Prelet Međunarodne svemirske postaje

Ljetni dani vrlo su povoljni za gledanje preleta Međunarodne svemirske postaje (ISS-a). Zbog nagiba Zemlje Noći su kratke, a 400 kilometara iznad nas prolazi postaja koja je još češće osvijetljena Suncem. Postaja oko Zemlje napravi jedan krug u otprilike 90 minuta. Ovih dana moguće je vidjeti po nekoliko preleta u jednoj noći! Moj rekord su tri viđena preleta za redom.

ISStest_lighten-obrada_SPOJENO_mala
Prelet Međunarodne svemirske postaje 10.6.2015. iznad parka u Nazorovoj ulici u Zagrebu.

Na stranici Heavens Above pogledajte točna vremena preleta. Ne brinite ako vam je teško raspoznati zviježđa na karti preleta – postaja je vrlo sjajna i lako ćete ju primjetiti. Dovoljno je obratiti pažnju na stranu svijeta na kojoj će se pojaviti. Link vrijedi za Zagreb, no lokaciju možete promijeniti.

Osim ISS-a vrijedi kliknuti na opciju “Iridium flares” – komunikacijski sateliti koji ponekad znaju vrlo snažno zabljesnuti! Bljesak traje kratko, svega nekoliko sekundi, no može biti čak do -8 magnitude!

Mamiya opet u akciji

Skoro zaboravih staviti nove star trailse ovdje na stranice! Bio sam opet upogonio dobru staru Mamiyu Super 23 (6×9 format filma) koju mi je posudio Korado..sa 100mm objektivom idealna je za star trailse. Nažalost u velikom formatu (4×5) nema dijapozitiva od 400 ASA pa je ova Mamiya najveći format na kojem se može fotkati sa Proviom 400. Ove dvije snimke nastale su na ljeto/jesen 2010., a ekspozicija je 3-4 sata. 100m Mamiya-Sekor objektiv zatvorio sam na f/8. 100mm objektiv na ovom formatu je ekvivalent 50mm objektivu na 35mm formatu filma. Šteta što nemam ništa širokokutnije za Mamiyu (postoji 75mm objektiv), ali zato budem sljedeći puta probao sa Pentaxom 6×7 i 55mm objektivom – što je ekvivalent 24mm na leica formatu!

Stay tuned 😉

Startrails sa Sljemena

Jedna “stara” fotografija, ali meni jako draga. Snimljena je u studenome 2006. sa Sljemena za vrijeme geminida. Aparat Mamiyu Super 23 (srednji format, 6×9) i 100mm objektiv sam stavio na stativ i pustio da snima nekih pola sata na dijapozitiv Fuji Provia 400F. U nizini se vidi magla osvijetljena javnom rasvjetom. Vizuano nije izgledalo tako šareno, ali su boje na dugačkoj ekspoziciji ispale pekrasne. Ovo je dobar prijmjer kako je jednostavno napraviti efektnu astrofotku – a moram se pohvaliti da je dotična objavljena u hrvatskom izdanju National Geographica, a druga fotografija iz iste serije u Sky&Telescope-u iz svibnja 2007.

Obrada je minimalna, dodano je malo saturacije na osvijetljenoj magli kako bi izgledalo efektnije. Nažalost po mraku je bilo malo teže kadrirati, pa nisam uspio u potpunosti uhvatiti kućicu koja je u prvom planu.