Epsilon Aurigae – zanimljiva varijabilna zvijezda

Epsilon Aurigae, zvijezda treće magnitude koja se nalazi pokraj Capelle, je varijabilna zvijezda zanimljivih karakteristika. Naime, svako 27 godina smanji svoj sjaj na mag. 3.8 kao pomrčinska varijabilna zvijezda. Međutim, dok kod klasičnih pomrčinskih zvijezda to znači da ispred primarne zvijezde pređe druga zvijezda koja joj smanjuje sjaj, ovdje to nije slučaj. Minimum Epsilon Aurigae traje čak 714 dana! Iako je zvijezda gotovo 2000 puta veća od Sunca, taj period je predugačak da bi ga uzrokovao prelazak neke druge zvijezde koja je u orbiti oko nje.

Posljednji period je bio 1981. i 1982. – nažalost, tijekom sredine perioda Epsilon Aurigae je bila iza Sunca i nisu se mogla raditi mjerenja. Za sada najbolja pretpostavka je da ispred zvijezde prolazi oblak prašine, budući da se tijekom cijelog perioda može vidjeti spektar primarne zvijezde što znači da je taj “oblak” polu-proziran. Međutim, nešto ga mora držati na okupu, pa bi se u sredini oblaka mogao nalaziti neki masivan objekt.

Za 2009. kao godinu astronomije predložen je i projekt promatranja i mjerenja sjaja Epsilon Aurigae. Svakako će biti zanimljivo vidjeti što se u tom sistemu dešava i sva mjerenja su dobrodošla. Potrebno je početi već sada kako bi imali što kvalitetnije podake.

Više informacija o ovoj zvijezdi pročitajte na AAVSO web stranicama.

Startrails sa Petrove Gore

Usporedno sa snimanjem na CCD sa Petrove Gore upogono sam i dobru staru Mamiyu Super 23, srednjeformatni aparat koji snima 6×9 cm format filma. Idealno za spektakularne širokokutne astrofotke! I evo, nakon 4 sata snimanja dobio sam prilično dugačke tragove zvijezda. Na jednom kraju su malo zavinuti, očito se aparat (ili stativ) malo pomaknuo na početku. No nema veze, mislim da je i ovako ok. A stablo je zbilja fotogrenično!

Hrvatska meteorska mreža

Na PGSP-u 2008. imali smo, osim promatranja, i dva predavanja u konferencijskoj dvorani lovačkog doma Muljava. Jedno od predavanja se moglo čuti na ovogodišnjoj Letenki, a drugo, čiju snimku možete pogledati, se radi o Hrvatskoj meteorskoj mreži. To je jedan projekt kojeg je moguće realizirati uz relativno male troškove. Predavač Željko Andreić je jedan od pokretača ove mreže, a nadam se da će njegovo predavanje potaknuti i druge da probaju nešto slično. Sa linkova možete skinuti snimku predavanja u trajanju od 53 minute koju sam snimio svojom kamerom, te Powerpoint prezentaciju. Predavanje je vrlo zanimljivo i mislim da neće biti problem pogledati ga u cijelosti (zadnjih desetak minuta su odgovori na pitanja publike). Uživajte!

Predavanje o Hrvatskoj meteorskoj mreži, DIVX, 126 674 Kb

Powerpoint prezentacija prikazana na predavanju, PPT, 4249 Kb

Hvala Željku Andreiću na zanimljivom predavanju i Aleksandru Zorkiću iz Astronomskog magazina što je ove ogromne fajlove stavio da budu dostupni na njegovom serveru!

LHC – crna rupa će uništiti Zemlju!

Sudeći po popularnosti mog članka o “smaku svijeta” 2012., pučanstvo je očito zabrinuto za sudbinu našeg planeta. Još jedna stvar koja, “evo samo što nije” uništila Zemlju je LHC, Large Hadron Collider, akcelerator za sudaranje čestica koji će, pišu novine, proizvesti crnu rupu koja će progutati Zemlju.

Da kažem odma na početku: NEĆE!

(napomena: tekst označen drugačijom bojom je link gdje se mogu pročitati dodatne informacije; također, pročitajte tekst o sramotnom odnosu novinara dnevnika HTV-a o LHC-u)

Iako ova konstatacija ima isto toliko kredibiliteta kao i medijski izvještaji koji tvrde da smo u opasnosti, ipak je potrebno malo objasniti stvari.

Kao prvo, ovakvi akceleratori postoje već desetljećima – LHC je najmoderniji i najjači. U njemu se sudaraju zrake protona sa najvećim energijama do sada proizvedenim u takvim kolizijama – 7.000 puta većim nego što ju ima proton u stanju mirovanja.  U sudarima, osnovne čestice se raspadaju u svoje sastavne dijelove koji se bilježe u detektorima. Akcelerator znanstvenici koriste umjesto mirkoskopa da bi detektirali te “sastavne dijelove” čestica koji se ne mogu vidjeti ni najjačim mikroskopom. Osim toga, takve čestice imaju vrlo kratak životni vijek, tj. nestanu, odnosno pretvore se u nešto “normalno” u toliko kratkom vremenu da ih ne možemo detektirati. Einsteinova teorija relativiteta nam govori da vrijeme sporije teče što se objekt brže kreće – to je neprimjetno na ovozemaljskim brzinama, međutim kod brzina bliskih brzinama svjetlosti (kolizije u LHC-u se vrše pri brzinama od 99.9999% brzine svjetlosti), vrijeme je dovoljno usporeno da te čestice možemo detektirati!

Pročitajte na koji način funkcioniraju akceleratori, vrlo je zanimljivo!

Koje čestice se traže? Većina ih je do sada već otkrivena, a najinteresantije su one koje narjeđe nastaju. Zato je potrebno upotrijebiti pun energije i veliki broj sudara kako bi se detektirale – zato se grade ogromni akceleratori koji bi nam dali odgovor od čega se ovaj svijet zapravo sastoji.

Može li u takvim eksperimentima nastati crna rupa? NEMOŽE! Takvi “eksperimenti” se konstanto dešavaju na Zemlji, udarom kozmičkih zraka – u atmosferu, vaše tijelo, vaš kompjuter na kome sada ovo čitate. Do sada u zadnjih 4.5 milijardi godina niti jedan nije proizveo crnu rupu koja bi progutala Zemlju. Udare kozmičkih zraka redovito detektiraju astronomi na svojim CCD snimkama (i ja sam ih snimio), tako da je do sada bilo više vremena da nastane “sranje” nego što će to LHC ikada moći isprobati. Više o sigurnosti LHC-a pročitajte na njihovim službenim stranicama.

Ako ne vjerujete, postavite pitanje (i kliknite na link) – da li je LCH uništio svijet?

Žao mi je, ali vaše kredite ćete ipak morati otplatiti – neće ih uništiti LHC eksperiment (od kojeg se, BTW, prvi konkretni rezultati očekuju tek za nekoliko godina), niti “smak svijeta” 2012. godine.

Možda zvuči razočaravajuće, ali stvari ipak tako stoje. Međutim, fizika čestica je fascinantna, pa čitateljima koji znaju engleski preporučam da posjete službenu stranicu koja objašnjava što nam ti eksperimenti mogu pokazati: počevši od onog što već znamo o česticama, preko činjenice da je naš univerzum pretežno sastavljen od čestica umjesto antičestica, do toga da čestice imaju masu (famozni Higgsov bozon).

I na kraju, ljudi, nemojte vjerovati da će svaka pizdarija napisana u novinama ugroziti svijet.

Pomrčina iz Novosibirska – video!

Evo napokon video snimka pomrčine iz Novosibirska! Snimljeno je par kadrova prije i poslije same pomrčine. Totalitet nije cijeli, ali snimka je dovoljna da se vidi (i čuje!) dio atmosfere sa glavnog trga.

Uživajte!

Nazorova Star Party – fotke

Sa malo zakašnjenja predstavljam par fotografija za atrofoto sessiona na Tuškancu, odnosno Nazorovoj ulici prilikom testiranja SBIG ST-7XME CCD kamere. Prepoznati ćete (ili nećete?) mutne oblike Vida, Marka i Luke, te naravno vjernog pratioca Dona, i na kraju, vrlog autora ovog bloga.

ekipa na okupu
chillout
oprema widefield
oprema izbliza