Uz isprike svima za kašnjenje sa pregledom događaja ovaj mjesec, krećem odmah sa najavom vjerojatno najzanimljivijeg nebeskog događaja, a to je konjunkcija tri planeta koja će biti vidljiva krajem mjeseca nakon zalaska Sunca. Od 24. do 29. svibnja Jupiter, Venera i Merkur biti će vidljivi nisko na zapadnom horizontu. Venera je najsjajniji objekt na nebu nakon Sunca i Mjeseca, pa ćete ju lako uočiti već 30 minuta nakon zalaska. Jupiter je također vrlo sjajan i neće ga biti problem uočiti, a dalekozor će vam pomoći da ugledate Merkur. Najmanji planet Sunčevog sustava najbliži je Suncu i zato ga je teško vidjeti budući da se nikada ne nalazi na potpuno tamnom nebu. U subotu, 25. svibnja, astronomsko društvo Beskraj će organizirati javno promatranje konjunkcije sa nasipa na Jarunu pa nam se pridružite i pogledajte planete kroz naše teleskope.
Konjunkcija planeta 25. svibnja, pogled prema zapadu.
Kao što se vidi sa slike, planeti će biti vrlo nisko, tek na desetak stupnjeva iznad horizonta. Dok se Jupiter kreće u smjeru Sunca i svakim danom mu je sve bliže, Merkur se prividno udaljava pa će ga biti lakše vidjeti u sam kraj svibnja.
Što se tiče planeta, ne propustite pogledati Saturn koji se nalazi u opoziciji! To znači da je najbliži Zemlji, najsjajniji i vidljiv tijekom cijele noći. Čak i najmanji teleskop pokazati će prekrasne prstenove. Pokušajte uočiti tamnije pruge na disku, a ako imate teleskop nešto većeg promjera moći ćete vidjeti i Cassinijevu pukotinu u prstenovima. Za najbolji pogled na prstenasti planet pričekajte ponoć da se planet pojavi visoko na nebu.
Iako je maksimum meteorskog potoka eta akvarida već prošao (6. svibnja), meteori su vidljivi tijekom cijelog ovog mjeseca. Budući da je zviježde Vodenjaka nisko na našem nebu, eta akvaridi (ostaci kometa Halley 
usprkos intenzitetu od 60 meteora u jednom satu (ZHR) iz naših krajeva nikad nisu spektakularni poput perzeida. Naime, ZHR (zenital hourly rate) se odnosi na idealne uvjete – vrlo tamno nebo i radijant meteora u zenitu. Stvarni broj vidljivih meteora je znatno manji, naročito kad je radijant vrlo nisko kao kod eta akvarida.
Za promatrače koji ostaju budni poslije ponoći biti će zanimljivo vidjeti jednu zvijezdu “viška” u zviježđu Labuda. Radi se o zvijezdi Chi Cygni koja svakih 400tinjak dana dosegne sjaj od 4-5 magnitude (iako nerijetko bude i tamnija). Ta promjenjiva zvijezda ima najveći raspon sjaj od svih poznatih zvijezda. Sjaj joj može pasti do 14. magnitude što je vizualno nemoguće vidjeti teleskopima promjera 30 cm! Srećom imamo svemirske teleskope, pa je tako Hubble prije nekoliko godina direktno snimio fotografiju ove zvijezde. iako snimanje zvijezda znači na neki način gledanje u prošlost, ovaj puta možemo reći da gledamo u budućnost – sličnu sudbinu doživjeti će i naše Sunce za nekoliko milijardi godina. Chi Cygni sam, niti ne znajući za maksimum, nedavno snimio sa Petrove Gore! Čini se da je ovaj maksimum vrlo sjajan jer mi zvijezda djeluje sjajnija od 4. magnitude. Pogledajte moj timelapse video, identificirajte zvijezdu i javite mi svoje mišljenje. Video svakako pogledajte u HD rezoluciji.
U prošlom postu sam opisao prelete nekih zanimljivih satelita koje sam uhvatio fotoaparatom sa Petrove Gore. Ako želite sami pokušati nešto slično, predlažem da ovaj mjesec probate uočiti satelit koji je lansirala Sjeverna Koreja, Kwangmyŏngsŏng 3 (tko uspije izgovoriti isprve, dobije cugu). Satelit je lansiran 12. studenog 2012., a orbitira na visini od 499 do 584 kilometara. Ako ga uspijete vidjeti ili snimiti, obavezno mi javite!
Izgled neba 15. svibnja u 23h
Za astronomska promatranja proljeće je idealno za galaksije. Ako uspijete uhvatiti vedro i tamno nebo, predlažem da pogledate NGC 4565, prekrasnu duguljastu galaksiju u Berenikinoj kosi. lako se vidi već i malim teleskopom, a promjeri od 150mm na više pokazati će naznake tamne pruge u sredini galaksije. Za ekipu koja preferira dalekozore, ovo je idealno doba za promatranje galaksija u Velikom Medvjedu. Galaksija Messier 101 je vrlo velika, ali ju nije lako vidjeti ako uvjeti nisu dobri budući da joj je svjetlost raspršena na velikoj površini.
Za kraj, jedna zanimljivost – bljeskovi gama zraka, najsnažnije eksplozije u svemiru, potječu iz vrlo udaljenih galaksija. Radi se o milijardama svjetlosnih godina, ali ipak ponekad budu vrlo sjajne i mogu se vidjeti i snimiti amaterskim instrumentima. Upravo to se dogodilo prije nekoliko dana kada je amater astronom snimio GRB nedugo nakon otkrića. Bljesak je dosegao sjaj od 7.4 magnitude, lako vidljivo običnim dalekozorom – naravno, ako znate točno gdje treba gledati. Dosadašni GRB rekord je bio 2008. godine kad je dosegnuta magnituda 5.4 što je moguće vidjeti golim okom! Prema tome, ako možda snimate noćno nebo običnim fotoaparatom, možda možete uhvatiti fotone koji su na put krenuli prije nego što je na Zemlji uopće postojao život…
