Mamiya opet u akciji

Skoro zaboravih staviti nove star trailse ovdje na stranice! Bio sam opet upogonio dobru staru Mamiyu Super 23 (6×9 format filma) koju mi je posudio Korado..sa 100mm objektivom idealna je za star trailse. Nažalost u velikom formatu (4×5) nema dijapozitiva od 400 ASA pa je ova Mamiya najveći format na kojem se može fotkati sa Proviom 400. Ove dvije snimke nastale su na ljeto/jesen 2010., a ekspozicija je 3-4 sata. 100m Mamiya-Sekor objektiv zatvorio sam na f/8. 100mm objektiv na ovom formatu je ekvivalent 50mm objektivu na 35mm formatu filma. Šteta što nemam ništa širokokutnije za Mamiyu (postoji 75mm objektiv), ali zato budem sljedeći puta probao sa Pentaxom 6×7 i 55mm objektivom – što je ekvivalent 24mm na leica formatu!

Stay tuned 😉

Startrails sa Sljemena

Jedna “stara” fotografija, ali meni jako draga. Snimljena je u studenome 2006. sa Sljemena za vrijeme geminida. Aparat Mamiyu Super 23 (srednji format, 6×9) i 100mm objektiv sam stavio na stativ i pustio da snima nekih pola sata na dijapozitiv Fuji Provia 400F. U nizini se vidi magla osvijetljena javnom rasvjetom. Vizuano nije izgledalo tako šareno, ali su boje na dugačkoj ekspoziciji ispale pekrasne. Ovo je dobar prijmjer kako je jednostavno napraviti efektnu astrofotku – a moram se pohvaliti da je dotična objavljena u hrvatskom izdanju National Geographica, a druga fotografija iz iste serije u Sky&Telescope-u iz svibnja 2007.

Obrada je minimalna, dodano je malo saturacije na osvijetljenoj magli kako bi izgledalo efektnije. Nažalost po mraku je bilo malo teže kadrirati, pa nisam uspio u potpunosti uhvatiti kućicu koja je u prvom planu.

Pomrčina Mjeseca, 21.2.2008.

Jučerašnja potpuna pomrčina nije baš bila povoljna za područje Hrvatske. Sa početkom parcijalne pomrčine oko 2:50 i totalitetom oko 4:00 ujutro po lokalnom vremenu, samo su najuporniji odlučili biti budni. Najviše zbog razloga što će sljedeća potpuna pomrčina biti tek u prosincu 2010. godine! Odlučio sam da ću se ipak probuditi na vrijeme jer ipak nisam toliko lijen da čekam gotovo tri godine na sljedeću priliku za fotografiranje 🙂 Odlučio sam se na jednostavan pristup, bez previše opreme (što je značilo da sam jedva uspio svu aparaturu u jednom pokušaju dovući do auta). Dalekozor za vizualno promatranje, srednjeformatni fotoaparat Mamiya Super 23 (kojeg mi je nesebično posudio Korado Korlević) za fotografiranje sekvence pomrčine i termosica sa čajem (Towkok Assam, preporučam).

Snimanje sekvence pomrčine je uvijek zanimljivije ako je u fotografiji uključen okoliš – panorama grada, prirode i sično. Iako je pomrčina bila u ranim jutarnjim satima, to je zapravo značilo da će Mjesec biti relativno nisko i da će se lako uklopiti u fotografiju sa “zemaljskim” elementima. Odlučio sam se snimati sa sjevernog nasipa Save (pokraj Močvare) jer je na mostu previše puhalno – a već je i bez vjetra noć bila jako hladna.

Mamiya_Super_23

Mamiya Super 23 je odličan srednjeformatni fotoaparat (format 6×9) sa izmjenjivim držačem filma i naravno objektivima. No budući da sam navikao na fotoaparate kojima se mijenja samo objektiv, uredno sam prvi dio pomrčine snimio na metalnu pločicu koja štiti da svjetlost ne dođe do filma kada držač nije na aparatu 😀 U prijevodu – svjetlost nije stigla do filma i ništa se nije snimilo! 😀

Pomrčina MjesecaSekvencu faza pomrčine Mjeseca sam snimio u razmacima od 6 minuta. Ekspozicije sam odredio prema tablici sa web stranice Mr. Eclipse. Na parcijalnim dijelovima odmah nakon kraja totaliteta sam produžio vrijeme ekspozicije za još jednu blendu – trebao sam tako do kraja pomrčine jer su smetali tanki oblaci i nažalost sekvenca ne izgleda ujednačeno.

Svejedno, zadovoljan sam rezultatom jer sam barem nešto uspio snimiti 🙂 Nažalost, rasvjeta na nasipu za koju sam mislio da će biti “fotogenična” je ispala prilično ružna. Ipak, pomrčina je bila zanimljiva..počevši od činjenice da sam se probudio oko 2h ujutro vjerojatno među prvima u ZG 🙂 pa do joggera na nasipu koji su me u 5 ujutro pitali je li to sad možda pomrčina. I na kraju, naravno, odličan jutarnji burek kojeg je donio Dag nakon što je on pofotkao pomrčinu sa Cmroka 😉

Sunčev stup

sunpillar

..iliti “sun pillar”. Snimio sam ga 18. veljače odmah nakon zalaska Sunca. Iako to nije tako rijetka pojava, ja sam ju vidio tek treći puta – jer nisam baš često prisutan da vidim izlazak ili zalazak 🙂 Sunčev stup čini odsjaj sunčevog svjetla od malenih kristala leda. Ponekad je moguće vidjeti i donji stup, ako se promatrač nalazi na uzvišenom mjestu, planini ili avionu. Osim svjetlosnog stupa od sunčevog svjetla, može se vidjeti onaj uzrokovan svjetlosti Mjeseca, Venere, pa čak i javne rasvjete u daljini!

Ovu fotografiju sam snimio srednjeformatnim Pentax 6×7 fotoaparatom i 150mm objektivom na dijapozitiv Kodak E200. Zapravo sam imao namjeru snimiti prelet ISS-a, no nebo je bilo previše svijetlo da bi ga vidio, a usput su došli i oblaci koji su uzrokovali ovaj efekt.

Double Cluster i maglice

Na Petrovoj Gori smo se našli Matija, Dag i ja sa istim ciljem – snimiti maglice u blizini double clustera. Matija je snimao digitalcem kroz ED80 i njegov rezultat možete vidjeti na njegovim stranicama. Dag i ja smo snimali srednjim formatom na film. Fotografija koju vidite ovdje je samo crop područja oko double clustera i maglica. Snimao sam sa Pentax 6×7 srednjeformatnim fotoaparatom, 150mm objektiv, dvije ekspozicije od 45 minuta na Kodak E200. Snimke su kombinirane u Registaru, obrađene u PixInsightu i Photoshopu.

Usporedba skenera: V700 vs Imacon

Ako se astrofotografije snimaju na film, dijapozitive obavezno treba skenirati kako bi se fotografije mogle naknadno digitalno obraditi. Obični fotostudiji koji imaju 1h laboratorije nisu baš najbolji izbor za skeniranje astrofotografija. Skenovi moraju biti kvalitetni kako bi se izvuklo što više informacija. To znači da moraju postojati detalji u najtamnijim dijelovima filma, a najsvjetliji ne smiju biti “pregoreni”. Ovdje je usporedba skenera Epson V700 kojeg sam kupio zbog mogućnosti skeniranja srednjeformatnih filmova, te Imacon skenera iz fotostudija Labart, koji je specijaliziran i skup stroj samo za skeniranje filmova. Odmah se vidi da je Imacon puno detaljniji i oštriji – čak možda i preoštar, pa film izgleda vrlo zrnato. Dodavanjem unsharp maska u Photoshopu, sa V700 skena mogu se izvući dodatni detalji. Skenovi su sirovi, bez obrade, pa ne treba obraćati pažnju na razlike u bojama – to se tako i onako sređuje u kasnijoj obradi.

scan-usporedba_web1

Epson V700 je odličan izbor ako često snimate na film srednjeg formata, bez obzira da li je to astronomska ili obična fotografija. Ako snimate na 35mm (Leica) format, možda je bolji izbor uzeti ispravan rabljeni film skener (dakle, samo za skeniranje filmova) ili pronaći fotostudio koji će moći napraviti kvalitetne skenove (preporučam Labart). Za astrofotografije ne savjetujem nabavku jeftinijih flatbed skenera jer ne mogu izvući sve detalje sa filma.

Epson u ponudi ima i model V750 sa antirefleksivnim premazima na staklu, pa ako financije dozvoljavaju, svakako ga nabavite jer V700 ponekad pokaže refleksije oko sjajnih zvijezda koje nakon obrade još više dođu do izražaja.