Ovu maglicu koja se nalazi blizu zvijezde Sadr (gamma Labuda) sam snimao tijekom tri noći sa Petrove Gore. To je kombinacija 10×15 min ekspozicije kroz h-alpha filter, 9x10min luminance i po 5x10min za RGB filtere. Kamera je SBIG STL-11000 CCD kamera, a teleskop Pentax 105 SDP. Sa ukupno 6.5 sati ekspozicije ovo je definitivno moja najdetaljnija fotografija do sada!
Bio sam na Sljemenu sa ciljem snimanja Jupitera. Nisam ga pošteno snimio još od 2006. sa Japetića pa je bilo vrijeme da ispravim “nepravdu” prema najvećem planetu Sunčevog sustava 😉 Ovaj puta, umjesto web kamere koristio sam Imaging Source kameru. Iako imaju isti čip, ova kamera omogućava 30-60 FPS-a pri punoj kvaliteti snimke. Ostatak setupa je standardan, dakle Intes MN-71 (7″ mak-newt) i 5x Powermate što daje cca 5500mm žarišne duljine.
Tijekom večeri sam snimio puno filmića, ali u ovom kolažu predstavljam samo 6 komada gdje se vidi rotacija Jupitera u periodu u kojem sam snimao. Prva snimka je nešto mutnija – Jupiter je bio nisko, a ni teleskop nije bio potpuno aklimatiziran. Kasnije je seeing bio jako dobar i ovo je definitivno najveća količina detalja koje sam do sada izvukao iz Jupitera! Svaki od ovih rezultata je kombinacija 600-800 frameova iz 1.5 minutnog AVI-ja koji ima ukupno oko 2500 frameova.
Snimao bih i dulje da nisam kod kuće bio (opet) zaboravo protuuteg! Ovako sam balansirao sa vrećicom u kojoj je bilo 2 litre Pepsija i antifriz..što baš i nije bilo previše stabilno 🙂 Snimanje sam htio ponoviti i sljedeću noć, ali me tada izdao kontroler za fokuser, došli su i oblaci i sve je neslavno propalo 🙁 Ipak, sa ovim snimkama sam jako zadovoljan! Vjerujem da je bilo presudno to što sam se odlučio ići na Sljeme – vjetar je puhao sa sjevera, pa pretpostavljam da bi bilo jakih turbulencija da sam ostao u gradu.
I ove godine internetom (e-mail, Facebook, itd.) kruži glasina da će 28. kolovoza planet Mars biti velik poput zemljinog prirodnog satelita Mjeseca. Citiramo: “Planeta Mars bit će vrlo sjajna na nebu i imati će veličinu Mjeseca, premda je planet Mars udaljen 34,65 miliona kilometara od Zemlje.”
To je, ako samo malo bolje promislite, potpuna besmislica. Ipak, na prvi pogled je lako pasti u zamku budući da se u toj poruci ništa ne prodaje, nema male djece koje boluju od opakih bolesti a kojima će AOL donirati 10 centi za svaku proslijeđenu poruku ili sličnih budalaština koje krase ostala lančana pisma/poruke. Govori se o spektakularnom prirodnom fenomenu vidljivom jednom u životu.
No ako ipak malo promislite lako ćete zaključiti da je to apsolutno nemoguće – planeti kruže oko Sunca na svojim putanjama koje su tek u “najekstremnijim” slučajevima blage elipse. Kada je neki planet najbliži Zemlji, što se dešava gotovo svake godine (sjetite se da Zemlja napravi jedan krug oko Sunca u jednoj godini, a drugima treba više ili manje, ovisno o odaljenosti od Sunca), postoje tek neznatne varijacije u prividnoj veličini tog planeta gledanog sa Zemlje. Putanja Marsa je doista nešto izduženija od drugih, međutim njegova prividna veličina u trenutku kada je najbliži Zemlji, što se zbiva otprilike svake dvije godine varira do nekih 50%. To je doista značajna razlika međutim zapitajte se – da li ste ikada na nebu vidjeli planet Mars kao disk koji je duplo manji od našeg Mjeseca?
Naravno da niste. Planet Mars u trenutku kada je najbliži Zemlji zaista može biti sjajan i lako vidljiv golim okom, ali tek kao sjajna crvenkasta zvijezda. Originalno pismo od kojega je sve počelo je datirano iz 2003. godine kada je Mars bio u jako povoljnoj opoziciji (tj. najbliži Zemlji) tako da bi imao prividnu veličinu Mjeseca kada bi ga promatrali teleskopom na povećanju od 100x!
Stvarni promjer Marsa je 6.780 km. Da bi na našem nebu bio prividnom veličinom sličan Mjesecu trebao bi od nas biti u tom trenutku udaljen dvostruko više nego Mjesec, odnosno nekih 760.000 km. To je jako velika razlika od navedenih 34.65 milijuna kilometara! Čak štoviše, engleska verzija poruke govori u miljama, a autor prijevoda nije se niti udostojao prevesti milje u kilometre. Stvarna udaljenost Marsa od Zemlje u kolovozu 2003. iznosila je, dakle, 55.7 milijuna kilometara!
Ova lančana poruka ponavlja se točno svake dvije godine od 2003. Nažalost, orbitalne karakteristike Zemlje i Marsa su takve da ova dva planeta nisu najbliži jedan drugom točno 28. kolovoza, već se taj datum mijenja – sljedeća opozicija Marsa biti će 27. siječnja 2010. godine kada će međusobna udaljenost biti dobrih 99.3 milijuna kilometara.
2003. godine mnoga astronomska društva u Hrvatskoj, pa tako i astronomsko društvo Beskraj, organizirala su promatranje najpovoljnije opozicije Marsa teleskopima. Događaj je bio iznimo uspješan uz mnogo posjetitelja, no Mars kao planet vizualno i nije pretjerano spektakularan zbog slabog kontrasta površinskih detalja. Ipak, ako budete u prilicni, pogledajte Mars i ove godine. Zapitajte se, dali je moguće da gledate planet koji je nekada imao tekuću vodu, rijeke, mora, a možda i primitivne oblike života. Prisjetite se da gledate planet na čijoj površini još uvijek “šetaju” robotizirani roveri te snimaju sateliti iz njegove orbite. A ako vam na povećanju od 100x ne bude izgledao velik kao naš Mjesec, bez brige – vi u teleskop stavite okular koji će vam dati povećanje od 200x!
Još jedan maraton je za nama, ali ovaj je bio manje astronomski, a više turistički i gastronomski. ADI ekipa je stigla u petak navečer (Mirko, Lidija, Marko, Ana i Luka), dok sam ja več obišao pol Istre – krenuo sam rano ujutro da stignem fotkati sa svojom drvenom igračkom 😉 Nebo je stalno bilo oblačno tako da niti za fotografiranje Istre nisu bili dobri uvjeti. Ipak, Istra je lijepa čak i kad vrijeme nije – bio je gušt ponovo posjetiti Hum, Roč, Buzet, Buje..a Rovinj je po noći stvarno prekrasan!
O da, posjetio sam i Oprtalj – prekrasno mjesto sjeverno od Motovuna na brdašcu visine cca 400m. Pogled na dolinu i Motovun je stvarno impresivan, ali vremenske prilike nisu dozvoljavale spektakularne fotografije 🙂 U mjestu ima odlična “zalogajnica”, nazvana Loggia, gdje sam se guštao uz porciju finog sira i predobre malvazije. Na povratku sam svratio u tavernu Ponte Porton u dolini – porcija domaćih pljukanaca sa šparogama i pršutom je bila highlight gastronomske ponude tog vikenda, ali mi je ostavila popriličnu rupetinu u novčaniku!
U petak navečer smo čak i vidjeli neke zvijezde – dovoljno da se odlučimo posjetiti Tičan (da, sa tvrdim “Č”!) do kojega sada vodi asfaltirana cesta. Ja sam pokušao (još) jednu noćnu fotku sa dugačkom ekspozicijom, ali je previše puhalo da bi se tamo dulje zadržali tako da smo se pokupili na spavanje.
U subotu ujutro je bilo najavljeno promatranje ptica na ušću Mirne, no mene to nije previše zanimalo nego sam išao fotografirati Buje i Grožnjan. Grožnjan mi je jedno od najljepših mjesta u Istri – očito nisam jedini tog mišljenja jer je sve vrvilo fotografima! Srećom fotkanje sa mojom drvenjačom je vrlo spori proces pa sam na 4 fotke potrošio sat i pol tako da su zujači sa digitalcima 🙂 već odavno digli sidro.
Umjesto tradicionalnog ručka u Tinjanu u konobi Điđi gdje su nam se prošlih godina zamjerili, išli smo u konobu Milena u Bačvi – ja sam testirao njoke sa divljači i dobio finu porciju bogatu mesom (za razliku od Điđija koji da dva komadića, a ostale čuva za prave turiste, talijane), a i ostali specijaliteti su se činili vrhunski – kao i njihova medica kojom su nas častili za kraj! Svakako ćemo se tamo vratiti i sljedeće godine!
Subota navečer je postajala sve tmurnija i na kraju je pala kiša sa jakim vjetrom. Svi koji su došli na maraton okupili su se u restoranu Burgonji u Višnjanu (osim nekih koji su se čudili kako na Tičanu nema nikoga, a nisu se sjetili pogledati u “bazu” 🙂 ) . Korado je održao zanimljivo predavanje o Tunguski i meteoritima u vijećnici ispod zvjezdarnice. Mi zagrepčanci (ekipa sa zvjezdarnice i ADIjevci) smo nakon toga napravili mini tulum u dormitoriju jer nije bilo nikakve šanse za razvedravanjem.
U nedjelju smo naravno pogledali unutrašnjost zvjezdarnice u Tičanu i s nestrpljenjem očekujemo sljedeći maraton kada bi teleskop mogao i proraditi! ADIjevci su se odlučili za ručak u Burgonji, a ja sam se ipak vratio do Huma na fine domaće istarske kobasice sa zeljem i predobru Humsku bisku.
Sve u svemu, događaj mršav astronomijom, ali uvijek je zadovoljstvo posjetiti Istru van sezone. Nadam se samo da maraton neće biti odgođen za ljeto već za sljedeću godinu jer ne vidim previše smisla u maratoniranju ako se ne održava na odgovarajući datum.
Nakon dulje borbe sa obradom, evo napokon kolor verzije M45 – snimljeno SBIG STL-11000 CCD kamerom samo kroz RGB filtere (bez luminance kanala), 4×5 min ekspozicije za svaki filter. Teleskop je, naravno, Pentax 105 SDP.
Pozdrav svima,
Sa urednikom rubrike znanost internetskog portala net.hr sam dogovorio da se otvori rubrika o astronomiji povodom 2009. kao godine astronomije. Jedan tekst sam već napisao, onaj o konjunkciji/okultaciji Venere i sudeći po broju fotografija koje su stigle za galeriju, bilo je prilično uspješno. Najnoviji tekst najavljuje 2009. kao godinu astronomije.
Pozivam sve amatere i astronomska društva da mi na vrijeme najave događanja koja će se održati za godinu astronomije – predavanja, promatranja, izložbe, radionice i slično kako bi se popularizirala godina astronomije, a naročito naše hrvatske udruge i amaterska astronomija.
Također, fotkajte sve zanimljivosti na nebu (ne moraju biti neke profi astrofotke, dapače) pa ćemonajzanimljivije uvrstiti u galeriju.