Jučer je bio prekrasan topao sunčan dan i naprosto je mamio da izvuče teleskop na sunce! Osim toga, Sunce je napokon pokazalo svoje pjege – fotografije koje su se ovih dana viđale po forumima i newsgrupama su zaista impresivne. Nisam imao namjeru fotografirati pjege jer niti sam imao dovoljno vremena niti je kamera bila kod mene. A baš i zbog toga je bio veći gušt ležerno postaviti teleskop ispred zgrade i na miru promatrati. Osim toga, hto sam isprobati Thousand Oaks filter za Sunce kojeg sam nabavio za pomrčinu početkom godine, no nisam ju uspio vidjeti zbog naoblake.

Na početku je slika bila dosta mutna, trebalo je vremena da se teleskop temperira. Za otprilike pola sata fino se moga vidjeti granulacija, a dvije grupe pjega su pokazale sitne detalje. Jedna grupa je bila zaista velika i razvedena, druga manja i kompaktna bez manjih pjega. Thousand Oaks filter mi se čini sličan Baaderovom po detaljima koje može pokazati. Slika je narančasta, možda čak i malo previše, preferirao bih žuću nijansu. U odnosu na Baader blokira više svjetla, što mi se sviđa.

Samnom je bila i Laura koja je također guštala na Suncu, provjeravala što radi moj mačak Šuki (valjao se u hladovini), a ponekad i bacila pogled kroz teleskop:

Tijekom promatranja je dosta puhalo, ali kombinacija Giro-3 montaže i stativa od HEQ5 je izdržala nalete vjetra. Da, slika se tresla, no dosta brzo bi se smirila. Zaista sam zadovoljan sa tom kombinacijom, brzo se može prenijeti i postaviti i sad više nema izgovora da se na brzinu nešto ne pogleda na nebu 😉