Sunčeva aktivnost je već odavno slaba. Pjege su postale rijetka pojava, pa se veselimo svaki put kad se pojavi neka grupa pjega za promatranje. Zadnjih dana razvile su se čak dvije veće grupe pjega, pa je to bila dobra prilika da isprobam svoju novu planetarnu kameru, ASI290 u kombinaciji sa Lunt 60 solarnim teleskopom. Kamera je odlična – s malenim pikselima zbilja jako lijepo može snimiti detalje na Suncu. U kombinaciji s 2.5x Powermateom, nakon obrade izašli su brojni detalji koje ne bi mogao zabilježiti DSLRom:
Već na ovoj snimci se vidi kako je desna grupa, AR 2674, puna aktivnosti. I zaista, ubrzo je proizvela koronalni izbačaj uz erupciju snage čak X9! Izbačaj je djelomično bio usmjeren prema Zemlji, pa se očekivala jaka aktivnost polarne svjetlosti i moguća vidljivost i u srednjim geografskim širinama. Tom prigodom sam s ekipom iz AD Beskraj otišao na Sljeme da pokušamo ufotkati polarnu svjetlost, nadajući se barem uspjehu od prije dvije i pol godine, ako ne i nečem boljem.
Usprkos indeksu aktivnosti od KP8, ništa se nije vidjelo. Čini se da nas je polarna svjetlost zaobišla, preferirajući Ameriku i Aziju. Svejedno, lijepo smo se družili, a uz konstantno fotkanje dobio sam lijepu fotku tragova zvijezda s pejzažem obasjanim mjesečinom.
I ovaj put je radila ASI290 kamera. U kombinaciji s širokokutnim objektivom koji dolazi u paketu snimali smo zvjezdano nebo, ali i sami sebe kako se družimo i zezamo 🙂 Video ima malo čudne boje – to je zbog toga što je čip kamere osjetljiv na infracrveno, a nisam postavio filter koji blokira taj dio spektra.
Aurore, dakle, nije bilo, ali vrijedilo je riskirati i pokušati ju uhvatiti. Takve erupcije se ipak ne dešavaju svaki dan i bilo bi šteta da smo propustili priliku!
Neću pisati kakav je bio doživljaj pratiti pomrčinu kod HNK – jednom rječju FANTASTIČNO! Cijeli izvještaj i galerije fotografija pročitajte na webu astronomskog društva Beskraj. Između dugačkog reda posjetitelja uspio sam u vlastiti teleskop 😎 poneki puta ubaciti fotoaparat kako bi zabilježio pomrčinu. Teleskop je Lunt 60, sa hidrogen-alfa filterom pomoću kojeg je moguće gledati protuberance i mnoge druge detalje. Fotkao sam modificiranim Nikonom D5100 pa su ekspozicije bile dosta kraće od drugih aparata koji imaju standardni filter. Snimao sam sa ISO 1250 i 1/60 s. Na žalost sekvenca nije niti potpuna niti u pravilnim intervalima, no to se ni nije moglo očekivati jer je pred HNK prošlo stotine i stotine posjetitelja…
Sekvenca djelomične pomrčine Sunca u Zagrebu, 20.3.2015.
Obrada je trajala dosta dulje jer je snimka isključivo u crvenom dijelu spektra pa je trebalo sve iz crvenog kanala prebaciti u crno-bijelo, zatim stackirati u Registaxu, obraditi i obojati u Photoshopu i na kraju napraviti rotaciju, registraciju i kombinirati u kratak film:
Ako su vam informacije korisne, razmislite o malenoj donaciji za troškove održavanja weba. Da, to se odnosi i na novinare koji su samo copy/paste-ali donji tekst 😆
VAŽNO – NEMOJTE IMPROVIZIRATI SA FILTERIMA!!! Neodgovarajući filteri propustiti će previše svjetlosti ili UV/IC dio spektra koji mogu trajno oštetiti vid! Najsigurnije je NAPRAVITI PROJEKCIJU – nećete ništa propustiti ako ne gledate direktno u Sunce!
Nakon dugo vremena imamo priliku iz Hrvatske svjedočiti djelomičnoj pomrčini Sunca. Točno na ekvinocij, 20. ožujka, Mjesec će prekriti nešto više od polovice Sunčevog diska. Linija totaliteta (potpune pomrčine) prolazi daleko na sjeveru, uglavnom preko oceana, a jedino lako dostupno kopno za njeno promatranje su Farski otoci.
Animacija pomrčine Sunca 20. 3. 2015. Crna točka predstavlja putanju totaliteta, a sivi krug prikazuje vidljivost djelomične pomrčine.
Neki domaći “portali” nažalost samo su brzinski preveli engleske članke koji, naravno, ne vrijede za Hrvatsku. Ova pomrčina definitivno nije najveća od 1999. godine – barem ne u Hrvatskoj. Naime, od 1999. godine kada smo iz Hrvatske vidjeli 99% pomrčinu Sunca imali smo još jedan prekrasan spektakl 2003. godine kada je Mjesec prekrio više od 80% Sunca. Maksimum je bio točno u vrijeme svitanja, pa se na obzoru mogao vidjeti – Sunčev srp! Pročitajte izvještaj na zvjezdarnica.com i pogledajte video snimku iz Donje Stubice. Definitivno najljepša pomrčina Sunca koju sam gledao, tada sa Zavižana. Posljednja pomrčina vidljiva iz Hrvatske bila je u siječnju 2011. godine kada je iz naših krajeva bilo moguće vidjeti 75% pomrčinu. Na žalost, u mnogim dijelovima Hrvatske bilo je oblačno pa su je rijetki vidjeli.
Pomrčina Sunca 20. ožujka 2015. u Hrvatskoj
Grad
Pou010detak
Maksimum
Kraj
% pomru010dine
Zagreb
09:33
10:42
11:53
58%
Rijeka
09:30
10:39
11:51
59%
Osijek
09:37
10:45
11:56
54.5%
Split
09:31
10:39
11:50
53%
Kao što vidite, u Hrvatskoj nema velikih razlika u vremenu i postotku pomrčine, no ako želite apsolutno točne podatke, odaberite točnu lokaciju na Google karti koju je pripremila NASA. Dovoljno je zumirati i kliknuti te će vam se pokazati informacije.
Za promatranje pomrčine OBAVEZNO KORISTITE ZAŠTITU! Direktno gledanje Sunca golim oko prouzorčiti će oštećenja oka, a uz optičko pomagalo spržit će vam rožnicu i uzrokovati trajno sljepilo!
Ako želite gledati pomrčinu, najbolje da se raspitate kod lokalnog astronomskog društva. Moći ćete uživati u pogledu kroz teleskope opremljene filterima, ali i zagnjaviti astronome pitanjima i čuti mnoge zanimljive informacije o Suncu i pomrčini.
Djelomična faza pomrčine Sunca, snimljeno u Australiji, 2012.
Za gledanje u Sunce možete koristiti naočale za pomrčinu, masku za zavarivanje ili napraviti projekciju slike Sunca. Začađeno staklo se ne preporuča jer se sloj čađe može biti neravnomjerno raspoređen i vrlo lako se skida pa postoji opasnost od ozljeda. Koristite li teleskop, filter za Sunce obavezno mora biti postavljen ispred objektiva. Neki “dječji” teleskopi imaju filtere koji se našarafe na okular – oni vrlo lako mogu puknuti usljed fokusirane topline svjetlosti – odmah ih bacite u smeće! Filtere i naočale u Hrvatskoj možete nabaviti kod OI Optimus ili u Teleskop centru.
Tijekom pomrčine, vrlo zanimljiv efekt može se primjetiti među sjenama drveća – maleni otvori u krošnjama djeluju poput “camere obscure” i projiciraju sliku Sunca na tlo. Vidjeti ćete mnoge srpove čiji se oblik mijenja kako napreduje pomrčina – a to je upravo slika Sunca projicirana kroz grane!
Projekcija sunčevog diska kroz grmlje tijekom pomrčine Sunca u Mađarskoj 1999. godine.
Projekciju možete napraviti sami uz pomoć stare krpe ili papira na kojem ste izbušili sitne rupice veličine oko 1mm. Na 2-3 metra udaljenosti postavite drugi komad papira ili bijelu plahtu na koju ćete projicirati sliku Sunca. Što je veća udaljenost i projekcija će biti veća, ali tamnija. Manja rupica za projekciju daje tamniju i oštriju sliku, a veća svjetliju i mutniju. Papir sa rupicama neka bude tvrđi da se ne bi savijao. Probajte na njemu izbušiti rupice u obliku slova, smajlića :paint: ili što vam već padne napamet. Ovu zabavu podijelite u vašoj školi ili sa kolegama na poslu i pošaljite fotke da se vidi kako je ispalo! 😆
Koliko god da je ovih dana vani toplo, rijetko se pogodi da bude zbilja vedro po danu. Naime, nedavno sam svoj stari Intes teleskop mijenjao za specijalizirani teleskop za promatranje Sunca – Lunt 60. Promjer objektiva je 60mm što se možda čini malo, no dosta je više od popularnog Coronado PST-a koji ima 40mm. Važnija je propusnost filtera – 0.7 Å. To znači da će se vidjeti odlični detalji na površini Sunca, a također i protuberance koje vire sa ruba.
Jučer (16.1.2014.) oblaci su se razmaknuli pa sam ugrabio priliku za promatranje i fotkanje. Moj jedini pokušaj prije toga bio je sa Nikonom D600, a ovaj puta sam fotkao sa D5100. Modificiran je te ima znatno veću propusnost u h-alpha dijelu spektra. Zbog toga mogu koristiti manju ISO osjetljivost i kraće ekspozicije. Osim toga, D5100 puno je lakši od D600 te ima praktični pomični ekran.
Kod fotografiranja Sunca u h-alpha spektru potrebno je posebno kombinirati snimku površine Sunca i rubova (protuberanci) jer je sunčev disk znatno sjajniji. U obradi sam koristio samo crveni kanal jer h-alpha spektar je u tom dijelu spektra na 656nm. Boja je dodana naknadno, prema uputama Kevina Lewisa.
Vizualno, Sunce je izgledalo odlično! Vidjeli su se svi detalji kao na fotografiji, samo je slika (naravno) izrazito crvena. Naročito impresivna bila je protuberanca desno dolje koja je formirala ogroman luk – na žalost intenzitet joj se smanjio kada sam počeo fotografirati. Teleskop sam postavio na Cmroku. Nije bilo puno šetača, no dvojica prisutnih su rado pogledali kroz teleskop i prizor im se jako svidio.
Nadam se uskoro ponoviti pothvat uz još bolje rezultate 😎
Danas sam čuo da i čak na radiju spominju jučerašnju erupciju na Suncu usmjerenu prema Zemlji, pa evo prilike da malo o tome popričamo 😉
Iako takve erupcije mogu biti opasne za satelite u orbiti, za nas na Zemlji nema prevelikog učinka. Navedena erupcija je bila klase M9, a tek one klase X mogu uzrokovati nestanke struje i slično. Klasifikacija ovisi o ukupnoj energiji eksplozije. Dovoljno je znati da idu od 1 do 10, a slova su A, B, C, M i X, po redu jačine. Budući da nema jačih erupcija od X, brojke mogu biti i veće od 10.
Zašto su erupcije zanimljive?
Za nas na Zemlji je najzanimljivije to što takve erupcije izazivaju pojavu polarne svjetlosti. Erupcije klase M uzrokuju prekrasnu auroru u polarnom krugu, ali su nažalost vidljive samo sa krajnjeg sjevera kontinenta. Ipak, poneka snažnija eksplozija može rezultirati aurorom vidljivom ih Hrvatske. Zadnji puta se to desilo 2003. godine kada smo auroru mogli vidjeti u čak tri navrata. Pronašao sam na webu moj tadašnji izvještaj te još jedan događaj odmah nakon toga.
Polarnu svjetlost nije lako fotografirati. Nastojte da vam ekspozicija bude što kraća jer boje mogu vrlo brzo “zaplesati”, poput zavjesa na nebu. Zato je dobro imati objektiv velikog relativnog ovora objektiva, što veću ISO osjetljivost i ekspozicije do 5 sekundi. Ponekad je moguće fotografirati polarnu svjetlost koja nije odmah uočljiva golim okom. Naravno, budući da dolazi sa magnetskog pola, aurora će biti vidljiva u smjeru sjevera i moguće da bude blizu horizonta pa svakako odaberite mjesto sa što manje svjetlosnog onečišćenja na sjevernoj strani.
Erupcije vidljive iz Hrvatske 2003. godine bile su klase X10 i uzrokovale kp index od 9. Kp indeks označava poremećaj u zemljinoj magnetosferi. Kreće se u vrijednostima od 0 do 9. Jedino u slučaju jake erupcije sa velikim kp indeksom možemo očekivati auroru vidljivu iz Hrvatske. Ipak, kako se bližimo maksimumu sunčeve aktivnosti, možemo se nadati da će aurora opet zaplesati i na našem nebu…
I ove godine sam bio na Istrakonu u Pazinu, opet sa teleskopom, ali ovaj puta po danu. Naime po noći nije bilo niti Mjeseca niti planeta, a iz grada (bilo kojeg) gledati maglice baš i nije neka sreća…zato sam se odlučio posjetiteljima Istrakona pokazati kako izgleda Sunce kroz filter.
Prvo sam namjeravao ponijeti svog Pentaxa sa Thousand Oaks filterom, no onda se Vid ponudio posuditi Lunt h-alpha filter za Sunce što sam spremno prihvatio 😀 Teleskop sam postavio ispred spomen doma u subotu 26.3. oko 13h. Zbog puno posjetitelja, ali i zbog vlastitog gušta, promatranje Sunca je trajalo sve do 16:30 kada je došao Korado koji je imao predavanje u 17h.
Ovo mi je bilo pvi puta da gledam kroz Lunt filter. Promjer filtera je 50mm, a propusnost 0.75 A što je znatno bolje od Coronado PSTa kroz koji sam par puta bacio pogled sa Letenke. Oštrina i količina detalja su fantastični! Nažalost mogao sam dobiti fokus samo sa Vidovim Meade okularom koji je davao relativno maleno povećanje, ali to je bilo i više nego dovoljno za uživanciju u detaljima. Sunce je imaloo jednu veliku grupu pjega oko koje su se povijale mnoge fakule i tamne pruge. Tamnih fleka bilo je i na drugim područjima Sunca – da su na rubu vidjele bi se kao protuberance. Samih protuberanci i nije bilo previše, ali se u ovih par sati moglo vidjeti kako se mijenjaju. Osim toga, pred kraj promatranja pojavila se jedna velika i tanka koje prije nije bilo! I to u svega 5-10 minuta! Također sam kod velike grupe pjega uspio uočiti na trenutak izrazito svijetlu liniju oblika potkove koja je ubrzo izblijedila.
Zaista je bilo nevjerojatno vidjeti Sunce uživo” u akciji”! Mnogi posjetitelji bili su fascinirani pogledom. Iako bi isprve bili razočarani, nakon pola minute kad im se oko naviknulo na detalje nije se jednom moglo čuti “wooow ovo je super!” 🙂
Puno hvala Vidu na filteru i teleskopu (65mm Astrotech refraktor je straaašno slatki!), a naravno i mojoj dragoj Mary koja se brinula da ne izgorim od sunčeve svjetlosti, a bome i da ne dehidriram 😉
