Endeavour od papira

Evo napokon sam ga završio! Model Space Shuttlea Endeavour skinuo sam sa web stranica AXM paper scale models i odlučio se napraviti Endeavoura zajedno sa boosterima i tankom. Zaista nije bilo lako sve to složiti kako treba i napravio sam neke greške, ali na kraju model izgleda prilično impresivno, naročito ako se uzme u obzir da je napravljen u potpunosti od papira! Koristio sam 25og mat premazni papir pa model izgleda puno bolje nego što bi to bio na običnom nepremaznom papiru.

Sljedeći moj projekt je raketa Soyuz u omjeru 1:48, zaista težak model za napraviti, ali rezultat bi trebao biti izniman, no ne garantiram da ćete vidjeti završenu verziju 😉

Modeli svemirskih letjelica od papira

Ako ste zaljubljenici astronautike i modelarstva dobro je znati da se na webu može naći puno modela svemirskih sondi, raketa, itd. koje je moguće samostalno izraditi –  od papira! I to potpuno besplatno! Mnogi modeli su zaista kvalitetni i ne biste vjerovali što se sve može napraviti od “običnog” papira. Osim za vlastitu izradu, odlični su i kao maštovit poklon za djecu i mlade.

Pogledajte kako izgleda model sonde Deep Impact kojeg sam samostalno dovršio:

Model je u omjeru 1:22, a isprintao sam ga u digitalnoj tiskari na 250g premaznom mat papiru. Model možete isprintati napraviti i kod kuće, tisak na digitalnom tiskarskom stroju je kvalitetniji, a premazni papiri čvršći od onih za obične printere. Konkretno, ovaj model na dva A3 arka bi vas u digitalnoj tiskari koštao otprilike 20kn ili manje. Model zaista izgleda atraktivno sa velikim solarnim panelom, dva teleskopa i sondom (“bubanj” sa desne strane) koja je odvojiva od matične letjelice! Za izradu mi je trebalo cca 8 sati rada, a PDF možete skinuti sa službenih stranica Deep Impact sonde.

Za izradu jednog ovakvog modela potrebno vam je samo par osnovnih alata – skalpel, škare, ravnalo i ljepilo. Ljepilo može biti neko za papir ili univerzalno. Linije dijelova koje treba savinuti možete lagano zarezati skalpelom ili preko toga prijeći kemijskom olovkom kako bi se papir pritisnuo i na tom dijelu savinuo. Za precizno rezanje ravnih rubova svakako koristite skalpel i ravnalo. Obavezno koristite neku podlogu za rezanje kako ne bi ukućanima izrezbarili kuhinjski stol 😉 Korisno je imati pri ruci čačkalicu za nanošenje ljepila na sitne dijelove (vjerujte, biti će ih puno!). Model isprintajte na papir težine 200-250 g.

Uz malo googlanja naći ćete pregršt modela za izradu. Za početnike i za vježbu preciznosti preporučam jednostavan model sonde NEAR koji izgleda efektno, a može se brzo napraviti. Postoji preko nekoliko “službenih” modela koje nudi NASA na svojim web stranicama. Za napredne, AXM paper scale models nudi potpuno besplatno hrpetinu vrlo detaljnih modela Space Shuttlea. Moguće je izraditi točne verzije svih dosadašnjih misija Space Shuttlea, zajedno sa teretom kojeg su nosili u orbitu! I ne samo to, ako ste nadobudni možete napraviti i cijelu mobilnu lansirnu rampu! I ne samo to, od papira možete napraviti kompletnu Međunarodnu svemirsku stanicu!

Evo još jedan moj primjer, Shuttle Endevour sa AXM paper models stranice:

Endeavour_1Endeavour_2

Ima još mnogo web stranica gdje možete naći razne modele. Preporučam da krenete od The Lower Hudson Valley Paper Model E-Gift Shopa gdje ćete naći uputstva i fotografije hrpetine različitih svemirskih letjelica i raketa. Ovdje možete naći jednostavniji model Space Shuttlea, pa čak i Saturn V sa lansirnom rampom.

Ako ste napravili kakav model, slobodno ostavite komentar ispod ovog posta sa linkom na fotografiju da svi mogu vidjeti kako to izgleda! Zaista bi volio čuti iskustva drugih u izgradnji modela. Moram priznati da je izrada modela od papira pomalo zarazna – kolega s posla je već napravio jedan Shuttle (doduše jednostavniji od ovih gore navedenih) i upravo izrađuje Saturn V sa lansirnom rampom!

Sunce s Istrakona

I ove godine sam bio na Istrakonu u Pazinu, opet sa teleskopom, ali ovaj puta po danu. Naime po noći nije bilo niti Mjeseca niti planeta, a iz grada (bilo kojeg) gledati maglice baš i nije neka sreća…zato sam se odlučio posjetiteljima Istrakona pokazati kako izgleda Sunce kroz filter.

Prvo sam namjeravao ponijeti svog Pentaxa sa Thousand Oaks filterom, no onda se Vid ponudio posuditi Lunt h-alpha filter za Sunce što sam spremno prihvatio 😀 Teleskop sam postavio ispred spomen doma u subotu 26.3. oko 13h. Zbog puno posjetitelja, ali i zbog vlastitog gušta, promatranje Sunca je trajalo sve do 16:30 kada je došao Korado koji je imao predavanje u 17h.

Ovo mi je bilo pvi puta da gledam kroz Lunt filter. Promjer filtera je 50mm, a propusnost 0.75 A što je znatno bolje od  Coronado PSTa kroz koji sam par puta bacio pogled sa Letenke. Oštrina i količina detalja su fantastični! Nažalost mogao sam dobiti fokus samo sa Vidovim Meade okularom koji je davao relativno maleno povećanje, ali to je bilo i više nego dovoljno za uživanciju u detaljima. Sunce je imaloo jednu veliku grupu pjega oko koje su se povijale mnoge fakule i tamne pruge. Tamnih fleka bilo je i na drugim područjima Sunca – da su na rubu vidjele bi se kao protuberance. Samih protuberanci i nije bilo previše, ali se u ovih par sati moglo vidjeti kako se mijenjaju. Osim toga, pred kraj promatranja pojavila se jedna velika i tanka koje prije nije bilo! I to u svega 5-10 minuta! Također sam kod velike grupe pjega uspio uočiti na trenutak izrazito svijetlu liniju oblika potkove koja je ubrzo izblijedila.

Zaista je bilo nevjerojatno vidjeti Sunce uživo” u akciji”! Mnogi posjetitelji bili su fascinirani pogledom. Iako bi isprve bili razočarani, nakon pola minute kad im se oko naviknulo na detalje nije se jednom moglo čuti “wooow ovo je super!” 🙂

Puno hvala Vidu na filteru i teleskopu (65mm Astrotech refraktor je straaašno slatki!), a naravno i mojoj dragoj Mary koja se brinula da ne izgorim od sunčeve svjetlosti, a bome i da ne dehidriram 😉

“Super-Mjesec” će 19.3.2011. uzrokovati prirodne katastrofe – samo u SF scenarijima!

O ne, još jedna apokaliptična najava…zaista mi nije jasno kako ljudima ne dosadi konstantno najavljivati smakove svijeta i prirodne katastrofe koje bi trebali uzrokovati neki obični astronomski fenomeni. Ovaj puta na tapeti je naš vjerni pratilac Mjesec koji će 19.3. našoj Zemlji biti bliže nego ikada u zadnjih 18 godina. Naime, približiti će nam se na “svega” 356.577 kilometara.

I to ne bi bio nikakav problem za svekoliko pučanstvo da se nije javio neki astrolog koji tvrdi da će tada biti izuzetno puno potresa i prirodnih katastrofa. Doduše, zaista je logično razmišljati da će Mjesec u perigeju (točki najbližoj Zemlji) imati veći gravitacijski utjecaj na našu majčicu, ali taj efekt je zapravo zanemariv. Točnije, znanstvenici su izmjerili povećanje potresa i vulkanizma za vrijeme mjesečevog perigeja, ali efekt je manji od 1% iako bi po nekim računicama trebao biti i veći.

Zapravo, sad kad malo razmislim, točno znam koji je razlog tih apokaliptičnih najava. Blagoglagoljivi kvazi-stručnjaci računaju na to da nitko od njihovih čitatelja neće ići provjeravati informacije koje prezentiraju u svojim tekstovima, a koje na prvi pogled djeluju logično postavljene. Takav tekst zapeti će za oko nekom novinaru željnom senzacije i eto ti sljedećeg jutra naslovnice u novinama tipa “24 sata” ili možda lokalnoj radio stanici. Konzumenti takvih medija nakon 2 minute potrošene za tu “vijest” uzet će ju zdravo za gotovo i neće im pasti na pamet (zbog neznanja, nedostatka volje, vremena, itd.) dalje provjeravati istinitost tvrdnje. I eto pet minuta slave za onoga tko se sjetio proširiti vijest svijetom…

Srećom, iole zainteresirani čitatelj prosječne inteligencije će:

  1. igonorirati glupost
  2. provjeriti istinitost tvrdnje

Također je sreća što su mnoge informacije sada vrlo lako dostupne uz pomoć interneta. Jedna potraga na Google tražilici sa pojmom “Moon perigee” izbaciti će kao prvi rezultat web stranicu sa izračunom udaljenosti Mjeseca u perigeju i apogeju tijekom godine. Letimični pogled na podatke pokazati će činjenicu da je Mjesec već 19. veljače bio na udaljenosti od 358.246 km što je svega 1.669 km razlike od najavljenog apokaliptičnog Mjeseca 19. ožujka. Razlika za travanj, rujan i listpad 2011. godine još je manja!

Umjesto da skupljate posljednje zalihe kulena i kiselih krastavaca za mogući potres, napravite eksperiment i pogledajte stvarnu razliku u veličini Mjeseca na njegovoj najmanjoj udaljenosti od Zemlje (perigej) u odnosu na onu najveću (apogej). Potrebno je koristiti teleobjektiv jednake žarišne duljine i može se vidjeti zaista značajna razlika:

…no ta razlika se ponavlja u svakoj mjesečevoj orbiti i ne uzrokuje nikakve veće prirodne katastrofe od onih koje bi se inače pojavile!

Promatranje Sunca, 12.3.2011.

Jučer je bio prekrasan topao sunčan dan i naprosto je mamio da izvuče teleskop na sunce! Osim toga, Sunce je napokon pokazalo svoje pjege – fotografije koje su se ovih dana viđale po forumima i newsgrupama su zaista impresivne. Nisam imao namjeru fotografirati pjege jer niti sam imao dovoljno vremena niti je kamera bila kod mene. A baš i zbog toga je bio veći gušt ležerno postaviti teleskop ispred zgrade i na miru promatrati. Osim toga, hto sam isprobati Thousand Oaks filter za Sunce kojeg sam nabavio za pomrčinu početkom godine, no nisam ju uspio vidjeti zbog naoblake.

Na početku je slika bila dosta mutna, trebalo je vremena da se teleskop temperira. Za otprilike pola sata fino se moga vidjeti granulacija, a dvije grupe pjega su pokazale sitne detalje. Jedna grupa je bila zaista velika i razvedena, druga manja i kompaktna bez manjih pjega. Thousand Oaks filter mi se čini sličan Baaderovom po detaljima koje može pokazati. Slika je narančasta, možda čak i malo previše, preferirao bih žuću nijansu. U odnosu na Baader blokira više svjetla, što mi se sviđa.

Samnom je bila i Laura koja je također guštala na Suncu, provjeravala što radi moj mačak Šuki (valjao se u hladovini), a ponekad i bacila pogled kroz teleskop:

Tijekom promatranja je dosta puhalo, ali kombinacija Giro-3 montaže i stativa od HEQ5 je izdržala nalete vjetra. Da, slika se tresla, no dosta brzo bi se smirila. Zaista sam zadovoljan sa tom kombinacijom, brzo se može prenijeti i postaviti i sad više nema izgovora da se na brzinu nešto ne pogleda na nebu 😉

Tetovaža

Ovo je malo neobičan post 🙂 no ipak je u vezi sa astronomijom – tetoviranje sam planirao već odavno, no nikako naći neku prikladnu tematiku ili ideju. Prošle godine sam čak imao zakazan termin, 24.5., ali četiri dana prije toga imao sam nesreću zbog koje sam odležao mjesec dana u bolnici (+ doma i u toplicama) tako da je to moralo biti odgođeno. Astronomija je moja najveća ljubav i naravno da je tetovaža morala biti u toj tematici..intenzivno sam tražio po internetu, ali astronomija, za razliku od astrologije slabo je zastupljena u tetovažama, a i ono što postoji je nekako blesavo: rakete, primitivno nacrtana zviježđa i slično.

Ja sam se odlučio za kombinaciju astronomije i mitologije. Atlas, jedan od titana koji je kažnjen da na svojim leđima nosi nebesku kuglu nije toliko rijetka tema u umjetnosi, no najčešće ga vidimo u kiparstvu, a manje u slikarstvu. Našao sam čak dvije tetovirane verzije, jedna prema slici Borisa Valleja, no iako jako dobro izvedena, nije mi se svidjela. Potpuna suprotnost je ovaj Atlas koji me prilično nasmijao, i kao što tekst kaže, rado bi se mijenjao 😉

U konzultaciji sa majstorom Zeletom iz Zagreb Tattoo & Piercing Studija koji je moj stari poznanik odlučili smo napraviti verziju skuplture Atlasa koja se nalazi u Melburneu. Budući da mitološki Atlas na leđima nosi zvjezdano nebo dodali smo jedno meni drago i lako prepoznatljivo zviježđe, Orion, uz poneku estetski dodanu zvijezdu. Rezultat je:

..i meni se jako sviđa 🙂 Naravno, tetovaža je uživo puno ljepša 😉 i trenutno je u fazi zarastanja tak da je mazim i pazim da bude lijepa još dugo, dugo godina!