Geminidi – najbolji godišnji meteorski show!

Kada u ne-astronomskom društvu krene priča o “zvijezdama padalicama”, uvijek se spomenu perzeidi, popularni meteorski potok kojeg redovno viđamo svake godine istih dana u kolovozu. Razumljivo je da su popularni budući da se mogu vidjeti za vrijeme toplih i vedrih ljetnih noći kada su mnogi na odmoru i to još na moru ili otocima gdje je manje svjetlosno onečišćenje.

Ipak, znatno bogatiji meteori su geminidi u prosincu. Maksimum pada obično između 13. i 15. prosinca svake godine. Dok perzeidi za vrijeme maksimuma imaju ZHR od 60 do preko 100, vrijednosti geminida se kreću od 120 do 200 (pogledajte profil aktivnosti 2011. godine).

Kako gledati geminide?

Kao i perzeidi, geminidi su dobili ime po zviježđu u kojem se nalazi radijant – Blizancima. Nije važno znati prepoznati gdje se točno nalazi zviježđe budući da se meteori mogu pojaviti bilo gdje na nebu. Važno je da imate bistro nebo i čim manje svjetlosnog onečišćenja pa ćete vidjeti više meteora. Svjetlost Mjeseca također smanjuje broj vidljivih zvijezda, pa tako i meteora.

Radijant perzeida (2016.) snimljen ultra širokokutnim objektivom.

Za promatranje geminida vam nisu potrebna nikakva optička pomagala! Dobra stvar kod geminida je da se zviježđe Blizanaca može vidjeti već u ranim večernjim satima pa meteorska aktivnost kreće već oko 21h. Ipak, meteori će postati brojniji tek nakon ponoći, sa maksimumom oko 2-3 po noći. Uzmite u obzir da se ZHR vrijednosti odnose na idealne uvjete, pa je realno očekivati dva ili tri puta manji broj vidljivih meteora. Meteori nisu pravilno raspoređeni u svojoj putanji oko Sunca pa se može dogoditi da ugledate 2-3 meteora kratko jedan za drugim, a zatim 5 ili 10 minuta niti jedan. Zato odvojite barem jedan sat za promatranje! Mnogo puta sam čitao komentare ljudi razočaranih meteorima da bi saznao da su gledali iz centra grada ili prije ponoći ili odustali nakon 10 minuta promatranja.

Budući da je prosinac, obavezno se dobro obucite! Pri tome jedna debela jakna nije dovoljna – stavite na sebe čim više slojeva odjeće! Ja obično stavim tri majice, košulju i dvije jakne te dva ili tri sloja na noge. Karimat ili dva plus vreća za spavanje i spremni ste za nebeski show!

Želite li fotkati meteore, proučite ovaj tekst.

Što su geminidi?

Geminidi su vrlo zanimljivi meteori. Primjećeni su prvi puta tek 1862. godine kada je aktivnost bila znatno slabija (ZHR 10-20). Svake godine postajali su sve brojniji da bi danas bili bogatiji od perzeida, što je vrlo kratko razdoblje u astronomskim terminima (perzeidi su prvi puta viđeni prije 2000 godina!).

Uzrok meteora obično su čestice kometa koje izgaraju u visokim slojevima atmosfere (40-80 km) kada putanja Zemlje prolazi kroz putanju kometa. U slučaju geminida, tijelo koje je izvor čestica nije komet već asteroid 3200 Phaeton!

Još uvijek nije potpuno jasno što se događa sa Phaetonom da proizvodi toliki broj čestica. Postoji hipoteza da je došlo do udara sa nekim drugim tijelom, da je Phaeton zapravo “ugasli komet”, no neke snimke su pokazale trag čestica koji se javlja za vrijeme periheliona. Phaeton prolazi zaista jako blizu Suncu, no mjerenja pokazuju da je broj izbačenih čestica u tom trenutnu vrlo malen, tako da ostaje misterij što se zapravo događa sa Phaetonom.

U svakom slučaju, ako bude vedro, skupite hrabrosti i dovoljno odjeće i obavezno ih pogledajte! A sljedeći puta kada u društvu počne priča o meteorima recite svima da geminidi jedu perzeide za doručak 😉

Što je pomrčina Mjeseca i kako ju fotografirati?

Pomrčina Mjeseca dešava se kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu, što se zbiva samo kada su Sunce, Mjesec i Zemlja točno poravnati. Pomrčina se dakle može dogoditi samo za punog Mjeseca (uštapa), no ne dešava se svaki puta jer zbog nagnutosti mjesečeve orbite ne dolazi uvijek do takvog poravnanja. Ipak, svakih nekoliko godina možemo uživati u ovoj pojavi. Za razliku od potpune pomrčine Sunca koju je moguće vidjeti samo sa uskog područja totaliteta, pomrčina Mjeseca vidljiva je gotovo sa cijele zemljine polutke koja je tada u mraku. Tijek pomrčine odvija se relativno sporo pa se u događaju može uživati i po nekoliko sati.

Geometrija pomrčine Mjeseca
Geometrija pomrčine Mjeseca

Pomrčina počinje ulaskom Mjeseca u zemljinu polusjenu, no zatamnjenje je vrlo blago i primjećuje se tek kada se Mjesec više približi zemljinoj sjeni. Djelomična pomrčina započinje ulaskom Mjeseca u zemljinu sjenu, a potpuna pomrčina kada je Mjesec u potpunosti u sjeni.

Pomrcina-skica-tekst
Tijek potpune pomrčine Mjeseca

Za vrijeme totaliteta Mjesec nije sasvim crn već poprima crvenkastu boju. Tome je zaslužna zemljina atmosfera koja lomi sunčevu svjetlost pa tako niti na Zemlji ne nastaje odmah mrak kada Sunce zađe ispod horizonta već znatno kasnije. Da se nalazite na Mjesecu za vrijeme pomrčine i pogledate Zemlju, odjednom bi vidjeli sve zalaske i izlaske Sunca te crvenkasno obasjanu atmosferu!

Pomrčinu Mjeseca nije teško fotografirati. Može se koristiti bilo koji fotoaparat, kompaktni ili refleksni, no u prednosti su oni koji imaju mogućnost ručnog namještanja postavki. Mjesec je relativno malen, zauzima svega 0.5° na nebu, pa će automatika biti prevarena tamnom noćnom scenom što će rezultirati preeksponiranjem mjesečeve površine i gubitkom detalja. Uzmite u obzir da je na Mjesecu – dan! Da bi se na površini vidjeli detalji (mora i krateri) biti će vam potrebne postavke aparata slične kao da fotografirate dnevnu scenu. Što više pomrčina napreduje i ekspozicije će trebati produljiti.

Iako se faze djelomične pomrčine mogu fotografirati bez upotrebe stativa, preporučam da ga koristite jer će za totalitet trebati eksponirati i nekoliko sekundi.

Koliko će se Mjesec zatamniti tijekom totaliteta ovisi o tome koliko mu putanja prolazi blisu središta sjene, ali i kakva je zemljina atmosfera u tom trenutku. Veća količina čestica u atmosferi uzrokovati će tamniju pomrčinu. Francuski astronom Danjon osmislio je jednostavnu skalu intenziteta L (luminoziteta) pomrčine:

  • L = 0 – Vrlo tamna pomrčina, Mjesec jedva vidljiv, naročito u maksimumu.
  • L = 1 – Tamna pomrčina s jedva vidljivim detaljima; Mjesec tamnosmeđe boje.
  • L = 2 – Tamno crvena boja Mjeseca, nešto svjetlija na rubovima sjene.
  • L = 3 – Mjesec boje opeke, svijetli rub sjene.
  • L = 4 – Svijetla pomrčina bakrene boje, na rubu sjene sjajnija, plavičastih tonova.

Brzi savjeti:

  • koristite odgodu okidanja i kod refleksnih aparata mirror lock up da se ne zatrese aparat i zamuti fotografiju
  • ne pretjerujte sa ISO osjetljivošću kako ne bi bilo previše digitalnog šuma
  • zatvorite objektiv na f/5.6, f/8 ili f/11 kako bi fotografija bila čim oštrija
  • fotkajte u raw formatu da kasnije po potrebi možete raditi korekcije

Tablica ekspozicija (izvor MrEclipse.com):

PomrcinaMjeseca_ekspozicije_bojaPreuzmite printer friendly PDF.

Puno je načina na koji možete fotografirati pomrčinu. Ako koristite širokokutni objektiv, slika Mjeseca će biti malena, no zato možete na jednu fotografiju složiti kompozit cijelog tijeka pomrčine. Budite pažljivi u kadriranju – ako je pomrčina na početku noći, ostavite mjesta na desno i gore jer će se tako kretati Mjesec kada bude se dizao iznad horizonta. Oko ponoći gibati će se gotovo pravocrtno prema desno, a pred jutro zalaziti će na zapadu odozgo prema dolje desno, kao što je bio slučaj na ovoj mojoj fotografiji pomrčine iz 2008. godine:

Pomrčina MjesecaPažljivo proračunajte vremenski razmak između pojedinih fotografija. Ja sam fotkao u intervalima od 6 minuta. Pojedinačne fotografije kasnije posložite jednu na drugu u nekom od programa za obradu ili u besplatnim programima za fotkanje tragova zvijezda kao što su Startrails i StarStaX.

Za detaljnije fotografije Mjeseca potrebno je koristiti teleobjektiv ili teleskop. Međutim, oprez – zbog rotacije Zemlje prividno se kreću i objekti na noćnom nebu, a s njima i Mjesec. Što je žarišna duljina veća, to će i pomak biti vidljiv na kraćim ekspozicijama. Sa teleobjektivom od 300mm pomak je vidljiv na ekspozicijama od 1-2 sekunde. To znači da treba postaviti veću ISO osjetljivost ili povećati otvor objektiva. Ne zaboravite na čvrsti stativ i odgodu okidanja!

No čak i sa 300mm objektivom Mjesec će biti relativno malen na fotografiji. Da bi bio zbilja veći na fotografiji morat ćete koristiti žarišnu duljinu (ili ekvivalent) od otprilike 1000mm.

Mjesec i planeti. Nikon D600 (full frame) + 300mm teleobjektiv.
Mjesec i planeti. Nikon D600 (full frame) + 300mm teleobjektiv.
Mjesec snimljen teleskopom - žarišna duljina 1340mm, Nikon D5100 (1.5 crop faktor).
Mjesec snimljen teleskopom – žarišna duljina 1340mm, Nikon D5100 (1.5 crop faktor).

Na skici pogledajte kako se mijenja veličina Mjeseca u odnosu na žarišnu duljinu objektiva. Lijevi broj je žarišna duljina full frame fotoaparata, desni se odnosi na 1.5x crop senzor digitalnog refleksnog fotoaparata.

Veličina Mjeseca u odnosu na žarišnu duljinu objektiva.
Veličina Mjeseca u odnosu na žarišnu duljinu objektiva.

Za fotografiranje totaliteta na većim žarišnim duljinama trebati će vam motorizirana ekvatorijalna montaža za teleskop. U protivnom će slika Mjeseca biti mutna zbog rotacije Zemlje. Ne brinite ako nemate moćni teleobjektiv ili ekvatorijalnu montažu – moderni digitalci imaju visoku rezoluciju pa slobodno izrežite (crop) samo Mjesec iz kadra i biti će to odlična fotografija za web i društvene mreže!

Zgodna ideja je napraviti kolaž pomrčine Mjeseca posložen u odnosu na sjenu našeg planeta tako da možemo vidjeti njen oblik. Donju fotografiju napravili su braća Cikota u Višnjanu za vrijeme pomrčine 2007. godine.

lunar_eclipse_vo_20070302_c1m
(c) Stefan & Aleksandar Cikota

U obradi fotografija ipak budite razumni i nemojte lijepiti izrezani Mjesec na širokokutnu fotku – svima koji su pročitali ovaj tekst biti će jasno da se radi o fotomontaži! 😉

Copy-paste novinarima i svima koji smatrate da vam je tekst bio dovoljno informativan, molim donirajte koju kunicu za trud 😉

Perzeidi 2015 – timelapse

Na brzinu sam složio kratak timelapse jučerašnjih perzeida sa Petrove gore. Aktivnost je bila odlična, sa više od 70 meteora u jednom satu. Bilo je i dosta sjajnih pa smo uživali u spektaklu tople ljetne noći. Na videu se na žalost vidi više aviona, no možete primjetiti i poneki perzeid koji ide s lijeva na desno 🙂

#croatiafullofstars update

Pet probdijenih noći tijekom #croatiafullofstars projekta i vrijeme je da i ovdje nešto napišem, ne samo na Instagramu i Facebooku 🙂 Uglavnom, putovanje je vrlo naporno, svake noći biti budan, samo par sati spavanja tko zna gdje usput, povremene obrade fotografija…no jako je lijepo vidjeti rezultate, makar oni bili tek brzinski, budući da prava obrada tek slijedi. Obišli smo Cres, Lošinj, Krk, a sada pišem sa plaže u gradu Pagu.

Ukratko, radi se o “projektu” kojem je cilj pokazati da se na našoj obali, osim sunca i mora, može uživati u prekrasnom zvjezdanom nebu. O tome turisti često pričaju, ali je teško bez kvalitetne foto opreme, taj doživljaj prenijeti drugima. Sudeći po “razvoju”, u zvjezdanom nebu nećemo ni u Hrvatskoj moći još dugo uživati. 

Fotografije koje ovdje vidite tek su prvi pregled onih “pravih” uz više pažnje na detalje prilikom obrade. Ako se jednom pošteno naspavam, biti će i detaljniji izvještaji sa (još) boljim fotkama 😉 Do tada se nadam da će vam se ove fotke svidjeti – uživajte u zvjezdanom noćnom nebu!

Croatia, Full of Stars

Na ponovno održanoj radionici astrofotografije u Korenici, opet sam objašnjavao kako napraviti dobre fotke uz “običnu” opremu, tj. bez teleskopa. Širokokutni pogledi na pejzaže sa zvjezdanim nebom u zadnjih nekoliko godina postali su popularni u svijetu. To su prije svega omogućili moderni aparati kojima je digitalni šum jako dobro kontroliran na visokim ISO osjetljivostima. Osnovne smjernice jednostavne astrofotografije stativa pročitajte u mojim člancima Jednostavna astrofotografija (1) te Jednostavna astrofotografija (2).

Međutim, malo je takvih astrofotografija snimljenih iz Europe. Po internetu uvijek prednjače fotke iz nacionalnih parkova SAD-a koji se nalaze daleko od svjetlosnog onečišćenja gradova. Zbog guste naseljenosti, u Europi je to puno teže napraviti, no u Hrvatskoj još uvijek ima tamnog neba gdje se može vidjeti Mliječni put.

Spomenik na Petrovoj Gori sa prekrasnim zvjezdanim nebom.

Mnogi turisti koji kod nas dođu na more pamte upravo bistre noći osute zvijezdama. Na žalost, trend pretjeranog osvjetljavanja šetnica uz more polako kvari taj doživljaj pa se više ni iz manjih gradova zvijezde ne vide dobro. Naravno da nam je javna rasvjeta potrebna, no ako je diskretna i ne svijetli prema nebu, posjetitelji će kući i dalje nositi priče o Mliječnom putu i zvjezdama padalicama koje iz svojih velegradova više ne mogu vidjeti.

Nedovršena zvjezdarnica u Korenici.

Ovih ljetnih mjeseci pokušati ću ufotkati takve prizore. Iskoristio sam varijaciju slogana turističke zajednice da bih svratio pažnju na važnost očuvanja noćnog neba – Croatia, Full of Stars. Turistička ponuda nije samo more, sunce i disko kugle. Zvjezdani prizori malo koga ostavljaju ravnodušnim, potiču na maštanje i “astronomiju zatvorenih očiju”, kako je to rekao naš najpoznatiji znanstveni edukator Korado Korlević.

Konjunkcija Venere i Jupitera kod spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu.
Konjunkcija Venere i Jupitera kod spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu.

Pratite hashtag #croatiafullofstars na mom Instagramu ili Facebooku, a svakako pokušajte i sami uhvatiti takve prizore dok je to još moguće. U borbi za profitom naučili su nas da se divimo lampicama ispod naših nogu, da ih kupujemo još i još jer to je za “naše dobro”. Gledanje u zvjezdano nebo nepoželjno je budući da tada ne vidimo reklame već se propitkujemo o beskraju svemira i da li možda baš sada netko nas gleda natrag ili je ta zvijezda već odavno nestala dok svjetlost putuje tisućama godina prema znatiželjnim očima.

European Space Expo dojmovi

Budući da je škola završila, iskoristio sam prvi slobodan dan kako bi sa kćerkom posjetio Space Expo postavljen na glavnom trgu. Sa fotografija i prezentacija, ova interaktivna izložba činila se prilično atraktivna. Izložbu smo posjetili oko 12h kada na žalost nije bilo nikakvih prezentacija niti predavanja koja se uglavnom održavaju predvečer.

Izložba je zaista lijepo dizajnirana. Zatamnjena prostorija puna je displeja osjetljivih na dodir. Iznad svakoga od njih je veliki banner sa nazivom teme koja se prikazuje. Iznad njih nalaze se vrlo lijepo modeli satelita Galileo i Copernicus, a u sredini šatora velika je kugla na kojoj posjetitelji mogu mijenjati prikaze. To je ujedno i najatraktivniji dio izložbe – dostupni su prikazi Zemlje sa mjestima požara, avionskim koridorima, temperaturom mora i drugo, ali mogu se prikazati Jupiter i Mars.

Space_Expo_05Na žalost, svaka atraktivnost ovdje prestaje. Projicirana slika na kugli je dosta tamna pa se iza kontrolnog displeja slabo vidi, a i na njemu su informacije šture. Ostali informativni displeji, kojih ima podosta, na milijun različitih načina objašnjavaju praktički jedno te isto – za što sve može služiti navigacijski sustav Galileo te sustav Copernicus satelita. Od navigacije u gradu, preko poljoprivrede pa do virtualnih “ograda” za krave žvače li se žvače jedno te isto. Sve to više bi pristajalo na nekakvom velesajamskom događaju nego na glavnom gradskom trgu. Takve informacije trebaju doći do ciljane publike jer prosječnog prolaznika zanimaju (i) druge stvari.

OK, slažem se da je to sve lijepo, korisno i dobro je znati, ali koncept je promašen. Ovakva instalacija mogla je biti iskorištena za mnogo atraktivnije stvari koje bi kod šire publike potakle zanimanje za svemirska istraživanja. Od toliko info panela niti jedan ne prikazuje dostignuća misije Rosetta i malog Philae landera koji se eto baš prije par dana javio iz višemjesečne hibernacije! Što je sa ESAinim sudjelovanjem na Međunarodnoj svemirskoj stanici?

Space_Expo_04Od ekrana do ekrana pogledao sam sa kćerkom par filmića i više nisam imao volje. Usput, ekrani su postavljeni previsoko i nagnuti su prema natrag tako da djeca ne mogu doseći rukom sve filmiće koje bi željeli vidjeti. Osim toga, mnogi tekstovi su na engleskom. Jedan info panel imao je zadatak govoriti o povezanosti Hrvatske sa svim tim programom, no i tamo ga dave sa istim stvarima. Filmić o Hvarskom opservatoriju je četverominutni davež gdje se zapravo svakih pola minute izmjenjuje nekoliko sličica sa informacijama koje prosječan posjetitelj uopće ne razumije.

Space_Expo_02Jedino mogu pohvaliti zvučnike. Zbilja su super – pomislio sam da zvuk dolazi iz cijelog šatora i zbunjeno gledao da li možda ometaju druge posjetitelje, no zvuk je usmjeren direktno ispred ekrana i ne širi se okolo.

Uzeli smo sa sobom par info letaka. Letci su isključivo na engleskom, jedva da imaju koju sličicu i opet ga dave li dave da sam na drugoj stranici skoro zaspao. Možda je meni nešto promaklo, no čini mi se da u svemirskom programu za prosječnog posjetitelja im mnogo toga zanimljivijeg od korištenja tehnologije za gospodarstvo. Takve stvari metnite na poljoprivredni sajam, a ne u centar grada gdje dolaze bakice na putu do placa ili roditelji s djecom. Grozno.