Na radionici astrofotografije u Korenici isprobao sam novi dodatak za meni vrlo drage širokokutne fotografije zviježđa, tj. kako ih ja zovem “portrete zviježđa”. Digitalni fotoaparati svima su približili mogućnost jednostavne, a efektne astrofotografije, no zvijezde kao točkasti izvori svjetlosti na digitalnim senzorima pokrivaju svega nekoliko piksela. Kada se takva snimka izradi na papiru ili smanji za prikaz na ekranu, ostane nam samo manje ili više sjajna točkica koja definitivno ne odgovara doživljaju oblika zviježđa kakve smo navikli gledati golim okom.

Ipak, jedan astrofotograf iz Japana, Akira Fuji, uspio je snimiti portrete zviježđa kod kojih su sjajne zvijezde znatno veće i na njima se odlično vide različite boje zvijezda te prepoznaju klasični oblici zviježđa. Takve fotografije zanimljive su i kada na njima nema Mliječnog puta niti raznih maglica – obavezno pogledajte njegove fotografije!

Tzv. “Akira Fuji efekt” praktički je nemoguće kvalitetno simulirati u bilo kojem softveru. Iako sam Akira Fuji nikada nije otkrio tajnu svojih fotografija, radi se o tome da je tijekom snimanja ispred objektiva fotoaparata stavio “soft” filter. Takav lagano mutni filter inače se koristi za snimanje portreta, ali u ovom slučaju on će na umjetan način povećati sjajne zvijezde – točnije, raspršiti će njihovu svjetlost na susjedne piksele.

Trgovina Praxis omogućila mi je testiranje Cokin diffuser filtera. Cokin filteri su četvrtasti te se stavljaju u nosače sa navojima za određeni promjer objektiva. To je odlično rješenje za astrofotografiju iz dva razloga. Prvi je naravno taj da je dovoljno kupiti samo jedan filter i jedan nosač na koji se stavljaju različiti navoji pa se isti filter može koristiti za više objektiva. Drugi razlog je vrlo važan za astrofotografiju – nije potrebno šarafiti filtere u mraku! Držač filtera može ostati na objektivu, a filter se vrlo lako makne ili ponovo stavi. Odlično rješenje, naročito u hladnijim noćima. Cijena filtera je u trenutku pisanja teksta (kolovoz 2014.) 150kn plus 70kn za nosač filtera te 90kn za navoj.

Alan Dyer iz Sky & Telescope-a preporučio je Hutech filter, no po meni Cokin sistem je puno bolje rješenje. Akira Fuji je, koliko vidim, zviježđa snimao na dijapozitiv film tako da difuzne sjajne zvijezde izgledaju mekanije i prirodnije nego na digitalnim snimkama.

Evo moje fotografije Kasiopeje:

To je kombinacija pet snimaka po dvije minute ekspozicije sa filterom i isto toliko bez filtera. Oba seta su registrirana i stackirana u PixInsightu, a rezultat obrađen u Photoshopu. Fotoaparat je modificirani Nikon D5100 sa fiksnim 50mm objektivom na barndoor montaži. Filter je Diffuser 2 za koji mi se čini da možda ipak malo previše zamućuje sliku tako da sam nakon testiranja kupio Diffuser 1. Svakako bi trebalo probati zasebno kombinirati ekspozicije sa i bez filtera kao različite layere u Photoshopu i definitivno koristiti više ekspozicija.

Rezultat je više nego obećavajući. Iskreno se veselim budućim portretima zviježđa, a tko zna, možda se odlučim opet izvaditi svog dobrog starog Nikona FM2n i u njega upucati Fuji Proviu   (uh, taj tekst je stariji od Akira Fujievih fotografija…)