Meteorit skoro pogodio padobranca! (analiza)

Zanumljiva vijest proširila se iz Norveške nakon dvije godine šutnje kako bi se odgonetnulo o čemu se zapravo radi. Padobranac Anders Helstrup je skočio iz aviona u svom letačkom odijelu te je cijeli skok snimao sa dvije kamere na glavi. Koliko se da zaključiti radi se o GoPro Hero i Sony Action Cam. Nedugo nakon otvaranja padobrana kroz vidno polje jedne kamere nešto je proletjelo!

Dark_Flight_IncomingSada, nakon dvije godine istrage, norvežani tvrde da nemaju drugog objašnjenja osim da se radi o prvom snimljenom padu meteorita! Naime, istina je da meteori izgaraju na visinama od minimalno 20 kilometara nakon što u atmosferu ulete brzinom 20-80 km/s (da, kilometara u sekundi!), no nakon izgaranja prolaze kroz sve gušću atmosferu pa se na toj visini počnu gasiti i ulaze u područje tzv. “tamnog leta”.  Tamni let znači da meteorit više nije vidljiv – astronomi koji snime sjajan meteor po noći, a žele ga pronaći na tlu moraju tada raditi kompleksne proračune kako bi otkrili približno mjesto pada. U tih dvadeset kilometara visine utječu strujanja zraka, moguće daljnje lomljenje fragmenata, a brzina meteorita se zbog gustoće atmosfere smanjuje na nekih 300-400 km/h. Da vam meteorit padne ispred nosa bio bi potpuno hladan!

Vjerojatnost da kamen iz svemira proleti pokraj padobranca je zbilja nevjerojatno malena. Razumljivo je da mnogi govore da je to namještaljka, no ipak valja detaljnije analizirati što se zapravo desilo.

Prva primjedba je kako to da nitko nije vidio eksploziju meteora? To zapravo i nije čudno jer dan je bio prilično oblačan, a eksplozija se morala desiti gotovo direktno u zenitu (iznad glave) gledano sa mjesta snimanja/pada. Tijekom dana gotovo nitko ne bulji ravno gore – svi dnevni meteori viđeni su dok su relativno blizu horizontu. Budući da izgaraju na visini od 20km, njihova horizontalna udaljenost može biti nekoliko stotina kilometara! Znači ovaj je morao puknuti ravno gore gdje nitko ne gleda, a istovremeno su svuda okolo bili oblaci.

Anders kaže da se u trenutku snimanja avion nalazio ispod njega, a drugi padobranac znatno udaljeniji. Druga kritika je da kamen pri brzini od 300-400 km/h ne može ostati tako oštro zabilježen na snimci. Sad ćemo morati uhvatiti se matematika i kalkulatora :shock:

Brzina od 400 km/h odgovara 110 m/s. Objektiv GoPro kamere koja je snimila prolaz ima svjetlosnu moć f/2.8. Da bi taj objektiv napravio korektnu ekspoziciju za sunčani dan, ekspozicija jedne sličice (framea) mora biti 1/3200 s (računajući prema “sunny 16″ pravilu). Pri toj brzini pomak meteorita u 1/3200 sekunde bi bio otprilike 3 cm – međutim to se odnosi samo na situaciju kada prolazi točno okomito na os snimanja kamere, a ovdje je vidljivo da je putanja gotovo usmjerena prema objektivu. Većina pomaka je usmjerena prema kameri i sasvim je realno pretpostaviti da slika može biti oštra.

Citira se mogućnost da je kamenčić ostao zapakiran u samom padobranu iz kojega je otpao nakon otvaranja. Na žalost ne mogu pronaći informacije koliko je to učestala pojava. otvaraje padobrana čini mi se kao prilično buran trenutak, a vrijeme pada kamena previše dugačko nakon otvaranja. Osim toga, čini mi se da kamen pada prebrzo da bi mu ishodište bio padobran – jasno je da padobran usporava pad, ali kad se kamen od njega otkači trebao bi početi padati sličnom brzinom.

Ono što je realno je činjenica da je cijeli događaj ostao pod šutnjom dvije godine. Nije se odmah izlazilo u medije već se analizirala snimka i radile procjene mjesta pada meteorita, a ekipe su ga tražile po prilično nezahvalnom terenu. Na žalost, nisu ga uspjeli pronaći i eto sada je stvar izašla na vidjelo. Slična procedura bila je i u Hrvatskoj nakon pada križevačkog meteorita. Čekalo se da ekipa pronađe ostatke i tek tada se izašlo u medije sa detaljima kako ne bi nastala hajka na “blago koje je palo s neba” jer mediji se kače na vrijednosti meteorita koje se mogu postići na Ebayu. Usput, na kraju članka možete vidjeti moju kćer Unu koja drži meteorit nedugo nakon što je pronađen! :lol:

Postoji još jedna mogućnost – onaj drugi padobranac nije bio toliko daleko kao što se tvrdi pa je bacio kamenčić za pet minuta slave (nakon pauze od dvije godine). Ili je možda jendostavno htio ubiti svog kolegu jer je nedavno otkrio da je spavao sa njegovom ženom? Ljudska kreativnost (ili glupost?) je neizmjerna i ništa nas ne treba čuditi.

Bez obzira na infinitezimalnu vjerojatnost da meteorit prozuji pokraj padobranca dok ovaj snima sa kamerom, mogućnost ipak postoji. Ma koliko malena, ne može se izbaciti iz jednadžbe – niti se sve jednadžbe mogu odbaciti samo postotkom vjerojatnosti.

Otpisani satelit će pasti na Hrvatsku!

Satelit Europske svemirske agencije ESA bi danas predvečer mogao pasti na područje Hrvatske! Pad satelita GOCE (Gravity field and steady-state Ocean Circulation Explorer) kojeg su mnoge novinske kuće previdjele, trebao se dogoditi u noći sa nedjelje na ponedjeljak kao što je javila Al Jazeera. Pad se trebao dogoditi na području Italije, međutim dežurni astronomi (pa i amateri) u navedeno vrijeme nisu snimili ostatke satelita kako izgaraju u atmosferi.

HrvastaknasaPosljednja fotografija poslana sa satelita pokazuje prelet iznad Italije i Hrvatske. Na fotografiji je strelicom označeno navjerojatnije novo mjesto pada satelita – iako bi većina materijala trebala izgoriti u atmosferi, neki dijelovi bi mogli “preživjeti” i pasti na krovove kuća.

Mnogi “potrošeni” sateliti zbog trenja u visokim dijelovima zemljine atmosfere polako gube kontrolu te im se visina smanjuje sve dok ne izgore u atmosferi ili padnu na Zemlju. Ruski satelit Phobos-Grunt je umjesto na Mars nakon kvara završio padom u Tihi ocean, no GOCE ima realnu mogućnost pasti na naseljena mjesta u Hrvatskoj!

Satelit će se prilikom ulaska u atmosferu raspasti na mnoge dijelove, što će izgledati poput raspada shuttlea Columbia 2003. godine, međutim nakon nego vremena gorući dijelovi će se ugasiti u sve gušćoj zemljinoj atmosferi i nastaviti padati gotovo potpuno nevidljivi. Ako se sjetimo meteora veličine šake kojem je 2007. godine nedostajalo 1.5 sekundi da udari u centar Zagreba, razumljiva je zabrinutost o sudbini ostataka satelita GOCE, odnosno građana Hrvatske kojima bi mogli nauditi njegovi ostaci.

Nakon gašenja vatrenih kugli ostataka satelita, krhotine je jedino moguće vidjeti u potpunom mraku. Na žalost svjetlosno onečišćenje gradova onemogućiti će identifikaciju oštrih (ali tamnih!) metalnih ostataka satelita na noćnom nebu. Jedino rješenje bilo bi potpuno gašenje javne rasvjete i reklamnih panoa – nažalost, tako nešto je teško očekivati u Hrvatskoj gdje se troše milijuni na rasvjetljavanje petlji autoputa koji ne vode nigdje.

Pročitate li ovaj tekst na vrijeme, pokušajte kontaktirati lokalnu HEP poslovnicu da ugase javnu rasvjetu kako biste vidjeli da li na vaše područje padaju ostaci satelita. Također, imajte spremne fotoaparate kako bi snimili točno mjesto pada krhotina!

Svjetlosno onečišćenje: mjerenje na terenu

U subotu, 15.3. održana je radionica o svjetlosnom onečišćenju u organizaciji AD Beskraj i Andreja Mohara, stručnjaka za svjetlosno onečišćenje. Osim teoretskog dijela radila su se praktična mjerenja na terenu. Uz pomoć njih dobili smo vrlo jasan prikaz razina osvjetljenja i temperature rasvjete. Mjesta gdje smo vršili mjerenja odabrana su na osnovu vrste rasvjete te važnosti prometnica. Nije bio cilj detaljno prikupljanje podataka već uspoređivanje različitih situacija u kojima je moguće unaprijediti kvalitetu rasvjete u skladu sa pozitivnim ekološkim i ekonomskim principima.

Prva lokacija mjerenja bio je Buzin, na putu za Veliku Goricu. Veliko neosvijetljeno šljunčano parkiralište (kliknite na link za Google Street View) po noći je bilo prazno. tamo se nalazi samo jedna lampa, zastarjela i loša, međutim cijelo parkiralište se sasvim dobro vidi iako je rasvijetljenost na nekim mjestima samo 0,7 luksa. Fotografirali smo se na lokaciji gdje je instrument pokazao vrijednost od 3 luksa koliko je prema prijedlogu Uredbe određeno za rasvjetu unutar parka tamnog neba, dok bi na parkiralište “za vrijeme odvijanja aktivnosti” bila dopuštena rasvijetljenost od čak 200 luksa! To je 4x više nego u prosječnom dnevnom boravku! Zar je zbilja potrebno toliko rasipanje energije, čak i da je rasvjeta full cut-off?

Parkiralište u Buzinu, "astronomi" gledaju zvijezde na 3 luksa rasvjete

Parkiralište u Buzinu, astronomi “gledaju zvijezde” na 3 luksa rasvjete

U blizini je sporedna ulica Bujini, uska i loše asfaltirana gdje se nalaze samo niske obiteljske kuće. Luskmetar je ispod lampe izmjerio 43 luksa, a između njih 3 luksa. Tamo rasvjeta zapravo uopće nije potrebna, a ovakva kakva je postavljena samo bliješti u prozore i okoliš – ne koristi ničemu već pravi veliku štetu. Ova rasvjeta bila bi klasificirana kao “orjentacijska” koja u Uredbi “nema posebnih zahtjeva” – dakle prema zakonu ovakvo stanje bilo bi prihvatljivo. Pogledajte fotografiju i prisjetite se 200 luksa koliko se traži za parkiralište!

43 luksa ispod lampe u malenoj sporednoj ulici

Andrej sa luksmetrom mjeri 43 luksa ispod lampe u malenoj sporednoj ulici

Već i na cesti koja vodi do Velike Gorice primjećujemo nepravilnosti – osim vrlo velikog intenziteta rasvjete (nismo mjerili u vožnji) lampe su postavljene pod nagibom od barem 5° tako da potpuno nepotrebno svijetle iznad horizonta i znatno pridonose svjetlosnom onečišćenju. Nema apsolutno nikakve potrebe da bilo koja rasvjeta šalje svjetlost iznad horizontale – naročito kod moderne rasvjete!

Poslije Buzina posjetili smo parkiralište Lidla na ulazu u Veliku Goricu. Tamo je nedavno postavljena nova LED rasvjeta koja već na prvi pogled djeluje “hladno” odnosno emitira previše plavog dijela spektra. Plavi spektar se enormno raspršuje u atmosferi (što je vidljivo po danu – cijelo nebo je plavo!), a osim toga uzrokuje pet puta veći efekt na smanjenje produkcije melatonina. Mjerenje ispod lampe je pokazalo intenzitet od čak 100 luksa na potpuno praznom parkirališu izvan radnog vremena supermarketa. Zamislite sada dvostruko veći intenzitet koliko se traži u Uredbi za vrijeme odvijanja aktivnosti! Bogato osvijetljen dnevni boravak ima intenzitet od 50 luksa.

U dnevnim boravcima preferiramo “toplu” rasvjetu koja simulira žarulje sa žarnom niti. One proizvode temperaturu boje oko 2700 K koje proizvođači zovu “soft white” – pogledajte online testove. Mjerenje na parkiralištu od Lidla pokazalo je temperaturu od 4100 K, a u spektru se jasno vidi “špic” u plavom dijelu spektra. Osim već navedenog, taj dio pogotovo štetno utječe na kukce.

mjerenje_Lidl

Spektar i temperatura rasvjete na parkiralištu Lidla. Postavke fotoaparata: ISO 1600, f/2.8, 1/60s.

Kako je moguće da se na nekakvom parkiralištu preferira plava rasvjeta pretjeranog intenziteta koju ne bismo stavili u vlastiti dom? Argument prepoznavanja boja ne stoji jer u dnevnom boravku pri svjetlu temperature 2700 K sasvim dobro možemo raspoznati boje. Parkiralište Lidla u Njemačkoj osvjetljeno je intenzitetom od 5 luksa, što je više nego dovoljno. Lidl Hrvatska potpuno nepotrebno troši električnu energiju i onečišćuje okoliš. Živite li u blizini takve LED rasvjete, po noći potpuno spustite rolete jer riskirate oboljenje od karcinoma! Srećom, rasvjeta na parkiralištu Lidla se gasi oko 23h, sat vremena nakon kraja radnog vremena.

Od Lidla smo se prošetali do stupa cestovne rasvjete. Klasična visokotlačna natrijeva sijalica (dolje lijevo) postiže 37 luksa u podnožju stupa – manje nego u sporednoj ulici u Buzinu. Na samoj cesti vrijednost je još manja, no promet se odvija normalno. “Naravno”, staklo je u obliku polukugle i veći dio svjetlosti rasipa prema horizontu. Temperatura svjetla je 1870 K.

mjerenje_natrij-MHIznenađenje je snažan reflektor kod INA benzinske pumpe koji je izgledao neobično plavičasto. Ispod njega svjetlo je već na prvi pogled čudno. Mjerenja su pokazala čak 110 luksa i emisiju u ultraljubičastom dijelu spektra! Ispod te metal-halogene lampe možete doslovno dobiti rak kože! Temperatura rasvjete je nevjerojatnih 5700 K, no još nevjerojatnija je činjenica da prijedlog nove Uredbe ne samo da dopušta toliku vrijednost već ju zahtjeva na pješačkim prijelazima! Na stranici 7 prijedloga Uredbe piše da je za prometnice dozvoljeno do 4500 K, a pješački prijelazi moraju imati CCT veći 500 – 1500 K. Solariji će ostati bez posla, dovoljno će biti šetati preko pješačkog prijelaza u kupaćem kostimu.

Ponavljam – plava rasvjeta se puno više raspršuje u atmosferi, ima pet puta negativniji učinak na smanjenje proizvodnje melatonina te izrazito negativan učinak na biljni i životinjski svijet, što potvrđuju istraživanja u navedenim linkovima. Nacrt Uredbe o standardima rasvjetljenošću legalizirao bi svjetlosno onečišćenje ne samo emisijom u nebo i intenzitetom već pretjeranom temperaturom rasvjete. Ovakva Uredba prisilila bi cijelu državu na korištenje rasvjete kojom bi se nekoliko puta povećali troškovi njenog postavljanja te električne energije. Uredba izravno pogoduje projektantima i proizvođačima za materijalno iskorištavanje hrvatskih građanima uz veliku opasnost po zdravlje ljudi i uništavanje kompletnog ekosustava!

mjerenje_spektri

Kliknite na sliku za veću rezoluciju.

Gore su slike sa rezultatlima mjerenja (po redu odozgo) UV lampe, LED kod Lidla i visokotlačna natrijeva cestovna rasvjeta.

Zadnja lokacija mjerenja je nadvožnjak Kušanec na petlji kod Velike Gorice. Nedavno otvoren, prelazi preko autoceste koja ne vodi nigdje, a zajedno s cijelom petljom bogato je osvjetljen potpuno neekološkom rasvjetom. Luksmetar je pokazao vrijednost od 82 luksa na cesti kojom je tijekom 15 minuta koliko smo tamo proveli prošao tek jedan automobil. Istovremeno, na vrlo prometnom nadvožnjaku autoputa u Austriji nema niti jednog rasvjetnog tijela! Točno se vide sjene prometnih znakova, no nema niti jednog jedinog stupa rasvjete dok je na našoj petlji točno 62 stupa za rasvjetu! Znači, Austrija ne smatra da je potrebno trošiti resurse na osvjetljavanje petlje na vrlo prometnoj autocesti dok Hrvatska baca novce na rasvjetu nadvožnjaka i petlje koju nitko ne koristi.

Mjerili smo također visinu stupova (16 metara) i njihovu međusobnu udaljenost (49 metara) što je međusobni omjer od 1:3. U talijanskom zakonu o svjetlosnom onečišćenju zabranjeno je da se postavljaju stupovi gušće od omjera 1:3.75. Da bi se dobio taj omjer stupovi su mogli biti tri metra niži – time bi više svjetlosti došlo do površine, što znači manju snagu svjetiljke. Primjetili smo da se na stupu nalaze po dvije svjetiljke, iako bi bilo daleko ekonomičnije staviti jednu veće snage. Proizvođač rasvjete je TEP, a po njihovom cjeniku jedno rasvjetno tijelo 250W Alfalux košta 1650kn, a jedno od 400W samo 100kn više – 1750kn. Ukupno, petlja ima 280 rasvjetnih tijela, 320 s obližnjim semaforom. Na jarbol su postavljeni reflektori koji dolaze u 250W ili 400W modelu – ovdje se najvjerojatnije radi o 400W . Znači, tu je 320 rasvjetnih tijela, od toga ih je 180 po 250W, a 140 po 400W. Ukupna snaga rasvjete na petlji je u tom slučaju 101kW, a to je uz 12h rada dnevno (zimi je noć 16h duga, ljeti 8h) 442.000 kWh godišnje ili 330.000 kn.

Sve navedeno su suptilni, ali sasvim legitimni potezi svetlotehničke industrije za većom zaradom. U ovom primjeru troškovi su mogli biti barem 50% manji – iako uopće nije potrebno osvjetliti petlju! Sjetimo se zahtjeva za 200 luksa na parkiralištima i sasvim je jasno tko i s kojim ciljem je imao najviše glasa u pisanju prijedloga Uredbe o standardima rasvijetljenošću.

Pusti nadvožnjak kod Donje Lomnice

Pusti nadvožnjak Kuršanec

Kao na tekstu analize svjetlosnog onečišćenja u Jastrebarskom, uvjeren sam da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ima dobre namjere za donošenje Uredbe. Međutim, pod krinkom “stručnosti” u tekst su postavljene tablice sa zahtjevima koji bi prisilili cijelu Hrvatsku na enormne troškove postavljanja nove rasvjete i potrošnje električne energije. Ova Uredba nema apsolutno nikakve veze sa zaštitom okoliša i smanjenjem svjetlosnog onečišćenja. Ako Hrvatska želi smanjiti svjetlosno onečišćenje i troškove vezane za rasvjetu, treba u potpunosti odbaciti Uredbu i ugledati se na talijanske i slovenske primjere koji su omogućili potpuno zaustavljanje rasta svjetlosnog onečišćenja i velike uštede na svim tipovima rasvjete.

 

Svjetlosno onečišćenje: Jastrebarsko 2006. – 2012.

Ova jednostavna analiza na vizualan i lako razumljiv način pokazuje povećanje svjetlosnog onečišćenja u razdoblju od šest godina uz osvrt na prijedlog Uredbe o standardima rasvjetljenošću koja bi uskoro trebala biti donešena. Tekst je opširan pa preskočite prvu polovicu do podnaslova “Analiza”, iako preporučam da pročitate tekst u cijelosti. Narančasti tekst su linkovi za dodatne informacije i relevantna istraživanja.

Također, slobodno ispod teksta ostavite komentar.

UPDATE 24.3. (iliti zaključak prije uvoda): Iz grada Jastrebarskog sam iz ureda gradonačelnika dobio podatak o potrošnji električne energije za 2006. i 2012. godinu. Bili su vrlo susretljivi te im se i ovim putem zahvaljujem na ustupljenim podacima. Prema navedenome, potrošnja javne rasvjete 2006. godine bila je 94 kWh po stanovniku, a 2012. godine 100 kWh po stanovniku. Povećanje nije veliko, međutim radilo se o zamjeni zastarjele javne rasvjete sa novom i učinkovitijom tehnologijom. Potrošnja je gotovo stagnirala no kao što animacije pokazuju Jastrebarsko je proširili i dobilo znatno kvalitetniju i intenzivniju javnu rasvjetu. Slovenski zakon nalaže da je maksimum potrošnje električne energije po stanovniku 45 kWh godišnje uz rasvjetu koja ne rasipa energiju iznad horizontale! Zamislite sada jednako kvalitetno osvijetljen grad sa 50% uštede u električnoj energiji…i to samo za javnu rasvjetu, a kamoli za reflektore koji uzrokuju još 50% više štete.

Uvod

Grad Jastrebarsko nalazi se na pola puta od Zagreba do Karlovca. U njemu živi oko 16,000 stanovnika od čega 6,000 u samom gradskom središtu. Kraj je poznat po vinogradarstvu, ali i razvijenom gospodarstvu i turizmu. U smjeru zapada se nalazi popularno planinarsko izletište Japetić, jedan od vrhova parka prirode Žumberak – Samborsko gorje. Prema istoku je ornitološki rezervat Crna Mlaka, močvarno područje u kojem se može naći čak 230 vrsta ptica.

Upravo je Japetić bio glavna destinacija astronoma amatera krajem ’90.-ih godina među kojima sam bio i ja. Zabrinuti rastom svjetlosnog onečišćenja taj problem smo zajedno sa drugim astronomima nastojali popularizirati u Hrvatskoj te naravno na području grada Jastrebarsko. Trud je rezultirao Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, a na naše oduševljenje, Jastrebarsko je bio jedan od prvih gradova koji su proveli HEP-ESCO projekt energetske učinkovitosti javne rasvjete, vrijedan 5 milijuna kuna. Od 2005. godine nove efikasnije sijalice troše 20-tak % manje električne energije i trebale su smanjiti svjetlosno onečišćenje. Međutim, full cut-off ekološke sijalice prestaju biti ekološke kada ih se postavi da svijetle nagnute prema horizontu umjesto ravno dolje. U parkove se postavlja rasvjeta koja uopće nije cut-off niti usmjerena prema tlu, rasvijetljenost površina je prevelika i time priče o smanjenju svjetlosnog onečišćenja padaju u vodu.

jaska_rasvjeta

Pogrešno postavljena rasvjeta rasipa svjetlo u okoliš

Od 2007. godine zbog galopirajućeg svjetlosnog onečišćenja astronomi amateri više ne dolaze na Japetić. U Jastrebarskom naravno i dalje žive tisuće ljudi okruženi parkom prirode i ornitološkim rezervatom. Astronomima je lako – u potrazi za tamnim nebom otići će negdje drugdje, ali lokalni žitelji te biljni i životinjski svijet morati će se suočiti sa poremećajem u njihovim biološkim satovima. Osim već odavno poznatog efekta povećanog rizika od karcinoma zbog smanjenog lučenja melatonina, nova istraživanja pokazuju opasnost od preranog starenja i degeneracije moždanog tkiva.

jaska_LP_panorama_2005-2012_1200

Rast svjetlosnog onečišćenja 2006. – 2012. – kliknite na fotku za povećani prikaz

Panorama Jastrebarskog

Panoramu Jastrebarskog snimio sam 11.10.2006. godine sa ciljem provjere stanja svjetlosnog onečišćenja svake druge godine. Na Japetić sam se vratio tek 10.9.2012. godine, s puno nostalgije za “dobrim starim vremenima”. Za tehnički nastrojene: fotoaparat je bio noviji (Nikon D5100 vs Canon 20D), ali objektiv isti, Nikkor ED 180mm f/2.8. Postavke snimanja su također gotovo jednake: 20 sekundi, f/8 (za oštrinu), ali 2006. je ISO bio 800, a 2012. 1600. Razlika je eliminirana postavkama u RAW konverziji. Godine 2006. u nizini je bilo malo izmaglice koja je zapravo naglasila raspršenost svjetlosnog onečišćenja te ponešto prigušila izravan pogled na izvore svjetla – imajte to na umu kada gledate usporedbe.

Prva panorama iz 2006. ponosno je visila na zidu planinarskog doma na Japetiću (2012. više je nije bilo, nadam se da je kod tete Ruže dok uživa u zasluženoj mirovini) i desktopu tadašnjeg dogradonačelnika, a sadašnjeg gradonačelnika, po mojem mišljenju vrlo modernog i sposobnog Zvonimira Novosela.

Drugu panoramu snimio sam šest godina kasnije strpljivo čekajući da prođe ponoć nakon što javna rasvjeta malo smanji intenzitet. Odmah sljedeći dan složio sam fotografije, napravio animaciju usporedbe – i od muke zaboravio cijelu priču sve do danas. Naime, ovih dana Ministarstvo zaštite okoliša i prirode vodi završnu raspravu o prijedlogu Uredbe o standardima upravljanja rasvijetljenošću.

Problem svjetlosnog onečišćenja

Prijedlog koji je trenutno predstavljen praktički legalizira svjetlosno onečišćenje. Gradovi bi morali postaviti novu rasvjetu koja bi nekoliko puta povećala i onako preveliku rasvijetljenost, dozvoljava se upotrebu štetnih plavih LED izvora svjetlosti te bliještanje iznad linije horizonta (ULOR – upward light output ratio, %) do 15% u najgušće naseljenim gradovima. Prema definiciji iz Zakona to su upravo čimbenici koji uzrokuju svjetlosno onečišćenje. Iako sam se osobno uvjerio da Ministarstvo zbilja radi u najboljoj namjeri, u grupi za donošenje uredbe jedini stručnjaci za brojke i tablice su svjetlotehničari koji projektiraju i prodaju rasvjetu te za svjetlosno onečišćenje brinu tek deklarativno.

Tehnički aspekti rasvjete zaista su kompleksni pa umjesto da gnjavim sa opisima i definicijama objasniti ću neke stvari u sklopu analize rasvjete grada Jastrebarsko. Na fotografiji snimljenoj u Grahorovoj ulici u Zagrebu vidi se pravilno postavljena full cut-off (FCO) rasvjeta. Sijalica se direktno ne vidi, iako je fotografija snimljena ispod njene razine. Korisna površina je u potpunosti osvijetljena, svjetlost se ne rasipa u okoliš osim refleksijom od površine koja za asfalt iznosi 5 – 12 % izvor: Wikipedia

Ekološka i neekološka rasvjeta u Grahorovoj ulici u Zagrebu.

Ekološka i neekološka rasvjeta u Grahorovoj ulici u Zagrebu.

Većina ljudi je upoznata s osnovama problematike svjetlosno onečišćenja. Ipak, svjetlotehničari inzistiraju na određenom ULOR postotku s opravdanjem kvalitetnije rasvijetljenosti površine dok astronomi i ekolozi zahtjevaju da ULOR mora biti jednak nuli i nikako drukčije. ULOR od 15% ne zvuči jako opasno i čini se kao dobro kompromisno rješenje. Međutim, je li to zaista tako? Pokušati ću to dočarati jednostavnom trigonometrijom.

Analiza

Japetić se nalazi na nadmorskoj visini od 879 metara. Centar Jastrebarskog udaljen je 9150 metara zračne linije od vrha odakle sam snimao panoramu grada.

Google Earth prikaz udaljenosti Jastrebaskog od Japetića

Google Earth prikaz udaljenosti Jastrebaskog od Japetića

Vrijednosti sam zaokružio na visinu 870 metara i udaljenost 9100 metara. Proračun sam radio na online kalkulatoru pa možete probati i sami. Ispada da kut svjetiljke od samo 5.4° osvjetljava vrh planine udaljene devet kilometara! Ponovno pogledajte kako je postavljena javna rasvjeta u Jastrebarskom i usporedite to sa 15° koliko dopušta prijedlog Uredbe u urbanim sredinama (prijedlog uredbe, str. 10). Izgleda li sada bezazleno?

Kao dodatni “kompromis” recimo da se ULOR smanji na 2,5% što prema IESNA klasifikaciji odgovara cut-off rasvjeti. Ovaj puta u online kalkulator unosimo visinu od 870 metara i kut od 2,5°. Zračna udaljenost od koje svjetlost dopire do vrha Japetića tada iznosi 20 kilometara. Centar Zagreba od Japetića je udaljen 50% više od toga, 29 kilometara. Nagib svjetiljke u centru grada od milijun stanovnika manji od samo 2° (točnije 1,72°) osvjetliti će vrh Japetića!

lidl-usporedba

Reflektori koji osvjetljavaju izlaz autoputa i skladište Lidla čine najveće pojedinačno svjetlosno onečišćenje u Jastrebarskom. U šest godina rasvjeta je porasla od pretjerane do zasljepljujuće. Kliknite sliku za povećani prikaz.

Jezero Crna Mlaka, središte ornitološkog rezervata koji je od posebnog značaja u cijeloj Europi ne nalazi se na brdu već u razini grada Jastrebarsko. Reflektori sa gornje animacije nalaze se tek na 5.5 km udaljenosti. iako se između toga nalazi šuma, ptice imaju moć letenja iznad krošnji drveća pa im i najmanje blještanje velikih reflektora znatno smeta.

Nadam se da je sada jasno zašto je potrebno da ULOR bude apsolutno i bez iznimke jednak nuli.

Sljedeći primjer dio je fotografije uzet lijevo od sredine panorame. Iako su zamijenjene neke zastarjele bliještave lampe (zelenkaste) sve koje su novo postavljene rasipaju svjetlost daleko od svog mjesta namjene. Novi red rasvjete na glavnoj cesti prividno ne bliješti jer je okrenut suprotno od smjera fotografiranja, ali jasno se vidi kako rasipa svjetlost na livade i polja  na suprotnoj strani ceste. Niti jedan izvor rasvjete ne smije direktno udarati u prozore stambenih zgrada udaljenih 50 metara, a kamoli obasjavati 870 metara visok vrh planine na 9 kilometara zračne linije! To je srž problema svjetlosnog onečišćenja!

Novo postavljena rasvjeta raspršuje se u okoliš.

Neekološka rasvjeta osvjetljava prirodu stotinama metara od ceste.

Još jedan primjer iz samog centra grada (sredina panorame ispod velikih reflektora). zamjenjena je stara neefikasna rasvjeta (na fotografiji zelenkasta), ali sva nova rasvjeta bliješti još većim intenzitetom te su postavljeni zasljepljujući snažni plavi reflektori. Sva pročelja stambenih zgrada su osvijetljena i uzrokovati će zdravstvene probleme ako se do kraja ne spuste rolete i navuku zastori. Flora i fauna u parku prirode i ornitološkom rezervatu si na žalost neće nikada moći priuštiti taj luksuz!

centar-usporedba-velika

U centru Jastrebarskog više nema noći. kliknite na sliku za veću rezoluciju.

Na fotografijama možete vidjeti da je većina rasvjete žuto-narančaste nijanse dok su neke plave ili čak zelene. Obojenost svjetlosti razlikuje se zbog različitih tehnologija sijalica – živinih, natrijevih, LED i drugih. Noćna rasvjeta uglavnom je “toplih” boja. Ljudsko oko (točnije mozak) doživljava žuto kao toplo, a plavo kao hladno iako je u stvarnosti obrnuto. Boja svjetlosti određuje se prema temperaturi crnog tijela u kelvinima. Manja temperatura označava crvenije, a veća plavije svjetlo – pogledajte simulaciju. Međutim, umjetni izvori svjetla ne emitiraju kontinuiran u cijelom području vidljivog spektra pa se u industriji koristi CCT vrijednost (Correlated Color Temperature). Zato neke lampe mogu imati jednaku CCT temperaturu, a zapravo će nijanse boja biti različite. “Bijela” LED rasvjeta primjerice ima vrlo visoku emisiju u plavom dijelu spektra.

Na digitalnim fotoaparatima moguće (zapravo, obavezno je!) je odrediti temperaturu rasvjete pod kojom se fotografira. Ljudsko oko lako će se prilagoditi različitim svjetlosnim uvjetima te raspoznati crvenu majicu i plave traperice bez obzira je li temperatura svjetlosi 2000K ili 5000K sve dok ta svjetlost nije monokromatska (samo jedne valne duljine). Sirovi (“raw”) format fotografije omogućuje proizvoljno mijenjanje temperature nakon što je fotografija već snimljena.

temp-2500-5500-K_animPrikazana je ista fotografija sa balansom bijele boje na različitim temperaturama. Obratite pažnju pri kojoj temperaturi određena rasvjeta izgleda najneutralnije. Ljudi ne vide tolike ekstreme jer se mozak prilagođava promjenama, ali razlike su velike.

Problem kod plave svjetlosti je njeno znatno veće raspršivanje u zemljinoj atmosferi – to je razlog što je nebo plavo. Veće raspršivanje uzrokuje veće svjetlosno onečišćenje, smanjenu sigurnost na prometnicama u lošim vremenskim uvjetima, a istraživanja pokazuju da plava svjetlost uzrokuje 5 puta veći efekt na smanjenje produkcije melatonina od crvene svjetlosti. To znači pet puta veća mogućnost oboljenja od karcinoma i drugih bolesti na sadašnjem stupnju već odavno pretjeranog svjetlosnog onečišćenja. Plava svjetlost utječe na poremećaje u rastu biljaka, a ona veća od 3200 K znatno više privlači kukce, što je potvrdilo istraživanje provedeno u Pakistanu.

Zbog svega navedenoga, Međunarodna udruga za zaštitu noćnog neba, IDA, preporučuje ograničavaje noćne rasvjete ispod 3000 K. Trenutno važeći prijedlog Uredbe dozvoljava temperaturu rasvjete od čak 4500 K za prometnice i do 1500 K više (dakle 6000 K) za pješačke prijelaze na istima! Time se dozvoljava postavljanje rasvjete koja je kancerogena i uništava noćni ekosustav! Grad Jastrebarsko se nalazi blizu močvare u Crnoj Mlaki. Nakon postavljanja “bijele” LED rasvjete, jaskance ćete moći prepoznati po ubodima komaraca i zapetljanim šišmišima u kosi…naročito kod onih one koji vole noćne izlaske.

centar3-usporedba-velika

centar2-usporedba-velikaZaključak

Na panorami cijelog grada s početka teksta prividno se čini da svjetlosno onečišćenje Jastrebarskog, iako povećano, nije “toliko strašno”. Detaljnijom analizom (zumiranjem) te uz pomoć animacije ipak se vidi da je pravo stanje stvari poražavajuće. “Ekološka” rasvjeta bliješti sve do obližnje planine i ulazi u spavaće sobe, skladišta i industrijska postrojenja osvijetljena su nerazumno jakim reflektorima uglavnom plave boje. Subjektivno, svjetlosno onečišćenje unutar šest godina povećalo se barem 300%.

Nije sporno da ulice noću moraju biti adekvatno osvijetljene, međutim na fotografijama se vidi da se najveći dio svjetlosti rasipa u okoliš i nebo. Adekvatno osvjetljenje podrazumjeva isključivo usmjerenu rasvjetu na korisnu površinu. Živimo u teškoj ekonomskoj krizi gdje neki hrvatski gradovi poput Slunja i Hrvatske Kostajnice noću u potpunosti gase rasvjetu radi uštede  dok istovremeno prijedlog Uredbe zahtjeva osvjetljenje “važnijih parkirališta” u zoni E1 (“područja tamnog krajolika”) intenzitetom od 50 do 75 luksa što je poput prosječno osvijetljenog dnevnog boravka!

U cijeloj priči astronomija s tim ima najmanje veze. Cilj ograničavanja prekomjerne rasvjetljenosti su poboljšana kvaliteta života, briga za okoliš, povećanje sigurnosti na cestama i naravno financijske uštede. Tehnologija mora biti u službi čovjeka i prirode, nikako obrnuto! Na njoj leži teret pronalaženja rješenja za sve ekološke, zdravstvene, sigurnosne i ostale uvjete.

Početkom 2000.-tih godina u Italiji, jednoj od vrlo razvijenih država sa visokim stupnjem svjetlosnog onečišćenja, pokrajine su počele donositi uredbe o žestokom ograničenju intenziteta rasvjetljenosti. Prezentacija Fabija Falchija iz 2011. godine pokazuje da je u većini pokrajina dozvoljeni ULOR jednak nuli, tj. nije uopće dozvoljen, plava rasvjeta nije dozvoljena na cestama, a mjerenja noćnog neba pokazuju potpuno zaustavljen rast svjetlosnog onečišćenja. Slovenija također ima sličan zakon. Andrej Mohar zgraža se nad prijedlogom Uredbe za koju tvrdi da će uzrokovati povećanje potrošnje struje od 1000% na dugi rok. Dozvoljena svjetlina rasvjetljene površine prometnica u ova dva primjera iznosi 0.49 cd/m2 dok u prijedlogu Uredbe stoji 2 cd/m2 (4x, odnosno 400%  više) s dozvoljenim odstupanjem od +30%. Kako je moguće da talijanski i slovenski svjetlotehničari uspjevaju odraditi projekte unutar ograničenja njihovih zakona, a naši domaći to nisu u stanju?

Što sada? Hoćemo li dozvoliti još jednu legaliziranu pljačku Hrvatskih građana i uništavanje zdravlja i okoliša? Ponavljam, uvjerio sam se u dobre namjere čelništva Jastrebarskog i Ministarstva, ali u borbi za profit prošli su ugovori kojima se gradovi obvezuju na dugogodišnju otplatu kredita (HEP ESCO projekt). Hvali se ušteda od 20% dok lampe svijetle u nebo, a Slovenija nakon donošenja svog zakona navodi uštede od 50-60 % (obavezno pogledajte primjere u prezentaciji na ovom linku!!!).

Članak 2 Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja kaže:

1. svjetlosno onečišćenje okoliša jest emisija svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i uzrokuje osjećaj bliještanja, ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, zbog neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život i/ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područjima, ometa profesionalno i/ili amatersko astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno troši električnu energiju te narušava sliku noćnog krajobraza,

Kao što ova jednostavna analiza pokazuje, trenutni prijedlog Uredbe o standardima upravljanja rasvjetljenošću uzrokovati će, prema definiciji Zakona, enormno povećanje svjetlosnog onečišćenja i osiromašiti  već odavno pokleknulu lijepu našu.

Astronomski događaji – ožujak 2014.

Iskreno, mene već hvata kriza jer jaaako dugo nisam bio sa teleskopom pod zvijezdama :cry: Nije bilo puno vedrog vremena, a kad su se oblaci razmaknuli uvijek nešto iskrsne i ne mogu guštati kako bih htio… Nadam se da će mi ovaj mjesec dati prilike za malo astronomije :smile: a vi ako imate kakvu zgodnu fotku, slobodno mi ju pošaljite! Također, nemojte se ustručavati postaviti pitanje u komentarima :paint:

Ovaj mjesec se treba početi pripremati za dolazeću opoziciju Marsa. Prividna veličina Marsa raste sa 10″ (lučnih sekundi) početkom mjeseca na 14.5″ do kraja ožujka, što je praktično teško razlikovati od 15.2″ koliko će biti za vrijeme opozicije 8. travnja pa treba iskoristiti vedro nebo ako ga bude.

MagnitudaPromjerIzlaziKulminacijaZalaziVisina
2014-03-01-0,511,6"21h34m3h07m8h36m+35°37'
2014-03-06-0,612,1"21h13m2h47m8h16m+34°49'
2014-03-11-0,812,7"20h51m2h26m7h56m+33°41'
2014-03-16-0,913,3"20h27m2h03m7h35m+32°10'
2014-03-21-1,113,8"20h02m1h40m7h13m+30°14'
2014-03-26-1,214,3"19h35m1h15m6h49m+27°51'
2014-03-31-1,314,6"20h07m1h49m7h26m+25°03'

15″ se možda ne čini velikim promjerom, no pokušajte usporediti promjer sa obližnjim Saturnom kojemu će u isto vrijeme disk biti veličine 18″. Radan iz Skopskog astronomskog društva mi javlja da se već vidi polarna kapa. Osim nje, možda ćete ugledati neka tamna područja. Za identifikaciju naziva pogledajte kartu:

marsmap

Karta vidljivih područja na Marsu

Ipak kroz teleskop nemojte očekivati ovakve detalje. Pokušajte identificirati Sytris Major, a lako ćete uočiti i područje oko Chryse. Površina Marsa je vrlo slabog kontrasta. Ponekad se mogu vidjeti oblaci na rubu diska kao tanko svjetlije područje. Pomaže ako imate teleskop veći od 6″ i oboružate se strpljenjem. Dajte si vremena prilikom promatranja, “trenirajte” oko da ugleda slabe razlike u kontrastu. Pokušajte provesti barem 5-10 minuta za okularom – Mars je ipak jedini terestrički planet u Sunčevom sustavu kojem možete vidjeti detalje na površini, zamišljati kako bi bilo njome hodati, prisjetiti se fotografija koje su poslali roveri…

VISMARS

Površina Marsa snimljena teleskopom

Mars u opoziciji 2005.

Mars u opoziciji 2005.

Osim Marsa i Saturna nakon ponoći, možemo uživati u pogledu na veličanstveni Jupiter koji se smjestio posred zviježđa Blizanaca, “lijevo gore” iznad Oriona. iako je prošao opoziciju, njegov promjer je još uvijek više nego dvostruko veći od Marsa – 42″ do 38″ na kraju mjeseca.

jupiter

Orion, Jupiter i Blizanci na večernjem nebu. Slika: SkyGuide

Pred jutro 21. ožujka Mjesec će biti u konjunkciji sa Saturnom. Ako imate sreće da se tada nalazite u Južnoafričkoj republici moći ćete vidjeti okultaciju, no mi ćemo se zadovoljiti vrlo bliskom konjunkcijom. :wink:

22. ožujka Venera je u najvećoj jutarnjoj elongaciji od Sunca pa će pozdravljati ranoranioce (i sretnike!) koji idu na posao.

Izgled neba 15. ožujka u 21h

Zanimljivo je da ovaj mjesec ima dva mlada Mjeseca (mlađka? :lol: prvog i tridesetog ožujka) što se naziva “Black Moon” iliti crni Mjesec, za razliku od “plavog”, drugog punog Mjeseca u kalendarskom mjesecu.

Od kometa se pred jutro isplati potražiti C/2012 X1 LINEAR, magnitude 8, a i C/2013 R1 Lovejoy se još drži na magnitudi 9.

Ožujak je astronomima amaterima poznat po jednoj posebnoj manifestaciji – Messierovom maratonu. Kraj ožujka (nekad i početak travnja) idealna je prilika da se ugledaju gotovo svi objekti iz Messierovog kataloga u jednoj noći. U Hrvatskoj se Messierov maraton tradicionalno održava u Višnjanu, odnosno promatranje je pokraj opservatorija Tičan. Ove godine to će biti u subotu 29. ožujka uz bogat program sa predavanjima i druženjem u opservatoriju. Ovo je jubilarni dvadeseti (!) maraton i odlična prilika da mladi astronomi zabilježe svoje ime u povijesti ovog događaja.

Astronomski događaji – veljača 2014.

Vijest mjeseca svakako je supernova u galaksiji M82, o kojoj sam pisao zaseban tekst, pa ako imate teleskop svakako ju pogledajte jer je jedna od najsjajnijih u zadnjih 100 godina. Na žalost, vremenske prilike nam trenutno nisu povoljne za promatranje, ali nadam se da će se do kraja mjeseca pokazati neka rupa u oblacima.

Konjunkcije su uvijek atraktivne za promatranje. U četvrtak, 6. veljače u jutarnjim satima moći ćemo vidjeti jednu doista neobičnu konjunkciju – kometi C/2013 R1 Lovejoy i C/2012 X1 LINEAR biti će međusobno udaljeni tek oko dva stupnja! Lovejoy je najsjajniji, oko 6. magnitude i lako se moože vidjeti dalekozorom. Sjaj LINEARa je 9. magnitude pa će za njega biti potreban manji teleskop.

Kometi i Zmijonosac oko 5h jutro. Granična magnituda 6.0.

Kometi i Zmijonosac oko 5h jutro. Granična magnituda 6.0.

Kometi se nlaze u zviježđu Zmijonosca. Izlaze iznad horizonta točno na istoku, no tek oko 3 sata ujutro. Da bi se prizor ljepše vidio treba pričekati barem do 4 ili 5 h ujutro kada će biti više na nebu. Mjesec je u fazi prve četvrti te zalazi oko ponoći pa neće smetati u pogledu na komete.

Detaljna karta za traženje kometa. Granična magnituda zvijezda odgovara pogledu kroz 50mm dalekozor.

Detaljna karta za traženje kometa. Granična magnituda zvijezda odgovara pogledu kroz 50mm dalekozor.

Još jedna zanimljiva konjunkcija biti će u srijedu 26. veljače, također pred jutro. Oko 5h ujutro izlaze Mjesec i Venera, vrlo bizu jedan drugome. U Africi će biti čak moguće vidjeti okultaciju, no nažalost nije vidljiva iz Hrvatske. Ranoranioci neka pokušaju snimiti kakvu zanimljivu fotku.

Tko do sada nije uspio ugledati Merkura, može pokušati 31. siječnja i prvih dana veljače. Požurite sa promatranjem jer se nalazi tek desetak stupnjeva iznad horizonta pola sata nakon zalaska Sunca. Ako ćete biti u mogućnosti, pogledajte ga kroz teleskop – svakim danom mu se faza mijenja, od četvrti 31. siječnja pa do tankog srpa početkom veljače. Detaljnije o Merkuru pročitajte na stranicama Sky & Telescope.

Mjesec i Merkur na zapadnom nebu 1. veljače. Oznake prikazuju visinu iznad obzora.

Mjesec i Merkur na zapadnom nebu 1. veljače. Oznake prikazuju visinu iznad obzora.

Sjajnim zvijezdama Oriona, Blizanaca, Kočijaša i Bika pridružio se Jupiter, točno između dva blizanca. Taj dio neba dobar je za brzinsko švrljanje dalekozorom, naročito dok su temperature u minusu – tek toliko da se zadovolji žeđ za promatračkom astronomijom  :wink:

Izgled neba 15. veljače u 21h

Uz pomoć donje karte možete pronaći poznati trojac otvorenih skupova, M36, M37 i M38 – iako ja nikada ne uspijem zapamtiti koji je koji budući da su nekako pomiješani :roll:  zbilja su lijep prizor, svaki je malo drukčiji od drugog. Blizu Jupitera u Blizancima je još jedan otvoreni skup, M35. Nešto dalje, u zviježđu Bika je ostatak supernove M1. Ako ste uspjeli pronaći supernovu u galaksiji Messier 82, onda pogledajte kako izgleda ostatak od eksplozije masivne zvijezde u našoj galaksiji koja se mogla vidjeti usred bijela dana prije gotovo 1000 godina! Tu maglicu nazivaju “Rakovica” – naziv je ostao od skice koju je napravio William parsons 1844. godine. Iako kasnije ni sam nije mogao potvrditi sličnost sa rakom, naziv se još uvijek upotrebljava.

Otvoreni skupovi Messier 35-38

Otvoreni skupovi Messier 35-38