super 23 (6×9 format filma) koju mi je posudio Korado..sa 100mm objektivom idealna je za star trailse. Nažalost u velikom formatu (4×5) nema dijapozitiva od 400 ASA pa je ova Mamiya najveći format na kojem se može fotkati sa Proviom 400. Ove dvije snimke nastale su na ljeto/jesen 2010., a ekspozicija je 3-4 sata. 100m Mamiya-Sekor objektiv zatvorio sam na f/8. 100mm objektiv na ovom formatu je ekvivalent 50mm objektivu na 35mm formatu filma. Šteta što nemam ništa širokokutnije za Mamiyu (postoji 75mm objektiv), ali zato budem sljedeći puta probao sa Pentaxom 6×7 i 55mm objektivom – što je ekvivalent 24mm na leica formatu!

Stay tuned 😉

California Nebula

Napokon se vraćam astrofotografiji! Od siječnja ove godine nisam ništa snimao, što zbog privatnih, što zbog zdravstvenih problema…i nakon jednog “vježbanja”  na PG, evo i konkretne snimke 🙂

Pentax 105 SDP apo refraktor
Celestron CGE
SBIG STL-11000 CCD
Ha:L:R:G:B 90:30:30:30:25 min (3h 25min total)
Petrova Gora, studeni 2010.
Obrada Deep Sky Stacker + Photoshop

Izoštravanje astrofotografija (smart sharpening)

Prilikom snimanja astrofotografija mnoge svari utječu na konačnu oštrinu slike. Od fokusa koji mora biti savršen, do praćenja i atmosferskih turbulencija – svi ti efekti uzrokuju da konačna, kombinirana slika (od svih frameova i/ili snimki kroz svih filtera) bude mutnija nego što je moguće postići sa instrumentom kroz koji snimamo.

Najjednostavnije rješenje je su filteri “sharpen” i “unsharp mask” u Photoshopu i drugim programima za obradu astrofotografija, međutim oni često ne daju zadovoljavajuće rezultate. Kao što je moguće vidjeti na primjeru unsharp mask filtera, postoje različite mogućnosti izoštravanja slike. Unsharp mask je možda dovoljno dobar za normalne fotografije, ali na astrofotografijama često djeluje prilično destruktivno ako se ne koristi vrlo pažljivo.

Najbolji način izoštravanja je tzv. dekonvolucija, metoda koja se najčešće koristi u astrofotografiji. Profesionalni astronomi ju često koriste prilikom obrade astrofotografija, međutim oni prije obrade točno izmjere “neoštrinu” pojedinog instrumenta kako bi ju kasnije mogli eliminirati. Neoštrinu je najlakše izmjeriti na način da vidimo efekte koje neoštrina ostavlja na točkasti izvor svjetlosti – a to su upravo zvijezde. Zbog toga je dekonvolucija najefikasnija u astrofotografiji budući da na “običnim” fotografijama najčešće nemamo točkasti izvor.

Neki programi za astrofotografiju (npr. Iris) sadrže algoritme za dekonvoluciju. To nije uvijek jednostavan proces jer je potrebno odrediti parametre – bilo odokativno ili odabirom odgovarajuće zvijezde na snimci. No, vjerovali ili ne, postoji jedan popularan program za obradu fotografija koji također koristi algoritme za dekonvoluciju, iako ih naziva drugačije – “smart sharpen” u Photoshopu.

Koristeći smart sharpen također je potrebno malo eksperimentirati, ali rezultat je brzo vidljiv na preview prozoru i nije potrebno dugo čekati da bi se rezultat vidio, kao što je to slučaj u mnogim specijaliziranim programima za astrofotografiju. Jednostavno nakon konačne obrade vaše astrofotografije odaberite filter -> sharpen -> smart sharpen. U dijalogu koji se otvorio možete namjestiti jačinu izoštravanja (amount) i promjer “neoštrine” (radius). No prije toga svakako odaberite opciju “more accurate” i remove -> lens blur (umjesto unaprijed zadanog gaussian blur). Na mojem primjeru stavio sam amount na 200% i radius na 1 pixel. Ako su vam zvijezde zbog nekog razloga veće, probajte povećati radius.

Na ovaj način dobiti ćete detalje na objektima koje niste ni znali da ste snimili! Međutim, filter će izoštriti cijelu sliku što znači da će i šum iz pozadine biti izoštren i na taj način će cjelokupna kvalieta slike biti lošija. Srećom, ako kliknete na “advanced” dobiti ćete mogućnost kontrole izoštravanja tamnih i svijetlih dijelova snimke! U mom slučaju u opciji “shadow” namjestio sam fade amount na 20%, a ostale opcije ostavio nepromijenjene (tonal width = 50%, radius = 1 pixel). Eksperimentirajte sa postavkama dok ne dobijete lijepo izoštrene objekte, a nebo u pozadini ostane nepromijenjeno. Rezultat je stvarno fantastičan,, kao što možete vidjeti na donjoj slici koja je 100% crop originalne snimke. Snimljeno je Pentax 105 SDP APO refraktorom i SBIG STL-11000 CCD kamerom.

Smart sharpen se može upotrijebiti i na snimkama planeta. Ukoliko ga lukavo upotrijebite nekoliko puta uz različite radiuse i jačine, možete dobiti rezultat sličan ili čak bolji nego obradom u Registaxu. Dolje je primjer moje snimke Jupitera. Lijevo je stack u Registaxu bez obrade, a desno izoštravanje isključivo pomoću smart sharpen funkcije.