Na zadnjem PGSPu sam prije kometa Garradd, koji, iskreno, i nije bio vrijedan toliko truda, pokušao snimiti nešto malo drukčije. Moj Pentax u kombinaciji sa full-frame SBIG CCD kamerom ima stvarno veliko vidno polje, pa sam se sjetio valjda jednog od najvećih Messiera – M 24 ili Sagittarius Star Cloud. To je jedan gusti dio Mliječnog puta koji zapravo i nije neki poseban objekt – okružen je tamnim maglicama i zato “iskače” od okoline zbog svoje velike koncentracije zvijezda.  Tu večer je nebo bilo stvarno bistro, mjerio sam 21.64 sa SQMom, što je granična magnituda od 6.45. M 24 je ispao iznenađujuče dobro, sa hrpetinom detalja i odlično vidljivom crvenom maglicom IC 1283 u sredini dolje. Vrijedilo bi ponovo pokušati sa h-alpha filterom, no i ovako sam vrlo zadovoljan! Ekspozicije su bile 6×5 min kroz luminance i po 4×5 min kroz svaki od RGB filtera. Zbog nekih problema sam umjesto u Deep Sky Stackeru redukciju frameova (dark + flat) radio u CCDSoftu i ti se pokazalo kao puno, puno kvalitetnije rješenje! No, o tome u nekom drugom postu.