U subotu, 15.7 u Lovincu održati ću predavanje nakon kojega će biti promatranje teleskopom na izletištu Cvituša. Kako u ovim ljetnim danima noć dolazi kasno, sumrak ćemo iskoristiti za prepoznavanje zviježđa i drugih astronomskih ljepota pomoću zelenog lasera. Lovinac je odlično mjesto za astronomska promatranja, lako dostupno automobilom, a daleko od većih gradova i svjetlosnog onečišćenja. Dođite, biti će super 🙂
Teleskop je čest izbor kao poklon za rođendan ili Božić, nerijetko za djecu i mlade koje zanima znanost i astronomija. Od velikog izbora različitih vrsta teleskopa i cijena, nije lako napraviti dobar izbor. Ovim tekstom pokušati ću razbiti neke mitove o teleskopima i nadam se da ću vam olakšati kupovinu.
Teleskop nije nužan za astronomiju kao hobi. Prije nego što sam kupio teleskop, dvije godine koristio sam samo dalekozor. Dalekozor je odlična sprava za astronomiju, jednostavan za upotrebu, prenosiv, a može se koristiti i za promatranja u prirodi. Detaljnije pročitajte u članku o dalekozorima u astronomiji.
Ne postoji “dječji teleskop”!
Teleskopi služe za gledanje svemira. Pravog svemira koji je jednak za sve nas koji u njemu živimo. Teleskopi nisu igračke! Kupite li teleskop-igračku ne možete od njega očekivati da će vam pokazati nebeske ljepote kao što niti od autića na pedale ne možete očekivati da će se voziti u stvarnom prometu.
Teleskopi mogu, doduše, biti masivni i teški, no takvi su uglavnom oni skuplji. U ovom tekstu ograničiti ćemo se na izbor povoljnijih teleskopa koji su težinom uglavnom ispod 10 kg.
Djeca se lako razočaraju, pa izbjegavajte jeftine teleskope. Komplicirani su za sastavljanje i upravljanje, klimavi su (slika se trese), slabe su svjetlosne moći (slika je tamna). Minimalni iznos za teleskop ne bi trebao biti manji od 1500-2000 kuna. Sve jeftinije od toga će u 90% slučajeva završiti u ormaru ili na Njuškalu, a dijete će izgubiti volju za astronomijom.
Povećanje teleskopa nije njihova presudna karakteristika!
Teleskop koji se reklamira sa 565x povećanjem treba u širokom luku izbjegavati. Primarna funkcija teleskopa je skupljanje svjetlosti! Veći promjer objektiva = veća površina = sjajnija i oštrija slika. Velika povećanja koriste se samo za opažanje planeta, a i u tom slučaju rijetko kada će se moći koristiti više od 200x.
Ograničavajući faktori za postizanje velikog povećanja su promjer teleskopa i stabilnost atmosfere. Maksimalno moguće povećanje okvirno se računa kao promjer objektiva teleskopa u milimetrima pomnožen sa 2. Maleni 60 mm teleskop može podnijeti povećanje od 120x, nipošto 300x ili više kao što se često navodi.
Objekte dubokog svemira (maglice, galaktike, skupovi zvijezda) najbolje je opažati na malim i umjerenim povećanjima (30x – 100x). Naša najbliža galaktika M31 u Andromedi prividno je 6x veća od punog Mjeseca! Velika maglica u Orionu, M42, dvostruko je veća.
Teleskop uopće ne treba imati tronožac!
Najveći neprijatelj za astronoma početnika je – klimava montaža. Čak i maleni teleskop može biti optički solidan, ali ako se slika trese pri najmanjem dodiru i vjetru, to će biti vrlo frustrirajuće iskustvo. Teleskopi sa lećama, refraktori, često imaju dugačku cijev pa efekt poluge pogoršava situaciju.
Stvar spašava tzv. dobson montaža – drvena kutija s polukružnim utorima gdje se stavi teleskop koji ima “krugove” na cijevi. Jednostavno, efektno i stabilno.
Ekvatorijalna montaža je komplicirana za upotrebu i kod jeftinih teleskopa vrlo nestabilna!
Ne znate što je ekvatorijalna montaža? Učinite si uslugu i nemojte kupovati teleskop sa takvom montažom. Za početnike, naročito djecu, zbunjujuća je i komplicirana što rezultira frustracijama. Najbolja montaža za početnika je alt-azimutalna: pomaci su jednostavno gore-dolje, lijevo-desno. No sad kad ste to pročitali, pazite da montaža bude čvrsta – bolje stabilna montaža nego veći teleskop.
Alt-azimutalne montaže možete prepoznati pod oznakama “ALT-AZ” ili samo “AZ”. Dobsoni su također alt-azimutalni.
Ekvatorijalne montaže imaju jednu os koja se usmjerava prema Sjevernjači. Pravilno namještena ekvatorijalna montaža omogućava praćenje objekata na nebu okretanjem samo jedne osi. U praksi to znači puno “koji je ovo vrag” i “šta sad da radim” pitanja prilikom slaganja montaže. Montaža se treba i balansirati, pa ako to ne napravite kako treba, teleskop će vas zveknuti po glavi kada otpustite kočnice.
Teleskopi sa ekvatorijalnom montažom obično negdje u nazivu imaju oznaku “EQ”.
Teleskopi sa bazom podataka i elektronskim kontrolerom neće vam olakšati snalaženje na nebu!
Takvi teleskopi nisu u mogućnosti bez ljudske pomoći tražiti nebeske objekte – treba ih kalibrirati. To znači – nivelirati, odrediti sjever, identificirati i teleskopom pronaći nekoliko sjajnih zvijezda na nebu. Tek tada će se teleskop moći pravilno orjentirati na objekt kojeg odaberete iz baze podataka. Ako se već trudite vizualno naći tih nekoliko zvijezda na nebu, onda možete pronaći i druge objekte uz pomoć karte neba, bilo papirnate ili mobilne aplikacije. Razliku u cijeni rađe potrošite na kvalitetniji teleskop.
Slika u okularu nije ni približno slična astronomskim fotografijama!
Šarene maglice vidljive su jedino na fotkama dugih ekspozicija. Kroz teleskop ćete uglavnom gledati mutne sive mrlje i malene točkice. Objekti na nebu su tamni, a ljudskom oku treba jako puno svjetlosti da bi raspoznalo boje.
Niti najveći teleskopi ne pokazuju boje i detalje kao što se vide na fotografijama pa ako ste to očekivali, odustanite od kupovine. Boje se mogu vidjeti tek na nekim zvijezdama i suptilne nijanse na planetima. To je sve.
Poanta je vidjeti svemir vlastitim očima. Osjećaj kada gledate galaktiku čija je svjetlost na put krenula dok su još dinosauri šetali Zemljom, nezamjenjiv je!
Teleskope nemojte kupovati u supermarketima i shopping centrima. Loše su kvalitete, klimavi, slabe svjetlosne moći, prodavači uglavnom o teleskopima neće znati ništa više od onoga što piše na kutiji.
Teleskop obavezno kupite kod znalaca. U Hrvatskoj to su tek dvije trgovine – Teleskop centar te OI Optimus. Obje trgovine vode entuzijasti koji će vam rado pomoći u odabiru pa im se obratite s povjerenjem. OI Optimus je samo internet trgovina, a Teleskop centar ima dućan u Zagrebu. Izbor možete proširiti potragom po stranim internet trgovinama, ako naručujete iz EU, ne morate plaćati carinu.
I jesu i nisu. Sada su znatno jeftiniji i kvalitetniji nego krajem devedesetih kada sam se počeo baviti praktičnom astronomijom. Ako nemate barem 1500 kn za teleskop, bolje razmislite o nekoj knjizi, kalendaru sa fotografijama, posteru…ili jednostavno, štedite za kvalitetniji teleskop.
Osim teleskopa i montaže najčešće dobijete dva okulara, znači dva različita povećanja. Ako ih se nudi više za malo novaca – nemojte kupovati. To je garancija loše kvalitete. U optici nema magije kojom bi se mogla dobiti kvaliteta za male novce.
Dobra investicija je barlow leća – pomoću nje se dobivaju veća povećanja korisna za Mjesec i planete. Okular se stavlja u barlow leću i povećanje postaje veće za oznaku koju leća nosi – 2x, 2.5x ili 3x (barlow leća ima samo jednu od ovih oznaka!). Uz barlow leću od 2x, okular žarišne duljine 20mm daje povećanje poput okulara od 10mm bez barlow leće (20 mm/2x = 10 mm). Pazite dakle ako teleskop dolazi sa 20 mm i 10 mm okularima! U tom slučaju uzmite 2.5x ili 3x barlow da se ne kopiraju žarišne duljine.
Povećanje se računa tako da žarišnu duljinu teleskopa podijelite sa žarišnom duljinom okulara. Dakle, teleskop žarišne 900 mm i okular od 10 mm daju (900/10) 90x povećanje. Sa 2x barlow lećom povećanje je dvostruko veće – 180x.
Cijene barlow leća su 230 – 350 kn.
Da, ima ih puno (Teleskop centar, Hrvatska, Teleskop Express, Njemačka, SkyPoint, Italija, Astroshop, Njemačka, FirstLight Optics, UK). Zadržati ćemo se na jeftinijim početničkim teleskopima. Kod njih zaboravite astrofotografiju kroz teleskop – biti će štosno ufotkati Mjesec i Jupiter mobitelom, ali to je uglavnom sve. Za podršku domaćim trgovinama astronomske opreme, svi linkovi vode na stranice Teleskop centra i njemačkog Teleskop Service (skraćeno: TS) čiji je OI Optimus zastupnik za Hrvatsku.
Najvažnije oznake teleskopa su promjer objektiva i žarišna duljina. Zaboravite mali 60 mm teleskop, montaža je klimava, skoro pa nema antirefleksivnih premaza na objektivu, i vrlo brzo će završiti u ormaru skupljajući prašinu. Umjesto toga, uzmite 70 mm refraktor koji ima puno bolju optiku. Verzija s žarišnom duljinom 700 mm je bolja, ali postoji verzija od 500 mm s prizmom koja daje ispravnu sliku, što je povoljno za gledanje prirode. U TS-u 70 mm verzija je € 115. Celestron Astromaster 70 je nešto skuplji (€ 130), ali je vrlo lijepog dizajna i jednostavan za upotrebu.
Vrste teleskopa:
Za više informacija pročitajte (pra)stari FAQ o teleskopima.
114/900 reflektor nije loš izbor. Promjer od 114mm prima dovoljno svjetlosti za sjajnije maglice i zvjezdane skupove, naročito ako se maknete iz grada pod tamno nebo. Mjesec će biti fantastičan, na Jupiteru se naziru detalji u prugama, a Saturn pokazuje Cassinijevu pukotinu u prstenu. Montaža EQ2 bi mogla biti stabilnija. Cijeni od 1490 kn dodajte još cijenu barlow leće jer povećanje od 90x nije dovoljno za planete. Nezgodno je što dolazi sa 10 mm i 20 mm okularima. TS StarScope 114 je € 169. Nisam oduševljen izborom okulara.
90/900 refraktor je ekvivalent gornjem reflektoru. Nešto je skuplji, 1850 kn, ali ima kvalitetnu alt-azimutalnu montažu koja je jednostavna za korištenje. Kod TS (OI Optimus) možete nabaviti Celestron Astromaster 90 za € 235. Slična je cijena i za verziju na ekvatorijalnoj montaži.
Najbolja opcija je 150/1200 dobson teleskop. Cijena od 2390 kn je vrlo povoljna, a promjer od 150 mm dovoljan je za godine i godine uživanja u pogledu na maglice i planete. Veća verzija od 200 mm je još bolja, no 1000 kn skuplja. TS nudi 150mm dobson za € 300. Računajte da se isplati nabaviti ove teleskope jer ako prestane interes za astronomijom, bez problema ćete ih moći prodati na Njuškalu.
Maleni dobson 130/650 je štosan stolni teleskop, no kratka žarišna znači da optička os mora biti vrlo precizno namještena, a veća povećanja nisu dovoljno oštra i kontrastna. S cijenom od 1750 kn, osobno bi rađe odabrao nešto drugo. TS nudi 100mm Orion SkyScanner kratki dobson za € 139.
Maksutov teleskopi su nešto skuplji, ali jako dobri za promatranje planeta. Prednost im je što su kratki i kompaktni. 90/1250 dođe 1400 kn, a 102/1300 1940 kn – i to samo za optičku cijev, bez montaže, što je zgodno ako imate nekakav fotostativ. U protivnom, uzmite verziju na jednostavnoj StarQuest ekvatorijalnoj montaži za 2200 kn (90 mm) ili 2500 kn (102 mm). U ponudi je i 90mm maksutov sa malenom motoriziranom stolnom dobson montažom za 2000 kn.
Imate li kakvih pitanja za konkretne teleskope ili ako vam treba još koji savjet, slobodno napišite komentar!
Do tada, pročitajte Vedranovu priču kako se počeo baviti astronomijom i pogledajte njegove fantastične skice koje realno prikazuju kako se objekti vide kroz teleskop.
U Bobinoj kuhinji pročitajte recenzije teleskopa. Preporučam da pročitate test Bresser/Lidl 70/700 refraktora, SkyWatcher 300mm dobsona, SkyWatcher StarTravel 120 refraktora, a ponovite i tekst o dalekozorima u astronomiji.
Ukratko – nije. Za sad je to hipoteza koju treba potvrditi, iako su računalne simulacije prilično uvjerljive. No krenimo redom.
Za početak pogledajte kratak video koji su napravili u časopisu Science, a gdje se lijepo vidi koliko je zapravo udaljen potencijalni planet od ostalih planeta Sunčevog sustava:
Hipoteza o nepoznatom planetu nije novost. Još od otkrića patuljastog planeta Sedne vidjelo se da Sedna ima vrlo neobičnu orbitu. Tako veliki objekt (1000 km promjera) je mogao nastati samo u kružnoj orbiti iz koje ju je izbacilo neko drugo tijelo – možda bliski susret sa nekom zvijezdom ili još neotkriveni planetarni objekt u vanjskom dijelu Sunčevog sustava.
No, nakon Sedne otkriveno je još nekoliko objekata (u znanstvenom radu ih se spominje još 5) koji imaju vrlo sličnu putanju – eliptičnu i nagnutu u odnosu na ekliptiku. Astronomi Batigyn i Brown (Brown je jedan od otkrivača Sedne) krenuli su analizirati te putanje i na osnovi mnogih dugotrajnih računalnih simulacija zaključili da je tih šest objekata moglo doći na sadašnje putanje samo ako ih je tamo “pogurao” do sada nepoznat planetarni objekt.
Dvojica astronoma sami objašnjavaju kako su došli do tog zaključka u ovom vrlo zanimljivom videu u kojem još bolje možete vidjeti putanje Sedne i ekipe te hipotetskog planeta:
Proračuni, iako drugotrajni i komplicirani, dali su tek grube okvire putanje i dimenzije tog planeta. Taj objekt bi trebao imati masu 1-10x veću od Zemlje sa vrlo eliptičnom orbitom kojoj je perihel na cca 200-300 AJ, a afel 600 – 1200 AJ. Jednu orbitu bi hipotetski planet napravio za 10 – 20 tisuća godina. Za usporedbu, Neptun se kreće oko Sunca na udaljenosti od 30 AJ. Sedna ima perihel na 76 AJ, afel na 936 AJ i orbitalni period od 11 400 godina.
To je daleko od preciznosti načina na koji je otkriven Neptun. Nakon što su precizna mjerenja Urana pokazala da na njegovu putanju utječe tada nepoznato nebesko tijelo velike mase, Le Verrier je proračunao gdje bi se to tijelo moglo nalaziti. I zaista, unutar samo 1° od izračunatih koordinata (2x prividne veličine Mjeseca na našem nebu) otkriven je novi planet – Neptun.
I sami autori u svom radu navode da je planet još uvijek hipoteza dok se ne otkrije pomoću teleskopa. Njegova velika udaljenost znači da je vrlo slabog sjaja te će biti potrebno koristiti najveće teleskope na svijetu za njegovo otkrivanje. Također je odzvoljena mogućnost postojanja drugih objekata sa neobičnim putanjama, ali koje se razlikuju od Sedne i ekipe. Otkriće jednog od njih dodatno bi učvrstilo hipotezu o postojanju planeta.
Također da upozorim katastrofičare – ovaj planet se nije pojavio odjednom! Da bi se uspostavile ovakve orbite potrebni su milijuni godina i sada su te orbite stabilne. U ovome članku Brown kaže da je taj planet (ako postoji!) najvjerojatnije izbačen u udaljenu orbitu tijekom formiranja Sunčevog sustava zbog susreta sa drugim plinovitim divovima (Jupiter, Saturn). Dakle, situacija je riješena i stabilna više stotina milijuna godina. Osim toga, u tekstu njihovog znansvtenog rada možete pročitati da su kompjuterske simulacije rađene za razdoblja od 4 milijarde godina (4 Gyr).
Dok se ne napravi stvarno otkriće pomoću teleskopa, planet je za sada još uvijek samo hipoteza. Za njegovo otkriće trebati će upregnuti velike teleskope, što znači da ćemo čekati barem 5 – 10 godina za nekakve rezultate.
Detaljnije o potencijalnom devetom planetu pročitajte na respektabilnim astronomskim i znanstvenim web portalima. Nastojte ignorirati domaće senzacionalističke članke koje ne daju potpune informacije!
Na ponovno održanoj radionici astrofotografije u Korenici, opet sam objašnjavao kako napraviti dobre fotke uz “običnu” opremu, tj. bez teleskopa. Širokokutni pogledi na pejzaže sa zvjezdanim nebom u zadnjih nekoliko godina postali su popularni u svijetu. To su prije svega omogućili moderni aparati kojima je digitalni šum jako dobro kontroliran na visokim ISO osjetljivostima. Osnovne smjernice jednostavne astrofotografije stativa pročitajte u mojim člancima Jednostavna astrofotografija (1) te Jednostavna astrofotografija (2).
Međutim, malo je takvih astrofotografija snimljenih iz Europe. Po internetu uvijek prednjače fotke iz nacionalnih parkova SAD-a koji se nalaze daleko od svjetlosnog onečišćenja gradova. Zbog guste naseljenosti, u Europi je to puno teže napraviti, no u Hrvatskoj još uvijek ima tamnog neba gdje se može vidjeti Mliječni put.
Mnogi turisti koji kod nas dođu na more pamte upravo bistre noći osute zvijezdama. Na žalost, trend pretjeranog osvjetljavanja šetnica uz more polako kvari taj doživljaj pa se više ni iz manjih gradova zvijezde ne vide dobro. Naravno da nam je javna rasvjeta potrebna, no ako je diskretna i ne svijetli prema nebu, posjetitelji će kući i dalje nositi priče o Mliječnom putu i zvjezdama padalicama koje iz svojih velegradova više ne mogu vidjeti.
Ovih ljetnih mjeseci pokušati ću ufotkati takve prizore. Iskoristio sam varijaciju slogana turističke zajednice da bih svratio pažnju na važnost očuvanja noćnog neba – Croatia, Full of Stars. Turistička ponuda nije samo more, sunce i disko kugle. Zvjezdani prizori malo koga ostavljaju ravnodušnim, potiču na maštanje i “astronomiju zatvorenih očiju”, kako je to rekao naš najpoznatiji znanstveni edukator Korado Korlević.
Pratite hashtag #croatiafullofstars na mom Instagramu ili Facebooku, a svakako pokušajte i sami uhvatiti takve prizore dok je to još moguće. U borbi za profitom naučili su nas da se divimo lampicama ispod naših nogu, da ih kupujemo još i još jer to je za “naše dobro”. Gledanje u zvjezdano nebo nepoželjno je budući da tada ne vidimo reklame već se propitkujemo o beskraju svemira i da li možda baš sada netko nas gleda natrag ili je ta zvijezda već odavno nestala dok svjetlost putuje tisućama godina prema znatiželjnim očima.
Ako su vam informacije korisne, razmislite o malenoj donaciji za troškove održavanja weba. Da, to se odnosi i na novinare koji su samo copy/paste-ali donji tekst 😆
VAŽNO – NEMOJTE IMPROVIZIRATI SA FILTERIMA!!! Neodgovarajući filteri propustiti će previše svjetlosti ili UV/IC dio spektra koji mogu trajno oštetiti vid! Najsigurnije je NAPRAVITI PROJEKCIJU – nećete ništa propustiti ako ne gledate direktno u Sunce!
Nakon dugo vremena imamo priliku iz Hrvatske svjedočiti djelomičnoj pomrčini Sunca. Točno na ekvinocij, 20. ožujka, Mjesec će prekriti nešto više od polovice Sunčevog diska. Linija totaliteta (potpune pomrčine) prolazi daleko na sjeveru, uglavnom preko oceana, a jedino lako dostupno kopno za njeno promatranje su Farski otoci.
Neki domaći “portali” nažalost samo su brzinski preveli engleske članke koji, naravno, ne vrijede za Hrvatsku. Ova pomrčina definitivno nije najveća od 1999. godine – barem ne u Hrvatskoj. Naime, od 1999. godine kada smo iz Hrvatske vidjeli 99% pomrčinu Sunca imali smo još jedan prekrasan spektakl 2003. godine kada je Mjesec prekrio više od 80% Sunca. Maksimum je bio točno u vrijeme svitanja, pa se na obzoru mogao vidjeti – Sunčev srp! Pročitajte izvještaj na zvjezdarnica.com i pogledajte video snimku iz Donje Stubice. Definitivno najljepša pomrčina Sunca koju sam gledao, tada sa Zavižana. Posljednja pomrčina vidljiva iz Hrvatske bila je u siječnju 2011. godine kada je iz naših krajeva bilo moguće vidjeti 75% pomrčinu. Na žalost, u mnogim dijelovima Hrvatske bilo je oblačno pa su je rijetki vidjeli.
| Grad | Pou010detak | Maksimum | Kraj | % pomru010dine |
|---|---|---|---|---|
| Zagreb | 09:33 | 10:42 | 11:53 | 58% |
| Rijeka | 09:30 | 10:39 | 11:51 | 59% |
| Osijek | 09:37 | 10:45 | 11:56 | 54.5% |
| Split | 09:31 | 10:39 | 11:50 | 53% |
Kao što vidite, u Hrvatskoj nema velikih razlika u vremenu i postotku pomrčine, no ako želite apsolutno točne podatke, odaberite točnu lokaciju na Google karti koju je pripremila NASA. Dovoljno je zumirati i kliknuti te će vam se pokazati informacije.
Za promatranje pomrčine OBAVEZNO KORISTITE ZAŠTITU! Direktno gledanje Sunca golim oko prouzorčiti će oštećenja oka, a uz optičko pomagalo spržit će vam rožnicu i uzrokovati trajno sljepilo!
Ako želite gledati pomrčinu, najbolje da se raspitate kod lokalnog astronomskog društva. Moći ćete uživati u pogledu kroz teleskope opremljene filterima, ali i zagnjaviti astronome pitanjima i čuti mnoge zanimljive informacije o Suncu i pomrčini.
Za gledanje u Sunce možete koristiti naočale za pomrčinu, masku za zavarivanje ili napraviti projekciju slike Sunca. Začađeno staklo se ne preporuča jer se sloj čađe može biti neravnomjerno raspoređen i vrlo lako se skida pa postoji opasnost od ozljeda. Koristite li teleskop, filter za Sunce obavezno mora biti postavljen ispred objektiva. Neki “dječji” teleskopi imaju filtere koji se našarafe na okular – oni vrlo lako mogu puknuti usljed fokusirane topline svjetlosti – odmah ih bacite u smeće! Filtere i naočale u Hrvatskoj možete nabaviti kod OI Optimus ili u Teleskop centru.
Tijekom pomrčine, vrlo zanimljiv efekt može se primjetiti među sjenama drveća – maleni otvori u krošnjama djeluju poput “camere obscure” i projiciraju sliku Sunca na tlo. Vidjeti ćete mnoge srpove čiji se oblik mijenja kako napreduje pomrčina – a to je upravo slika Sunca projicirana kroz grane!
Projekciju možete napraviti sami uz pomoć stare krpe ili papira na kojem ste izbušili sitne rupice veličine oko 1mm. Na 2-3 metra udaljenosti postavite drugi komad papira ili bijelu plahtu na koju ćete projicirati sliku Sunca. Što je veća udaljenost i projekcija će biti veća, ali tamnija. Manja rupica za projekciju daje tamniju i oštriju sliku, a veća svjetliju i mutniju. Papir sa rupicama neka bude tvrđi da se ne bi savijao. Probajte na njemu izbušiti rupice u obliku slova, smajlića :paint: ili što vam već padne napamet. Ovu zabavu podijelite u vašoj školi ili sa kolegama na poslu i pošaljite fotke da se vidi kako je ispalo! 😆
Često se u udžbenicima i popularnim člancima mogu vidjeti informacije da svjetlosti treba oko 8 minuta da dođe od Sunca do Zemlje. Zanimljiv podatak i čini se da je brzina svjetlosti (300 000 km/s) relativno brza. Alphonse Swinehart potrudio se napraviti fantastičnu animaciju koja dočarava put fotona iz središta Sunca brzinom svjetlosti. Animacija traje 45 minuta, a za to vrijeme “stignemo” do Jupitera. Sljedeći planet, Saturn, još je dvostruko toliko udaljen!
Riding Light from Alphonse Swinehart on Vimeo.
Pokušajte pogledati video u stvarnom vremenu barem do Zemlje. Zgodno je što se na putu do Jupitera susreću neki veći asteroidi i patuljasti planet Ceres. Ipak, u toj praznini, čini se da vrijeme protječe jaaako sporo 😯 i vrlo se dobro dobiva utisak veličine svemira. Treba se prisjetiti da je najbliža zvijezda udaljena nešto više od 4 svjetlosne godine…
“Prohodati” Sunčevim sustavom moguće je uz pomoć umjetničke instalacije “Devet pogleda” autora Davora Preisa. Polazak je od Kožarićevog “Prizemljenog Sunca” (na linku je detaljan opis originalnog djela i analiza instalacije) u Bogovićevoj ulici u Zagrebu, a planeti su raspoređeni po gradu na odgovarajućim udaljenostima i u stvarnom omjeru.
Ako ćemo pravo, video ne prikazuje realno proticanje vremena za putnika, odnosno foton koji se giba brzinom svjetlosti već iz perspektive protjecanja vremena za stacionarnog promatrača. Naime, teorija relativiteta kaže da vrijeme protječe brže što se promatrač brže giba. Brzinom svjetlosti vrijeme prolazi beskonačno brzo pa bi ovaj foton bio istovremeno kod Merkura, Venere, Zemlje…tj. video bi trajao 0 sekundi 😎
Za kraj pogledajte realan odnos veličine i udaljenosti Zemlje i Mjeseca, najudaljenijeg mjesta kojeg je čovječanstvo do sada posjetilo.
