Preživjeli smo n-ti smak svijeta, no ovaj sa kalendarom starih Maja je definitivno bio najpopularniji. Simpatično mi je bilo vidjeti statistiku mog weba, tj. kako je rastao broj upita i posjeta na temu o majanskom kalendaru i kulminirao 20.12. Evo i graf:
Zanimljivo, zar ne? Ipak, meni je zanimljivija činjenica da ljudi tako lako povjeruju najnevjerojatnijim stvarima ako su upakirane na interesantan i mističan način. Uzročno-posljedične veze se prezentiraju kod stvari koje međusobno nemaju apsolutno nikakvu korelaciju (npr. kometi i potresi na Zemlji). Problem je što je za raskrinkavanje tih ideja potrebno ipak malo više istraživačnog rada od onoga što prosječni čitatelj ima volje posvetiti toj temi. Također treba i znati pronaći relevantne izvore i razlučiti znanstvene nedoumice od suludih ideja doomsayera. Osim toga, kad navedeni događaj neslavno propadne, nalaze se novi izgovori i tvrde nove budalaštine. Ah da, sad odjednom svi znaju da Maje nisu prognozirale kraj svijeta, sad je to “prelazak na novi nivo svijesti”. A budući da to može značiti apsolutno bilo što, od problema uzrokovanih svjetskom krizom do pomaganja slijepcu da pređe cestu, ta majanska preobrazba odjednom postaje uspješno provedena u stvarnosti. Jer evo, sad je netko svjestan te slijepe osobe pa je zbog toga na novom nivou. Moš si mislit.
Samo se nadam da je nakon ove farse napokon i širem krugu ljudi postalo jasno da su sve te priče o katastrofama, zavjerama i smakovima – potpune gluposti. Bilo mi je simpatično čitati da se i mene stavlja u skup astronoma plaćenika da šire dezinformacije o stvarnom stanju (666) – iako sada kad sam se pridružio stotinama tisuća na burzi rada, potajno priželjkujem da me netko i plati za sav taj trud 😉
Ljudi, ne vjerujte glupostima. Ako nešto zvuči previše nevjerojatno, onda je to najčešće upravo tako – za NE vjerovati. Noćno nebo je dostupno svima, bilo kakav potencijalno opasan komet, asteroid ili slično, lako se može snimiti amaterskom opremom, bilo vlastitom ili putem interneta sa automatiziranim teleskopima. Umjesto zabijanja glave u pijesak i slušanja bapskih priča, dignite glavu gore i uživajte u svemiru i prirodi oko nas. I čuvajte ih za buduće generacije.
23.prosinac 2013.: Svemirski teleskop Hubble snimio je 18 prosinca mjesto na kojem se trebao nalaziti ISON. Na žalost čak niti taj moćni teleskop nije uspio snimiti ništa. Izgleda da su ostaci kometa samo sitne čestice plina i prašine rasute velikom površinom duž originalne putanje te nije preživio niti jedan veći dio.
3. prosinac 2013.: Namjerno nisam pisao novosti dok situacija ne bude jasnija. Nedugo nakon prolaska kometa pokraj Sunca vidjelo se da je “nešto” izašlo na drugu stranu. Odmah su počele spekulacije da je to “nešto” dio preživjelog kometa. Čak se i sjaj počeo povećavati pa su neki proglasili ISONovo “uskrsnuće”, no prema onome što sam vidio do tada ipak mi se činilo da je to tek zadnji trzaj smrvljene jezgre. Zaista, sljedećih dana dobili smo definitivnu potvrdu – komet se raspao, putanju nastavlja samo oblak raspadnutog materijala.
Raspad ISON-a, snimka satelita SOHO
Pitanje je hoće li se išta vidjeti sljedećih dana pred izlazak Sunca. Golim okom vjerojatno nećemo vidjeti ništa, možda dobijemo koju astrofotografiju ako će netko imati idealne uvjete (vrlo bistro nebo pred jutro). U svakom slučaju, bilo je vrlo zanimljivo promatrati razvoj situacije…od bombastičnih najava, preko slabašnog razvoja i na kraju dramatičnog povećanja sjaja i raspada kometa, imali smo pravi astronomski triller 😯 😆
28. studeni 2013.: Čini se da se komet raspao! Do SOHO web stranica je teško doći, no ova snimka pokazuje da je komet značajno smanjio sjaj, koma je izdužena i izgleda da je to to. Biti će zanimljivo vidjeti snimke satelita SDO koji također snima Sunce, ali ima znatno bolju rezoluciju od starog SOHOa.
28. studeni 2013.: Komet je trenutno u perihelionu, vrlo blizu Suncu. Magnituda mu je procijenjena na cca -1.5, što je nedovoljno sjajno da se vidi golim oko po danu. Može ga se pratiti na snimkama satelita SOHO. Bez obzira na neke informacije o raspadanju jezgre, čini se da se još uvijek “drži”, pa i mi držimo fige da izdrži 😆 Za nekoliko dana treba ga pokušati vidjeti prije izlaska Sunca.
EDIT: web stranice satelita SOHO su očito vrlo tražene i teško ih je učitati. Zato sam slobodan penijeti posljednju snimku koju sam uspio skinuti:
Ništa spektakulatno, viđao sam i sjajnije komete na SOHO snimkama. Ostaje za vidjeti hoće li ISON razviti značajniji rep nakon prolaska periheliona. Po mojem skromnom mišljenju, mogao bi…
20. studeni 2013.: Astronomi koji su snimili komet pomoću robotiziranog teleskopa TRAPPIST (TRAnsiting Planets and PlanetesImals Small Telescope) na La Silla opservatoriju traže potvrdu novog naglog povećanja sjaja na mag. 4.0. Komet se sve više približava Suncu i sve ga je teže kvalitetno snimiti, a nama u Hrvatskoj vremenska prognoza na žalost još uvijek nije nakonjena 😥
15. studeni 2013.: Spaceweather.com ima odličnu galeriju kometa, no još uvijek nije sigurno radi li se o raspadu kometa ili su se aktivirali neki novi dijelovi.
Copyright: Charles Coburn
Mark Kidger iz ESA centra u Madridu kaže da ga razvoj sjaja podjeća na komet C/1999 S4 LINEAR koji se raspao u kolovozu 2000. godine. Sjećam se da sam ga bio promatrao dalekozorom i glava kometa se vrlo brzo rastegnula i smanila sjaj. NASAina stranica o ISONu donosi najnoviju krivulju sjaja, ali kao i svugdje, sudbina je trenutno neizvjesna. Treba pričekati još koji dan i analizirati nove snimke. Na žalost kod nas su nepovoljni vremenski uvjeti i nećemo se tako skoro moći pridružiti promatranjima 😥 Za kraj, pročitajte nekoliko mogućih scenarija sudbine ISONa.
14. studeni 2013.: Nevjerojatno! Niti 24 sata nakon mog prijašnjeg komentara vidim izvještaje da je komet znatno povećao sjaj i odjednom je vidljiv golim okom, dakle mag. 6! Izvor: Bruce Gary – uzmite u obzir da animacija na njegovim stranicama ne prikazuje realno povećanje kome ISONa, to je rezultat različite obrade snimki. Bortle na Sky & Telescope webu također potvrđuje porast sjaja, sa informacijama da je komet vildjiv golim okom. Toni Scarmato pretpostavlja da je moguća fragmentacija jezgre kometa. U svakom slučaju, bez obzira raspada li se komet ili je to tek privremeni porast sjaja (što za komete nije neobično), biti će vrlo zanimljivo pratiti rasplet situacije.
14. studeni 2013.: komet ISON daleko je od predviđenog sjaja. Prognoze su postale puno konzervativnije i predviđa se da će doseći tek treću magnitudu – daleko od najavljivanog spektakularnog sjaja koji je trebao biti konkurencija mjesečini. Trenutno čak nije vidljiv golim okom – sjaj mu je negdje oko 8. magnitude što je vidljivo dalekozorom. ISON je vidljiv pred jutro u zviježđu Djevice, a oko 17. studenog biti će vrlo blizu Spice. na žalost, Mjesec će smetati i čak ako komet dosegne 6. magnitudu neće se moći vidjeti golim okom. Prema jednoj njemačkoj web stranici komet je naglo povećao sjaj, ali na linkovima koji su navedeni nema potvrde te izjave. Os rotacije kometa okrenuta je točno prema Suncu što znači da je suprotan pol u mraku i postoji mogućnost povećane aktivnosti u vrijeme periheliona kada ga napokon obasja Sunce. Ipak, komet je lijep fotografski objekt sa vidljiva dva repa.
NOVO (14. lipnja 2013.): Od početka ove godine do svibnja, komet ISON imao je konstatan sjaj, odnosno, sjaj mu se nije povećavao prema standardnim predviđanjima. S obzirom na nove podatke, u časopisu Sky & Telescope navodi se realniji scenarij – komet bi mogao biti vidljiv po danu, ali vrlo, vrlo kratko u vrijeme periheliona i to samo za iskusne astronome amatere. Nipošto neće biti spektakularan kao što se najavljivalo u nekim člancima, no o tome sam ovdje već izrazio svoju skepsu. Također, kao što sam već pisao, najavljuje se mogućnost dugačkog repa nakon prolaska pokraj Sunca te konačni raspad jezgre kometa.
Nevjerovatna je vijest koja se ovih dana vrti po astronomskim krugovima – novootkriveni komet C/2012 S1 (ISON – prema International Scientific Optical Network teleskopu promjera 0.4m u Rusiji uz pomoć kojega je otkriven) bi krajem 2013. godine mogao postati sjajan poput punog Mjeseca ili čak i više! Pun Mjesec dostiže magnitudu od otprilike -13 dok neka predviđanja kažu da bi ISON mogao doseći nevjerojatnih -16!
Komet C/2012 S2 (ISON) snimljen sa opservatorija Remanzacco
Ipak, ne valja raditi euforiju oko kometa i najavljivati nebeski spektakl. Naime, kometi su vrlo nepredvidljivi objekti i nikada se sa sigurnošću ne može reći kako će se ponašati kada dođu bliže Suncu. Mnogi citiraju David Levya, poznatog astronoma koji je otkrio komet Shoemaker-Levy 9 koji se zabio u Jupiter: “Kometi su kao mačke – imaju rep i uvijek rade ono što im se hoće.”
Do sada je u povijesti otkrića kometa bilo puno najava o sjajnim i spektakularnim kometima koji su kasnije potpuno razočarali. Najbolji primjer je komet Kohoutek – iako je bio vidljiv golim okom, nije dostigao sjaj koji se najavljivao u medijima (“komet stoljeća”). Naravno, najavu tog kometa popratila su i proročanstva o smaku svjeta i kolosalnim promjenama – takve stvari se ponavljaju i recikliraju sa svakim novim sjajnim kometom. Tako je bilo i sa Hale-Boppom, a valja se prisjetiti i nedavnog Elenina koji je trebao prouzročiti silne katastrofe, a jadnik se na kraju – raspao.
U tom kontekstu trebamo gledati i komet ISON. Putanja mu je jako izdužena, a perihelion (točka najbliža Suncu i mjesto gdje će mu sjaj biti najveći) je na udaljenosti od samo dva milijuna kilometara od površine Sunca. Sunce ima promjer od otprilike 1.4 milijuna kilometara, dakle u trenutku najvećeg sjaja, čak i ako bude sjajniji od punog Mjeseca, ISON nećemo moći vidjeti tijekom noći. istina je da Mjesec bez problema možemo promatrati po danu, ali ISON će biti na toliko maloj udaljenosti od Sunca da će biti praktički izgubljen u blještavilu. Ono što bi moglo biti spektakularno je njegov rep koji može biti vrlo dugačak i tako vidljiv u sumrak, kao što je bilo sa kometom McNaught za kratko vrijeme koje je proveo u blizini Sunca (ali puno većoj nego što će to biti slučaj sa ISON-om).
Komet McNaught kojeg sam snimio sa ZG zvjezdarnice
Komet ISON je najvjerovatnije “novi” komet koji potječe iz Oortovog oblaka i kao takav bi mogao imati snažne erupcije, ali to bi također moglo značiti da će se raspasti prije nego što se približi Suncu kao što se desilo sa Eleninom. Sa opservatorija Remanzacco su napravili odličan graf koji prikazuje predviđeni sjaj kometa ISON (crvena krivulja, skala lijevo) u usporedbi sa njegovom udaljenosti od Sunca (zelena krivulja, skala desno u stupnjevima):
Ovdje lako možemo vidjeti da će komet biti vidljiv golim okom na tamnom nebu možda nekoliko mjeseci, ali za najvećeg sjaja elongacija (udaljenost) od Sunca će mu biti vrlo malena.
Ovaj komet svakako valja pratiti. Biti će vrlo zanimljivo vidjeti kako će mu se ponašati sjaj, a čak i ako se krene raspadati to bi mogao biti jako lijep prizor. Ipak, prije njega treba promatrati komet C/2011 L4 (PANSTARRS) koji će definitivno biti vidljiv golim okom u ožujku 2013. Iako će se možda moći vidjeti i iz svjetlosno onečišćenih gradova, svakako preporučam da se oboružate dalekozorom i maknete od javne rasvjete negdje na brdo ili na selo.
I ako ste ikada sumnjali: ne, kometi ne uzrokuju prirodne katastrofe na Zemlji, a ISON će od našeg planeta proći na ugodnoj udaljenosti od 0.4 astronomske jedinice.
Danas sam čuo da i čak na radiju spominju jučerašnju erupciju na Suncu usmjerenu prema Zemlji, pa evo prilike da malo o tome popričamo 😉
Iako takve erupcije mogu biti opasne za satelite u orbiti, za nas na Zemlji nema prevelikog učinka. Navedena erupcija je bila klase M9, a tek one klase X mogu uzrokovati nestanke struje i slično. Klasifikacija ovisi o ukupnoj energiji eksplozije. Dovoljno je znati da idu od 1 do 10, a slova su A, B, C, M i X, po redu jačine. Budući da nema jačih erupcija od X, brojke mogu biti i veće od 10.
Zašto su erupcije zanimljive?
Za nas na Zemlji je najzanimljivije to što takve erupcije izazivaju pojavu polarne svjetlosti. Erupcije klase M uzrokuju prekrasnu auroru u polarnom krugu, ali su nažalost vidljive samo sa krajnjeg sjevera kontinenta. Ipak, poneka snažnija eksplozija može rezultirati aurorom vidljivom ih Hrvatske. Zadnji puta se to desilo 2003. godine kada smo auroru mogli vidjeti u čak tri navrata. Pronašao sam na webu moj tadašnji izvještaj te još jedan događaj odmah nakon toga.
Polarnu svjetlost nije lako fotografirati. Nastojte da vam ekspozicija bude što kraća jer boje mogu vrlo brzo “zaplesati”, poput zavjesa na nebu. Zato je dobro imati objektiv velikog relativnog ovora objektiva, što veću ISO osjetljivost i ekspozicije do 5 sekundi. Ponekad je moguće fotografirati polarnu svjetlost koja nije odmah uočljiva golim okom. Naravno, budući da dolazi sa magnetskog pola, aurora će biti vidljiva u smjeru sjevera i moguće da bude blizu horizonta pa svakako odaberite mjesto sa što manje svjetlosnog onečišćenja na sjevernoj strani.
Erupcije vidljive iz Hrvatske 2003. godine bile su klase X10 i uzrokovale kp index od 9. Kp indeks označava poremećaj u zemljinoj magnetosferi. Kreće se u vrijednostima od 0 do 9. Jedino u slučaju jake erupcije sa velikim kp indeksom možemo očekivati auroru vidljivu iz Hrvatske. Ipak, kako se bližimo maksimumu sunčeve aktivnosti, možemo se nadati da će aurora opet zaplesati i na našem nebu…
Da, dobro ste pročitali. Astrologija i astronomija nemaju veze jedno s drugim i za početak, nemojte astronome nazivati astrolozima niti ih pitati da vam izrade horoskop. Astrologija, nema nikakve veze sa znanošću niti sa zvijezdama u stvarnom svemiru. Astrologija je pseudoznanost koja povezuje nepovezivo, odnosno planete i zvijezde sa ljudskim ponašanjem i događajima na Zemlji. Slažem se da može biti zabavno čitati horoskope, no na tome mnogi astrolozi masno zarađuju. A kad vidim da na kiosku nema niti jedan časopis o astronomiji, a sve vrvi astrološkim nebulozama, onda mi više nije smiješno.
Nova TV je napravila jedan zanimljiv test astrologije – pogledajte prilog!
Zviježđa na nebu tek su izmišljeni skupovi koji se u astronomskim kartama nalaze isključivo radi lakšeg snalaženja na nebu. Puno je lakše reći da gledamo zvijezu α Oriona (ili Betelgez) nego SAO 113271. Zviježđa su, između ostaloga, različita u različitim kulturama, pa tako kineska zviježđa izgledaju potpuno drukčije od ovih koje sada koristimo. Zvijezde unutar zviježđa međusobno su vrlo, vrlo udaljene i fizički nisu nimalo povezane. To su tek točkice po kojima su ljudi crtali neke zamišljene figure. Pa tako zviježđe Lava zaista možemo zamisliti kao neku životinju, no u zviježđu Riba je vrlo teško zamisliti ribe.
Različite kulture – različita zviježđa. S lijeva na desno: kinesko, zapadnjačko, indijsko zvjezdoznanstvo.
Međunarodna astronomska unija je 1922. godine službeno identificirala 88 zviježđa na noćnom nebu. Ravnina ekliptike prolazi kroz trinaest zviježđa zodijaka. Da, trinaest, ne dvanaest kao što ih ima u astrološkom horoskopu. U astrologiji je izbačen Zmijonosac, znak u kojem planeti zapravo provode više vremena nego u Strijelcu (8 dana u Strijelcu, 18 dana u Zmijonoscu). I dok je u astrologiji krug zodijaka podijeljen na dvanaest potpuno jednakih dijelova, astronomska zviježđa različitih su površina i prema tome Sunce i planeti u njima “borave” u vremenski različitim intervalima. Pogledajte datume kada se Sunce nalazi u kojem znaku zodijaka i vidjeti ćete da se klasični horoskop uopće ne poklapa sa položajem Sunca na nebu. Mojoj kćeri, rođenoj 9.10. po “klasičnom” horoskopu Sunce bi trebalo biti u zviježđu Vage, no zapravo se nalazilo u zviježđu Djevice. Prema tome, astrološka zviježđa nemaju veze sa stvarnošću.
Zvijeu017eu0111e
Datum (astrologija)
Datum (astronomija)
Dani boravka Sunca u zvijeu017eu0111u
Ovan
21.3. - 20.4.
19.4. - 13.5.
25
Bik
21.4. - 21.5.
14.5. - 19.6.
37
Blizanci
22.5. - 21.6.
20.6. - 20.7.
31
Rak
22.6. - 22.7.
21.6. - 9.8.
20
Lav
23.6. - 22.8.
10.8. - 15.9.
37
Djevica
23.8. - 23.9.
16.9. - 30.10.
45
Vaga
24.9. - 23.10.
31.10. - 22.11.
23
u0160korpion
24.10. - 22.11.
23.11. - 29.11.
7
Zmijonosac
-
30.11. - 17.12.
18
Strijelac
23.11. - 21.12.
18.12. - 18.1.
32
Jarac
22.12. - 20.1.
19.1. - 15.2.
28
Vodenjak
21.1. - 19.2.
16.12. - 11.3.
24
Ribe
20.2. - 20.3.
12.3. - 18.4.
38
Internetom kruži tekst u kojem se tvrdi da je “NASA odredila nova horoskopska zviježđa”. NASA se ne bavi takvim glupostima – točne granice zviježđa određene su, kao što sam već napisao, 1922. godine na bazi Ptolemejevih 48 zviježđa koja je imenovao u 2. stoljeću. Među njima je i Zmijonosac.
Astrološki horoskop kaska za astronomijom jer ne uzima u obzir precesiju zemljine osi koja se ponaša poput zvrka i napravi jedan puni krug u 26.000 godina. Mjesec, kojem je putanja za otprilike 5 stupnjeva nagnuta od ekliptike prolazi kroz još neke znakove – Orion i Sekstant. Da horoskopski znakovi imau ikakvog utjecaja na ljudske osobnosti i događaje, morali bi se mijenjati kako se mijenja precesija, no to u astrologiji nije slučaj pa tako astrologija odbacuje povezanost za znanstvenom metodom uzročno-posljedičnih veza. Sunce se prividno “šeće” kroz zviježđa pa bi ljudi rođeni na određeni datum nakon nekog vremena poprimili karakteristike nekog drugog horoskopskog znaka, a to se u astrologiji ne dešava.
Kako funkcionira precesija i zašto se “znakovi mijenjaju” pogledajte na ovom odličnom kratkom videu:
Astronomija i astrologija nekada su bile povezane, pokušavajući predvidjeti događaje važne za stare civilizacije. Promatrajući i proučavajući nebesku mehaniku određivala su se godišnja doba te predviđali datumi za sjetvu i slično. Astronomija i dalje ima moć predviđanja – poznajemo orbite planeta oko Sunca i možemo sa velikom preciznošću izračunati kako gravitacija djeluje na ta tijela i opisuje njjihove putanje. Smjena godišnjih doba također je astronomska pojava. Razvoj astronomije pokazao je da ti utjecaji nemaju ulogu u osobinama ljudi te na događaje na Zemlji.
Astrologija ljudima rođenim u nekom zodijačkom znaku pripisuje određene općenite karakteristike pa svatko u tim opisima može pronaći neku od vlastitih karakteristika. Ukoliko netko odskače od glavnih karakteristika, odmah se nađe drugi razlog poput utjecaja Mjeseca, planeta, itd. Nikakve znastvene formule nema, utjecaji se određuju više manje proizvoljno, a u postojeći kalup se ubacuju novootkriveni planeti poput Urana i Neptuna čije utjecaje astrologija u nekoliko tisuća godina nije mogla uočiti. Osim toga, i ljudi se ubacuju u kalupe horoskopskih znakova pa se javljaju predrasude koje su slične rasističkim načelima.
O astrologiji su napravljena i neka istraživanja, a sva su pokazala da astrolozi nisu u stanju povezati horoskopski znak sa karakteristikama neke osobe (i obrnuto) u većem postotku nego što bi se to desilo slučajnim odabirom. Ljudi koji čitaju horoskope voljni su povjerovati u istinitost tih tvrdnji, a i sami horoskopi se pišu tako da ih svatko može interpretirati kao dobro pogođenu vlastitu osobnost. Dobar primjer je ovaj astrološki test.
Na žalost, ljudi su skloni vjerovati u neke stvari čak i kada svi dokazi pokazuju suprotno, pa će i astrologija ostati u upotrebi kao neka “alternativna” metoda. Vama ostavljam na izbor hoćete li biti lakovjerni ili ne.
Povremeno od poznatih dobijem pitanja o raznim katastrofama i smakovima svijeta koje će navodno uzrokovati neki nova ili nepoznata nebeska tijela. Nedavno sam upozoren i na rasprave na forumu.hr u rubrici alternativa o takvim stvarima, pa sam u nevjerici čitao što sve ljudi pišu i kakve pseudoznanstvene informacije se navode kao činjenice i dokazi. To me potaklo da napišem ovaj tekst u kojem će neke stvari, nadam se, biti objašnjene. Tekst je namijenjen normalnim ljudima koje takva predviđaja opravdano plaše – freakovi koji uporno vjeruju u doomsday katastrofe tako i onako neće uzeti u obzir niti jednu stvarnu činjenicu. Očito je da nema dovoljno informacija na hrvatskom jeziku o tim pojavama, a ljudi nažalost i ne svojom krivnjom premalo znaju o astronomiji kako bi shvatili da te tvrdnje nemaju uporište u stvarnosti.
Spoiler: I, što se desilo sa kometom? Da, raspao se. I bio je običan jadan mali komet.
Prvo i osnovno – nikakve katastrofe neće biti! Nibiru ne postoji, a Elenin i ostali kometi su samo to – obični kometi, gromade leda i prašine veličine manje od 10km koje nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na Zemlju! Za više detaljnih informacija svakako pročitajte web stranice 2012hoax.org. Slobodno u komentarima napišite ako vas još nešto zanima – komentari doomsayera i provokacije biti će izbrisane!
Glavni motiv priča o katastrofama i smakovima svijeta je prije svega novac. Oni od kojih kreću te priče bogate se prodajom knjiga, savjeta, zaštita protiv tih katastrofa, putuju svijetom na razne “alternativne” konvencije i tako zarađuju. Na taj način postaju popularni, a svoje ideje ugrađuju drugima koji se osjećaju posebnima jer “znaju istinu” i onda to šire dalje bez upotrebe kritičkog razmišljanja, bez propitkivanja o valjanosti tvrdnji (uz najčešće objašnjenje “svi nas lažu”) i na taj način, a da nisu toga svjesni, naivno pridonose daljnjem bogaćenju ovih prvih koji iz toga lukavo izvlače materijalnu korist.
Nije problem u vjerovanju tim pričama (jer ovdje se radi o vjeri, ne o pravim činjenicama) već u posljedici toga vjerovanja. Ono može dovesti do ozbiljnih psihičkih problema, naročito mladih ljudi, poremećaja u ponašanju, zapostavljanja obaveza (škola, posao, obitelj), a u najgorem slučaju i do sudjelovanja u nekim kultovima što može rezultirati masovnim (samo)ubojstvima kao što je to bilo za vrijeme kometa Hale-Bopp kada je 39 članova Heaven’s Gate kulta počinilo masovno samoubojstvo vjerujući da je komet svemirski brod koji će ih odvesti na novi nivo postojanja.
Posljedica samoubojstva Heaven’s Gate kulta
Najave hipoteza o smaku svijeta i čudnim nebeskim tijelima koja ih uzrokuju (to nisu teorije – znanstvena teorija je nešto potpuno drugo) najlakše je prepoznati kao lažne ako pogledamo karakteristike koje ta tijela imaju u raznim izvorima. Hipotetski Nibiru je najčešće objekt velike mase (smeđi patuljak, zvijezda crveni patuljak), nevidljiv u vizualnom dijelu spektra, dolazi iz smjera Sunca ili sa južne polutke, cijela znanstvena zajednica se urotila da javnost o tome ne sazna i slično. Osnovna karakteristika mu je, zapravo, da nitko ne može provjeriti da taj objekt stvarno postoji te ima karakteristike koje nigdje u znanstvenim istraživanjima do sada nisu potvrđene.
Objekt velike mase bio bi odavno vidljiv sa Zemlje, i to golim okom. To možete provjeriti sami – uz pomoć planetarij programa Stellarium ili karte sa Skymaps.com locirajte neki od planeta i vidjeti ćete kako su sjajniji od većine zvijezda i bez problema se vide i iz najvećih svjetloonečišćenih gradova. Tvrdnja da je tzv. Nibiru smeđi patuljak koji se vidi samo u infracrvenom dijelu spektra ne stoji. Takav objekt zaista ima najveći sjaj u infracrvenom dijelu spektra, ali i dalje emitira u vidljivom dijelu. Osim toga, reflektirao bi i sunčevu svjetlost i bio itekako vidljiv. Na prethodnom linku možete vidjeti da smeđi patuljak mora imati masu od barem 13 masa Jupitera – gravitacijski efekti tako masivnog tijela bili bi odavno vidljivi i mjerljivi na promjenama putanja planeta pa da ga vanzemaljci i svojim tijelima skrivaju od nas. Kao primjer uzmite Mars kojem je promjer dvostruko manji od Zemlje, a jedan je od najsjanijih objekata na nebu, magnitude (prividnog sjaja) od -1.5 do -3.5 (što je manja magnituda, objekt je sjajniji) za vrijeme opozicije. Uran je najudaljeniji planet koji se može vidjeti golim okom, a sa promjerom od 50.000 km znatno je manji od Jupitera (150.000 km).
Asteroid 270 Anahita
Da takvo tijelo dolazi u unutarnji Sunčev sustav krajem 2012. godine, a ima orbitu od 3600 godina što navodi Stichin u svojim knjigama, sada bi se trebao nalaziti na udaljenosti orbite Jupitera ili bliže. Gore navedeni Hale-Bopp ima sličnu orbitu koja mu je prolaskom blizu Jupitera smanjena sa 4200 na 2500 godina. Otkriven je dvije godine prije periheliona, na udaljenosti od 7.2 astronomske jedinice, što je između Jupitera i Saturna. Čak i da ima vrlo maleni albedo, tj. da reflektira samo 1% sunčeve svjetlosti, bio bi vidljiv golim okom. Opet kao primjer uzimam Mars kojem je magnituda trenutno 1, a udaljenost 2 astronomske jedinice. Njegova reflektivnost je 15%. Tijelo sa 1% reflektivnosti biti će 15 puta tamnije, a to je razlika od 3 magnitude. Zvijezde 4. magnitude vidljive su golim okom i iz velikih gradova. Nijedan nepoznati objekt tog sjaja ne postoji na nebu! A u ovoj računici nije uopće uzeta u obzir činjenica da je takozvani Nibiru objekt veći od Marsa kao što bi trebao biti po tim proročanstvima…
Argument da objekt dolazi sa južnog neba nije valjan jer cijelo južno nebo se vidi sa južne zemljine polutke (južno od ekvatora) prema tome svima koji tamo žive bio bi također vidljiv golim okom ili bi se pojavio na astronomskim snimkama. Mnogo je astronoma amatera koji rade širokokutne fotografije neba i snimaju kroz teleskope tako da niti jedna zavjera znanstvene zajednice ne bi mogla sakriti činjenicu da dolazi nekakav veliki objekt koji bi unio pomutnju u Sunčevom sustavu. Već i običnim fotografskim teleobjektivom moguće je snimiti Pluton, patuljasti planet na rubu Sunčevog sustava – pogledajte snimku koju je napravio Bojan. Bojan se, inače, nalazi u Australiji (kao što možete vidjeti u njegovom potpisu), astronomija mu je hobi i znao bi prepoznati i snimiti neko strano sjajno tijelo na nebu, kao uostalom i bilo koji drugi astronom amater sa južne zemljine polutke. Osim toga, iz Hrvatske se vidi gotovo polovica južnog neba, sve do deklinacije od otprilike -40 stupnjeva!
Južno nebo vidljivo iz naših krajeva je sve što se nalazi ispod linije nebeskog ekvatora.
Ukoliko tijelo dolazi iz smjera Sunca biti će mu prividno u blizini tek kratko vrijeme. Orbite oko Sunca su eliptične i poštuju Keplerove zakone. Mogu biti i hiperbolične, što znači da će objekt nakon prolaska biti izbačen iz sustava. Zemlja se također giba oko Sunca pa se iz naše perspektive neki planet ili objekt tek privremeno zadržava u blizini Sunca. Osim toga, imamo satelit SOHO koji stalno snima Sunce i na njegovoj LASCO kameri se bez problema vide sjajnije zvijezde, planeti, pa čak i kometi. Na SOHO snimkama do sada je otkriveno više od 2000 novih kometa!
Kometi su još jedna omiljena tema zagovaratelja katastrofa. Na forumu je bila diskusija o kometu Elenin koji je ili nije Nibiru, a sa svakim svojim “poravnanjem” sa Zemljom uzrokuje katastrofe, zatim da je navodno nekoliko puta veći od Zemlje i slično. Kometi su mala tijela Sunčevog sustava sastavljena od leda, stijenja i prašine. Jezgre su im najčešće veličina manjih od 10km. Njihove jezgre ne mogu se direktno vidjeti teleskopima jer imaju komu od leda koji sublimira kada se dovoljno približe Suncu. Zbog toga su točne dimenzije bile nepoznate sve dok letjelice nisu posjetile i direktno snimile komete. Proračuni koji tvrde da Elenin ima ogroman promjer i masu kreću od potpuno krivih pretpostavki da je koma zapravo promjer čvrste jezgre, a to je, kao što vidimo, netočno. Da, nevjerojatno je da malo tijelo od recimo 5km može proizvesti komu od nekoliko stotina tisuća kilometara, ali to je činjenica i njihova fascinantna karakteristika. Tu je i primjer kometa Holmes koji je 1892. kada je otkriven te ponovo 2007. imao epizodu naglog povećanja sjaja i koma mu je toliko narasla da je u jednom trenutku bila veća od promjera Sunca!
Komet Holmes, 12.11.2007.
Poravnanja kometa sa Zemljom ili bilo kakva poravnanja planeta nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na Zemlju. Kometi imaju toliko malenu masu pa sve i da prođu vrlo blizu zemlje svojom gravitacijom ne mogu utjecati na potrese, vulkanizam i slično. Argument da je komet Elenin bio poravnat sa Zemljom u trenutku velikog potesa u Japanu i Čileu ne znači da je komet uzrokovao potres! Velikih potresa, većih od 6. magnitude u svijetu godišnje ima prosječno 150, što znači jedan veliki potres svaka 2.4 dana! Na taj način se bilo kakva konjunkcija i poravnanje može pripisati nekom potresu, a to je potpuno netočno! Fizičke veze između potresa i nebeskih poravnanja nema – osim možda u astrologiji, no astrologija nije znanost već obično vračanje (kad smo već kod toga, pročitajte zanimljiv tekst o tome kako je astrologija slična rasizmu). Da bi vam bilo jasnije zamislite situaciju kad, recimo, u dva navrata papa posjeti Hrvatsku, a vi se oba puta razbolite. Da li to znači da je papin posjet uzrokovao vaše oboljenje? Naravno da ne. To će biti samo zgodna anegdota za ispričati prijateljima, ali te dvije stvari nisu u uzročno posljedičnoj vezi.
Već sam spominjao sjaj nekog objekta na nebu. Komet Elenin se u trenutku pisanja ovog teksta ponaša kao tipični maleni komet. Trenutno je negdje blizu orbite Marsa, a magnituda mu je oko 13. Prisjetite se da Mars, ovisno o međusobnom položaju u odnosu na Zemlju ima magnitudu od -1.5 do -3.5. Razlika sjaja između zvijezde 1. magnitude i 2. magnitude je 2.512 puta. Računamo li dalje, dobiti ćemo da je razlika između 1. mag. i 3. mag (2.512 x 2.512) 6,3 puta, a između 1. mag. i 4. mag (2.512 x 2.512 x 2.512) 39,8 puta, itd. Ako se uzme da je Mars -2, a Elenin 13, to je razlika od 15 magnituda. Izračunajte sami: 2.512ˆ15 je razlika u sjaju od milijun puta! Nemoguće je da objekt veličine planete bude toliko taman.
Ovo su otprilike glavne stvari koje tvrde zagovornici katastrofa. Uz malo vremena i informiranja po internetu lako ćete moći saznati da su priče o katastrofama obmane. Ne dajte se zavarati i lakovjerno vjerovati u sve što vam netko tvrdi, makar imao i “dokaze” jer ti dokazi se brzo raskrinkaju uz malo osnovnog znanja o astronomiji. Astronomija je jedna od rijetkih znanosti gdje se mnoge stvari mogu vrlo lako provjeriti tako da sami izađete pod tamno i vedro nebo i uz kartu zvijezda pogledate u nebeska prostranstva. Pokušajte…tko zna, moglo bi vam se svidjeti 😉
Zanimljivo, zar ne? Ipak, meni je zanimljivija činjenica da ljudi tako lako povjeruju najnevjerojatnijim stvarima ako su upakirane na interesantan i mističan način. Uzročno-posljedične veze se prezentiraju kod stvari koje međusobno nemaju apsolutno nikakvu korelaciju (npr. kometi i potresi na Zemlji). Problem je što je za raskrinkavanje tih ideja potrebno ipak malo više istraživačnog rada od onoga što prosječni čitatelj ima volje posvetiti toj temi. Također treba i znati pronaći relevantne izvore i razlučiti znanstvene nedoumice od suludih ideja doomsayera. Osim toga, kad navedeni događaj neslavno propadne, nalaze se novi izgovori i tvrde nove budalaštine. Ah da, sad odjednom svi znaju da Maje nisu prognozirale kraj svijeta, sad je to “prelazak na novi nivo svijesti”. A budući da to može značiti apsolutno bilo što, od problema uzrokovanih svjetskom krizom do pomaganja slijepcu da pređe cestu, ta majanska preobrazba odjednom postaje uspješno provedena u stvarnosti. Jer evo, sad je netko svjestan te slijepe osobe pa je zbog toga na novom nivou. Moš si mislit.
