Letenka svake godine nadmašuje samu sebe, ali ova godina je iznimka jer se nadmašila više nego što sam mislio da će biti moguće! Organizacija je bila fantastična, toliko događanja da se nije sve moglo odjednom pratiti – više nego dostojna konkurencija Exit festivalu koji se održavao istovremeno 😉 Nažalost nisam mogao dobiti slobodne dane da dođem u četvrtak, ali zato su samnom išla još čak dva ADIjevca – Vid po drugi puta i Luka kojem je ovo bilo prvi puta da dolazi na kamp.

Po dolasku u petak navečer iznenadio nas je veliki šator gdje su se održavala predavanja. Taj šator je stvarno bio odličan – kada u njemu nisu bila predavanja služio je kao centralno mjesto za druženje, a bio je postavljen dalje od teleskopa tako da svjetla projektora nisu uopće smetala. Oko velikog šatora su bili manji, a u blizini – frižider! To je bilo sjajno, nismo više morali hladiti pive u lokvama 🙂

Kotizacija od 400 dinara je za takvu organizaciju sasvim opravdana i podržavam to i dalje ako će kamp biti i dalje ovako kvalitetan. Svi sudionici su imali identifikacijske kartice, pa osim što je tako lakše identificirati sugovornika, lako se primjete eventualni “uljezi”.

Naravno da kamp ne može biti uspješan bez ljudi koji na njega dođu, a ove godine je društvo bilo šaroliko – drago mi je da nas je bilo dosta iz Hrvatske – došli su Marino i Marcela, Gregor, Vedran, a bili su napokon i slovenci sa dva impresivna astrofoto setupa. Vid i ja smo naravno donijeli svoje refraktore. Nebo je za svo vrijeme kampa bilo vedro pa se stvarno moglo uživati u pogledima kroz najrazličitije kombinacije optike. Moj Ethos je također bio prilično popularan 😉 i vidjeli smo da je dobar i u f/5 reflekorima.

Budući da sam uglavnom bio pokraj teleskopa, nisam vidio nijedno predavanje, a prespavao sam i lansiranje raketa (sve je “kriv” frižider i hladno pivo! 😉 ). Nadam se također da ljudima nije previše smetalo moje hrkanje zadnju noć kada sam nešto ranije zaspao pokraj svog teleskopa. Srećom da je bilo pažljivih ljudi pa je, koliko čujem, Ethos preživio Radanov napad šrafncigerom 😯

Sve u svemu – još jedno ugodno iskustvo uz odličnu organizaciju i puno dobrih, prijateljski raspoloženih ljudi. Neću naširoko pisati raznim događanjima jer Letenka se treba doživjeti i svaka Letenka se pamti. I zato treba doći prvi put i onda svake godine ponovo, da ugodnih uspomena bude što je moguće više.

Pogledajte fotografije sa Letenke od Vida

…i od Luke

A evo napokon i mojih fotografija!