Tamne maglice su definitivno drukčiji objekti od onih “standardnih” maglica koje obično promatramo, a koje fasciniraju svojim bojama na astrofotografijama. To su guste nakupine međuzvjezdane prašine zbog kojih ne možemo vidjeti zvijezde ili maglice koje se nalaze iza njih. Vizualno izgledaju kao “rupe u svemiru” – zapravo, nekad se čak mislilo da su te rupe nastale jer je od tamo nestao materijal od kojeg su se formirali skupovi zvijezda, kao na primjeru skupa NGC 6520 i B 86. To naravno nije doslovno tako, ali neke od tih tamnih maglica će svakako stvoriti nove zvijezde.
Tamne maglice je najbolje promatrati ljeti, kada je povoljan pogled na zvijezdama prepunom Mliječnom putu. Najpopularniji katalog tamnih maglica je Barnardov, pa svakako pogledajte listu najboljih Barnardovih maglica. Mnoge od njih su dovoljno velike da se mogu vidjeti golim okom, ali samo na tamnom nebu. Jedan od pokazatelja kvalitete neba je Dark Horse Nebula i njen stražnji dio, Pipe Nebula. U blizini je popularni objekt za astrofotografiju, Snake Nebula. Coalsack je također lako uočljiva, ali nažalost nalazi se na južnom nebu. Puno Barnardovih tamnih maglica, iako ne toliko očitih kao ove već navedene, se nalaze u blizini otvorenog skupa M11. Još jedna maglica koja se često fotografira je B 168 na čijem kraju se nalazi svijetla i kompleksna Cocoon Nebula.
Manje tamne maglice se nalaze posvuda, često baš u sklopu svijetlih maglica – kao npr. B 33 ili Horsehead Nebula, B 88 (tamna područja unutar M8) i B 85 koji stvara karakterističan oblik Trifid Nebule (M20). Maglicu B 92 možete lako uočiti na fotografijama – pogledajte moju snimku Mliječnog puta; B 92 je mala, izrazito tamna crna maglica u sredini lijevo, na sjevernom rubu M24.
Za ležerno promatranje ovih manje popularnih maglica preporučam tamno nebo, dalekozor i dobru kartu s kojom ćete moći identificirati o kojim maglicama se radi. Vjerujem da će biti zanimljivo gledati ljetni Mliječni put na nov način.