Mars, 10.6.2018.

U noći sa subote na nedjelju vremenske prilike su se napokon smilovale i nebo se razvedrilo, bez mogućnosti pljuskova. Već postaje prilino frustrirajuće da se niti dan unaprijed ne može isplanirati neko promatranje ili snimanje. Ipak, evo, pronoza je bila obećavajuća, pa sam se probudio nešto nakon ponoći da provjerim situaciju – i zaista, bilo je vedro. Međutim, na nebu je bio vidljiv jako mali broj zvijezda, što je nagovještalo ustajalu atmosferu bez strujanja koja bi ju razbistrila. Za snimanje planeta, ova situacija je odlična, jer znači vrlo malo turbulencija koje bi kvarile pogled na detalje.

Zaista, nakon što sam postavio teleskop i pričekao da se ohladi na ambijentalnu temperaturu, bilo je vidljivo da je seeing ok, što je naročito kritično za Mars koji se sad izdiže jedva nešto više od 20° iznad horizonta. Vizualno je izgledao sasvim ok na 250x povećanju, koristeći Meade zoom 8-24mm na 8mm, a malo je bilo ugodije gledati na manjem povećanju od oko 200x. Polarna kapa je vrlo izražena, a blizu nje su se lijepo vidjeli tamniji dijelovi. Drugdje nije bilo detalja, što je značilo da nam je Mars opet okrenuo svoju “dosadnu” stranu.

Mars, 6.10.2018.

Svejedno, i ovdje ima dosta detalja. Posebno je zanimljiva mala tamna točkica gore desno blizu ruba – Olympus Mons, 25km visoki vulkan, najveća planina u cijelom Sunčevom sustavu! Lijevo od njega vide se dvije svijetlije flekice koje bi mogle biti nekakve oluje. Filmiće sam snimao u duljini od 3 minute, ekspozicija je bila oko 10ms, što je dalo FPS od otprilike 100, znači 18.000 frameova za svaki video. Od toga sam u Autostakkertu odabrao najboljih 3.000 za stack i obradu (izoštravanje) u Registaxu. Rezultat je sasvim ok za samo 8″ promjera, a jedva čekam opoziciju kada će Mars biti još veći! Iako je relativno nisko, kad se pogodi dobar seeing, u kombinaciji sa ADC-om mogu se dobiti fine snimke.

Promatranje u Lovincu

U subotu, 15.7 u Lovincu održati ću predavanje nakon kojega će biti promatranje teleskopom na izletištu Cvituša. Kako u ovim ljetnim danima noć dolazi kasno, sumrak ćemo iskoristiti za prepoznavanje zviježđa i drugih astronomskih ljepota pomoću zelenog lasera. Lovinac je odlično mjesto za astronomska promatranja, lako dostupno automobilom, a daleko od većih gradova i svjetlosnog onečišćenja. Dođite, biti će super 🙂

Geminidi – najbolji godišnji meteorski show!

Kada u ne-astronomskom društvu krene priča o “zvijezdama padalicama”, uvijek se spomenu perzeidi, popularni meteorski potok kojeg redovno viđamo svake godine istih dana u kolovozu. Razumljivo je da su popularni budući da se mogu vidjeti za vrijeme toplih i vedrih ljetnih noći kada su mnogi na odmoru i to još na moru ili otocima gdje je manje svjetlosno onečišćenje.

Ipak, znatno bogatiji meteori su geminidi u prosincu. Maksimum pada obično između 13. i 15. prosinca svake godine. Dok perzeidi za vrijeme maksimuma imaju ZHR od 60 do preko 100, vrijednosti geminida se kreću od 120 do 200 (pogledajte profil aktivnosti 2011. godine).

Kako gledati geminide?

Kao i perzeidi, geminidi su dobili ime po zviježđu u kojem se nalazi radijant – Blizancima. Nije važno znati prepoznati gdje se točno nalazi zviježđe budući da se meteori mogu pojaviti bilo gdje na nebu. Važno je da imate bistro nebo i čim manje svjetlosnog onečišćenja pa ćete vidjeti više meteora. Svjetlost Mjeseca također smanjuje broj vidljivih zvijezda, pa tako i meteora.

Radijant perzeida (2016.) snimljen ultra širokokutnim objektivom.

Za promatranje geminida vam nisu potrebna nikakva optička pomagala! Dobra stvar kod geminida je da se zviježđe Blizanaca može vidjeti već u ranim večernjim satima pa meteorska aktivnost kreće već oko 21h. Ipak, meteori će postati brojniji tek nakon ponoći, sa maksimumom oko 2-3 po noći. Uzmite u obzir da se ZHR vrijednosti odnose na idealne uvjete, pa je realno očekivati dva ili tri puta manji broj vidljivih meteora. Meteori nisu pravilno raspoređeni u svojoj putanji oko Sunca pa se može dogoditi da ugledate 2-3 meteora kratko jedan za drugim, a zatim 5 ili 10 minuta niti jedan. Zato odvojite barem jedan sat za promatranje! Mnogo puta sam čitao komentare ljudi razočaranih meteorima da bi saznao da su gledali iz centra grada ili prije ponoći ili odustali nakon 10 minuta promatranja.

Budući da je prosinac, obavezno se dobro obucite! Pri tome jedna debela jakna nije dovoljna – stavite na sebe čim više slojeva odjeće! Ja obično stavim tri majice, košulju i dvije jakne te dva ili tri sloja na noge. Karimat ili dva plus vreća za spavanje i spremni ste za nebeski show!

Želite li fotkati meteore, proučite ovaj tekst.

Što su geminidi?

Geminidi su vrlo zanimljivi meteori. Primjećeni su prvi puta tek 1862. godine kada je aktivnost bila znatno slabija (ZHR 10-20). Svake godine postajali su sve brojniji da bi danas bili bogatiji od perzeida, što je vrlo kratko razdoblje u astronomskim terminima (perzeidi su prvi puta viđeni prije 2000 godina!).

Uzrok meteora obično su čestice kometa koje izgaraju u visokim slojevima atmosfere (40-80 km) kada putanja Zemlje prolazi kroz putanju kometa. U slučaju geminida, tijelo koje je izvor čestica nije komet već asteroid 3200 Phaeton!

Još uvijek nije potpuno jasno što se događa sa Phaetonom da proizvodi toliki broj čestica. Postoji hipoteza da je došlo do udara sa nekim drugim tijelom, da je Phaeton zapravo “ugasli komet”, no neke snimke su pokazale trag čestica koji se javlja za vrijeme periheliona. Phaeton prolazi zaista jako blizu Suncu, no mjerenja pokazuju da je broj izbačenih čestica u tom trenutnu vrlo malen, tako da ostaje misterij što se zapravo događa sa Phaetonom.

U svakom slučaju, ako bude vedro, skupite hrabrosti i dovoljno odjeće i obavezno ih pogledajte! A sljedeći puta kada u društvu počne priča o meteorima recite svima da geminidi jedu perzeide za doručak 😉

PANSTARRS i kapelica sv. Jakoba

Jučer sam sa malobrojnom ADI ekipom išao na Medvednicu kod kapelice sv. Jakoba pokušati vidjeti i snimiti komet PANSTARRS. Usprkos prognozi veći dio neba je bio bez oblaka, ali kad smo stigli do kapelice vidjeli smo oblake točno na zapadu u smjeru gdje bi se trebao nalaziti komet. Usprkos intenzivnom traganju u razdoblju od 18h do 19h, nismo ga uspjeli pronaći niti dalekozorom niti na fotografijama. Budući da ga je Vedran uspio snimiti iz Vukovine, čini se da je iz naše perspektive bio direktno iza oblaka.

Kapelica sv. jakoba je vrlo fotogenična, pa smo iskoristili bistro vedro nebo kako bi okinuli par fotogeničnih snimki kapelice sa zvijezdama na još ne potpuno tamnom noćnom nebu:

Kapelica sv. Jakoba i SiriusNa gornjoj fotki sam kombinirao dvije ekspozicije. Jedna je kratka od 8 sekundi da se dobije tamno nebo i zvijezde bez tragova, a druga je od 30 sekundi kako bi se vidjeli neki detalji na kapelici i drveću. Sličnu fotku je napravio i Vid sa širokokutnim objektivom i svojim novim OM-D fotićem, a Aleksandar je također fotkao iz blizine kapelice. Nismo dugo ostali jer je bilo jako hladno. Bez obzira što nismo vidjeli komet, vratili smo se sa par dobrih fotki, zadovoljni što smo ipak iskoristili ovo malo vedrog neba.

 

Perzeidi i sv. Lovro

Star party promatranja perzeida sa Petrove gore, 2015.
Star party promatranja perzeida sa Petrove gore, 2015.

Meteorski potok perzeida najpoznatiji je javnosti jer je aktivan za toplih ljetnih mjeseci kada su mnogi na moru, planinama i općenito na zasluženom godišnjem odmoru te imaju vremena uživati u toplim ljetnim noćima. Izvor meteora je periodični komet Swift-Tuttle koji u svojoj 133-godišnjoj putanji oko Sunca za sobom ostavlja trag prašine. Planet Zemlja presijeca taj trag u kolovozu i tako nastaje meteorski potok. Naziv “perzeidi” odnosi se na prividan izvor meteora koji se u ovom slučaju nalazi u zviježđu Perzej. Meteori se mogu pojaviti blo gdje na nebu, no ako u mislima produžite trag meteora unazad, vidjeti ćete da dolaze iz iste točke na nebu – radijanta.

Maksimum obično pada u noći 12. ili 13. kolovoza i moguće je vidjeti oko 60 meteora u jednom satu. Nemojte da vas zbune veće vrijednosti ZHR-a (zenithal hourly rate) jer se one odnose na idealne uvjete, odnosno koliko bi se meteora vidjeli da je radijant (točka iz koje prividno dolaze meteori) u zenitu (najvišoj točki na nebu, direktno iznad glave) i to na vrlo tamnom nebu bez svjetlosnog onečišćenja i mjesečeve svjetlosti To znači da će za vrijeme maksimuma od 100 ZHR vidjeti 20-50 meteora u jednom satu, ovisno o vašoj lokaciji. Za promatranje perzeida treba pričekati do 23h, a sve više će ih biti vidljivo u jutarnjim satima.

Perzej_slova_radijant
Zviježđe Perzeja. Foto: Boris Štromar.

Da biste vidjeli čim više meteora, obavezno se udaljite od gradskog svjetlosnog onečišćenja. Svjetlost Mjeseca također može “pokvariti” maksimum perzeida pa budu vidljivi samo najsjajniji meteori. No sjajni perzeidi su uvijek spektakularni jer u atmosferu ulijeću brzinama od oko 60 km/s te ponekad za sobom ostavljaju trag vidljiv nekoliko sekundi nakon što se meteor ugasi. Perzeide nemojte tražiti u smjeru radijanta – tamo će ih biti najmanje i tragovi će biti kratki budući da iz tog smjera idu ravno prema promatraču. Zato gledajte u nekom drugom smjeru, po mogućnosti dalje od Mjeseca koji će vas zaslijepiti ako se nalazi na nebu. Nebo je obično najtamnije u zenitu pa se udobno smjestite u ležaljku ili vreću za spavanje i uživajte. Ne zaboravite da noći i ljeti mogu biti hladne, naročito kada mirujete.

Perzeid snimljen sa Petrove Gore, 2012. g.
Perzeid snimljen sa Petrove Gore, 2012. g.

Perzeidi se u kršćanskom svijetu predstavljaju kao goruće “suze sv. Lovre“, mučenika koji je spaljen 258. godine. Perzeidi su prvi puta zabilježeni u kineskim spisima još 36. godine, što je više od 200 g. prije Lovre (izvor). Radi se o tome da se u Italiji dan sv. Lovre obilježavao festivalima za vrijeme kojih su ljudi primjećivali “zvijezde padalice” i od toga stvorili legendu.

Istraživajući po internetu naišao sam na zanimljivost koja je najvjerojatnije izvor “mita”  o famoznim suzama. Giovanni Pascolli, poznati talijanski pjesnik 19. stoljeća opjevao je smrt svoga oca kojeg su ubili baš na noć sv. Lovre:

San Lorenzo, io lo so perché tanto
di stelle per l’aria tranquilla
arde e cade, perché si gran pianto
nel concavo cielo sfavilla…

Meteore uspoređuje sa suzama koje padaju s neba, a podsjećaju ga na dan ubojstva njegovog oca (tj. (10.8., dan sv. Lovre). U Italiji je vrijeme perzeida padalo na “noć sv. Lovre”, a suze su se u izraz uvukle kasnije. Budući da izraz zvuči nekako romantično, vrlo brzo se pojam raširio i stvorio dojam da u jeziku postoji od davnina. Međutim, u priči o sv. Lovri nema ni spomena o suzama. Prema legendi spržili su ga na rešetki te je nakon nekog vremena navodno rekao “gotov sam s ove strane, okrenite me na drugu”. Znanstveno priznata činjenica je da mu je jednostavno – odrubljena glava.

Astronomske pojave ipak treba ostaviti u domeni astronomije jer sa nadnaravnim i vjerskim pojavama nikada nisu bile povezane.

Radijant perzeida (2016.) snimljen ultra širokokutnim objektivom.

Promatranje Sunca, 12.3.2011.

Jučer je bio prekrasan topao sunčan dan i naprosto je mamio da izvuče teleskop na sunce! Osim toga, Sunce je napokon pokazalo svoje pjege – fotografije koje su se ovih dana viđale po forumima i newsgrupama su zaista impresivne. Nisam imao namjeru fotografirati pjege jer niti sam imao dovoljno vremena niti je kamera bila kod mene. A baš i zbog toga je bio veći gušt ležerno postaviti teleskop ispred zgrade i na miru promatrati. Osim toga, hto sam isprobati Thousand Oaks filter za Sunce kojeg sam nabavio za pomrčinu početkom godine, no nisam ju uspio vidjeti zbog naoblake.

Na početku je slika bila dosta mutna, trebalo je vremena da se teleskop temperira. Za otprilike pola sata fino se moga vidjeti granulacija, a dvije grupe pjega su pokazale sitne detalje. Jedna grupa je bila zaista velika i razvedena, druga manja i kompaktna bez manjih pjega. Thousand Oaks filter mi se čini sličan Baaderovom po detaljima koje može pokazati. Slika je narančasta, možda čak i malo previše, preferirao bih žuću nijansu. U odnosu na Baader blokira više svjetla, što mi se sviđa.

Samnom je bila i Laura koja je također guštala na Suncu, provjeravala što radi moj mačak Šuki (valjao se u hladovini), a ponekad i bacila pogled kroz teleskop:

Tijekom promatranja je dosta puhalo, ali kombinacija Giro-3 montaže i stativa od HEQ5 je izdržala nalete vjetra. Da, slika se tresla, no dosta brzo bi se smirila. Zaista sam zadovoljan sa tom kombinacijom, brzo se može prenijeti i postaviti i sad više nema izgovora da se na brzinu nešto ne pogleda na nebu 😉