Ovoga puta je ipak bila treća sreća! Nakon neuspjelog pokušaja sa Medvednice u ponedjeljak i Jaruna u petak, vremenska prognoza je bila povoljna za subotu. Ponovno smo se okupili na nasipu na Jarunu i nekih 45min nakon zalaska Sunca uspjeli uhvatiti komet PANSTARRS! Detaljni izvještaj pročitajte na web stranicama AD Beskraj, a ovdje evo jedne fotografije kometa koju sam snimio sa Nikonom D600 i 300mm objektivom. Ekspozicija je bila 1s, blenda zatvorena na f/5.6, ISO 800:
Napravio sam također i timelapse video kako komet zalazi među oblake. Nažalost balans bijelog sam ostavio na automatskom podešavanju pa video malo treperi jer se aparat zbunio zbog promjena u osvjetljenju tijekom snimanja. Biti će bolje drugi puta 😉
Jučer sam sa malobrojnom ADI ekipom išao na Medvednicu kod kapelice sv. Jakoba pokušati vidjeti i snimiti komet PANSTARRS. Usprkos prognozi veći dio neba je bio bez oblaka, ali kad smo stigli do kapelice vidjeli smo oblake točno na zapadu u smjeru gdje bi se trebao nalaziti komet. Usprkos intenzivnom traganju u razdoblju od 18h do 19h, nismo ga uspjeli pronaći niti dalekozorom niti na fotografijama. Budući da ga je Vedran uspio snimiti iz Vukovine, čini se da je iz naše perspektive bio direktno iza oblaka.
Kapelica sv. jakoba je vrlo fotogenična, pa smo iskoristili bistro vedro nebo kako bi okinuli par fotogeničnih snimki kapelice sa zvijezdama na još ne potpuno tamnom noćnom nebu:
Na gornjoj fotki sam kombinirao dvije ekspozicije. Jedna je kratka od 8 sekundi da se dobije tamno nebo i zvijezde bez tragova, a druga je od 30 sekundi kako bi se vidjeli neki detalji na kapelici i drveću. Sličnu fotku je napravio i Vid sa širokokutnim objektivom i svojim novim OM-D fotićem, a Aleksandar je također fotkao iz blizine kapelice. Nismo dugo ostali jer je bilo jako hladno. Bez obzira što nismo vidjeli komet, vratili smo se sa par dobrih fotki, zadovoljni što smo ipak iskoristili ovo malo vedrog neba.
Ova veljača je tako brzo prošla da skoro zaboravih pisati o nebeskim zanimljivostima za ožujak :paint: Ovaj mjesec je klasično zimsko nebo vidljivo u večernjim satima i pravo je vrijeme da se pozdravimo sa Orionom i ekipom dok su još vidljivi nakon astronomskog sumraka (oko 19:40). Ako nemate teleskop možete pokušati snimiti jednu lijepu panoramsku fotografiju zalazećeg Oriona iznad grada ili ruralnog pejzaža. Dovoljan vam je moderan digitalni fotoaparat, a tehnike snimanja pročitajte u mom članku jednostavna astrofotografija (1).
Izgled neba 15.3. u 22h
Upravo u sumrak ovaj mjesec ćemo napokon moći vidjeti komet C/2011 L4 PANSTARRS! Fotografije koje pristižu sa južne polutke su prekrasne, a mi ćemo morati pričekati sredinu ožujka da bi pokušali uhvatiti komet nisko na zapadu. Civilni sumrak počinje u 18:30 i tek nakon toga se isplati početi tražiti komet na nebu. Moguće je pokušati već u nedjelju 10. ožujka, ali tada je komet tek 5° iznad horizonta – astronomi u južnoj Dalmaciji će biti u boljoj poziciji da ga uoče na taj datum. Svakim sljedećim danom komet se prividno udaljava od Sunca pa je evo već 13. ožujka u isto vrijeme na visini od 9°. Nebo je tada ipak još dosta svijetlo pa će možda trebati koristiti dalekozor da bi uočili komet koji će tada dostići svoj maksimalni sjaj od otprilike 2. magnitude. Budući da se komet nalazi blizu Sunca, nadam se da je suvišno objašnjavati da će se vidjeti na zapadu u smjeru zalaska? (666)
Sjaj kometa će nakon toga padati, ali već od 19.-20 ožujka moći će se vidjeti za vrijeme astronomskog sumraka. Tko zna, možda do tada komet razvije dulji rep poput McNaughta 2007. godine. Iako neće biti toliko spektakularan, komet PANSTARRS svakako vrijedi pratiti i promatrati kad se ukaže prilika. Mi iz AD Beskraj nastojati ćemo napraviti javno promatranje za građanstvo pa pratite naše web stranice ako želite pogledati komet kroz teleskop!
Još jedna zanimljivost vidljiva ovih dana na noćnom nebu je američki vojni space shuttle X-37B – od 7.-11. ožujka moći će se vidjeti kako leti iznad Hrvatske – pogledajte točna vremena preleta na Heavens Above. Dosta je taman pa će trebati tamno nebo i pažljivo promatranje označenih područja kako bi se uočio. Osim toga, X-37B je na tajnoj misiji i sasvim je moguće da promijeni putanju i da ga ne vidite u vrijeme koje je zadano na Heavens Above! X-37B je uzletio 11.12.2012. i ne zna se koliko dugo će trajati – prvi puta je sletio nakon 225 dana, a druga misija na kojoj je letio drugi primjerak X-37B čak 469 dana! Ako ga netko uspije vidjeti ili još bolje fotografirati, svakako mi javite!
Tri dana nakon bolida koji je izgorio iznad Čeljabinska u Rusiji najčešća pitanja koja se postavljaju je na koji način se Zemlja može zaštititi od opasnog svemirskog kamenja i kako to da ovaj objekt nije na vrijeme uočen. Uz standardnu dozu spekulacija o teorijama zavjere došlo je čak do toga da se neki pitaju “što ti astronomi uopće rade” – dobivaju se silni novci za teleskope i svemirski program, a bolid je došao sasvim nenadano.
Kao što sam objasnio na forum.hr, ovaj bolid je došao iz smjera Sunca. Objekti veličine 10-20 metara su iznimno tamni. Mogu se otkriti tek kada su već blizu Zemlji, poput onoga koji je izgorio nad Sudanom 2008. godine. Znatno manji od ruskog (2-5m), otkriven je tek jedan dan prije udara koji se srećom desio iznad nenaseljenog područja. Ovakve pojave nisu uopće toliko rijetke kako se misli – objekt poput ruskog bolida dešava se u prosjeku jednom svakih sto godina. Površina Zemlje je 70% prekrivena oceanima, a ljudska pisana povijest stara svega par tisuća godina, pa nije čudno što su mnogi takvi događaji ostali nezapaženi ili nezabilježeni. Prve stanice koje detektiraju infrazvukove u zemljinoj atmosferi napravljene su relativno nedavno, za drugog svjetskog rata i tek od tada imamo globalnu mrežu za detekciju većih bolida bez da ih direktno snimimo
Sa Zemlje je nemoguće otkriti objekt koji dolazi iz smjera Sunca. Naša atmosfera raspršuje dio sunčeve svjetlosti pa se za astronomska promatranja mora pričekati dok Sunce zađe barem 18 stupnjeva ispod horizonta. Tek tada nebo postaje dovoljno tamno:
Iz iskustva znam da za najbolje astrofotografije (odnosno najtamnije objekte) treba još malo pričekati. Osim toga, nikada se ne snimaju objekti koji su direktno na horizontu. U tom smjeru instrumenti bi gledali kroz vrlo debeli sloj atmosfere koji je podložan turbulenciji i atmosferskoj ekstinkciji (slabljenje sjaja zbog apsorpcije atmosfere) pa se ne isplati snimati niže od 20 stupnjeva iznad horizonta. Sve zajedno, to znači da se objekti ne mogu uopće tražiti u krugu od minimalno 90° centiranom na Sunce! Za usporedbu, širokokutni fotografski objektiv od 24mm žarišne duljine (ili ekvivalentno) ima vidno polje od 84° po dijagonali. Možda vaš fotoaparat ima takvu ekvivalentu žarišnu duljinu – probajte okinuti jednu fotografiju i vidjeti koliko je to veliko područje!
Mnogi asteroidi kojima putanja siječe zemljinu većinu vremena provode u blizini Sunca. Jedino moguće rješenje je postavljanje svemirskih teleskopa u orbitu između Merkura i Venere kako bi mogli snimati u smjeru Zemlje bez ometanja sunčeve svjetlosti.
Iako je imperativ na vrijeme pronaći asteroide koji su potencijalno opasni za Zemlju, na svijetu je tek šačica opservatorija koji se bave isključivo time. Svi su na teritoriju SAD-a osim zvjezdarnice La Sagra u Španjolskoj na kojoj su radili članovi astronomskog društva Beskraj, Stefan i Aleksandar Cikota.
Do 2005. u tom malobrojnom društvu je bila i zvjezdarnica Višnjan. Do kraja 2001. godine iz zvjezdarnice je otkriveno 1400 novih asteroida, više nego što ih je do tada uopće bilo numerirano (što znači da im je bila poznata orbita). Od 2005. više uopće nema otkrića iz Višnjana – oprema je zastarjela, svjetlosno onečišćenje je uništilo tamno nebo, država ne financira modernizaciju zvjezdarnice i sad je već odavno “prošao voz”! A Višnjan je još uvijek među prvih 20 u svijetu po broju otkrivenih asteroida.
Što je više zvjezdarnica po svijetu to je veća šansa da se ranije otkrije neki potencijalno opasni asteroid. To je dužnost cijelog čovječanstva, a ne samo NASA-e ili Rusije jer asteroidi ne biraju mjesto udara po naciji i političkoj podobnosti. Sljedeći puta će možda doletjeti stijena od 100 metara posred Indije gdje živi više od milijardu ljudi – još ako uništi neku elektranu, baš me zanima kako će se riješiti problem izbjeglica…
U Hrvatskoj je već odano evidentno da su astronomija i znanost općenito zadnja rupa na svirali. Crkvu muči što dio populacije masturbira, a javnost zabavljaju nogometaši i skijaši koji si trgaju koljena za svojih 5 minuta slave. Nemam ništa protiv sporta, no da je bilo sluha za unapređivanje zvjezdarnice Višnjan Hrvatska je sada mogla biti pri vrhu ovog popisa, a možda se i ova stijena mogla otkriti baš iz Višnjana ili neke druge svjetske zvjezdarnice od strane mladih hrvatskih astronoma koji su svoj zanat ispekli u Istri. Tada bi moćni Putin morao sjašiti sa konja, spustiti se na koljena i našoj maloj državici reći “hvala na upozorenju”. Ali ne, kod nas se sada na jedinu lokaciju koja se redovno koristi za amaterska astronomska promatranja (jer profesionalnih nema, Višnjan je sada edukacijski centar, a sa opservatorija na Hvaru se promatra Sunce), Petrovu Goru, postavljaju najprimitivnije moguće rasvjetne kugle koje ne daju spavati divljim svinjama i lisicama. Umjesto da se zaštiti tamno noćno nebo za promociju astronomije, mi smo ostavljeni na milost lokalnog tehničara da možemo i dalje raditi astrofotografije za inspiraciju drugima. Srećom taj je čovjek dobra duša i nedavno je po najvećem snijegu išao gasiti lampe da tri freaka mogu na -10 snimati maglice udaljene par tisuća svjetlosnih godina…
Novo postavljene neekološke kugle na platou spomenika na Petrovoj Gori.
A onda, kada nešto iznenada zvekne iz svemira ljudi se čude “kako i zašto i što rade ti astronomi”. Molimo i žicamo za malo mraka, za ljudsko pravo na pogled u naše životno stanište – svemir, eto što radimo…
Na današnji dan poznato je 9700 objekata koji se povremeno približavaju Zemlji. Od toga ih je 1380 potencijalno opasnih za naš planet. Godine 1995. kada je zvjezdarnica Višnjan počela sa radom bilo ih je zabilježeno 370 od kojih 175 opasnih. Krhki smo poput onih prozora koji su se porazbijali kad je do njih stigao udarni val raspada bolida.
18/2/2013: Pronađeni su prvi fragmenti u jezeru Čerbakul. Meteoriti su klasični hondrit, kameni meteorit koji spada pod najčešći tip meteorita pronađenih na Zemlji. Istog tipa je i križevački meteorit pronađen prije dvije godine. Meteorit će najvjerojatnije dobiti ime po jezeru gdje su pronađeni fragmenti. RIA Novosti javljaju da se objekt raspao na sedam većih dijelova, jedan od kojih je probio led na jezeru Čerbakul. Baš oko te rupe su pronađeni prvi komadi meteorita koji će ubrzo biti poslani na detaljnu analizu.
UPDATE: prvi službeni izvještaji govore da je objekt imao promjer 15m, težine 7000t i ušao u atmosferu brzinom od 18 km/s i kutem od samo 20°. Potpuno se raspao na visini od dvadesetak kilometara. Materijalna šteta je velika s više stotina ozlieđenih, međutim niti jedna osoba nije direktno pogođena komadima meteorita. Štetu je najviše uzrokovao udarni zvučni val od raspada objekta. Za sada još nema informacija o pronađenim fragmentima. Izjave o ruskim raketama, američkim vojnim pokusima i novim prijetećim objektima čista su laž sa ciljem provociranja javnosti, stvaranja panike i medijske pozornosti.
Danas oko 3:30 UT (9:30 po tamošnjem lokalnom vremenu) u regiji kod Urala u Rusiji, blizu grada Čeljabinska, očevici su vidjeli trag na nebu koji je ubrzo postao sjajan poput dnevnog Sunca – objekt iz svemira uletio je u atmosferu i raspao se na komade visoko u atmosferi. Ubrzo zatim mogle su se čuti snažne eksplozije uzrokovane udarnim valom i raspadom objekta, zbog kojih su mnogi prozori popucali. Pogledajte i poslušajte snimku, ja sam se doslovno naježio:
Prema prvim izvještajima, između 100 i 400 ljudi je ozlieđeno, najviše zbog posjekotina od popucalog stakla. Još se ne zna eventualno mjesto pada ostataka objekta, no bilo je mnogo očevidaca i snimki pa je izvjesno da će uskoro biti detalja.
Ovaj objekt nije povezan sa današnjim prolaskom asteroida 2012 DA14! Preveliki je vremenski razmak i dolaze iz potpuno različitih smjerova. Neki izvještaji govore da su današnji asteroid presrele ruske vojne rakete – nemoguće, budući da je taj objekt uletio u atmosferu brzinom od najmanje 20 km/s (da, kilometara u sekundi). Ni najbrže rakete to ne mogu presresti.
Budući da izvještaji i snimke još stižu, preporučam da pratite blog Bad Astronomy sa najnovijim provjerenim informacijama, a ja ću se također truditi pravovremeno izvještavati. U svakom slučaju, nikakve nadolazeće opasnosti nema. Po nekoj mojoj vrlo gruboj procjeni, objekt se raspao na visinama od 10-30 kilometara, a veličina mu je možda mogla biti ne više od 5-10 metara – to će se točno znati tek nakon što se pronađu i analiziraju uzorci koji su došli do tla.
Zanimljivo je da ovaj pad dolazi gotovo točno na 66. obljetnicu pada Sikhote-Alin meteorita, također u Rusiji (12.2.1947.).
Najzanimljiviji događaj ovaj mjesec definitivno je bliski prelet asteroida 2012 DA14. Detalje o tom asteroidu pročitajte u intervjuu sa Stefanom Cikotom. Asteroid, budući da je malen, neće biti vidljiv golim okom. Najsjajnija magnituda će mu biti oko 7.5, što je potencijalno vidljivo dalekozorom sa tamne lokacije van gradskog svjetlosnog onečišćenja. Međutim, asteroid će se tijekom preleta nalaziti prilično nisko na nebu tako a će vjerojatno trebati koristiti teleskop. Osim toga, treba uzeti u obzir da je nepravilnog oblika i sjaj mu se mijenja tijekom vremena rotacije koja traje 6 sati pa je lako moguće da bude tamniji.
Datum koji treba zabilježiti za promatranje asteroida je 15. veljače (petak) i to odmah navečer – asteroid će se pojaviti iznad istočnog horizonta negdje oko 20:45 po lokalnom vremenu. Gibati će se jako brzo, čak za jedan i pol promjer Mjeseca u minuti! U 21h će već biti dobrih 15 stupnjeva iznad horizonta i od tada pa na dalje će se moći kvalitetnije promatrati, no ujedno će mu se i sjaj znatno smanjivati. Detaljnu kartu pogledajte na Heavens Above stranicama (na linku je lokacija Zagreb).
Ako ćete promatrati vizualno ipak preporučam teleskop, ali na najmanjem mogućem povećanju odnosno koristite neki okular sa najvećim mogućim vidnim poljem. Pokušajte naciljati neku sjajniju zvijezdu koja je na putanji asteroida i nakon toga ga ručno pratiti. Za fotografiju bi trebalo biti dovoljno koristiti objektiv sa normalnim vidnim poljem (50mm ekvivalent) ili lagani teleobjektiv. Možete snimati sa stativa, ali tada koristite kraće ekspozicije (30-60s) koje kasnije možete stackirati. Budući da se objekt giba relativno brzo, preporučam veće ISO vrijednosti i maksimalno otvoren objektiv. To vrijedi i za snimanje sa praćenjem, no tada ekspozicije naravno mogu biti dulje.
Uh, dobro, sad možemo dalje 😎 Mladi Mjesec je 10. veljače pa je to otprilike doba za promatranje deep sky objekata. To je dobra vijest i za promatranje 2012 DA14 budući da će se Mjesec nalaziti na suprotnoj strani neba.
16. veljače je Merkur u istočnoj elongaciji, no elongacija mu je samo 18°. Planet se nalazi vrlo nisko i možda ga možete uočiti pola sata nakon zalaska Sunca ako je nebo jako čisto. Za povoljniju večernju (istočnu) elongaciju trebati će pričekati lipanj. Jupiter je vidljiv nakon zalaska Sunca pa sve do otprilike 2h po noći kada smjenu sa istoka preuzima Saturn. Moram priznati da mi se sviđa ova konfiguracija jer je ovako na nebu uvijek jedan zanimljiv planet za promatranje.
Za one koji vole deep sky objekte ovo je idealno doba za promatranje galaksija u Velikom Medvjedu budući da se zviježđe oko ponoći nalazi gotovo u zenitu. Već i malim teleskopom moguće je vidjeti pregršt raznih NGCova.
Komet C/2011 L4 PANSTARRS od kojeg smo očekivali show u ožujku na žalost izgleda neće dostići negativnu ili čak nultu magnitudu. Za sad su predviđanja sjaja do druge magnitude, ali uvijek postoji mogućnost nekog naglog povećanja sjaja ili čak raspadanja kometa kad se približi Suncu. Tenutno je vidljiv sa južne zemljine polutke, a mi ćemo ga (nadajmo se!) gledati tek u ožujku.
Iz iskustva znam da za najbolje astrofotografije (odnosno najtamnije objekte) treba još malo pričekati. Osim toga, nikada se ne snimaju objekti koji su direktno na horizontu. U tom smjeru instrumenti bi gledali kroz vrlo debeli sloj atmosfere koji je podložan turbulenciji i atmosferskoj ekstinkciji (slabljenje sjaja zbog apsorpcije atmosfere) pa se ne isplati snimati niže od 20 stupnjeva iznad horizonta. Sve zajedno, to znači da se objekti ne mogu uopće tražiti u krugu od minimalno 90° centiranom na Sunce! Za usporedbu, širokokutni fotografski objektiv od 24mm žarišne duljine (ili ekvivalentno) ima vidno polje od 84° po dijagonali. Možda vaš fotoaparat ima takvu ekvivalentu žarišnu duljinu – probajte okinuti jednu fotografiju i vidjeti koliko je to veliko područje!