Galleries

Asteroid 2012 DA14 – intervju sa Stefanom Cikotom

Stefan i Aleksandar Cikota pridužili su se AD Beskraj ranih 2000-tih godina. Zbog svojeg angažmana na području astronomije i velikih uspjeha u otkrićima novih objekata u Sunčevom sustavu (među njima i asteorida potencijalno opasnih za Zemlju) nedugo zatim proglašeni su počasnim članovima društva. Svojim radom na zvjezdarnici La Sagra u Španjolskoj otkrili su jedan od rijetkih trojanaca Marsa, 2007 NS2 te su jednog novootkriveng asteroida imenovali po glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu.

Stefan je bio ljubazan da nam kaže nekoliko riječi o asteroidu 2012 DA14 i općenito o načinu otkrivanju te opasnostima takvih objekata.

15. veljače asteroid 2012 DA14 proći će vrlo blizu Zemlji, na udaljenosti od otprilike 30.000 km što je unutar orbite geostacionarnih satelita. S kolikom sigurnošću znamo taj podatak, odnosno postoji li ipak mogućnost greške kod procjene njegove putanje pa da ipak dođe do udara u Zemlju?

Dosadašnji izračuni orbite 2012 DA14 upućuju nas na to da će objekt 15. veljače 2013, u 19:25 po univerzalnom vremenu od središta Zemlje proći na udaljenosti od ~0.000228 astronomskih jedinica, što odgovara ~34100 km. Uzmemo li u obzir radijus Zemlje koji iznosi ~6370 km, udaljenost asteroida od površine iznositi će samo 27730 km. Trenutačna pogreška na ove podatke iznosi ~0.000001 astronomskih jedinica, što odgovara oko ~150 km.

Dakle, mogućnost udara u Zemlju u ovom slučaju je potpuno isključena. Prilikom najbližeg susreta, zbog njegovih malih dimenzija objekt neće biti vidljiv golim okom, no sa sjajem od ~7.4 magnitude postati će meta mnogih astronoma amatera koji će njegovo gibanje među zvijezdama moći promatrati već manjim teleskopima. Najveća prividna brzina u odnosu na zvijezde koju će objekt postići iznosi preko 2600″/minuti, odnosno ~45’/min (1.5 promjera Mjeseca u minuti, op. Astrobobo)! Drugim riječima, biti će moguće primijetiti gibanje objekta u odnosu na zvijezde promatrajući ga kroz okular teleskopa, što je zaista rijedak i fascinantan prizor kojega svakako treba iskoristiti.

Izuzmemo li slučaj 2008 TC3, objekta promjera 3-5 m koji se 07. listopada 2008. raspao u atmosferi nad sjevernim Sudanom, ovo je trenutno najbliži poznati prolazak pokraj Zemlje u povijesti promatranja malih tijela Sunčeva sustava.

Da li će možda u nekoj daljoj budućnosti doći do udara 2012 DA14 u Zemlju? Koliko daleko u budućnost astronomi uopće mogu predvidjeti putanju tog objekta?

Za kratkoročne procjene položaja objekta, preciznost orbite ovisi najviše o količini sakupljenih promatranja. Tako je zahvaljujući luku promatranja od 321 dan isključena vjerojatnost udara objekta u Zemlju 15. veljače 2013. No dulji luk promatranja omogućuje nam bolju procjenu položaja samo na nekoliko stotina godina. Svi objekti Sunčeva sustava jedni na druge međusobno gravitacijski utječu, i dugoročno gledano sve orbite objekata u Sunčevom Sustavu su nepredvidive i fizikalno spadaju u kaotične sustave. Na orbitalne promjene najosjetljivija su upravo mala tijela Sunčeva Sustava zbog njihovih malih masa.

Od slijedećih susreta 2012 DA14 sa Zemljom možemo istaknuti približavanja 2046. i 2110. godine. Za sada znamo da za susret koji će se dogoditi 16. veljače 2046. također možemo isključiti udar, i očekujemo prolaz na oko 0.0004 a.j. (60000 km) od središta Zemlje, dok npr. za susret 16. veljače 2110 udar nije isključen i njegova vjerojatnost iznosi 1:7,692,308,000.

Što su astronomi do sada saznali o tom asteroidu? Koja je njegova veličina, masa, sastav…?

Budući da je u pripremi promatranje objekta sa Goldstone radarom, koje će biti izvršeno od 16. do 20. veljače 2013., o objektu je prikupljeno već relativno mnogo fizikalnih podataka. 2012 DA14 je Near Earth Object (NEO) koji spada po svojim orbitalnim parametrima u kategoriju Apollo (objekti s eliptičnom orbitom koji sijeku Zemljinu, ali većina orbite im je izvan Zemljine, op Astrobobo). Njegov promjer procjenjuje se na ~45 metara, a masa na ~130000 tona. Albedo mu se procjenjuje na oko ~0.2 (reflektira 20% sunčeve svjetlosti, op. Astrobobo) i vjerojatno spada u spektralni tip L. Njegov rotacijski period od oko ~6 sati sa promatranom amplitudom od oko ~1 magnitudu upućuje na to da se radi o objektu nepravilnog (vjerojatno izduljenog) oblika.

Zanimljiva činjenica je da će Zemlja svojim gravitacijskim utjecajem skrenuti objekt i izmijeniti njegovu orbitu. Na taj način će se period revolucije asteroida, koji trenutno iznosi 366 dana, skratiti na 317 dana.

Što bi se desilo da takav objekt ipak udari u Zemlju?

2012 DA12 zbog svojih dimenzija od ~50 m ne spada u klasu potencijalno opasnih za Zemlju. Udari objekata slični ovome oslobađaju energiju ekvivalentnu ~2.5 megatona TNT-a. Za usporedbu, “Tunguska eksplozija” koja je uništila oko 2000 km^ˇ2 šume, procjenjuje se na oko 3-20 megatona. Objekti reda ~50 m mogu uništiti manji grad, no ne čine ozbiljnu prijetnju čovječanstvu.

Statistički, objekti slični ovome udaraju u Zemlju svakih 1200 godina. Pravu prijetnju Zemlji, čiji bi udar drastično promijenio život na Zemlji, čine objekti promjera većih od ~1 km.

Kako i kada je otkriven 2012 DA14?

2012 DA14 otkriven je 23. veljače 2012. sa španjolske zvjezdarnice La Sagra, u sklopu regularnog rada projekta potrage za asteroidima, poznatim i pod nazivom La Sagra Sky Survey. Glavni instrumenti zvjezdarnice La Sagra koji se koriste za potragu za asteroidima su tri identična 0.45-m f/2.8 reflektora opremljeni CCD kamerama velikog formata, što rezultira vidnim polja dimenzija ~60×90 lučnih minuta. Zanimljivo je da je objekt zamalo ostao nezapažen, jer je prvi put snimljen tek sedam dana nakon što je pokraj Zemlje prošao na udaljenosti od 0.0174 a.j. (2600000 km).

U slučaju da se godinu dana unaprijed doista otkrije objekt koji bi bez sumnje udario u Zemlju, da li bi to bilo dovoljno vremena da se poduzmu neki koraci glede zaštite od udara?

Postoje ideje raznih projekata za obranu Zemlje od malih tijela Sunčeva Sustava, koji se uglavnom svode na skretanje objekta s orbite. No, budući da niti jedan od tih projekata još nije u pripremi, godinu dana je previše kratko razdoblje za pripremiti takvu obranu. U slučaju otkrića prijetećeg objekta reda ~50-100 m, za sada smo tehnološki u mogućnosti vrlo precizno odrediti područje udara na Zemlji, što bi omogućilo evakuaciju ugroženih područja.

Objekti reda ~1 km bili bi problematični, no takvi udari se statistički događaju samo svakih nekoliko stotina milijuna godina, stoga ne treba biti previše zabrinut.

Mnogi ljudi smatraju da bi u slučaju otkrića objekta na putanji direktnog udara u Zemlju NASA sve zataškala i ne bi obavijestila javnost o
tom događaju, a sve sa ciljem sprečavanja širenja panike. Koliko je realan taj scenarij?

Najprije je važno naglasiti da veliku ulogu u praćenju potencijalno opasnih asteroida danas još uvijek imaju i astronomi amateri. Stoga realna opasnost vjerojatno ne bi ostala nezapažena u javnosti. S druge strane, ovisno o naseljenosti ugroženoga područja i preostalog vremena prije udara, scenarij da se pokuša zataškati vijest o mogućem udaru i nije potpuno nezamisliv. Hipotetski, najgori scenarij bi bio otkriće objekta koji unutar nekoliko sati udara u milijunski grad. U tom slučaju je teško procijeniti kako bi vlasti reagirale. Osim toga, velika područja Zemlje još uvijek su toliko nerazvijena da vlasti niti nisu u mogućnosti u kratko vrijeme obavijestiti i evakuirati velike površine. Vrlo malo gradova ima evakuacijske planove za scenarije kao što su udari asteroida.

Uvijek se volim prisjetiti objekta 2008 TC3 koji je otkriven samo 21 sat prije udara u sjeverni Sudan. Dok ga je gotovo cijela astronomska zajednica iz SAD-a i Europe promatrala, uključujući i našu grupu na La Sagri, događaj je u Sudanu ostao potpuno nezapažen. Ne postoje čak niti direktne snimke ulaska objekta u atmosferu, što je sigurno bio fascinantan prizor. Na sreću, objekt je bio promjera samo 3-5 m i nije dospio do tla.

Budući da si sudjelovao u otkrićima mnogih novih objekata, molim te ukratko opiši proces prijavljivanja otkrića.

Metoda potrage za malim tijelima u principu se kroz povijest nije mnogo mijenjala i uvijek se svodi na snimanje jednakih područja neba u vremenskom razmaku od nekoliko sati ili dana. Budući da smo se bavili asteroidima glavnog asteroidnog pojasa i Zemlji bliskim objektima, koji se relativno brzo gibaju, naša taktika je bila snimati isto područje neba 3 puta na noć. Obrada podataka se sastoji u mjerenju položaja svih objekata koji se gibaju u odnosu na zvijezde. Provjerom kroz katalog već poznatih asteroida razdvajaju se poznati objekti od nepoznatih. Svi poznati objekti izravno se šalju u Centar za mala tijela Sunčeva Sustava (Minor Planets Center – “MPC”) dok se nepoznati sakupljaju u na internu listu za koje je potrebna još jedna noć. Nakon sto se nepoznati objekt snimi i njegov položaj izmjeri tijekom najmanje 2 noći, šalje se se kao kandidat za novi objekt u MPC i čeka potvrda otkrića. Za prvu grubu orbitu obično su potrebne najmanje 3 noći, s time da se zanimljivi objekti najčešće već nakon 2 noći ističu po sjaju ili brzini. Potvrdom novog otkrića, objekt automatski dobije oznaku.Nakon što se objekt promatra kroz najmanje tijekom 3 opozicije, što u pravilu traje ~3-5 godina, objekt se numerira i otkrivač ima pravo predložiti naziv.
Tajna uspjeha potrage za novim objektima je pratiti područja neba koja profesionalne zvjezdarnice nisu snimale nekoliko tjedana, i pokušati tražiti u tim područjima prije njih. Osim odabira područja neba, pažljivo planiranje noći i efektivan odabir ekspozicija također je važan faktor, jer je cilj snimiti što veću površinu neba u što kraćem razdoblju.

Tvoj brat Aleksandar i ti radili ste na opservatoriju La Sagra. Koji su bili vaši zadaci?

Naša grupa se u početku, uključujući nas, sastojala od 5 aktivnih članova i jednog lokalnog člana na zvjezdarnici koji je intervenirao samo u slučaju kvarova, budući da smo sve kontrolirali internetskim pristupom. Svi članovi grupe su se astronomijom bavili samo na amaterskoj razini, što znači da smo svi imali i druge svakodnevne obveze (posao, a u našem slučaju obveze vezane uz studij), pa je organizacija u timu bila dosta fleksibilna i uloge su se često izmjenjivale.

Naša najčešća uloga je bila vezana uz obradu podataka, jer bi bilo nezgodno ići na predavanja nakon neprospavane noći u slučaju vršenja promatranja. To znači da bi netko od članova grupe prikupljene snimke pohranjivao na server, a mi bi ih tijekom sljedećeg dana obrađivali i radili planove promatranja za slijedeću noć kako bi promatrač snimio sve pronađene objekte s ciljem potvrđivanja otkrića.

Vremenom je grupa napredovala, i nakon što smo se uvjerili da je još uvijek moguće otkriti relativno puno asteroida mukotrpnim “manualnim” radom, željeli smo postati produktivniji. Dobrim planiranjem promatranja prikupljali smo previše podataka i ubrzo više nismo bili u stanju držati taj ritam i svakodnevno obrađivati sve podatke, te je bilo jasno da će biti potreban razvoj software-a za automatiziranu obradu podataka. Najprije su napisane najosnovne skripte, koje su vremenom nadograđivane… U međuvremenu se i instrumentarij zvjezdarnice utrostručio, te se na taj način, od 2006. do 2008. produktivnost umnogostručila.

U kolovozu 2008. dobili smo službeni status “sky survey-ja” te time postali prva, ali do danas i jedina, amaterska grupa koja uz 8 profesionalnih zvjezdarnica koje su uglavnom pod pokroviteljstvom američke vojske ili NASA-e, nosi status sky survey-ja.

U rujnu 2009., nakon ~3100 potvrđenih otkrića, 12 “Near Earth Objekata”, 1 kometa i 10-tak egzotičnih objekata, zbog obveza oko studija ali i želje za drugim znanstvenim projektima odlučili smo odstupiti iz La Sagra Sky Survey. La Sagra Sky Survey do danas je ukupno otkrila preko 6000 asteroida, oko 60 Near Earth Objekata, 8 kometa, te poslala preko 1’000’000 mjerenja u Centar za mala tijela Sunčeva sustava.

Kako ste se počeli zanimati za astronomiju? Što možete preporučiti učenicima koji se žele baviti znanošću?

Interes za astronomiju se javio nakon što smo dobili naš prvi teleskop, u prvom razredu osnovne škole. Od tada smo povremeno promatrali Mjesec, Sunce, planete, pomrčine… i interes je polagano rastao. U 5. razredu osnovne škole počeli smo sudjelovati na natjecanjima iz astronomije, dobivali razne nagrade, redovito slušali znanstveno-popularna predavanja na Zvjezdarnici Zagreb i priključili se astronomskom društvu Beskraj te na taj način upoznavali ljude koji se nešto ozbiljnije bave s astronomijom. Pravi napredak u upoznavanju “praktične” astronomije dogodio se 2002. godine, na prvoj Višnjanskoj školi astronomije na kojoj smo sudjelovali i gdje smo puno naučili o znanstvenim metodama rada te da i obični amateri mogu doći do lijepih rezultata i otkrića u svojim malim istraživanjima, bez obzira na ogromnu konkurenciju “profesionalca”.

Osnovnoškolcima i srednjoškolcima zainteresiranim za astronomiju, ali i sve ostale prirodne znanosti, mogu samo preporučiti da se dovoljno rano uključe u razne aktivnosti kao što su natjecanja i ljetni programi tipa Višnjanska Škola Astronomije ili Summer School of Science. Poznanstva sa ljudima sličnih interesa omogućiti će im puno lakši ulazak u znanost i odluku koji studij da upišu.

Smak svijeta – epilog

Preživjeli smo n-ti smak svijeta, no ovaj sa kalendarom starih Maja je definitivno bio najpopularniji. Simpatično mi je bilo vidjeti statistiku mog weba, tj. kako je rastao broj upita i posjeta na temu o majanskom kalendaru i kulminirao 20.12. Evo i graf:

Statistika Zanimljivo, zar ne? Ipak, meni je zanimljivija činjenica da ljudi tako lako povjeruju najnevjerojatnijim stvarima ako su upakirane na interesantan i mističan način. Uzročno-posljedične veze se prezentiraju kod stvari koje međusobno nemaju apsolutno nikakvu korelaciju (npr. kometi i potresi na Zemlji). Problem je što je za raskrinkavanje tih ideja potrebno ipak malo više istraživačnog rada od onoga što prosječni čitatelj ima volje posvetiti toj temi. Također treba i znati pronaći relevantne izvore i razlučiti znanstvene nedoumice od suludih ideja doomsayera. Osim toga, kad navedeni događaj neslavno propadne, nalaze se novi izgovori i tvrde nove budalaštine. Ah da, sad odjednom svi znaju da Maje nisu prognozirale kraj svijeta, sad je to “prelazak na novi nivo svijesti”. A budući da to može značiti apsolutno bilo što, od problema uzrokovanih svjetskom krizom do pomaganja slijepcu da pređe cestu, ta majanska preobrazba odjednom postaje uspješno provedena u stvarnosti. Jer evo, sad je netko svjestan te slijepe osobe pa je zbog toga na novom nivou. Moš si mislit.

Samo se nadam da je nakon ove farse napokon i širem krugu ljudi postalo jasno da su sve te priče o katastrofama, zavjerama i smakovima – potpune gluposti. Bilo mi je simpatično čitati da se i mene stavlja u skup astronoma plaćenika da šire dezinformacije o stvarnom stanju (666) – iako sada kad sam se pridružio stotinama tisuća na burzi rada, potajno priželjkujem da me netko i plati za sav taj trud 😉

Ljudi, ne vjerujte glupostima. Ako nešto zvuči previše nevjerojatno, onda je to najčešće upravo tako – za NE vjerovati. Noćno nebo je dostupno svima, bilo kakav potencijalno opasan komet, asteroid ili slično, lako se može snimiti amaterskom opremom, bilo vlastitom ili putem interneta sa automatiziranim teleskopima. Umjesto zabijanja glave u pijesak i slušanja bapskih priča, dignite glavu gore i uživajte u svemiru i prirodi oko nas. I čuvajte ih za buduće generacije.

Astronomski događaji – siječanj 2013.

Dobro, prošli mjesec sam propustio napisati ovu rubriku – možda me malo deprimirala činjenica da na putu u Australiju za promatranje potpune pomrčine Sunca istu nisam vidio (pomrčinu, ne Australiju) zbog oblaka koji je zasjeo na ključnom mjestu, a možda malo i zbog lijenosti. Ipak, nova godina je novi početak i tako ju treba početi sa novim pregledom astronomskih događanja!

Na karti neba se domah može primjetiti sjajni Jupiter. Jupiter je u prosincu bio u opoziciji, tako da je i ovaj mjesec vrlo sjajan i može se promatrati cijelu noć. Nakon zalaska Sunca vidljiv je na jugoistoku – gornja karta prikazuje nebo u 22h, a tada se Jupiter već “preselio” na zapad. U svakom slučaju, vrlo lako ćete ga pronaći budući da je sjajniji od svih zvijezda na noćnom nebu – usporedite sjaj sa Siriusom, najsjajnijom zvijezdom. Sirius je također vidljiv cijelu noć – produžite u lijevo liniju koju čine tri zvijezde Orionovog pojasa i pronaći ćete Sirius, udaljen svega 8 svjetlosnih godina. U teleskopu, Jupiter uvijek pokazuje zanimljive detalje, samo pazite da ga ne promatrate preko toplih krovova iznad kojih je zrak nestabilan i slika jako treperi!

Zimskim nebom definitivno dominira zviježđe Oriona. Oko 21-22h po našem vremenu teško je ne primjetiti sjajne zvijezde koje čine njegov karakterističan četverokutni oblik sa tri zvijezde u pojasu. Ispod pojasa, maglicu M42 možete dalekozorom vidjeti čak i iz najnapućenijih gradova, a golim okom će se lako vidjeti iz predgrađa i ruralnih područja.

Ova godina je definitivno godina zanimljivih kometa i počinje laganim predjelom u obliku kometa C/2012 K5 (LINEAR) koju možete vidjeti pred jutro čak i dalekozorom sa tamne lokacije. Komet obavezno pogledajte ovaj mjesec budući da je na vrhuncu sjaja. Pomognite si Comet Chasing kartom ili kartom sa Heavens Above. Komet C/2011 L4 (PANSTARRS) kojeg očekujemo da bude vidljiv golim okom u ožujku je trenutno vidljiv samo sa južne hemisfere i o njemu će se detaljnije čuti za koji mjesec. Na webu Comet Chasing možete skinuti karte neba za komete C/2012 V4 (SWAN) i C/2012 F6 (Lemmon) koji su ovaj mjesec vidljivi u teleskopima. Bacite oko na njih i pogledajte kako se razlikuju – koja je razlika u sjaju jezgre, da li je sjaj jako koncentriran u jednoj točki ili je raspršen? Možete li vidjeti rep ili samo komu?

Ako ćete promatrati C/2012 K5 teleskopom, preporučam da usput pogledate i neke od mnogih galaksija u Velikom Medvjedu. Ima ih jako puno – omiljen par u teleskopima su M81 i M82 jer su sjajni i lako vidljivi (iako ih nije lako pronaći na nebu!), ali kao što možete vidjeti na fotografiji tu su i druge galaksije, mnoge od kojih su u dohvatu teleskopa do 8″.

Zagriženi astronomi amateri godinu počinju smrzavanjem pod tamnim nebom u noći sa 2. na 3. siječnja kako bi promatrali Kvadrantide, meteorski roj koji u prosjeku ima do 40 meteora u jednom satu, ali maksimum je nepredvidiv i nerijetko iznenade i sa puno većom aktovnosti. Ipak, ove godine će za potpuni užitak smetati svjetlost Mjeseca, no bacite pogled jer je lako moguće da ćete vidjeti preko nekoliko sjajnih meteora u čertvrtak pred svitanje. Osobno, kvadrantidi su mi posebno dragi jer sam ih sa ekipom prvi pita promatra negdje 2000.-te godine. Tada smo još promatrali sa Japetića, bilo je vrlo hladno, barem -10, a zbog snijega nismo mogli doći do vrha i gledali smo ih iz kamenoloma. Tu noć smo imali upaljen radio i uzbudljivo slušali kako je HDZ po prvi puta izgubio na izborima..

Astronomski događaji – studeni 2012.

Da pokušam sa jednom rubrikom koju do sada nisam baš viđao na našem webu – iako, doduše, možda nisam ni dovoljno pomno tražio 😳 (6) Iskreno, često mi se desi da neki nebeski događaj propustim, možda zato što nisam za njega znao ili se nisam unaprijed pripremio da mogu promatrati i fotkati. Nadam se da će i vama biti korisno, ali isto tak se nadam da ću rubriku nastaviti pisati svaki mjesec i da neće biti previše toga što će mi promaći 😉

Najvažniji događaj je svakako potpuna pomrčina Sunca, ali ona će biti vidljiva samo iz Australije i Pacifika. Uživo će ju prenositi Panasonic i to koristeći samo sunčevu energiju! Pratite njihovu Facebook stranicu za više detalja.

Planet Jupiter se bliži opoziciji, što znači da će biti vidljiv gotovo cijelu noć. U perodu opozicije, planet je najveći i najsjajniji i to je pravo vrijeme da ga se promatra teleskopom. Bilo koji teleskop biti će dovoljan da pokaže ekvatorijalne pojaseve, a već se dalekozorom mogu promatrati njegova četiri najveća satelita. U noći 2.11. (zapravo 1.11. nakon ponoći) i 29.11. (opet, 28.11. nakon ponoći) će biti na otprilike stupanj udaljenosti od Mjeseca pa će ih biti lijepo vidjeti zajedno.

Nipošto nemojte propustiti konjunkciju Saturna i Venere pred zoru 27.11.! Biti će vrlo blizu jedno drugome, a uz neki lijepi pejzaž kad lagano počne razdanjivati to bi mogla biti odlična fotografija.

2012-10-SaturnVenera — Konjunkcija Saturna i Venere, 27.11. 06:00

Uran je bio u opoziciji 29.9., ali još uvijek je u povoljnom položaju tako da ga na dovoljno tamnom nebu možete probati vidjeti golim okom u zviježđu Riba. Budući da su i Ribe dosta tamno zviježđe, najbolje je da prvo pronađete Pegazov kvadrat i ispod njega locirate krug zvijezda koji čini jedan kraj zviježđa Riba. Od tamo pokušajte “odšetati” do Urana. Nemojte gledati direktno u njega već malo postrance – središnji dio oka nije najviše osjetljiv na tamu.

2012-10-Uran — Ova karta će vam pomoći da pronađete Uran. Kliknite na sliku za veću verziju.

Ako ga se odlučite potražiti onda je bolje da to napravite za vrijeme mladog Mjeseca tako da vam njegova svjetlost ne smeta. U studenome, mladi Mjesec pada utorak 13.11. dok je puni Mjesec 28.11. što znači da točno u vrijeme opozicije Uran nećete moći vidjeti golim okom zbog blještanja mjesečeve svjetlosti.

Ukoliko imate teleskop i pristup tamnom nebu, pokušajte pronaći komet 168P/Hergenrother (karta je na linku) koji je nedavno naglo povećao svoj sjaj i tenutno je oko 11. magnitude.

U ovom mjesecu navečer visoko na nebu se nalazi Kasiopeja, poznata po svom obliku slova W. Kasiopeju uvijek koristim kao početnu točku da bih našao galaksiju u Andromedi M31 (desno dolje) i Double Cluster u Perzeju (lijevo dolje) tako da se produže linije koje tvore srednji dio “slova W”. Neću vam baš sve crtati, skoknite do linkova i skinite si Stellarium kao bi vidjeli detaljniju kartu.

Onima koji mogu izvući teleskope pod tamno nebo preporučam da nakon astronomskog sumraka prošvrljaju po Pegazu i potraže neke od mnogi galaksija koje se tamo nalaze. Ima ih dosta koje su relativno sjajne i uz malo strpljenja ne bi ih trebao biti problem vidjeti čak i sa teleskopima od 4″ – 6″.

Ekipi iz gradova će sigurno najzanimljiviji biti zvjezdani skup Vlašići. I ne, to nije zviježđe Malog medvjeda (6) to je samo jedan nama blizak otvoreni zvjezdani skup koji slučajno ima sličan oblik. Na astrofotografijama izgleda fantastično jer zvijezde obasjavaju međuzvjezdanu maglicu pa cijelo područje ima električno plavu boju. Tak mi je super da sam si fotku sa linka čak stavio na zid 😎

Kako izmjeriti relativnu veličinu Mjeseca?

Nedavno sam na forum.hr sudjelovao u prilično glupavoj raspravi koja se ticala tvrdnje o navodnom povećanju veličine Mjeseca. Da, kao, Mjesec se na nebu povećava u odnosu na prije, therefore aliens & smak svijeta. Točno u stilu onog vikanja “To je vuk, to je vuk!!!” 🙄 bez ikakvih konkretnih dokaza. To me potaknulo da pokušam izmjeriti stvarnu veličinu Mjeseca sa fotografijom koju sam napravio uz pomoć Nikon D5100 fotoaparata i objektiva od 180mm žarišne duljine.

Test fotografija

Snimio sam ovu fotografiju koju možete slobodno downloadati i sami probati napraviti proračun:

Da, Mjesec i nije prevelik na toj žarišnoj duljini, ali ipak dovoljno da bi mogli nešto izračunati.

Kako računati?

Prvo sam iz gore navedenog linka pronašao podatak da 180mm objektiv ima vidno polje od 13.6667° (preračunao sam sekunde u decimalne vrijednosti). D5100 ima senzor sa crop faktorom 1.5x pa na njemu dijagonala iznosi 9.111°. Rezolucija senzora je 4,928 x 3,264 piksela (što možete i sami vidjeti). Po dijagonali je to 5911 piksela. Računao sam uz pomoć jer sam lijen to raditi ručno 😎 To je potrebno saznati kako bi izračunao koliko jedan piksel zauzima stupnjeva vidnog polja. Kad se podijele stupnjevi sa pikselima (4928 / 9.111) rezultat je 0.001541 stupnja po pikselu. Promjer Mjeseca na fotki je 352 piksela pa kad se to pomnoži dobije se promjer Mjeseca 0.54°. Wikipedia kaže da prividna veličina Mjeseca varira od 29.4′ do 33.5′, dakle treba pretvoriti stupnjeve u minute. Za one koji su spavali u školi, jedan stupanj ima 60 minuta i kad se 0.54° pomnoži sa 60 dobije se promjer od 32,54 lučne minute.

Znači, uhvatio sam Mjesec dok je bio relativno blizu Zemlji u svojoj lagano eliptičnoj putanji. Da li je to nekakva anomalija? Koliko vidim, vrijednost uredno pada u normalne vrijednosti. Sorry, ništa od smaka svijeta 😀

Kakva korist od toga?

Eksperiment je jednostavan i biti će zabavan projekt za školarce ili obitelj ako pokušate bilježiti promjenu veličine Mjeseca iz dana u dan. Putanja Mjeseca oko Zemlje je lagano eliptična i zato postoje manle razlike u prividnoj veličini. Zgodno za isprobati kada bude još jedan od onih superMjeseca!

Komet C/2012 S1 (ISON) – novosti i predviđanja

23.prosinac 2013.: Svemirski teleskop Hubble snimio je 18 prosinca mjesto na kojem se trebao nalaziti ISON. Na žalost čak niti taj moćni teleskop nije uspio snimiti ništa. Izgleda da su ostaci kometa samo sitne čestice plina i prašine rasute velikom površinom duž originalne putanje te nije preživio niti jedan veći dio.

3. prosinac 2013.: Namjerno nisam pisao novosti dok situacija ne bude jasnija. Nedugo nakon prolaska kometa pokraj Sunca vidjelo se da je “nešto” izašlo na drugu stranu. Odmah su počele spekulacije da je to “nešto” dio preživjelog kometa. Čak se i sjaj počeo povećavati pa su neki proglasili ISONovo “uskrsnuće”, no prema onome što sam vidio do tada ipak mi se činilo da je to tek zadnji trzaj smrvljene jezgre. Zaista, sljedećih dana dobili smo definitivnu potvrdu – komet se raspao, putanju nastavlja samo oblak raspadnutog materijala.

Pitanje je hoće li se išta vidjeti sljedećih dana pred izlazak Sunca. Golim okom vjerojatno nećemo vidjeti ništa, možda dobijemo koju astrofotografiju ako će netko imati idealne uvjete (vrlo bistro nebo pred jutro). U svakom slučaju, bilo je vrlo zanimljivo promatrati razvoj situacije…od bombastičnih najava, preko slabašnog razvoja i na kraju dramatičnog povećanja sjaja i raspada kometa, imali smo pravi astronomski triller 😯 😆

28. studeni 2013.: Čini se da se komet raspao! Do SOHO web stranica je teško doći, no ova snimka pokazuje da je komet značajno smanjio sjaj, koma je izdužena i izgleda da je to to. Biti će zanimljivo vidjeti snimke satelita SDO koji također snima Sunce, ali ima znatno bolju rezoluciju od starog SOHOa.

28. studeni 2013.: Komet je trenutno u perihelionu, vrlo blizu Suncu. Magnituda mu je procijenjena na cca -1.5, što je nedovoljno sjajno da se vidi golim oko po danu. Može ga se pratiti na snimkama satelita SOHO. Bez obzira na neke informacije o raspadanju jezgre, čini se da se još uvijek “drži”, pa i mi držimo fige da izdrži 😆 Za nekoliko dana treba ga pokušati vidjeti prije izlaska Sunca.

EDIT: web stranice satelita SOHO su očito vrlo tražene i teško ih je učitati. Zato sam slobodan penijeti posljednju snimku koju sam uspio skinuti:

Ništa spektakulatno, viđao sam i sjajnije komete na SOHO snimkama. Ostaje za vidjeti hoće li ISON razviti značajniji rep nakon prolaska periheliona. Po mojem skromnom mišljenju, mogao bi…

20. studeni 2013.: Astronomi koji su snimili komet pomoću robotiziranog teleskopa TRAPPIST (TRAnsiting Planets and PlanetesImals Small Telescope) na La Silla opservatoriju traže potvrdu novog naglog povećanja sjaja na mag. 4.0. Komet se sve više približava Suncu i sve ga je teže kvalitetno snimiti, a nama u Hrvatskoj vremenska prognoza na žalost još uvijek nije nakonjena 😥

15. studeni 2013.: Spaceweather.com ima odličnu galeriju kometa, no još uvijek nije sigurno radi li se o raspadu kometa ili su se aktivirali neki novi dijelovi.

Mark Kidger iz ESA centra u Madridu kaže da ga razvoj sjaja podjeća na komet C/1999 S4 LINEAR koji se raspao u kolovozu 2000. godine. Sjećam se da sam ga bio promatrao dalekozorom i glava kometa se vrlo brzo rastegnula i smanila sjaj. NASAina stranica o ISONu donosi najnoviju krivulju sjaja, ali kao i svugdje, sudbina je trenutno neizvjesna. Treba pričekati još koji dan i analizirati nove snimke. Na žalost kod nas su nepovoljni vremenski uvjeti i nećemo se tako skoro moći pridružiti promatranjima 😥 Za kraj, pročitajte nekoliko mogućih scenarija sudbine ISONa.

14. studeni 2013.: Nevjerojatno! Niti 24 sata nakon mog prijašnjeg komentara vidim izvještaje da je komet znatno povećao sjaj i odjednom je vidljiv golim okom, dakle mag. 6! Izvor: Bruce Gary – uzmite u obzir da animacija na njegovim stranicama ne prikazuje realno povećanje kome ISONa, to je rezultat različite obrade snimki. Bortle na Sky & Telescope webu također potvrđuje porast sjaja, sa informacijama da je komet vildjiv golim okom. Toni Scarmato pretpostavlja da je moguća fragmentacija jezgre kometa. U svakom slučaju, bez obzira raspada li se komet ili je to tek privremeni porast sjaja (što za komete nije neobično), biti će vrlo zanimljivo pratiti rasplet situacije.

Detalje donosi i članak na space.com!

14. studeni 2013.: komet ISON daleko je od predviđenog sjaja. Prognoze su postale puno konzervativnije i predviđa se da će doseći tek treću magnitudu – daleko od najavljivanog spektakularnog sjaja koji je trebao biti konkurencija mjesečini. Trenutno čak nije vidljiv golim okom – sjaj mu je negdje oko 8. magnitude što je vidljivo dalekozorom. ISON je vidljiv pred jutro u zviježđu Djevice, a oko 17. studenog biti će vrlo blizu Spice. na žalost, Mjesec će smetati i čak ako komet dosegne 6. magnitudu neće se moći vidjeti golim okom. Prema jednoj njemačkoj web stranici komet je naglo povećao sjaj, ali na linkovima koji su navedeni nema potvrde te izjave. Os rotacije kometa okrenuta je točno prema Suncu što znači da je suprotan pol u mraku i postoji mogućnost povećane aktivnosti u vrijeme periheliona kada ga napokon obasja Sunce. Ipak, komet je lijep fotografski objekt sa vidljiva dva repa.

NOVO (14. lipnja 2013.): Od početka ove godine do svibnja, komet ISON imao je konstatan sjaj, odnosno, sjaj mu se nije povećavao prema standardnim predviđanjima. S obzirom na nove podatke, u časopisu Sky & Telescope navodi se realniji scenarij – komet bi mogao biti vidljiv po danu, ali vrlo, vrlo kratko u vrijeme periheliona i to samo za iskusne astronome amatere. Nipošto neće biti spektakularan kao što se najavljivalo u nekim člancima, no o tome sam ovdje već izrazio svoju skepsu. Također, kao što sam već pisao, najavljuje se mogućnost dugačkog repa nakon prolaska pokraj Sunca te konačni raspad jezgre kometa.

Nevjerovatna je vijest koja se ovih dana vrti po astronomskim krugovima – novootkriveni komet C/2012 S1 (ISON – prema International Scientific Optical Network teleskopu promjera 0.4m u Rusiji uz pomoć kojega je otkriven) bi krajem 2013. godine mogao postati sjajan poput punog Mjeseca ili čak i više! Pun Mjesec dostiže magnitudu od otprilike -13 dok neka predviđanja kažu da bi ISON mogao doseći nevjerojatnih -16!

Komet C/2012 S2 (ISON) snimljen sa opservatorija Remanzacco

Ipak, ne valja raditi euforiju oko kometa i najavljivati nebeski spektakl. Naime, kometi su vrlo nepredvidljivi objekti i nikada se sa sigurnošću ne može reći kako će se ponašati kada dođu bliže Suncu. Mnogi citiraju David Levya, poznatog astronoma koji je otkrio komet Shoemaker-Levy 9 koji se zabio u Jupiter: “Kometi su kao mačke – imaju rep i uvijek rade ono što im se hoće.”

Do sada je u povijesti otkrića kometa bilo puno najava o sjajnim i spektakularnim kometima koji su kasnije potpuno razočarali. Najbolji primjer je komet Kohoutek – iako je bio vidljiv golim okom, nije dostigao sjaj koji se najavljivao u medijima (“komet stoljeća”). Naravno, najavu tog kometa popratila su i proročanstva o smaku svjeta i kolosalnim promjenama – takve stvari se ponavljaju i recikliraju sa svakim novim sjajnim kometom. Tako je bilo i sa Hale-Boppom, a valja se prisjetiti i nedavnog Elenina koji je trebao prouzročiti silne katastrofe, a jadnik se na kraju – raspao.

U tom kontekstu trebamo gledati i komet ISON. Putanja mu je jako izdužena, a perihelion (točka najbliža Suncu i mjesto gdje će mu sjaj biti najveći) je na udaljenosti od samo dva milijuna kilometara od površine Sunca. Sunce ima promjer od otprilike 1.4 milijuna kilometara, dakle u trenutku najvećeg sjaja, čak i ako bude sjajniji od punog Mjeseca, ISON nećemo moći vidjeti tijekom noći. istina je da Mjesec bez problema možemo promatrati po danu, ali ISON će biti na toliko maloj udaljenosti od Sunca da će biti praktički izgubljen u blještavilu. Ono što bi moglo biti spektakularno je njegov rep koji može biti vrlo dugačak i tako vidljiv u sumrak, kao što je bilo sa kometom McNaught za kratko vrijeme koje je proveo u blizini Sunca (ali puno većoj nego što će to biti slučaj sa ISON-om).

Komet McNaught kojeg sam snimio sa ZG zvjezdarnice

Komet ISON je najvjerovatnije “novi” komet koji potječe iz Oortovog oblaka i kao takav bi mogao imati snažne erupcije, ali to bi također moglo značiti da će se raspasti prije nego što se približi Suncu kao što se desilo sa Eleninom. Sa opservatorija Remanzacco su napravili odličan graf koji prikazuje predviđeni sjaj kometa ISON (crvena krivulja, skala lijevo) u usporedbi sa njegovom udaljenosti od Sunca (zelena krivulja, skala desno u stupnjevima):

Ovdje lako možemo vidjeti da će komet biti vidljiv golim okom na tamnom nebu možda nekoliko mjeseci, ali za najvećeg sjaja elongacija (udaljenost) od Sunca će mu biti vrlo malena.

Ovaj komet svakako valja pratiti. Biti će vrlo zanimljivo vidjeti kako će mu se ponašati sjaj, a čak i ako se krene raspadati to bi mogao biti jako lijep prizor. Ipak, prije njega treba promatrati komet C/2011 L4 (PANSTARRS) koji će definitivno biti vidljiv golim okom u ožujku 2013. Iako će se možda moći vidjeti i iz svjetlosno onečišćenih gradova, svakako preporučam da se oboružate dalekozorom i maknete od javne rasvjete negdje na brdo ili na selo.

I ako ste ikada sumnjali: ne, kometi ne uzrokuju prirodne katastrofe na Zemlji, a ISON će od našeg planeta proći na ugodnoj udaljenosti od 0.4 astronomske jedinice.