Planeti sa ZG zvjezdarnice, 28.4.2018.

U srpnju se bliži opozicija Marsa. Budući da je to naš susjedni planet, opozicije se događaju svake dvije godine, ali ova je posebna. Mars naime ima prilično eliptičnu putanju, a i dosta je manji od Zemlje. Također je praktički jedini planet kojem lako možemo snimiti površinu – Venera je obavijena gustim oblacima, a maleni Merkur je toliko blizu Suncu da je uvijek nisko na horizontu i iznimno je teško išta snimiti kroz turbulentne slojeve atmosfere. Međutim, zbog eliptičnosti putanje prividna veličina Marsa nije jednaka za svake opozicije kad je najbliži Zemlji – razlika može biti gotovo dvostruka! Tek svakih otprilike 15 godina Mars ima najveću moguću prividnu veličinu koja iznosi otprilike 24″ (lučne sekunde). To je otprilike dvostruko manja prividna veličina Jupitera. A za vrijeme nepovoljne opozicije veličina mu je jedva 14″. Pregled opozicija Marsa pogledajte ovdje.

No povoljne opozicije i nisu baš u svemu povoljne, barem iz naših krajeva. Te opozicije događaju se ljeti kad je noću ekliptika nisko, pa tako Mars dostiže jedva 20° iznad horizonta. Gledajući prema horizontu gledamo kroz sve gušće slojeve atmosfere, pa su i turbulencije proporcionalno veće nego kad se neki objekt nalazi u zenitu. Problem je povećan i zbog atmosferske refrakcije. tj. svjetlost različitih valnih duljina različito se i lomi, pa je plavi spektar odvojen od crvenoga. Zbog toga na jednom rubu planeta vidimo plavi obrub, a na drugom crvenkasti!

Srećom, za to postoji dobro rješenje u vidu podesive prizme koja se stavlja ispred okulara i na tako vraća valne duljine na jedno mjesto. Ima nekoliko proizvođača tih prizmi, a ja sam nabavio ADC (Atmospheric Distortion Corrector) od ZWO. Opremu treba na vrijeme isprobati, pa je pao dogovor s Alanom iz AADZ da snimanje obavimo sa Zvjezdarnice Zagreb. Puno hvala Alanu što se potrudio ne samo doći i otvoriti zvjezdarnicu, nego i biti budan do jutra 🙂 Ipak, vrijeme nam je brzo prošlo i puno toga smo snimili.

Snimanje smo počeli negdje oko 1 po noći. Prva meta bio je Jupiter. Na zvjezdarnici je odličan apokromatski refrakor promjera 175mm, oštar i kontrastan instrument idealan za planete. Nažalost, atmosferski uvjeti ipak nisu bili toliko dobri kao što sam se nadao. Čak niti dobra osjetljivost i veliki frame rate moje nove planetarne kamere (ZWO ASI 290MC) nije bila dovoljna da uhvati dovoljno trenutaka kad je atmosfera mirna. Svejedno, uživali smo snimajući!

Jupiter smo prvo naciljali u primarnom fokusu, na 140mm žarišne duljine. Svi mjeseci su mu bili vidljivi, pa smo odlučili napraviti jedan obiteljski portret!

Jupiter sa ZG zvjezdarnice, 28.4.2018. – s lijeva na desno sateliti Ganimed, Kalisto, Europa i Io.

Kasnije smo stavili 4x Powermate, no ovdje je prikazan 2x manji jer slika ovako ipak izgleda kontrastnije:

Jupiter se već bio počeo polako spuštati, pa smo se prebacili na Saturn:

Usprkos nekih 4000 složenih sličica slika je dosta zrnata jer smo našiljili gain u nadi da ćemo kraćim ekspozicijama uhvatiti više trenutaka mirne atmosfere, ali uzalud. Slika nije loša, ali s ovom mrcinom od refraktora može se to puno bolje.

Malo po malo dočekali smo i Mars! Isprobavajući razne postavke koristili smo i ADC. Negdje nakon 4 ujutro po našem vremenu atmosfera se na kratko malo smirila pa smo uspili snimiti nešto bolje detalje na površini usprkos tome što je Mars još relativno malen. U srpnju će biti više nego dvostruko veći. Zanimljivo je vidjeti veliku polarnu kapu te naznake atmosfere i oblaka na rubu planeta. Desno je simulacija izgleda stvarne površine u trenutku snimanja:

Za kraj evo i usporedbe na koji način ADC pomaže poništiti atmosfersku refrakciju. Zbilja odlično funkcionira, a usudio bi se reći da je i neophodan za snimanje planeta na malim visinama od obzora.

Veselim se sljedećoj prilici i naravno opoziciji u srpnju! 🙂

Jupiter ostao bez ekvatorijalnog pojasa!

Izgleda da se najzanimljivije stvari na Jupiteru dešavaju kada nitko ne gleda! Naime, dok je bio sakriven iza Sunca, Jupiter je “izgubio” južni ekvatorijalni pojas! Nevjerojatno ali istinito – do sada smo tome bili svjedoci dva puta, 1973. i 1991. godine. Nije potpuno jasno na koji način se to dogodilo, no pretpostavka je da su bijeli oblaci prekrili pogled na tamnije, unutarnje slojeve Jupitera.

U sljedećim mjesecima možemo očekivati pojavu bijele pjege koja će se “razvući” i stvoriti novi južni ekvatorijalni pojas. U međuvremenu, izvucite svoje teleskope i pogledajte kako usamljeno izgleda Jupiterova crvena pjega bez svog pojasa!

Jupiter 7.8.2009.

Bio sam na Sljemenu sa ciljem snimanja Jupitera. Nisam ga pošteno snimio još od 2006. sa Japetića pa je bilo vrijeme da ispravim “nepravdu” prema najvećem planetu Sunčevog sustava 😉 Ovaj puta, umjesto web kamere koristio sam Imaging Source kameru. Iako imaju isti čip, ova kamera omogućava 30-60 FPS-a pri punoj kvaliteti snimke. Ostatak setupa je standardan, dakle Intes MN-71 (7″ mak-newt) i 5x Powermate što daje cca 5500mm žarišne duljine.

Jupiter_sve

Tijekom večeri sam snimio puno filmića, ali u ovom kolažu predstavljam samo 6 komada gdje se vidi rotacija Jupitera u periodu u kojem sam snimao. Prva snimka je nešto mutnija – Jupiter je bio nisko, a ni teleskop nije bio potpuno aklimatiziran. Kasnije je seeing bio jako dobar i ovo je definitivno najveća količina detalja koje sam do sada izvukao iz Jupitera! Svaki od ovih rezultata je kombinacija 600-800 frameova iz 1.5 minutnog AVI-ja koji ima ukupno oko 2500 frameova.

Snimao bih i dulje da nisam kod kuće bio (opet) zaboravo protuuteg! Ovako sam balansirao sa vrećicom u kojoj je bilo 2 litre Pepsija i antifriz..što baš i nije bilo previše stabilno 🙂 Snimanje sam htio ponoviti i sljedeću noć, ali me tada izdao kontroler za fokuser, došli su i oblaci i sve je neslavno propalo 🙁 Ipak, sa ovim snimkama sam jako zadovoljan! Vjerujem da je bilo presudno to što sam se odlučio ići na Sljeme – vjetar je puhao sa sjevera, pa pretpostavljam da bi bilo jakih turbulencija da sam ostao u gradu.

Konjunkcija Venere i Jupitera

Poslastica za ranoranioce – Venera i Jupiter se ovih dana približavaju jedno drugom sve do 1. veljače kada će na nebu biti vrlo blizu jedno drugom te će se moći zajedno vidjeti u okularu teleskopa. Biti će zanimljivo vidjeti disk Jupitera koji će izgledati veći, ali istodobno i tamniji od sjajne Venere. Uz zanimljiv pejzaž ova konjunkcija dvaju najsjajnijih planeta je odlična prilika za jednostavne, a efektne astrofotografije.

VIše informacija pročitajte na stranicama časopisa Astronomy.