U noći sa subote na nedjelju vremenske prilike su se napokon smilovale i nebo se razvedrilo, bez mogućnosti pljuskova. Već postaje prilino frustrirajuće da se niti dan unaprijed ne može isplanirati neko promatranje ili snimanje. Ipak, evo, pronoza je bila obećavajuća, pa sam se probudio nešto nakon ponoći da provjerim situaciju – i zaista, bilo je vedro. Međutim, na nebu je bio vidljiv jako mali broj zvijezda, što je nagovještalo ustajalu atmosferu bez strujanja koja bi ju razbistrila. Za snimanje planeta, ova situacija je odlična, jer znači vrlo malo turbulencija koje bi kvarile pogled na detalje.
Zaista, nakon što sam postavio teleskop i pričekao da se ohladi na ambijentalnu temperaturu, bilo je vidljivo da je seeing ok, što je naročito kritično za Mars koji se sad izdiže jedva nešto više od 20° iznad horizonta. Vizualno je izgledao sasvim ok na 250x povećanju, koristeći Meade zoom 8-24mm na 8mm, a malo je bilo ugodije gledati na manjem povećanju od oko 200x. Polarna kapa je vrlo izražena, a blizu nje su se lijepo vidjeli tamniji dijelovi. Drugdje nije bilo detalja, što je značilo da nam je Mars opet okrenuo svoju “dosadnu” stranu.
Mars, 6.10.2018.
Svejedno, i ovdje ima dosta detalja. Posebno je zanimljiva mala tamna točkica gore desno blizu ruba – Olympus Mons, 25km visoki vulkan, najveća planina u cijelom Sunčevom sustavu! Lijevo od njega vide se dvije svijetlije flekice koje bi mogle biti nekakve oluje. Filmiće sam snimao u duljini od 3 minute, ekspozicija je bila oko 10ms, što je dalo FPS od otprilike 100, znači 18.000 frameova za svaki video. Od toga sam u Autostakkertu odabrao najboljih 3.000 za stack i obradu (izoštravanje) u Registaxu. Rezultat je sasvim ok za samo 8″ promjera, a jedva čekam opoziciju kada će Mars biti još veći! Iako je relativno nisko, kad se pogodi dobar seeing, u kombinaciji sa ADC-om mogu se dobiti fine snimke.
U srpnju se bliži opozicija Marsa. Budući da je to naš susjedni planet, opozicije se događaju svake dvije godine, ali ova je posebna. Mars naime ima prilično eliptičnu putanju, a i dosta je manji od Zemlje. Također je praktički jedini planet kojem lako možemo snimiti površinu – Venera je obavijena gustim oblacima, a maleni Merkur je toliko blizu Suncu da je uvijek nisko na horizontu i iznimno je teško išta snimiti kroz turbulentne slojeve atmosfere. Međutim, zbog eliptičnosti putanje prividna veličina Marsa nije jednaka za svake opozicije kad je najbliži Zemlji – razlika može biti gotovo dvostruka! Tek svakih otprilike 15 godina Mars ima najveću moguću prividnu veličinu koja iznosi otprilike 24″ (lučne sekunde). To je otprilike dvostruko manja prividna veličina Jupitera. A za vrijeme nepovoljne opozicije veličina mu je jedva 14″. Pregled opozicija Marsa pogledajte ovdje.
No povoljne opozicije i nisu baš u svemu povoljne, barem iz naših krajeva. Te opozicije događaju se ljeti kad je noću ekliptika nisko, pa tako Mars dostiže jedva 20° iznad horizonta. Gledajući prema horizontu gledamo kroz sve gušće slojeve atmosfere, pa su i turbulencije proporcionalno veće nego kad se neki objekt nalazi u zenitu. Problem je povećan i zbog atmosferske refrakcije. tj. svjetlost različitih valnih duljina različito se i lomi, pa je plavi spektar odvojen od crvenoga. Zbog toga na jednom rubu planeta vidimo plavi obrub, a na drugom crvenkasti!
Srećom, za to postoji dobro rješenje u vidu podesive prizme koja se stavlja ispred okulara i na tako vraća valne duljine na jedno mjesto. Ima nekoliko proizvođača tih prizmi, a ja sam nabavio ADC (Atmospheric Distortion Corrector) od ZWO. Opremu treba na vrijeme isprobati, pa je pao dogovor s Alanom iz AADZ da snimanje obavimo sa Zvjezdarnice Zagreb. Puno hvala Alanu što se potrudio ne samo doći i otvoriti zvjezdarnicu, nego i biti budan do jutra 🙂 Ipak, vrijeme nam je brzo prošlo i puno toga smo snimili.
Snimanje smo počeli negdje oko 1 po noći. Prva meta bio je Jupiter. Na zvjezdarnici je odličan apokromatski refrakor promjera 175mm, oštar i kontrastan instrument idealan za planete. Nažalost, atmosferski uvjeti ipak nisu bili toliko dobri kao što sam se nadao. Čak niti dobra osjetljivost i veliki frame rate moje nove planetarne kamere (ZWO ASI 290MC) nije bila dovoljna da uhvati dovoljno trenutaka kad je atmosfera mirna. Svejedno, uživali smo snimajući!
Jupiter smo prvo naciljali u primarnom fokusu, na 140mm žarišne duljine. Svi mjeseci su mu bili vidljivi, pa smo odlučili napraviti jedan obiteljski portret!
Jupiter sa ZG zvjezdarnice, 28.4.2018. – s lijeva na desno sateliti Ganimed, Kalisto, Europa i Io.
Kasnije smo stavili 4x Powermate, no ovdje je prikazan 2x manji jer slika ovako ipak izgleda kontrastnije:
Jupiter se već bio počeo polako spuštati, pa smo se prebacili na Saturn:
Usprkos nekih 4000 složenih sličica slika je dosta zrnata jer smo našiljili gain u nadi da ćemo kraćim ekspozicijama uhvatiti više trenutaka mirne atmosfere, ali uzalud. Slika nije loša, ali s ovom mrcinom od refraktora može se to puno bolje.
Malo po malo dočekali smo i Mars! Isprobavajući razne postavke koristili smo i ADC. Negdje nakon 4 ujutro po našem vremenu atmosfera se na kratko malo smirila pa smo uspili snimiti nešto bolje detalje na površini usprkos tome što je Mars još relativno malen. U srpnju će biti više nego dvostruko veći. Zanimljivo je vidjeti veliku polarnu kapu te naznake atmosfere i oblaka na rubu planeta. Desno je simulacija izgleda stvarne površine u trenutku snimanja:
Za kraj evo i usporedbe na koji način ADC pomaže poništiti atmosfersku refrakciju. Zbilja odlično funkcionira, a usudio bi se reći da je i neophodan za snimanje planeta na malim visinama od obzora.
Veselim se sljedećoj prilici i naravno opoziciji u srpnju! 🙂
Jučer smo Marko i ja bili na Zvjezdarnici pokušati snimiti Mars i Mjesec kroz novi teleskop. Seeing je bio očajan, hrpetina ljudi koji su svratili na zvjezdarnicu nakon posjeta nekog od muzeja na Gornjem gradu, tako da smo napravili samo par brzinskih snimki. U attachu je Mars iz jedinog 2-minutnog AVI-ja. Čak i nije loše ispalo s obzirom na uvjete. Vrlo je mali usprkos 5x Powermateu. Sljedeći puta ću probati dodati jos i 2x Ultima barlow. Ne bi bilo loše staviti i UV-IR cut filter jer pozadina (nebo) ispadne dosta plava.
Nakon dugo vremena odlučio sam se na malo promatranja ispred zgrade. A nakon još više vremena sam odlučio napisati izvještaj 😉
Nebo je bilo relativno OK, a mamili su me Mjesec i Mars kojeg zapravo nisam pošteno niti promatrao za ove opozicije. Stellarium je rekao da će se vidjeti Syrtis Major, što znači da bi definitivno nešto trebao vidjeti, bez obzira na uvjete. Promatrao sam sa Pentaxom 105 SDP. Mars nije laka meta, a ovu noć mu je veličina bila 13.7″, što mi se čini kao dobar test za 4″ APO.
Prvi pogled kroz okular je potvrdio moju pretpostavku da je atmosfera relativno turbuletna, no niti teleskop se još nije bio aklimatizirao. Za početak sam se zadovoljio sa činjenicom da na povećanju od 67x (10mm Pentax XW) vidim tamnu mrlju koja predstavlja Sytris Major. Odmah sam okrenuo na Mjesec – naš pratilac je uvijek zanimljiv. I stvarno, bez obzira koliko ga puta gledao, svaki put će se naći nešto novo i zanimljivo. Ovaj puta je iza terminatora virio osvijetljeni rub jednog kratera – kao optička iluzija u pustinji 🙂
Vrativši se na Mars, turbulencije su se smanjile i već sam ga gledao na povećanju od cca 96x (14mm Pentax XL + 2x barlow). Syrtis Major se jasno vidio kao trokut, a također i tamniji dijelovi koji vode do njega. Baš tada je došla susjeda i oduševila se time da će moći vidjeti Mars. Nije se oduševila njegovom veličinom, pa sam u barlow ubacio 6mm ortho (223x). Naravno da se detalji baš i nisu vidjeli, ali je zato disk bio fini veliki 🙂 Pokazao sam joj i Mjesec, nakon čega je otišla oduševljena 🙂 Ja sam se ipak vratio na Mars, ali ovaj puta sa orthom bez barlowa. Sada je prizor već bio ljepši! Fino su se vidjeli tamni dijelovi i oblik Syrtis Majora, a prema suprotom polu od dotičnoga vidio sam jedan sjajniji okrugli dio – isprva sam pomislio da je polarna kapa, no ona ne može biti tako velika, a i nije se činila dosta svijetla. Onda sam skužio – Hellas! Na trenutke se baš fino vidio luk koji graniči sa tamnim dijelom gdje počinje Syrtis Major.
Budući da su počeli dolaziti tanki oblaci, nisam stigao pogledati na još malo većem povećanju, 10mm + barlow (134x), pa sam spremio aparaturu. Naravno, čim sam sklopio stativ i pogledao gore, nebo je bilo prekrasno vedro i bistro 🙂 Svejedno, zadovoljan sam da sam kvalitetno “odradio” svoje prvo ovogodišnje promatranje 🙂
