Albedo objekata Sunčevog sustava

U Sunčevom sustavu jedino Sunce zrači vlastitom svjetlošću koju svi ostali objekti reflektiraju. Podatak o albedu, koji se izražava u postotcima ili kao vrijednost između 0 i 1, govori koliki postotak te svjetlosti se odbija od površine. U Sunčevom sustavu objekt koji reflektira najviše svjetlosti je Saturnov satelit Enceladus (Enkelad). Njegova površina u potpunosti je pokrivena ledom i reflektira gotovo svu sunčevu svjetlost – 99%. Od planeta  Venera reflektira 90% svjetlosti, Zemlja 30% (promjenjivo ovisno o količini oblaka), a najtamniji je Merkur koji odbija tek 11% svjetlosti.

Ljudsko oko se brzo prilagođava različitim svjetlosnim uvjetima, a lako ga je i zavarati. Kao što se vidi na poznatoj demonstraciji sa kvadratima i “sjenom”, kvadrate A i B doživljavamo kao različitih nijansi sive iako su u stvarnosti jednakih nijansi, što se može provjeriti u Photoshopu.

Polja A i B jednakih su niansi sive.
Polja A i B jednakih su niansi sive.

Mjesec obično doživljavamo kao vrlo sjajan objekt. Astronomi amateri često ga doživljavaju kao “smetalo” budući da djeluje poput svjetlosnog onečišćenja i onemogućava pogled teleskopom na tamne maglice i galaksije. No Mjesec je zapravo prilično taman jer mu je albedo tek 12%. Najtamniji objekti sunčevog sustava su neke vrste asteroida te kometi. Komete također doživljavamo kao vrlo sjajne – što i jesu kada se približe Suncu i razviju prekrasan dugačak rep. Međutim jezgra tipičnog kometa reflektira tek 3-4% svjetlosti što je tamnije od najtamnijeg asfalta! Površina im je potpuno prekrivena kamenim i organskim materijalom te prašinom.

Usporedba albeda Enceladusa, Zemlje, Mjeseca i kometa 67P/Churyumov-Gerasimenko
Usporedba albeda Enceladusa, Zemlje, Mjeseca i kometa 67P/Churyumov-Gerasimenko

Znanstvenici misije Rosetta, sonde koja je poslana do kometa 67P/Churyumov-Gerasimenko složili su vrlo zanimljivu ilustraciju za usporedbu različitih vrijednosti albeda. Komet se na ekranu jedva može uočiti! Obavezno pogledajte originalni članak. Također primjetite kako se mijenja prividni sjaj asteroida Steins ovisno o kutu pod kojim se nalazi Sunce u odnosu na sondu.

Holmes, PG, 12.11.2007.

Skoro sam zaboravio staviti svoju posljednju fotku komete 😉 Snimljeno sa Petrove Gore kroz Pentax 105 SDP APO refraktor, ekspozicija 30 sekundi, ISO 800. Komet je već stvarno ogroman, prividno na nebu veći od Mjeseca, a u stvarnosti veći čak i od Sunca! Naravno, jezgra je malena, ali omotač plina i prašine je enormno narastao.

Imam par širokokutnih fotografija snimljenih na dijapozitiv, nadam se da ću i to uskoro staviti na web. U međuvremenu, ako je vedro, obavezno pogledajte komet!

Holmes sa Sljemena, 1.11.2007.

Komet Holmes sam ponovo snimio sa Sljemena, 1.11. Nažalost, iako je nebo bilo izrazito transparentno, jako je puhalo tako da nisam uspio snimati ekspozicije dulje od 30 sekundi – a i takve su bile mutne jer se teleskop tresao. Namjera mi je bila snimiti vanjski halo i eventualno rep komete. Ipak, snimio sam puno kraćih ekspozicija i dobio dosta detaljnu snimku. Snimka je obrađena u PixInsight-u tako da struktura dođe do izražaja. Vizualno nije bilo toliko kontrasta. SNimljeno je kroz Pentax 105 SDP refraktor, aparat Canon 20D.

Komet Holmes – struktura

Snimke kometa su često lijepe za vidjeti, ali s druge strane ne govore puno o samoj strukturi komete, odnosno mlazovima materijala koji odlaze sa površine i formiraju komu i rep. Da bi se otkrila struktura mlazova unutar kome, koristi se “rotational gradient” filter (Larson-Sekanina filter je jedna njegova verzija). Program Iris je jedini besplatni program koji ima mogućnost upotrebe rotational gradient filtera. Iako program nije baš intuitivan, ovaj filter je lako koristiti i s njime eksperimentirati. Na stranicama postoji tutorial za obradu snimki kometa, a ovdje ću opisati postupak koji sam ja koristio.

Snimku kometa sam stackirao i obradio u DeepSkyStackeru. Zatim, snimku sam croppao oko komete jer ostali dio fotografije i onako nije bitan. Croppana fotografija se učita u Irisu. Budući da je Iris malo “poseban” potrebno je namjestiti “treshold” prozor da se jasno vidi jezgra komete Taj prozor je vidljiv odmah nakon startanja programa i učitavanja snimke. Da bi se točno odredila jezgra komete, potrebno je pročitati vrijednosti u prozoru ”output” – meni ”analysis” -> “display data”. Kada se klikne na dio za koji se smatra da je jezgra dobiju se podaci o x i y koordinatama te intenzitetu (sjaj). Potrebno je pronaći točku gdje je taj intenzitet najveći – na tom jestu se najvjerojatnije nalazi jezgra.

U meniju “processing” na dnu se nalazi opcija “rotational gradient” gdje je potrebno upisati koordinate središta i kut rotacije. Sa kutom rotacije se treba poigrati dok ne dobijemo smisleni rezultat. U mom slučaju to je bio kut od 22 stupnja.

Rotational gradient u Irisu

Na mojoj snimci nema baš previše detalja, no ipak se vidi par mlazova, a do izražaja je došao vanjski omotač koji je s lijeve strane zgusnutiji, a desno u smjeru erupcije difuzniji. Kvalitetnije snimke bi možda pokazale i strukturu unutar najsjajnijeg dijela komete koja se ovdje tek nazire.

Komet Holmes – prva fotografija

Nadam se da nije i zadnja, iako je lako moguće da će biti sudeći po vremenskim prilikama 🙂 Navijam za Holmesa da i dalje ostane ovako sjajan! Stvarno je vrlo zanimljiv, vizualno je izgledao kao na ovoj fotografiji, fino se vidjela jezgra i svjetliji dio prema jednoj strani. U tom smjeru je i vanjski rub kome mutniji, što je možda malo teže vidjeti na fotki.

Snimljeno je iz centra Zagreba, iz parka kod Nazorove, teleskop Pentax 105 SDP, Canon 20D, ISO 800, 16x10s, stack i obrada u DeepSkyStackeru. Snimka je crop oko komete, otprilike 50% originalne veličine.

Komet 17P/Holmes

Komet 17P/Holmes je od 24.listopada u razdoblju 24 sata spektakularno povećao sjaj od 17. do 3. magnitude! To je povećanje sjaja od gotovo milijun puta! Ovakvo povećanje je još veće od onog prije 115 godina (1892. godine) kada je komet otkrio engleski amater Edwin Holmes. Na stranicama Sky & Telescope možete pročitati kako se razvijalo nedavno povećanje sjaja.

 Komet je lako naći i vidjeti golim okom. Trenutno se nalazi u zviježđu Perzeja, na sjeveroistoku nakon zalaska Sunca. Jučer navečer (25. listopad) smo ga vidjeli sa Sljemena, usprkos punom Mjesecu i tankim oblacima. Po gruboj procjeni sjaj mu je bio oko magnitude 2.5. Gledajući kroz dalekozor mogli smo vidjeti malenu sjajnu kuglicu, bez vidljive asimetrije i bez naznake ikakvog repa. Vizualno, izgledala je blago žućkasta.

Nažalost, prognoza u našim krajevima je ovih dana loša, no ako vidite rupu u oblacima, svakako pokušajte pronaći ovaj komet. Još informacija o kometu možete pročitati na stranicama časopisa Astronomy i Astronomskom magazinu.