Zanumljiva vijest proširila se iz Norveške nakon dvije godine šutnje kako bi se odgonetnulo o čemu se zapravo radi. Padobranac Anders Helstrup je skočio iz aviona u svom letačkom odijelu te je cijeli skok snimao sa dvije kamere na glavi. Koliko se da zaključiti radi se o GoPro Hero i Sony Action Cam. Nedugo nakon otvaranja padobrana kroz vidno polje jedne kamere nešto je proletjelo!

Sada, nakon dvije godine istrage, norvežani tvrde da nemaju drugog objašnjenja osim da se radi o prvom snimljenom padu meteorita! Naime, istina je da meteori izgaraju na visinama od minimalno 20 kilometara nakon što u atmosferu ulete brzinom 20-80 km/s (da, kilometara u sekundi!), no nakon izgaranja prolaze kroz sve gušću atmosferu pa se na toj visini počnu gasiti i ulaze u područje tzv. “tamnog leta”.  Tamni let znači da meteorit više nije vidljiv – astronomi koji snime sjajan meteor po noći, a žele ga pronaći na tlu moraju tada raditi kompleksne proračune kako bi otkrili približno mjesto pada. U tih dvadeset kilometara visine utječu strujanja zraka, moguće daljnje lomljenje fragmenata, a brzina meteorita se zbog gustoće atmosfere smanjuje na nekih 300-400 km/h. Da vam meteorit padne ispred nosa bio bi potpuno hladan!

Vjerojatnost da kamen iz svemira proleti pokraj padobranca je zbilja nevjerojatno malena. Razumljivo je da mnogi govore da je to namještaljka, no ipak valja detaljnije analizirati što se zapravo desilo.

Prva primjedba je kako to da nitko nije vidio eksploziju meteora? To zapravo i nije čudno jer dan je bio prilično oblačan, a eksplozija se morala desiti gotovo direktno u zenitu (iznad glave) gledano sa mjesta snimanja/pada. Tijekom dana gotovo nitko ne bulji ravno gore – svi dnevni meteori viđeni su dok su relativno blizu horizontu. Budući da izgaraju na visini od 20km, njihova horizontalna udaljenost može biti nekoliko stotina kilometara! Znači ovaj je morao puknuti ravno gore gdje nitko ne gleda, a istovremeno su svuda okolo bili oblaci.

Anders kaže da se u trenutku snimanja avion nalazio ispod njega, a drugi padobranac znatno udaljeniji. Druga kritika je da kamen pri brzini od 300-400 km/h ne može ostati tako oštro zabilježen na snimci. Sad ćemo morati uhvatiti se matematika i kalkulatora

Brzina od 400 km/h odgovara 110 m/s. Objektiv GoPro kamere koja je snimila prolaz ima svjetlosnu moć f/2.8. Da bi taj objektiv napravio korektnu ekspoziciju za sunčani dan, ekspozicija jedne sličice (framea) mora biti 1/3200 s (računajući prema “sunny 16″ pravilu). Pri toj brzini pomak meteorita u 1/3200 sekunde bi bio otprilike 3 cm – međutim to se odnosi samo na situaciju kada prolazi točno okomito na os snimanja kamere, a ovdje je vidljivo da je putanja gotovo usmjerena prema objektivu. Većina pomaka je usmjerena prema kameri i sasvim je realno pretpostaviti da slika može biti oštra.

Citira se mogućnost da je kamenčić ostao zapakiran u samom padobranu iz kojega je otpao nakon otvaranja. Na žalost ne mogu pronaći informacije koliko je to učestala pojava. otvaraje padobrana čini mi se kao prilično buran trenutak, a vrijeme pada kamena previše dugačko nakon otvaranja. Osim toga, čini mi se da kamen pada prebrzo da bi mu ishodište bio padobran – jasno je da padobran usporava pad, ali kad se kamen od njega otkači trebao bi početi padati sličnom brzinom.

Ono što je realno je činjenica da je cijeli događaj ostao pod šutnjom dvije godine. Nije se odmah izlazilo u medije već se analizirala snimka i radile procjene mjesta pada meteorita, a ekipe su ga tražile po prilično nezahvalnom terenu. Na žalost, nisu ga uspjeli pronaći i eto sada je stvar izašla na vidjelo. Slična procedura bila je i u Hrvatskoj nakon pada križevačkog meteorita. Čekalo se da ekipa pronađe ostatke i tek tada se izašlo u medije sa detaljima kako ne bi nastala hajka na “blago koje je palo s neba” jer mediji se kače na vrijednosti meteorita koje se mogu postići na Ebayu. Usput, na kraju članka možete vidjeti moju kćer Unu koja drži meteorit nedugo nakon što je pronađen!

Postoji još jedna mogućnost – onaj drugi padobranac nije bio toliko daleko kao što se tvrdi pa je bacio kamenčić za pet minuta slave (nakon pauze od dvije godine). Ili je možda jendostavno htio ubiti svog kolegu jer je nedavno otkrio da je spavao sa njegovom ženom? Ljudska kreativnost (ili glupost?) je neizmjerna i ništa nas ne treba čuditi.

Bez obzira na infinitezimalnu vjerojatnost da meteorit prozuji pokraj padobranca dok ovaj snima sa kamerom, mogućnost ipak postoji. Ma koliko malena, ne može se izbaciti iz jednadžbe – niti se sve jednadžbe mogu odbaciti samo postotkom vjerojatnosti.