Asteroid 2012 DA14 – intervju sa Stefanom Cikotom

Stefan i Aleksandar Cikota pridužili su se AD Beskraj ranih 2000-tih godina. Zbog svojeg angažmana na području astronomije i velikih uspjeha u otkrićima novih objekata u Sunčevom sustavu (među njima i asteorida potencijalno opasnih za Zemlju) nedugo zatim proglašeni su počasnim članovima društva. Svojim radom na zvjezdarnici La Sagra u Španjolskoj otkrili su jedan od rijetkih trojanaca Marsa, 2007 NS2 te su jednog novootkriveng asteroida imenovali po glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. 

Stefan je bio ljubazan da nam kaže nekoliko riječi o asteroidu 2012 DA14 i općenito o načinu otkrivanju te opasnostima takvih objekata.

15. veljače asteroid 2012 DA14 proći će vrlo blizu Zemlji, na udaljenosti od otprilike 30.000 km što je unutar orbite geostacionarnih satelita. S kolikom sigurnošću znamo taj podatak, odnosno postoji li ipak mogućnost greške kod procjene njegove putanje pa da ipak dođe do udara u Zemlju?

Dosadašnji izračuni orbite 2012 DA14 upućuju nas na to da će objekt 15. veljače 2013, u 19:25 po univerzalnom vremenu od središta Zemlje proći na udaljenosti od ~0.000228 astronomskih jedinica, što odgovara ~34100 km. Uzmemo li u obzir radijus Zemlje koji iznosi ~6370 km, udaljenost asteroida od površine iznositi će samo 27730 km. Trenutačna pogreška na ove podatke iznosi ~0.000001 astronomskih jedinica, što odgovara oko ~150 km.

Dakle, mogućnost udara u Zemlju u ovom slučaju je potpuno isključena. Prilikom najbližeg susreta, zbog njegovih malih dimenzija objekt neće biti vidljiv golim okom, no sa sjajem od ~7.4 magnitude postati će meta mnogih astronoma amatera koji će njegovo gibanje među zvijezdama moći promatrati već manjim teleskopima. Najveća prividna brzina u odnosu na zvijezde koju će objekt postići iznosi preko 2600″/minuti, odnosno ~45’/min (1.5 promjera Mjeseca u minuti, op. Astrobobo)! Drugim riječima, biti će moguće primijetiti gibanje objekta u odnosu na zvijezde promatrajući ga kroz okular teleskopa, što je zaista rijedak i fascinantan prizor kojega svakako treba iskoristiti.

Izuzmemo li slučaj 2008 TC3, objekta promjera 3-5 m koji se 07. listopada 2008. raspao u atmosferi nad sjevernim Sudanom, ovo je trenutno najbliži poznati prolazak pokraj Zemlje u povijesti promatranja malih tijela Sunčeva sustava.

Da li će možda u nekoj daljoj budućnosti doći do udara 2012 DA14 u Zemlju? Koliko daleko u budućnost astronomi uopće mogu predvidjeti putanju tog objekta?

Za kratkoročne procjene položaja objekta, preciznost orbite ovisi najviše o količini sakupljenih promatranja. Tako je zahvaljujući luku promatranja od 321 dan isključena vjerojatnost udara objekta u Zemlju 15. veljače 2013. No dulji luk promatranja omogućuje nam bolju procjenu položaja samo na nekoliko stotina godina. Svi objekti Sunčeva sustava jedni na druge međusobno gravitacijski utječu, i dugoročno gledano sve orbite objekata u Sunčevom Sustavu su nepredvidive i fizikalno spadaju u kaotične sustave. Na orbitalne promjene najosjetljivija su upravo mala tijela Sunčeva Sustava zbog njihovih malih masa.

Od slijedećih susreta 2012 DA14 sa Zemljom možemo istaknuti približavanja 2046. i 2110. godine. Za sada znamo da za susret koji će se dogoditi 16. veljače 2046. također možemo isključiti udar, i očekujemo prolaz na oko 0.0004 a.j. (60000 km) od središta Zemlje, dok npr. za susret 16. veljače 2110 udar nije isključen i njegova vjerojatnost iznosi 1:7,692,308,000.

Što su astronomi do sada saznali o tom asteroidu? Koja je njegova veličina, masa, sastav…?

Budući da je u pripremi promatranje objekta sa Goldstone radarom, koje će biti izvršeno od 16. do 20. veljače 2013., o objektu je prikupljeno već relativno mnogo fizikalnih podataka. 2012 DA14 je Near Earth Object (NEO) koji spada po svojim orbitalnim parametrima u kategoriju Apollo (objekti s eliptičnom orbitom koji sijeku Zemljinu, ali većina orbite im je izvan Zemljine, op Astrobobo). Njegov promjer procjenjuje se na ~45 metara, a masa na ~130000 tona. Albedo mu se procjenjuje na oko ~0.2 (reflektira 20% sunčeve svjetlosti, op. Astrobobo) i vjerojatno spada u spektralni tip L. Njegov rotacijski period od oko ~6 sati sa promatranom amplitudom od oko ~1 magnitudu upućuje na to da se radi o objektu nepravilnog (vjerojatno izduljenog) oblika.

Zanimljiva činjenica je da će Zemlja svojim gravitacijskim utjecajem skrenuti objekt i izmijeniti njegovu orbitu. Na taj način će se period revolucije asteroida, koji trenutno iznosi 366 dana, skratiti na 317 dana.

Što bi se desilo da takav objekt ipak udari u Zemlju?

2012 DA12 zbog svojih dimenzija od ~50 m ne spada u klasu potencijalno opasnih za Zemlju. Udari objekata slični ovome oslobađaju energiju ekvivalentnu ~2.5 megatona TNT-a. Za usporedbu, “Tunguska eksplozija” koja je uništila oko 2000 km^ˇ2 šume, procjenjuje se na oko 3-20 megatona. Objekti reda ~50 m mogu uništiti manji grad, no ne čine ozbiljnu prijetnju čovječanstvu.

Statistički, objekti slični ovome udaraju u Zemlju svakih 1200 godina. Pravu prijetnju Zemlji, čiji bi udar drastično promijenio život na Zemlji, čine objekti promjera većih od ~1 km.

Kako i kada je otkriven 2012 DA14?

2012 DA14 otkriven je 23. veljače 2012. sa španjolske zvjezdarnice La Sagra, u sklopu regularnog rada projekta potrage za asteroidima, poznatim i pod nazivom La Sagra Sky Survey. Glavni instrumenti zvjezdarnice La Sagra koji se koriste za potragu za asteroidima su tri identična 0.45-m f/2.8 reflektora opremljeni CCD kamerama velikog formata, što rezultira vidnim polja dimenzija ~60×90 lučnih minuta. Zanimljivo je da je objekt zamalo ostao nezapažen, jer je prvi put snimljen tek sedam dana nakon što je pokraj Zemlje prošao na udaljenosti od 0.0174 a.j. (2600000 km).

U slučaju da se godinu dana unaprijed doista otkrije objekt koji bi bez sumnje udario u Zemlju, da li bi to bilo dovoljno vremena da se poduzmu neki koraci glede zaštite od udara?

Postoje ideje raznih projekata za obranu Zemlje od malih tijela Sunčeva Sustava, koji se uglavnom svode na skretanje objekta s orbite. No, budući da niti jedan od tih projekata još nije u pripremi, godinu dana je previše kratko razdoblje za pripremiti takvu obranu. U slučaju otkrića prijetećeg objekta reda ~50-100 m, za sada smo tehnološki u mogućnosti vrlo precizno odrediti područje udara na Zemlji, što bi omogućilo evakuaciju ugroženih područja.

Objekti reda ~1 km bili bi problematični, no takvi udari se statistički događaju samo svakih nekoliko stotina milijuna godina, stoga ne treba biti previše zabrinut.

Mnogi ljudi smatraju da bi u slučaju otkrića objekta na putanji direktnog udara u Zemlju NASA sve zataškala i ne bi obavijestila javnost o 
tom događaju, a sve sa ciljem sprečavanja širenja panike. Koliko je realan taj scenarij?

Najprije je važno naglasiti da veliku ulogu u praćenju potencijalno opasnih asteroida danas još uvijek imaju i astronomi amateri. Stoga realna opasnost vjerojatno ne bi ostala nezapažena u javnosti. S druge strane, ovisno o naseljenosti ugroženoga područja i preostalog vremena prije udara, scenarij da se pokuša zataškati vijest o mogućem udaru i nije potpuno nezamisliv. Hipotetski, najgori scenarij bi bio otkriće objekta koji unutar nekoliko sati udara u milijunski grad. U tom slučaju je teško procijeniti kako bi vlasti reagirale. Osim toga, velika područja Zemlje još uvijek su toliko nerazvijena da vlasti niti nisu u mogućnosti u kratko vrijeme obavijestiti i evakuirati velike površine. Vrlo malo gradova ima evakuacijske planove za scenarije kao što su udari asteroida.

Uvijek se volim prisjetiti objekta 2008 TC3 koji je otkriven samo 21 sat prije udara u sjeverni Sudan. Dok ga je gotovo cijela astronomska zajednica iz SAD-a i Europe promatrala, uključujući i našu grupu na La Sagri, događaj je u Sudanu ostao potpuno nezapažen. Ne postoje čak niti direktne snimke ulaska objekta u atmosferu, što je sigurno bio fascinantan prizor. Na sreću, objekt je bio promjera samo 3-5 m i nije dospio do tla.

Budući da si sudjelovao u otkrićima mnogih novih objekata, molim te ukratko opiši proces prijavljivanja otkrića.

Metoda potrage za malim tijelima u principu se kroz povijest nije mnogo mijenjala i uvijek se svodi na snimanje jednakih područja neba u vremenskom razmaku od nekoliko sati ili dana. Budući da smo se bavili asteroidima glavnog asteroidnog pojasa i Zemlji bliskim objektima, koji se relativno brzo gibaju, naša taktika je bila snimati isto područje neba 3 puta na noć. Obrada podataka se sastoji u mjerenju položaja svih objekata koji se gibaju u odnosu na zvijezde. Provjerom kroz katalog već poznatih asteroida razdvajaju se poznati objekti od nepoznatih. Svi poznati objekti izravno se šalju u Centar za mala tijela Sunčeva Sustava (Minor Planets Center – “MPC”) dok se nepoznati sakupljaju u na internu listu za koje je potrebna još jedna noć. Nakon sto se nepoznati objekt snimi i njegov položaj izmjeri tijekom najmanje 2 noći, šalje se se kao kandidat za novi objekt u MPC i čeka potvrda otkrića. Za prvu grubu orbitu obično su potrebne najmanje 3 noći, s time da se zanimljivi objekti najčešće već nakon 2 noći ističu po sjaju ili brzini. Potvrdom novog otkrića, objekt automatski dobije oznaku.Nakon što se objekt promatra kroz najmanje tijekom 3 opozicije, što u pravilu traje ~3-5 godina, objekt se numerira i otkrivač ima pravo predložiti naziv.
Tajna uspjeha potrage za novim objektima je pratiti područja neba koja profesionalne zvjezdarnice nisu snimale nekoliko tjedana, i pokušati tražiti u tim područjima prije njih. Osim odabira područja neba, pažljivo planiranje noći i efektivan odabir ekspozicija također je važan faktor, jer je cilj snimiti što veću površinu neba u što kraćem razdoblju.

Tvoj brat Aleksandar i ti radili ste na opservatoriju La Sagra. Koji su bili vaši zadaci?

Naša grupa se u početku, uključujući nas, sastojala od 5 aktivnih članova i jednog lokalnog člana na zvjezdarnici koji je intervenirao samo u slučaju kvarova, budući da smo sve kontrolirali internetskim pristupom. Svi članovi grupe su se astronomijom bavili samo na amaterskoj razini, što znači da smo svi imali i druge svakodnevne obveze (posao, a u našem slučaju obveze vezane uz studij), pa je organizacija u timu bila dosta fleksibilna i uloge su se često izmjenjivale.

Naša najčešća uloga je bila vezana uz obradu podataka, jer bi bilo nezgodno ići na predavanja nakon neprospavane noći u slučaju vršenja promatranja. To znači da bi netko od članova grupe prikupljene snimke pohranjivao na server, a mi bi ih tijekom sljedećeg dana obrađivali i radili planove promatranja za slijedeću noć kako bi promatrač snimio sve pronađene objekte s ciljem potvrđivanja otkrića.

Vremenom je grupa napredovala, i nakon što smo se uvjerili da je još uvijek moguće otkriti relativno puno asteroida mukotrpnim “manualnim” radom, željeli smo postati produktivniji. Dobrim planiranjem promatranja prikupljali smo previše podataka i ubrzo više nismo bili u stanju držati taj ritam i svakodnevno obrađivati sve podatke, te je bilo jasno da će biti potreban razvoj software-a za automatiziranu obradu podataka. Najprije su napisane najosnovne skripte, koje su vremenom nadograđivane… U međuvremenu se i instrumentarij zvjezdarnice utrostručio, te se na taj način, od 2006. do 2008. produktivnost umnogostručila.

U kolovozu 2008. dobili smo službeni status “sky survey-ja” te time postali prva, ali do danas i jedina, amaterska grupa koja uz 8 profesionalnih zvjezdarnica koje su uglavnom pod pokroviteljstvom američke vojske ili NASA-e, nosi status sky survey-ja.

U rujnu 2009., nakon ~3100 potvrđenih otkrića, 12 “Near Earth Objekata”, 1 kometa i 10-tak egzotičnih objekata, zbog obveza oko studija ali i želje za drugim znanstvenim projektima odlučili smo odstupiti iz La Sagra Sky Survey. La Sagra Sky Survey do danas je ukupno otkrila preko 6000 asteroida, oko 60 Near Earth Objekata, 8 kometa, te poslala preko 1’000’000 mjerenja u Centar za mala tijela Sunčeva sustava.

Kako ste se počeli zanimati za astronomiju? Što možete preporučiti učenicima koji se žele baviti znanošću?

Interes za astronomiju se javio nakon što smo dobili naš prvi teleskop, u prvom razredu osnovne škole. Od tada smo povremeno promatrali Mjesec, Sunce, planete, pomrčine… i interes je polagano rastao. U 5. razredu osnovne škole počeli smo sudjelovati na natjecanjima iz astronomije, dobivali razne nagrade, redovito slušali znanstveno-popularna predavanja na Zvjezdarnici Zagreb i priključili se astronomskom društvu Beskraj te na taj način upoznavali ljude koji se nešto ozbiljnije bave s astronomijom. Pravi napredak u upoznavanju “praktične” astronomije dogodio se 2002. godine, na prvoj Višnjanskoj školi astronomije na kojoj smo sudjelovali i gdje smo puno naučili o znanstvenim metodama rada te da i obični amateri mogu doći do lijepih rezultata i otkrića u svojim malim istraživanjima, bez obzira na ogromnu konkurenciju “profesionalca”.

Osnovnoškolcima i srednjoškolcima zainteresiranim za astronomiju, ali i sve ostale prirodne znanosti, mogu samo preporučiti da se dovoljno rano uključe u razne aktivnosti kao što su natjecanja i ljetni programi tipa Višnjanska Škola Astronomije ili Summer School of Science. Poznanstva sa ljudima sličnih interesa omogućiti će im puno lakši ulazak u znanost i odluku koji studij da upišu.

Smak svijeta – epilog

Preživjeli smo n-ti smak svijeta, no ovaj sa kalendarom starih Maja je definitivno bio najpopularniji. Simpatično mi je bilo vidjeti statistiku mog weba, tj. kako je rastao broj upita i posjeta na temu o majanskom kalendaru i kulminirao 20.12. Evo i graf:

StatistikaZanimljivo, zar ne? Ipak, meni je zanimljivija činjenica da ljudi tako lako povjeruju najnevjerojatnijim stvarima ako su upakirane na interesantan i mističan način. Uzročno-posljedične veze se prezentiraju kod stvari koje međusobno nemaju apsolutno nikakvu korelaciju (npr. kometi i potresi na Zemlji). Problem je što je za raskrinkavanje tih ideja potrebno ipak malo više istraživačnog rada od onoga što prosječni čitatelj ima volje posvetiti toj temi. Također treba i znati pronaći relevantne izvore i razlučiti znanstvene nedoumice od suludih ideja doomsayera. Osim toga, kad navedeni događaj neslavno propadne, nalaze se novi izgovori i tvrde nove budalaštine. Ah da, sad odjednom svi znaju da Maje nisu prognozirale kraj svijeta, sad je to “prelazak na novi nivo svijesti”. A budući da to može značiti apsolutno bilo što, od problema uzrokovanih svjetskom krizom do pomaganja slijepcu da pređe cestu, ta majanska preobrazba odjednom postaje uspješno provedena u stvarnosti. Jer evo, sad je netko svjestan te slijepe osobe pa je zbog toga na novom nivou. Moš si mislit.

Samo se nadam da je nakon ove farse napokon i širem krugu ljudi postalo jasno da su sve te priče o katastrofama, zavjerama i smakovima – potpune gluposti. Bilo mi je simpatično čitati da se i mene stavlja u skup astronoma plaćenika da šire dezinformacije o stvarnom stanju  (666) – iako sada kad sam se pridružio stotinama tisuća na burzi rada, potajno priželjkujem da me netko i plati za sav taj trud  😉

Ljudi, ne vjerujte glupostima. Ako nešto zvuči previše nevjerojatno, onda je to najčešće upravo tako – za NE vjerovati. Noćno nebo je dostupno svima, bilo kakav potencijalno opasan komet, asteroid ili slično, lako se može snimiti amaterskom opremom, bilo vlastitom ili putem interneta sa automatiziranim teleskopima. Umjesto zabijanja glave u pijesak i slušanja bapskih priča, dignite glavu gore i uživajte u svemiru i prirodi oko nas. I čuvajte ih za buduće generacije.

 

Komet C/2012 S1 (ISON) – novosti i predviđanja

23.prosinac 2013.: Svemirski teleskop Hubble snimio je 18 prosinca mjesto na kojem se trebao nalaziti ISON. Na žalost čak niti taj moćni teleskop nije uspio snimiti ništa. Izgleda da su ostaci kometa samo sitne čestice plina i prašine rasute velikom površinom duž originalne putanje te nije preživio niti jedan veći dio.

3. prosinac 2013.: Namjerno nisam pisao novosti dok situacija ne bude jasnija. Nedugo nakon prolaska kometa pokraj Sunca vidjelo se da je “nešto” izašlo na drugu stranu. Odmah su počele spekulacije da je to “nešto” dio preživjelog kometa. Čak se i sjaj počeo povećavati pa su neki proglasili ISONovo “uskrsnuće”, no prema onome što sam vidio do tada ipak mi se činilo da je to tek zadnji trzaj smrvljene jezgre. Zaista, sljedećih dana dobili smo definitivnu potvrdu – komet se raspao, putanju nastavlja samo oblak raspadnutog materijala.

Raspad ISON-a, snimka satelita SOHO
Raspad ISON-a, snimka satelita SOHO

Pitanje je hoće li se išta vidjeti sljedećih dana pred izlazak Sunca. Golim okom vjerojatno nećemo vidjeti ništa, možda dobijemo koju astrofotografiju ako će netko imati idealne uvjete (vrlo bistro nebo pred jutro). U svakom slučaju, bilo je vrlo zanimljivo promatrati razvoj situacije…od bombastičnih najava, preko slabašnog razvoja i na kraju dramatičnog povećanja sjaja i raspada kometa, imali smo pravi astronomski triller 😯  😆

28. studeni 2013.: Čini se da se komet raspao! Do SOHO web stranica je teško doći, no ova snimka pokazuje da je komet značajno smanjio sjaj, koma je izdužena i izgleda da je to to. Biti će zanimljivo vidjeti snimke satelita SDO koji također snima Sunce, ali ima znatno bolju rezoluciju od starog SOHOa.

20131128_1700_c2_512

28. studeni 2013.: Komet je trenutno u perihelionu, vrlo blizu Suncu. Magnituda mu je procijenjena na cca -1.5, što je nedovoljno sjajno da se vidi golim oko po danu. Može ga se pratiti na snimkama satelita SOHO. Bez obzira na neke informacije o raspadanju jezgre, čini se da se još uvijek “drži”, pa i mi držimo fige da izdrži 😆 Za nekoliko dana treba ga pokušati vidjeti prije izlaska Sunca.

EDIT: web stranice satelita SOHO su očito vrlo tražene i teško ih je učitati. Zato sam slobodan penijeti posljednju snimku koju sam uspio skinuti:

isonlatest

Ništa spektakulatno, viđao sam i sjajnije komete na SOHO snimkama. Ostaje za vidjeti hoće li ISON razviti značajniji rep nakon prolaska periheliona. Po mojem skromnom mišljenju, mogao bi…

20. studeni 2013.: Astronomi koji su snimili komet pomoću robotiziranog teleskopa TRAPPIST (TRAnsiting Planets and PlanetesImals Small Telescope) na La Silla opservatoriju traže potvrdu novog naglog povećanja sjaja na mag. 4.0. Komet se sve više približava Suncu i sve ga je teže kvalitetno snimiti, a nama u Hrvatskoj vremenska prognoza na žalost još uvijek nije nakonjena 😥

15. studeni 2013.Spaceweather.com ima odličnu galeriju kometa, no još uvijek nije sigurno radi li se o raspadu kometa ili su se aktivirali neki novi dijelovi.

Copyright: Charles Coburn

Mark Kidger iz ESA centra u Madridu kaže da ga razvoj sjaja podjeća na komet C/1999 S4 LINEAR koji se raspao u kolovozu 2000. godine. Sjećam se da sam ga bio promatrao dalekozorom i glava kometa se vrlo brzo rastegnula i smanila sjaj. NASAina stranica o ISONu donosi najnoviju krivulju sjaja, ali kao i svugdje, sudbina je trenutno neizvjesna. Treba pričekati još koji dan i analizirati nove snimke. Na žalost kod nas su nepovoljni vremenski uvjeti i nećemo se tako skoro moći pridružiti promatranjima 😥  Za kraj, pročitajte nekoliko mogućih scenarija sudbine ISONa.

14. studeni 2013.: Nevjerojatno! Niti 24 sata nakon mog prijašnjeg komentara vidim izvještaje da je komet znatno povećao sjaj i odjednom je vidljiv golim okom, dakle mag. 6! Izvor: Bruce Gary – uzmite u obzir da animacija na njegovim stranicama ne prikazuje realno povećanje kome ISONa, to je rezultat različite obrade snimki. Bortle na Sky & Telescope webu također potvrđuje porast sjaja, sa informacijama da je komet vildjiv golim okom. Toni Scarmato pretpostavlja da je moguća fragmentacija jezgre kometa. U svakom slučaju, bez obzira raspada li se komet ili je to tek privremeni porast sjaja (što za komete nije neobično), biti će vrlo zanimljivo pratiti rasplet situacije.

Detalje donosi i članak na space.com!

14. studeni 2013.: komet ISON daleko je od predviđenog sjaja. Prognoze su postale puno konzervativnije i predviđa se da će doseći tek treću magnitudu – daleko od najavljivanog spektakularnog sjaja koji je trebao biti konkurencija mjesečini. Trenutno čak nije vidljiv golim okom – sjaj mu je negdje oko 8. magnitude što je vidljivo dalekozorom. ISON je vidljiv pred jutro u zviježđu Djevice, a oko 17. studenog biti će vrlo blizu Spice. na žalost, Mjesec će smetati i čak ako komet dosegne 6. magnitudu neće se moći vidjeti golim okom. Prema jednoj njemačkoj web stranici komet je naglo povećao sjaj, ali na linkovima koji su navedeni nema potvrde te izjave. Os rotacije kometa okrenuta je točno prema Suncu što znači da je suprotan pol u mraku i postoji mogućnost povećane aktivnosti u vrijeme periheliona kada ga napokon obasja Sunce. Ipak, komet je lijep fotografski objekt sa vidljiva dva repa.

NOVO (14. lipnja 2013.): Od početka ove godine do svibnja, komet ISON imao je konstatan sjaj, odnosno, sjaj mu se nije povećavao prema standardnim predviđanjima. S obzirom na nove podatke, u časopisu Sky & Telescope navodi se realniji scenarij – komet bi mogao biti vidljiv po danu, ali vrlo, vrlo kratko u vrijeme periheliona i to samo za iskusne astronome amatere. Nipošto neće biti spektakularan kao što se najavljivalo u nekim člancima, no o tome sam ovdje već izrazio svoju skepsu. Također, kao što sam već pisao, najavljuje se mogućnost dugačkog repa nakon prolaska pokraj Sunca te konačni raspad jezgre kometa.

Nevjerovatna je vijest koja se ovih dana vrti po astronomskim krugovima – novootkriveni komet C/2012 S1 (ISON – prema International Scientific Optical Network teleskopu promjera 0.4m u Rusiji uz pomoć kojega je otkriven) bi krajem 2013. godine mogao postati sjajan poput punog Mjeseca ili čak i više! Pun Mjesec dostiže magnitudu od otprilike -13 dok neka predviđanja kažu da bi ISON mogao doseći nevjerojatnih -16!

Komet C/2012 S2 (ISON) snimljen sa opservatorija Remanzacco

Ipak, ne valja raditi euforiju oko kometa i najavljivati nebeski spektakl. Naime, kometi su vrlo nepredvidljivi objekti i nikada se sa sigurnošću ne može reći kako će se ponašati kada dođu bliže Suncu. Mnogi citiraju David Levya, poznatog astronoma koji je otkrio komet Shoemaker-Levy 9 koji se zabio u Jupiter: “Kometi su kao mačke – imaju rep i uvijek rade ono što im se hoće.”

Do sada je u povijesti otkrića kometa bilo puno najava o sjajnim i spektakularnim kometima koji su kasnije potpuno razočarali. Najbolji primjer je komet Kohoutek – iako je bio vidljiv golim okom, nije dostigao sjaj koji se najavljivao u medijima (“komet stoljeća”). Naravno, najavu tog kometa popratila su i proročanstva o smaku svjeta i kolosalnim promjenama – takve stvari se ponavljaju i recikliraju sa svakim novim sjajnim kometom. Tako je bilo i sa Hale-Boppom, a valja se prisjetiti i nedavnog Elenina koji je trebao prouzročiti silne katastrofe, a jadnik se na kraju – raspao.

U tom kontekstu trebamo gledati i komet ISON. Putanja mu je jako izdužena, a perihelion (točka najbliža Suncu i mjesto gdje će mu sjaj biti najveći) je na udaljenosti od samo dva milijuna kilometara od površine Sunca. Sunce ima promjer od otprilike 1.4 milijuna kilometara, dakle u trenutku najvećeg sjaja, čak i ako bude sjajniji od punog Mjeseca, ISON nećemo moći vidjeti tijekom noći. istina je da Mjesec bez problema možemo promatrati po danu, ali ISON će biti na toliko maloj udaljenosti od Sunca da će biti praktički izgubljen u blještavilu. Ono što bi moglo biti spektakularno je njegov rep koji može biti vrlo dugačak i tako vidljiv u sumrak, kao što je bilo sa kometom McNaught za kratko vrijeme koje je proveo u blizini Sunca (ali puno većoj nego što će to biti slučaj sa ISON-om).

Komet McNaught kojeg sam snimio sa ZG zvjezdarnice

Komet ISON je najvjerovatnije “novi” komet koji potječe iz Oortovog oblaka i kao takav bi mogao imati snažne erupcije, ali to bi također moglo značiti da će se raspasti prije nego što se približi Suncu kao što se desilo sa Eleninom. Sa opservatorija Remanzacco su napravili odličan graf koji prikazuje predviđeni sjaj kometa ISON (crvena krivulja, skala lijevo) u usporedbi sa njegovom udaljenosti od Sunca (zelena krivulja, skala desno u stupnjevima):

Ovdje lako možemo vidjeti da će komet biti vidljiv golim okom na tamnom nebu možda nekoliko mjeseci, ali za najvećeg sjaja elongacija (udaljenost) od Sunca će mu biti vrlo malena.

Ovaj komet svakako valja pratiti. Biti će vrlo zanimljivo vidjeti kako će mu se ponašati sjaj, a čak i ako se krene raspadati to bi mogao biti jako lijep prizor. Ipak, prije njega treba promatrati komet C/2011 L4 (PANSTARRS) koji će definitivno biti vidljiv golim okom u ožujku 2013. Iako će se možda moći vidjeti i iz svjetlosno onečišćenih gradova, svakako preporučam da se oboružate dalekozorom i maknete od javne rasvjete negdje na brdo ili na selo.

I ako ste ikada sumnjali: ne, kometi ne uzrokuju prirodne katastrofe na Zemlji, a ISON će od našeg planeta proći na ugodnoj udaljenosti od 0.4 astronomske jedinice.

Polarna svjetlost i erupcije na Suncu

 

Danas sam čuo da i čak na radiju spominju jučerašnju erupciju na Suncu usmjerenu prema Zemlji, pa evo prilike da malo o tome popričamo  😉

Iako takve erupcije mogu biti opasne za satelite u orbiti, za nas na Zemlji nema prevelikog učinka. Navedena erupcija je bila klase M9, a tek one klase X mogu uzrokovati nestanke struje i slično. Klasifikacija ovisi o ukupnoj energiji eksplozije. Dovoljno je znati da idu od 1 do 10, a slova su A, B, C, M i X, po redu jačine. Budući da nema jačih erupcija od X, brojke mogu biti i veće od 10.

Zašto su erupcije zanimljive?

Za nas na Zemlji je najzanimljivije to što takve erupcije izazivaju pojavu polarne svjetlosti. Erupcije klase M uzrokuju prekrasnu auroru u polarnom krugu, ali su nažalost vidljive samo sa krajnjeg sjevera kontinenta. Ipak, poneka snažnija eksplozija može rezultirati aurorom vidljivom ih Hrvatske. Zadnji puta se to desilo 2003. godine kada smo auroru mogli vidjeti u čak tri navrata. Pronašao sam na webu moj tadašnji izvještaj te još jedan događaj odmah nakon toga.

Polarnu svjetlost nije lako fotografirati. Nastojte da vam ekspozicija bude što kraća jer boje mogu vrlo brzo “zaplesati”, poput zavjesa na nebu. Zato je dobro imati objektiv velikog relativnog ovora objektiva, što veću ISO osjetljivost i ekspozicije do 5 sekundi. Ponekad je moguće fotografirati polarnu svjetlost koja nije odmah uočljiva golim okom. Naravno, budući da dolazi sa magnetskog pola, aurora će biti vidljiva u smjeru sjevera i moguće da bude blizu horizonta pa svakako odaberite mjesto sa što manje svjetlosnog onečišćenja na sjevernoj strani.

Erupcije vidljive iz Hrvatske 2003. godine bile su klase X10 i uzrokovale kp index od 9. Kp indeks označava poremećaj u zemljinoj magnetosferi. Kreće se u vrijednostima od 0 do 9. Jedino u slučaju jake erupcije sa velikim kp indeksom možemo očekivati auroru vidljivu iz Hrvatske. Ipak, kako se bližimo maksimumu sunčeve aktivnosti, možemo se nadati da će aurora opet zaplesati i na našem nebu…

EDIT: auroru smo uspjeli fotografirati 17.3.2015. sa Sljemena.

 (Fotografije: aurora vidljiva iz Hrvatske 2003. godine. Autor: Boris Štromar)

Zašto je astrologija obična prijevara?

Da, dobro ste pročitali. Astrologija i astronomija nemaju veze jedno s drugim i za početak, nemojte astronome nazivati astrolozima niti ih pitati da vam izrade horoskop. Astrologija, nema nikakve veze sa znanošću niti sa zvijezdama u stvarnom svemiru. Astrologija je pseudoznanost koja povezuje nepovezivo, odnosno planete i zvijezde sa ljudskim ponašanjem i događajima na Zemlji. Slažem se da može biti zabavno čitati horoskope, no na tome mnogi astrolozi masno zarađuju. A kad vidim da na kiosku nema niti jedan časopis o astronomiji, a sve vrvi astrološkim nebulozama, onda mi više nije smiješno.

Nova TV je napravila jedan zanimljiv test astrologije – pogledajte prilog!

Zviježđa na nebu tek su izmišljeni skupovi koji se u astronomskim kartama nalaze isključivo radi lakšeg snalaženja na nebu. Puno je lakše reći da gledamo zvijezu α Oriona (ili Betelgez) nego SAO 113271. Zviježđa su, između ostaloga, različita u različitim kulturama, pa tako kineska zviježđa izgledaju potpuno drukčije od ovih koje sada koristimo. Zvijezde unutar zviježđa međusobno su vrlo, vrlo udaljene i fizički nisu nimalo povezane. To su tek točkice po kojima su ljudi crtali neke zamišljene figure. Pa tako zviježđe Lava zaista možemo zamisliti kao neku životinju, no u zviježđu Riba je vrlo teško zamisliti ribe.

Različite kulture - različita zviježđda. S lijeva na desno: kinesko, zapadnjačko, indijsko zvjezdoznanstvo.
Različite kulture – različita zviježđa. S lijeva na desno: kinesko, zapadnjačko, indijsko zvjezdoznanstvo.

Međunarodna astronomska unija je 1922. godine službeno identificirala 88 zviježđa na noćnom nebu. Ravnina ekliptike prolazi kroz trinaest zviježđa zodijaka. Da, trinaest, ne dvanaest kao što ih ima u astrološkom horoskopu. U astrologiji je izbačen Zmijonosac, znak u kojem planeti zapravo provode više vremena nego u Strijelcu (8 dana u Strijelcu, 18 dana u Zmijonoscu). I dok je u astrologiji krug zodijaka podijeljen na dvanaest potpuno jednakih dijelova, astronomska zviježđa različitih su površina i prema tome Sunce i planeti u njima “borave” u vremenski različitim intervalima. Pogledajte datume kada se Sunce nalazi u kojem znaku zodijaka i vidjeti ćete da se klasični horoskop uopće ne poklapa sa položajem Sunca na nebu. Mojoj kćeri, rođenoj 9.10. po “klasičnom” horoskopu Sunce bi trebalo biti u zviježđu Vage, no zapravo se nalazilo u zviježđu Djevice. Prema tome, astrološka zviježđa nemaju veze sa stvarnošću.

Zvijeu017eu0111eDatum (astrologija)Datum (astronomija)Dani boravka Sunca u zvijeu017eu0111u
Ovan21.3. - 20.4.19.4. - 13.5.25
Bik21.4. - 21.5.14.5. - 19.6.37
Blizanci22.5. - 21.6.20.6. - 20.7.31
Rak22.6. - 22.7.21.6. - 9.8.20
Lav23.6. - 22.8.10.8. - 15.9.37
Djevica23.8. - 23.9.16.9. - 30.10.45
Vaga24.9. - 23.10.31.10. - 22.11.23
u0160korpion24.10. - 22.11.23.11. - 29.11.7
Zmijonosac-30.11. - 17.12.18
Strijelac23.11. - 21.12.18.12. - 18.1.32
Jarac22.12. - 20.1.19.1. - 15.2.28
Vodenjak21.1. - 19.2.16.12. - 11.3.24
Ribe20.2. - 20.3.12.3. - 18.4.38

Internetom kruži tekst u kojem se tvrdi da je “NASA odredila nova horoskopska zviježđa”. NASA se ne bavi takvim glupostima – točne granice zviježđa određene su, kao što sam već napisao, 1922. godine na bazi Ptolemejevih 48 zviježđa koja je imenovao u 2. stoljeću. Među njima je i Zmijonosac.

Astrološki horoskop kaska za astronomijom jer ne uzima u obzir precesiju zemljine osi koja se ponaša poput zvrka i napravi jedan puni krug u 26.000 godina. Mjesec, kojem je putanja za otprilike 5 stupnjeva nagnuta od ekliptike prolazi kroz još neke znakove – Orion i Sekstant. Da horoskopski znakovi imau ikakvog utjecaja na ljudske osobnosti i događaje, morali bi se mijenjati kako se mijenja precesija, no to u astrologiji nije slučaj pa tako astrologija odbacuje povezanost za znanstvenom metodom uzročno-posljedičnih veza. Sunce se prividno “šeće” kroz zviježđa pa bi ljudi rođeni na određeni datum nakon nekog vremena poprimili karakteristike nekog drugog horoskopskog znaka, a to se u astrologiji ne dešava.

Kako funkcionira precesija i zašto se “znakovi mijenjaju” pogledajte na ovom odličnom kratkom videu:

Astronomija i astrologija nekada su bile povezane, pokušavajući predvidjeti događaje važne za stare civilizacije. Promatrajući i proučavajući nebesku mehaniku određivala su se godišnja doba te predviđali datumi za sjetvu i slično. Astronomija i dalje ima moć predviđanja – poznajemo orbite planeta oko Sunca i možemo sa velikom preciznošću izračunati kako gravitacija djeluje na ta tijela i opisuje njjihove putanje. Smjena godišnjih doba također je astronomska pojava. Razvoj astronomije pokazao je da ti utjecaji nemaju ulogu u osobinama ljudi te na događaje na Zemlji.

Astrologija ljudima rođenim u nekom zodijačkom znaku pripisuje određene općenite karakteristike pa svatko u tim opisima može pronaći neku od vlastitih karakteristika. Ukoliko netko odskače od glavnih karakteristika, odmah se nađe drugi razlog poput utjecaja Mjeseca, planeta, itd. Nikakve znastvene formule nema, utjecaji se određuju više manje proizvoljno, a u postojeći kalup se ubacuju novootkriveni planeti poput Urana i Neptuna čije utjecaje astrologija u nekoliko tisuća godina nije mogla uočiti. Osim toga, i ljudi se ubacuju u kalupe horoskopskih znakova pa se javljaju predrasude koje su slične rasističkim načelima.

O astrologiji su napravljena i neka istraživanja, a sva su pokazala da astrolozi nisu u stanju povezati horoskopski znak sa karakteristikama neke osobe (i obrnuto) u većem postotku nego što bi se to desilo slučajnim odabirom. Ljudi koji čitaju horoskope voljni su povjerovati u istinitost tih tvrdnji, a i sami horoskopi se pišu tako da ih svatko može interpretirati kao dobro pogođenu vlastitu osobnost. Dobar primjer je ovaj astrološki test.

Na žalost, ljudi su skloni vjerovati u neke stvari čak i kada svi dokazi pokazuju suprotno, pa će i astrologija ostati u upotrebi kao neka “alternativna” metoda. Vama ostavljam na izbor hoćete li biti lakovjerni ili ne.