Prelasci međunarodne svemirske postaje (ISS)

Prošli petak, na poticaj Ante Radonića, voditelja emisije o astronomija Andromeda, snimio sam prelazak međunarodne svemirske postaje iznad koncertne dvorane Lisinski u Zagrebu. Nisam planirao ništa posebno, no našao sam se sa dobrim druđtvom u popularnom Route 66 i iskoristio priliku za dobru kompoziciju:

 Prelasci ISS-a su ovih dana vrlo česti i mogu se vidjeti čak dva za redom u jednoj noći, u razmaku od otprilike sat i pol. Točna vremena prelazaka provjerite na Heavens Above web stranicama (navedena vremena vrijede za Zagreb, a vi odaberite vaše mjesto boravka). Svemirska stanica je na nebu vrlo sjajna, nije ju problem vidjeti ni iz velikog grada. To je odlična prilika da ju probate vidjeti ili čak fotografirati uz neku popularnu gradsku vedutu.

Ukoliko se odličite za fotografiranje, trebati će vam stativ, a prema podacima sa Heavens above namjestite se tako da vam u kadru bude i neka zanimljiva arhitektura. Budite na odgovarajućem mjestu barem 15 minuta prije prelaska ISS kako bi mogli isprobati odgovarajuću ekspoziciju. Potrebno je uhvatiti čim više detalja na zgradi tako da svijetli dijelovi ne budu pregoreni, a opet i da na nebu bude vidljiva koja sjajnija zvijezda. Svemirska stanica se giba relativno sporo pa se odlučite za dulju ekspoziciju uz malo zatvoreniji otvor objektiva (do f/8) i manju ISO osjetljivost. Navjerovatnije će vam trebati nekoliko fotografija da svemirska stanica prođe kroz cijeli kadar.

Moja fotografija kombinacija je od čak pet pojedinačnih snimki kroz zoom objektiv postavljen na 24mm i otvoru blende f/5.6. Ekspozicija je bila 15s na ISO 400, ali je čak i to rezultiralo malo preosvjetljenim detaljima na zgradi, no dobio se zgodan svijetleći efekt.

Pojedinačne fotografije kombinirao sam u Photoshopu kao posebne layere uz blending mode “lighten” uz malo “varanja” – alatom za kloniranje ispunio sam praznine u tragu ISS-a između pojedinih fotki  (6)  😉

 

Fotke s tranzita Venere 2012.

Tranzit Venere preko Sunca je bio događaj za koji se valjalo temeljito pripremiti. Sve stvari sam složio u auto još dan prije, osim nekih sitnica poput keksića i sokova za klince. Na nasipu na Jarunu sam htio biti bar pola sata prije izlaska Sunca tako da mogu na miru složiti opremu i dočekati izlazak te eventualno fotkati tranzit bez filtera dok je Sunce još jako nisko. Naravno kako sam sve pomno isplanirao i spakirao tek u ključnom trenutku (čitaj: slaganje teleskopa) sam shvatio da je jedina “sitnica” koja je ostala kod kuće – fotoaparat!!!  😯 Iako sam se već pomirio sa činjenicom da ću tranzit pratiti samo vizualno, u pomoć je uskočio “Adama” sa forum.hr sa svojim Canonom 7D kojeg smo povremeno prišerafili na mog Pentaxa. Tako da ipak evo mogu pokazati i dokazati da je Venera prešla preko lica Sunca  😆

Evo i snimke sa barlow lećom (klik na fotku za veću rezoluciju):

Inače najviše sam ponosan na svoju četverogodišnju kćer Unu koja je bila rekla da bi rado gledala tranzit. Čak se uspjela probuditi u 4 ujutro i biti budna cijelo vrijeme tranzita! Evo je kako nestrpljivo čeka izlazak Sunca sa keksićem u ruci:

Na kraju nas se na nasipu skupio popriličan broj, iako su neki samo došli baciti pogled, neki nisu vidjeli početak, a drugi kraj tranzita jer su žurili na posao, atmosfera je bila posebna budući da su si svi dali truda biti prisutni na ovom događaju kojeg više nećemo moći vidjeti (fotka by Vid Nikolić):

A na Youtube možete vidjeti i video trećeg kontakta snimljen u stvarnom vremenu.

Nakon tranzita, gledati fotografije i čitati izvještaje sa svih strana svijeta podsjetilo nas je da svi mi zajedno živimo na jednako malenoj kuglici koja se bezbrižno vrti oko Sunca.

 

 

Mega Mjesec 2012.

U subotu, 5. svibnja je bio još jedan od “onih” Mjeseca  🙄 – ekstra velik, ekstra svijeti i ekstra se pojavljuje u vijestima. No dobro, očito ponekad i astronomija mora podleći senzacionalizmu da bi ljudi obatili pažnju na ono što im je cijelo vrijeme iznad glave..

U svakom slučaju, bila je to prilika pridružiti se hordi raznih fotografija Mjeseca. Također je bila prilika posjetiti Konjščinu gdje se održavala rekonstrukcija bitke sa turcima kod starog grada (utvrde). I bilo je sjajno, ali nažalost pucali su topovi pa se moja kćer Una bojala..i zato se nisam mogao udaljiti i ufotkati Mjesec koji je u tom trenutku izlazio. Ipak, kad je “bitka” završila uspjeli smo na brzinu napraviti poneku fotku. Nisam zadovoljan kako je ispalo, ali svejedno evo par primjera pa možda vas potakne da probate nešto slično.

Laura drži Mjesec na (malom) prstu:

Una daje Mjesecu pusu:

 

 

Venera i Jupiter, 5.3.2012.

Venera i Jupiter sve su bliži pa sam iskoristio vedro nebo i ufotkao ih sa mosta – klasična, već iskorištena zagrebačka veduta, ali ovaj put sa svemirskim prijateljima  😉

Ova fotografija je snimljena digitalcem, a istu verziju sam napravio sa srednjeformatnom Mamiyom, no to ću staviti kad razvijem i skeniram dijapozitiv.

Nikon D5100, ISO 800, 6s ekspozicije na f/8 i nekih 30mm žarišne duljine.

 

APOD 3.12.2011.

Moram se pohvaliti da je jedna moja fotografija dospjela na Astronomy Picture of the Day! Pojavila se 3.12., a snimljena je dva dana prije toga. Pokazuje zvjezdane tragove iznad magle u Zagorju. Snimljena je sa sjevernog obronka Medvednice, sa popularnog “astronomskog zavoja” podno Hunjke. Tu fotografiju sam planirao snimiti već dulje vremena, još od 2007. kada sam snimio isti motiv sa istog mjesta, ali nisam baš dobro pogodio kadar, a vrijeme ekspozicije je bilo ni vrit ni mimo – niti dovoljno kratko niti dovoljno dugo.

I ovaj puta sam snimao sa Mamiyom Super 23. Prva ekspozicija trajala je dva sata sa objektivom 100mm:

..a druga koju su izabrali za APOD bila je tek usputna, da vidim kako će ispasti malo drukčiji kadar sa 150mm objektivom i 5 minuta ekspozicije:

Iako su me živcirala svjetla od kućice, ostavio sam ju u kadru da se dobije neki ljudski faktor u ovoj prilično bajkovitoj sceni. Ako uspoređujete boje javne rasvjete na obje fotografije vidjeti ćete da se razlikuju, a to je ponešto zbog činjenice da je prva fotka lagano preeksponirana, a ponešto zbog obrade.

Zahvaljujući APODu (a naravno i novinarko Tanji Rudež koja voli pisati o astronomiji) fotka je završila i u Jutarnjem listu 8.12., a opširniji članak biti će u nedjelju 18.12.

Jel to sad znači da sam slavni astrofotograf? 😆

 

 

Uranovi sateliti

Snimajući asteroide sa Petrove Gore u kolovozu, dosjetio sam se još nečemu što nisam do sada viđao na amaterskim snimkama – pokušati snimiti satelite oko Urana. Sasvim sigurno ih nije problem snimiti sa amaterskom opremom budući da je magnituda najsjajnijih satelita oko 14-15. I dosita, nakon 5 minuta ekspozicije, oko Urana sam uhvatio dva satelita, Titaniu i Oberona. U razmaku od dva sata između dvije snimke čak se vidi i njihov pomak:

Ova snimka je povećana 3x od originala, kako bise bolje vijeli sateliti. Prema podacima o sjaju drugih satelita, trebali bi biti vidljivi i Ariel i Umbriel, no očito ih je “pojeo” sjaj Urana jer su tada bili dosta bliže planetu od Titanie i Oberona.