Barndoor test

Za radionicu astrofotografije potrudio sam se napraviti barndoor ili scotch montažu za jednostavno praćenje do desetak minuta ekspozicije. Detaljnija objašnjenja za izradu biti će uskoro u posebnom postu, no za sada mogu reći da stvar funkcionira odlično. Izvor informacija mi je bio stari web Miljenka Kiša pa ako ste nestrpljivi pogledajte tamo.

Nakon duljeg vremena zvijezde su se smilovale i otišao sam na Sljeme isprobati montažu. Barndoor zbilja nije neka velika mudrost, no ipak je zadovoljstvo kada se napravi nešto tako jednostavno, a rezultati budu dobri.

barndoor

Gotova barndoor montaža

Nebo na Sljemenu nije nikada savršeno, no bilo je sasvim ok s obzirom da su cijeli dan na nebu visili dosadni cirusi. Mliječni put se čak slabašno nazirao. Sasvim dovoljno za testiranje montaže, ali na kraju me rezultat ugodno iznenadio:

sve-mala

Maglice u Labudu. Modificirani Nikon D5100, ISO 800, 50mm, f/5,6, 5x2min

Samo per ekspozicija sa vrlo konzervativnim postavkama: ISO 800, f/5.6, ekspozicije od dvije minute, a maglice u Labudu su nakon pažljivije obrade jako dobro vidljive. Ovo je svega deset minuta ukupne ekspozicije kroz fiksni 50mm objektiv.

Praćenje je potpuno ručno, ravnomjernim okretanjem kotača (poklopca kantice jogurta) jednom u minuti mogu se dobiti savršeno oštre zvijezde. Evo crop u 100% rezoluciji:

sve-cropDvije minute nije puno, ali za usporebu napravio sam kratku animaciju kako izgleda isti dio neba bez praćenja i nakon dvije minute ručnog šarafljenja kotača barndoora (kliknite na fotku):

barndoor-usporedba-animacija

Maglice u Labudu, 50mm objektiv, 2 min sa i bez praćenja

Dugo se bavim astronomijom i astrofotografijom, no moram priznati da nisam vidio češću upotrebu barndoora. Osim nekoliko početnih pokušaja montaže su ostale zaboravljene i neiskorištene. Šteta, jer uz par dasaka i malo šarafljenja svatko može napraviti jednostavnu montažu za povremenu astrofotografiju. Komercijalne montaže koštaju oko 400 USD/EUR što mi se čini zbilja puno, a uz malo truda i ovakva montaža se može motorizirati i napraviti još učinkovitijom.

 

 

Radionica astrofotografije

Evo dobre prilike da uživo isprobate i naučite osnove astrofotografije! AD Korenica i AD Beskraj organiziraju radionicu astrofotografije koju ću ja voditi. Održati će se u Korenici za vikend 27.-29. lipnja. Kotizacija od 250kn uključuje noćenje i obroke. Isplati se sudjelovati čak i ako bude oblačno jer će biti pripremljeni materijali za obradu astrofotografija – kreiranje timelapse i star trails sekvenci te obrada CCD astrofotki snimljenih SBIG STL-11000 kamerom.

Službene prijave pošaljite na e-mail adrese:

nikola@adk.hr
boris.stromar@gmail.com

PROGRAM

27.6.2014 – Petak

Dolazak sudionika do 17h

18:00 – Večera
19:00 – Uvodno predavanje
21:30 – Praktičan rad: jednostavna astrofotografija sa stativa i barndoora, timelapse

28.6.2014. – Subota

09:00 – Doručak
10:00 – Radionica: obrada fotografija snimljenih u petak
13:00 – Ručak
14:00 – Radionica: nastavak obrade fotografija
18:00 – Večera
21:30 – Praktičan rad: astrofotografija CCD kamerom kroz teleskop

29.6.2014. – Nedjelja

09:00 – Doručak
10:00 – Radionica: obrada CCD fotografija snimljenih u subotu
13:00 – Ručak

Facebook event radionice

Fotografiranje meteora

Meteori, zvijezde padalice, vrlo su specifičan nebeski spektakl – na inače prividno statičnom nebu javljaju se kratki, ponekad vrlo sjajni i dugački bljeskovi uzrokovani izgaranjem sitnih zrnaca visoko u zemljinoj atmosferi (30 – 80 km visine). Mogu se vidjeti svake noći no od posebnog interesa su noći zvijezda padalica poput popularnih “suza sv. Lovre” (pročitajte kako su dobili baš taj naziv ) u kolovozu ili malo manje popularnih, ali bogatijih geminida u prosincu.

Zahtjevi za fotografiranje meteora drukčiji su od klasične astrofotografije. Bljesak meteora vrlo je kratkotrajan tako da produljivanje ekspozicije neće pomoći. Naravno, potrebno je fotoaparat postaviti na čvrsti stativ, ali najvažniji zahtjevi su svjetlosno jaki objektiv (što manji f-broj) i visoka ISO osjetljivost. Zoom objektivi su u ovom slučaju nepoželjni jer samo oni najskuplji su brži od f/3.5. Računajte da objektiv sa f/2 otvorom prima 4x više svjetlosti od f/4 objektiva! ISO osjetljivost ovisi o vrsti fotoaparata – neka bude najveća moguća na kojoj možete tolerirati digitalni šum. Uzmite u obzir da je digitalni šum izraženiji na višim temperaturama okoline, pa ćete zimi možda moći koristiti veće ISO vrijednosti.

Perzeid sa Petrove Gore, 2012.

Perzeid sa Petrove Gore, 2012. Nikon D5100, 24mm f/4, 30s, ISO 2000

Meteori ostavljaju vrlo dugačke tragove pa treba koristiti širokokutne objektive, otprilike do ekvivalenta od 50mm kako bi imali što više šanse da meteor prođe kroz vidno polje. Fotografirate li meteorski potok, najviše šanse da uhvatite meteor imate na udaljenosti od otprilike 90° od radijanta. Odlučite li se snimati radijant imati ćete manje šanse snimiti meteor, ali ako ih uhvatite nekoliko, makar i slabijih, biti će odlično vidjeti kako prividno dolaze iz jedne točke na nebu.

Golim okom na tamnom nebu možda ćete vidjeti velik broj meteora, no samo oni najsjajniji ostaviti će trag na fotoaparatu. Budite uporni jer jedan spektakularan meteor biti će dovoljan da se isplati cijelonoćno smrzavanje pod vedrim nebom. Odaberite kadar u kojem će biti dio zemaljskog pejzaža kako bi fotografija bila zanimljiva – planine, ruševine, seosko imanje…obiđite lokacije po danu prije samog pokušaja fotografiranja meteora. Jednom kada se odlučite za najbolji kadar najbolje je da ga ne mijenjate – meteori mogu zabljesnuti bilo gdje na nebu, bez obzira što se vama čini da prolaze tik izvan vidnog polja fotoaparata :yell:

Za ostale postavke pročitajte tekst o jednostavnoj fotografiji gdje je sve detaljno objašnjeno. Ukratko, sve postavke moraju biti ručno podešene, od izoštravanja pa do balansa bijele boje. Razmislite o snimanju timelapse videa, naročito ako imate jako širokokutni objektiv – na ubrzanoj snimci meteori će djelovati još brojniji.

Astronomski događaji – svibanj 2014.

Jeste li gledali Mars? Opozicija je prošla, no ovaj mjesec Mars je prepoznatljiviji na nebu jer se u sumrak već nalazi relativno visoko iznad jugoistočnog obzora. Prividna veličina mu sa otprilike 14.5″ (lučnih sekundi) početkom svibnja pada prema 12″ na kraju mjeseca, no to je još uvijek dovoljno da se ugledaju neki detalji. Odlične snimke Marsa domaćih autora možete vidjeti na forumu zvjezdarnice, a evo i mog pokušaja:

Mars_17032014

Mars, 17.3.2014. – Pentax 105 SDP + 2x barlow

Otprilike takve detalje možete očekivati kada pokušate gledati Mars golim okom – polarna kapa, neka tamna područja i možda oblake na rubu diska kao na fotografijama sa foruma. Detaljnije o promatranju Marsa pročitajte u tekstu za ožujak.

10. svibnja u opoziciji je Saturn. Prividna veličina njegovog diska nešto je veća od Marsa, 18.7″, no sa svojim prstenovima doima se znatno većim i spektakularnijim. Prstenovi su nagnuti pod kutem od 23° pa svakako pokušajte uočiti Cassinijevu pukotinu u sredini. Ako ju je Giovanni Cassini uspio otkriti teleskopom promjera 60mm, onda sigurno možete i vi sa svojim! Tamnu prugu najbolje ćete uočiti na rubovima gdje su prstenovi prividno najdeblji. Nemojte zanemariti niti disk planeta – iako nema spektakularnih oblaka kao na Jupiteru, vide se različite nijanse pojaseva koji su obično tamniji prema polovima. Magnitude 0.1 Saturn je u svibnju otprilike dvostruko tamniji od Marsa. Golim okom je to lako primjetiti, no meni je zanimljivo gledati teleskopom i vidjeti kako je prividno veći planet tamniji od onog koji je manji, ali zato bliži Zemlji.

Saturn sa Zagrebačke zvjezdarnice

Saturn snimljen sa zagrebačke Zvjezdarnice 2009. godine.

Na zapadnom obzoru u sumrak se još uvijek vidi Jupiter. Zalazi sve ranije pa iskoristite priliku da prvo njega pogledate dok se još nije utopio u zračnim turbulencijama blizu obzora. Krajem mjeseca zalazi već oko ponoći.

Merkur 25. svibnja postiže najveću elongaciju (prividnu udaljenost) od Sunca, 22.7°, što je najpovoljnija prilika da ga ove godine ugledate navečer. Zalazi već u 22:30 pa ga počnite tražiti nešto prije početka nautičkog sumraka koji počinje u 21:56. Važno je da imate čist pogled na zapadni obzor.

Kad sam već nabrojao sve važnije planete onda ću spomenuti i Veneru. Izlazi tek oko 4 ujutro no dovoljno je sjajna da se vidi sve do pred sam izlazak Sunca pa ako oko 5 ili 5:30h idete na posao, započnite dan sa pogledom na susjedni planet :smile:

U srijedu 7. svibnja je maksimum meteorskog potoka eta akvarida. Iako je ZHR 55 meteora u jednom satu, zviježđe Vodenjaka nalazi se vrlo nisko za nas na sjevernoj hemisferi pa možemo očekivati tek desetak meteora u jednom satu pred jutro 6., 7. i 8. svibnja. Kao i za sve meteorske potoke, eta akvaride možete vidjeti kako jure svuda po nebu, bez obzira što je njihov izvor približno kod zvijezde eta Vodenjaka. Iskreno, ja Vodenjaka ne znam niti prepoznati na nebu :lol:

Međutim, datum koji treba zabilježiti u kalendaru je noć 23./24. svibnja. Naime, tada Zemlja prolazi vrlo blizu putanji kometa 209P LINEAR. Otkriven tek 2004. godine, ovo je maleni periodički komet, no izračunata je mogućnost velikog broja meteora koji će prividno dolaziti iz zviježđa Žirafe (Camelopardalis), još jednog zviježđa koje samo zadrti astronomi amateri mogu odmah prepoznati :lol:

Zviježđe Žirafe nalazi se blizu Sjevernjače pa smo dobro pozicionirani da uživamo u spektaklu. Na žalost, za maksimum žirafoida biti će favorizirani sjevernoameričani koji bi mogli vidjeti 100-400 meteora u jednom satu, a po nekim procjenama čak i više. Pred jutro će smetati svjetlost Mjeseca, no isplati se probdjeti noć u očekivanju spektakla, tim više jer se radi o noći s petka na subotu.

zirafoidi

Zviježđe Žirafe otprilike je između Malog medvjeda i Kasiopeje, no meteori se mogu pojaviti bilo gdje na nebu.

Sam komet dostiže tek 11. magnitudu pa će jedva biti vidljiv i u najvećim amaterskim teleskopima. U svakom slučaju, izađite pod tamno nebo, izvalite se u vreću za spavanje i uživajte u spektaklu!

Meteorit skoro pogodio padobranca! (analiza)

Zanumljiva vijest proširila se iz Norveške nakon dvije godine šutnje kako bi se odgonetnulo o čemu se zapravo radi. Padobranac Anders Helstrup je skočio iz aviona u svom letačkom odijelu te je cijeli skok snimao sa dvije kamere na glavi. Koliko se da zaključiti radi se o GoPro Hero i Sony Action Cam. Nedugo nakon otvaranja padobrana kroz vidno polje jedne kamere nešto je proletjelo!

Dark_Flight_IncomingSada, nakon dvije godine istrage, norvežani tvrde da nemaju drugog objašnjenja osim da se radi o prvom snimljenom padu meteorita! Naime, istina je da meteori izgaraju na visinama od minimalno 20 kilometara nakon što u atmosferu ulete brzinom 20-80 km/s (da, kilometara u sekundi!), no nakon izgaranja prolaze kroz sve gušću atmosferu pa se na toj visini počnu gasiti i ulaze u područje tzv. “tamnog leta”.  Tamni let znači da meteorit više nije vidljiv – astronomi koji snime sjajan meteor po noći, a žele ga pronaći na tlu moraju tada raditi kompleksne proračune kako bi otkrili približno mjesto pada. U tih dvadeset kilometara visine utječu strujanja zraka, moguće daljnje lomljenje fragmenata, a brzina meteorita se zbog gustoće atmosfere smanjuje na nekih 300-400 km/h. Da vam meteorit padne ispred nosa bio bi potpuno hladan!

Vjerojatnost da kamen iz svemira proleti pokraj padobranca je zbilja nevjerojatno malena. Razumljivo je da mnogi govore da je to namještaljka, no ipak valja detaljnije analizirati što se zapravo desilo.

Prva primjedba je kako to da nitko nije vidio eksploziju meteora? To zapravo i nije čudno jer dan je bio prilično oblačan, a eksplozija se morala desiti gotovo direktno u zenitu (iznad glave) gledano sa mjesta snimanja/pada. Tijekom dana gotovo nitko ne bulji ravno gore – svi dnevni meteori viđeni su dok su relativno blizu horizontu. Budući da izgaraju na visini od 20km, njihova horizontalna udaljenost može biti nekoliko stotina kilometara! Znači ovaj je morao puknuti ravno gore gdje nitko ne gleda, a istovremeno su svuda okolo bili oblaci.

Anders kaže da se u trenutku snimanja avion nalazio ispod njega, a drugi padobranac znatno udaljeniji. Druga kritika je da kamen pri brzini od 300-400 km/h ne može ostati tako oštro zabilježen na snimci. Sad ćemo morati uhvatiti se matematika i kalkulatora :shock:

Brzina od 400 km/h odgovara 110 m/s. Objektiv GoPro kamere koja je snimila prolaz ima svjetlosnu moć f/2.8. Da bi taj objektiv napravio korektnu ekspoziciju za sunčani dan, ekspozicija jedne sličice (framea) mora biti 1/3200 s (računajući prema “sunny 16″ pravilu). Pri toj brzini pomak meteorita u 1/3200 sekunde bi bio otprilike 3 cm – međutim to se odnosi samo na situaciju kada prolazi točno okomito na os snimanja kamere, a ovdje je vidljivo da je putanja gotovo usmjerena prema objektivu. Većina pomaka je usmjerena prema kameri i sasvim je realno pretpostaviti da slika može biti oštra.

Citira se mogućnost da je kamenčić ostao zapakiran u samom padobranu iz kojega je otpao nakon otvaranja. Na žalost ne mogu pronaći informacije koliko je to učestala pojava. otvaraje padobrana čini mi se kao prilično buran trenutak, a vrijeme pada kamena previše dugačko nakon otvaranja. Osim toga, čini mi se da kamen pada prebrzo da bi mu ishodište bio padobran – jasno je da padobran usporava pad, ali kad se kamen od njega otkači trebao bi početi padati sličnom brzinom.

Ono što je realno je činjenica da je cijeli događaj ostao pod šutnjom dvije godine. Nije se odmah izlazilo u medije već se analizirala snimka i radile procjene mjesta pada meteorita, a ekipe su ga tražile po prilično nezahvalnom terenu. Na žalost, nisu ga uspjeli pronaći i eto sada je stvar izašla na vidjelo. Slična procedura bila je i u Hrvatskoj nakon pada križevačkog meteorita. Čekalo se da ekipa pronađe ostatke i tek tada se izašlo u medije sa detaljima kako ne bi nastala hajka na “blago koje je palo s neba” jer mediji se kače na vrijednosti meteorita koje se mogu postići na Ebayu. Usput, na kraju članka možete vidjeti moju kćer Unu koja drži meteorit nedugo nakon što je pronađen! :lol:

Postoji još jedna mogućnost – onaj drugi padobranac nije bio toliko daleko kao što se tvrdi pa je bacio kamenčić za pet minuta slave (nakon pauze od dvije godine). Ili je možda jendostavno htio ubiti svog kolegu jer je nedavno otkrio da je spavao sa njegovom ženom? Ljudska kreativnost (ili glupost?) je neizmjerna i ništa nas ne treba čuditi.

Bez obzira na infinitezimalnu vjerojatnost da meteorit prozuji pokraj padobranca dok ovaj snima sa kamerom, mogućnost ipak postoji. Ma koliko malena, ne može se izbaciti iz jednadžbe – niti se sve jednadžbe mogu odbaciti samo postotkom vjerojatnosti.

Otpisani satelit će pasti na Hrvatsku!

Satelit Europske svemirske agencije ESA bi danas predvečer mogao pasti na područje Hrvatske! Pad satelita GOCE (Gravity field and steady-state Ocean Circulation Explorer) kojeg su mnoge novinske kuće previdjele, trebao se dogoditi u noći sa nedjelje na ponedjeljak kao što je javila Al Jazeera. Pad se trebao dogoditi na području Italije, međutim dežurni astronomi (pa i amateri) u navedeno vrijeme nisu snimili ostatke satelita kako izgaraju u atmosferi.

HrvastaknasaPosljednja fotografija poslana sa satelita pokazuje prelet iznad Italije i Hrvatske. Na fotografiji je strelicom označeno navjerojatnije novo mjesto pada satelita – iako bi većina materijala trebala izgoriti u atmosferi, neki dijelovi bi mogli “preživjeti” i pasti na krovove kuća.

Mnogi “potrošeni” sateliti zbog trenja u visokim dijelovima zemljine atmosfere polako gube kontrolu te im se visina smanjuje sve dok ne izgore u atmosferi ili padnu na Zemlju. Ruski satelit Phobos-Grunt je umjesto na Mars nakon kvara završio padom u Tihi ocean, no GOCE ima realnu mogućnost pasti na naseljena mjesta u Hrvatskoj!

Satelit će se prilikom ulaska u atmosferu raspasti na mnoge dijelove, što će izgledati poput raspada shuttlea Columbia 2003. godine, međutim nakon nego vremena gorući dijelovi će se ugasiti u sve gušćoj zemljinoj atmosferi i nastaviti padati gotovo potpuno nevidljivi. Ako se sjetimo meteora veličine šake kojem je 2007. godine nedostajalo 1.5 sekundi da udari u centar Zagreba, razumljiva je zabrinutost o sudbini ostataka satelita GOCE, odnosno građana Hrvatske kojima bi mogli nauditi njegovi ostaci.

Nakon gašenja vatrenih kugli ostataka satelita, krhotine je jedino moguće vidjeti u potpunom mraku. Na žalost svjetlosno onečišćenje gradova onemogućiti će identifikaciju oštrih (ali tamnih!) metalnih ostataka satelita na noćnom nebu. Jedino rješenje bilo bi potpuno gašenje javne rasvjete i reklamnih panoa – nažalost, tako nešto je teško očekivati u Hrvatskoj gdje se troše milijuni na rasvjetljavanje petlji autoputa koji ne vode nigdje.

Pročitate li ovaj tekst na vrijeme, pokušajte kontaktirati lokalnu HEP poslovnicu da ugase javnu rasvjetu kako biste vidjeli da li na vaše područje padaju ostaci satelita. Također, imajte spremne fotoaparate kako bi snimili točno mjesto pada krhotina!