U četvrtak, 9. 11. 2023., iz Hrvatske se mogla vidjeti okultacija Venere. Početak okultacije je bio u 11:08, dakle događaj je bio vidljiv po danu. snimljeno kroz teleskop Pentax 105 SDP, 2x Powermate, kamera Uranus-C. Nažalost jako nestabilna atmosferu po danu i usput sam zaboravio UV/IR cut filter, pa je Venera malo napuhnuta. Zanimljivo je vidjeti razliku sjaja Venere i Mjeseca. Pokušao sam eksponirati da Venera ne bude prekurena, a da se Mjesec još koliko-toliko vidi, pa zato sve djeluje tamno, iako je bio dan. Ekspozicija za svaki frame je bila 0.72 milisekundi!
Kraj okultacije je bio oko 12:23, ali ga nisam dočekao
U srpnju se bliži opozicija Marsa. Budući da je to naš susjedni planet, opozicije se događaju svake dvije godine, ali ova je posebna. Mars naime ima prilično eliptičnu putanju, a i dosta je manji od Zemlje. Također je praktički jedini planet kojem lako možemo snimiti površinu – Venera je obavijena gustim oblacima, a maleni Merkur je toliko blizu Suncu da je uvijek nisko na horizontu i iznimno je teško išta snimiti kroz turbulentne slojeve atmosfere. Međutim, zbog eliptičnosti putanje prividna veličina Marsa nije jednaka za svake opozicije kad je najbliži Zemlji – razlika može biti gotovo dvostruka! Tek svakih otprilike 15 godina Mars ima najveću moguću prividnu veličinu koja iznosi otprilike 24″ (lučne sekunde). To je otprilike dvostruko manja prividna veličina Jupitera. A za vrijeme nepovoljne opozicije veličina mu je jedva 14″. Pregled opozicija Marsa pogledajte ovdje.
No povoljne opozicije i nisu baš u svemu povoljne, barem iz naših krajeva. Te opozicije događaju se ljeti kad je noću ekliptika nisko, pa tako Mars dostiže jedva 20° iznad horizonta. Gledajući prema horizontu gledamo kroz sve gušće slojeve atmosfere, pa su i turbulencije proporcionalno veće nego kad se neki objekt nalazi u zenitu. Problem je povećan i zbog atmosferske refrakcije. tj. svjetlost različitih valnih duljina različito se i lomi, pa je plavi spektar odvojen od crvenoga. Zbog toga na jednom rubu planeta vidimo plavi obrub, a na drugom crvenkasti!
Srećom, za to postoji dobro rješenje u vidu podesive prizme koja se stavlja ispred okulara i na tako vraća valne duljine na jedno mjesto. Ima nekoliko proizvođača tih prizmi, a ja sam nabavio ADC (Atmospheric Distortion Corrector) od ZWO. Opremu treba na vrijeme isprobati, pa je pao dogovor s Alanom iz AADZ da snimanje obavimo sa Zvjezdarnice Zagreb. Puno hvala Alanu što se potrudio ne samo doći i otvoriti zvjezdarnicu, nego i biti budan do jutra 🙂 Ipak, vrijeme nam je brzo prošlo i puno toga smo snimili.
Snimanje smo počeli negdje oko 1 po noći. Prva meta bio je Jupiter. Na zvjezdarnici je odličan apokromatski refrakor promjera 175mm, oštar i kontrastan instrument idealan za planete. Nažalost, atmosferski uvjeti ipak nisu bili toliko dobri kao što sam se nadao. Čak niti dobra osjetljivost i veliki frame rate moje nove planetarne kamere (ZWO ASI 290MC) nije bila dovoljna da uhvati dovoljno trenutaka kad je atmosfera mirna. Svejedno, uživali smo snimajući!
Jupiter smo prvo naciljali u primarnom fokusu, na 140mm žarišne duljine. Svi mjeseci su mu bili vidljivi, pa smo odlučili napraviti jedan obiteljski portret!
Jupiter sa ZG zvjezdarnice, 28.4.2018. – s lijeva na desno sateliti Ganimed, Kalisto, Europa i Io.
Kasnije smo stavili 4x Powermate, no ovdje je prikazan 2x manji jer slika ovako ipak izgleda kontrastnije:
Jupiter se već bio počeo polako spuštati, pa smo se prebacili na Saturn:
Usprkos nekih 4000 složenih sličica slika je dosta zrnata jer smo našiljili gain u nadi da ćemo kraćim ekspozicijama uhvatiti više trenutaka mirne atmosfere, ali uzalud. Slika nije loša, ali s ovom mrcinom od refraktora može se to puno bolje.
Malo po malo dočekali smo i Mars! Isprobavajući razne postavke koristili smo i ADC. Negdje nakon 4 ujutro po našem vremenu atmosfera se na kratko malo smirila pa smo uspili snimiti nešto bolje detalje na površini usprkos tome što je Mars još relativno malen. U srpnju će biti više nego dvostruko veći. Zanimljivo je vidjeti veliku polarnu kapu te naznake atmosfere i oblaka na rubu planeta. Desno je simulacija izgleda stvarne površine u trenutku snimanja:
Za kraj evo i usporedbe na koji način ADC pomaže poništiti atmosfersku refrakciju. Zbilja odlično funkcionira, a usudio bi se reći da je i neophodan za snimanje planeta na malim visinama od obzora.
Veselim se sljedećoj prilici i naravno opoziciji u srpnju! 🙂
Sunčeva aktivnost je već odavno slaba. Pjege su postale rijetka pojava, pa se veselimo svaki put kad se pojavi neka grupa pjega za promatranje. Zadnjih dana razvile su se čak dvije veće grupe pjega, pa je to bila dobra prilika da isprobam svoju novu planetarnu kameru, ASI290 u kombinaciji sa Lunt 60 solarnim teleskopom. Kamera je odlična – s malenim pikselima zbilja jako lijepo može snimiti detalje na Suncu. U kombinaciji s 2.5x Powermateom, nakon obrade izašli su brojni detalji koje ne bi mogao zabilježiti DSLRom:
Već na ovoj snimci se vidi kako je desna grupa, AR 2674, puna aktivnosti. I zaista, ubrzo je proizvela koronalni izbačaj uz erupciju snage čak X9! Izbačaj je djelomično bio usmjeren prema Zemlji, pa se očekivala jaka aktivnost polarne svjetlosti i moguća vidljivost i u srednjim geografskim širinama. Tom prigodom sam s ekipom iz AD Beskraj otišao na Sljeme da pokušamo ufotkati polarnu svjetlost, nadajući se barem uspjehu od prije dvije i pol godine, ako ne i nečem boljem.
Usprkos indeksu aktivnosti od KP8, ništa se nije vidjelo. Čini se da nas je polarna svjetlost zaobišla, preferirajući Ameriku i Aziju. Svejedno, lijepo smo se družili, a uz konstantno fotkanje dobio sam lijepu fotku tragova zvijezda s pejzažem obasjanim mjesečinom.
I ovaj put je radila ASI290 kamera. U kombinaciji s širokokutnim objektivom koji dolazi u paketu snimali smo zvjezdano nebo, ali i sami sebe kako se družimo i zezamo 🙂 Video ima malo čudne boje – to je zbog toga što je čip kamere osjetljiv na infracrveno, a nisam postavio filter koji blokira taj dio spektra.
Aurore, dakle, nije bilo, ali vrijedilo je riskirati i pokušati ju uhvatiti. Takve erupcije se ipak ne dešavaju svaki dan i bilo bi šteta da smo propustili priliku!
Na povratku iz USA i ekspedicije za gledanje potpune pomrčine Sunca, kao točku na i, doživjeli smo još jedan spektakl! Moja kćer Una je tijekom noćnog leta iz Chicaga do Amsterdama pogledala kroz prozor i primjetila neke čudne oblake… Ubrzo mi je sinulo da bi to mogla biti polarna svjetlost. Prijatelj Vid i ja smo brzo izvadili fotoaparate – i zaista, cijelo nebo bilo je prepuno polarne svjetlosti! Spektakl je bio fantastičan! Polarnu svjetlost gledali smo i fotografirali više od sat vremena. Bio je veliki problem držati aparat mirno na prozoru aviona. Una mi je pomagala tako da je držala dekicu preko aparata i prozora kako se ne bi vidjele refleksije unutrašnjosti o staklo. Da nema moje glavne asistentice, ne bi bilo ni ovako dobrih fotografija!
U noći sa 11. na 12. kolovoza 2016. sam sa Lukom iz našeg astronomskog društva išao na Petrovu goru gledati i fotkati perzeide. Tu noć je bio najavljen maksimum od 200+ meteora u jednom satu pa smo morali provjeriti kako će biti. I zaista, perzeidi su priredili spektakl, a službeni podaci kažu da ih je u jednom trenutku bilo gotovo 300! To se odnosilo na prvi dio noći, od cca 00:30 do 1:30 po lokalnom vremenu. Kasnije se aktivnost smanjila da bi se opet nešto povećala nakon 03:00.
Fotkao sam sa Nikonom 600D i širokokutnim 14mm objektivom u smjeru radijanta, tako da bude vidljivo da meteori dolaze iz jednog smjera. Na fotki sam uhvatio više od 60 meteora, što je odlično, budući da se fotoaparatom uspiju uhvatiti samo oni najsjajniji! Nebo je obrađeno u PixInsightu, sjajnije zvijezde su naglašene uz StarSpikesPro.
Osim nas dvojice, na Petrovoj gori bili su još novinari KA portala te još nekoliko lokalnih mještana koji su također došli uživati u spektaklu. Baš mi je drago da nismo propusili show!
Pet probdijenih noći tijekom #croatiafullofstars projekta i vrijeme je da i ovdje nešto napišem, ne samo na Instagramu i Facebooku 🙂 Uglavnom, putovanje je vrlo naporno, svake noći biti budan, samo par sati spavanja tko zna gdje usput, povremene obrade fotografija…no jako je lijepo vidjeti rezultate, makar oni bili tek brzinski, budući da prava obrada tek slijedi. Obišli smo Cres, Lošinj, Krk, a sada pišem sa plaže u gradu Pagu.
Ukratko, radi se o “projektu” kojem je cilj pokazati da se na našoj obali, osim sunca i mora, može uživati u prekrasnom zvjezdanom nebu. O tome turisti često pričaju, ali je teško bez kvalitetne foto opreme, taj doživljaj prenijeti drugima. Sudeći po “razvoju”, u zvjezdanom nebu nećemo ni u Hrvatskoj moći još dugo uživati.
Fotografije koje ovdje vidite tek su prvi pregled onih “pravih” uz više pažnje na detalje prilikom obrade. Ako se jednom pošteno naspavam, biti će i detaljniji izvještaji sa (još) boljim fotkama 😉 Do tada se nadam da će vam se ove fotke svidjeti – uživajte u zvjezdanom noćnom nebu!
Tragovi zvijezda oko nebeskog pola tijekom 45 minuta snimanja fotografije. Snimljeno blizu Metajne na Pagu.
