Perzeidi 2016.

U noći sa 11. na 12. kolovoza 2016. sam sa Lukom iz našeg astronomskog društva išao na Petrovu goru gledati i fotkati perzeide. Tu noć je bio najavljen maksimum od 200+ meteora u jednom satu pa smo morali provjeriti kako će biti. I zaista, perzeidi su priredili spektakl, a službeni podaci kažu da ih je u jednom trenutku bilo gotovo 300! To se odnosilo na prvi dio noći, od cca 00:30 do 1:30 po lokalnom vremenu. Kasnije se aktivnost smanjila da bi se opet nešto povećala nakon 03:00.

Fotkao sam sa Nikonom 600D i širokokutnim 14mm objektivom u smjeru radijanta, tako da bude vidljivo da meteori dolaze iz jednog smjera. Na fotki sam uhvatio više od 60 meteora, što je odlično, budući da se fotoaparatom uspiju uhvatiti samo oni najsjajniji! Nebo je obrađeno u PixInsightu, sjajnije zvijezde su naglašene uz StarSpikesPro.

Osim nas dvojice, na Petrovoj gori bili su još novinari KA portala te još nekoliko lokalnih mještana koji su također došli uživati u spektaklu. Baš mi je drago da nismo propusili show!

Perzeidi-2016_mala

DSLR šum i raw konverzija (Capture NX-D)

Astrofotografije sa DSLR fotoaparatima uvijek treba snimiti u RAW formatu. Osim bilježenja najveće moguće količine podataka, jedino će se u raw formatu moći promijeniti neke postavke bez trajnog uništavanja podataka. Problem je što postoje mnogi raw konverteri – Adobe Camera Raw, Raw Therapee, DXO Optics, Photo Ninja…ima ih mnogo. Uzmemo li u obzir da astronomski programi poput Deep Sky Stackera i PixInsighta također mogu raditi raw konverziju, nagradno pitanje je – koji softver odabrati?

Iako je PixInsight definitivno vodeći softver za kalibraciju i obradu astrofotografija sa specijaliziranim astronomskim CCD kamerama, mislim da je za DSLR astrofotografiju bolje koristiti posebni raw konverter. Naime, Deep Sky Stacker i PixInsight tretiraju DSLR raw fileove poput CCD kamera, što je daleko od istine. Svaki DSLR raw file sadrži u sebi nekakvu “obradu” podataka, dakle podaci nisu linearni kao sa astro kamerama. Drugo, gubimo “moć” manipulacije podacima kao što su korekcije balansa bijele boje, vinjetiranja, distorzije, aberacije i to prije nego li je datoteka uopće konvertirana u univerzalno čitljivi format.

Moderni DSLR fotoaparati (osobno koristim Nikon D5100 koji se na tržištu pojavio 2011. godine) više nemaju amp glow problema kao (pra)stari digitalci i smanjuje se potreba za posebnim dark frameovima. Čak je možda i bolje da se ne koriste!

Zašto? Digitalni šum ovisi o temperaturi senzora – što je toplije, veći je šum. Čim dulje fotografirate, senzor se zagrijava, tijekom noće mijenja se temperatura ambijenta, itd. Da, možete koristiti bias, ali opet, na kojoj temperaturi, koja osjetljivost…? Hoće li korekcija imati smisla ili će samo stvoriti dodatne probleme? Moj savjet je da zaboravite na bias, dark i flat u potpunosti.

Najveći problem kod DSLR aparata za astrofotografiju je šum koji se pojavljuje u obliku šarenih “fleka” koje se obično javljaju uvijek na istom mjestu. To sam pokušao dočarati na ovom primjeru (obrađeno da bude jasnije):

Single frame vs. 6x dither stack
Single frame vs. 6x “dither” stack

Na jednoj fotografiji vide se “mrlje” gdje jedna vuče na crveno, druga na plavo, treća na zeleno… Rješenje je vidljivo na sljedećoj sličici animacije nakon kombiniranja samo 6 fotografija (što više to bolje!) u PixInsightu. Važno je da svaka sljedeća snimka bude pomaknuta za nekoliko desetaka piksela (eng.: dither) u odnosu na prethodnu! Posljedica je da će se mrlje izjednačiti i dobiti ćemo jednoličn(ij)u pozadinu.

To je odličan trik i za CCD astrofotografiju, no ostaje pitanje može li se nešto poboljšati prilikom konverzije iz raw u tiff za daljnju obradu? Budući da za (širokokutnu) astrofotografiju koristim Nikon DSLR, moj odabir konvertera definitivno je Nikonov Capture NX-D.

Ono što slijedi opis je postavki za Nikon Capture NX-D softver – koristite li neki drugi DSLR ili raw konverter, ipak pogledajte tekst i slike kako bi dobili predožbu o tome što je sve moguće napraviti prije konverzije iz raw formata!

Za primjer sam uzeo širkokutne snimke Oriona (Nikon D5100, ISO 1600, 2 min, barndoor). Postavke naravno ovise o tome kako su podešene u samom aparatu, no u NX-D softveru možemo neke stvari promijeniti. Za početak kliknite “Noise Reduction” i “Camera and Lens Corrections” kao na slici ispod.

Orion_default_postavkeStrelicom sam označio postavke na koje je potrebno obratiti pažnju, a na žalost njih nema u drugim raw konverterima – tamo ćete morati sami eksperimentirati sa postavkama smanjivanja šuma. Potrudite se kod ovog koraka i pokušajte pronaći balans između “peglanja” šuma i zadržavanja detalja (količine zvijezda, boje maglica…).

Defaultna postavka noise reductiona (na mom aparatu; pogledati najgornju strelicu na slici iznad) je “faster” sa vrijednosti “8”. Povećavanjem vrijednosti i šum se smanjuje, a odabirom opcije “better quality” znatno se smanjuje neravnomjernost (flekavost?) pozadine:

01_faster8-20-betterFantastična opcija Capture NX-D konvertera je mogućnost “astro noise reduction”. Kad se uključi, softver prepoznaje sve hot piksele i automatski ih briše, bez potrebe za dark frameom! Može se koristiti na svim verzijama noise reductiona, pa čak i kad je isključen! Slika ispod je 2x povećana kako bi se lakše uočili hot pikseli:

03_astroNajbolja opcija za redukciju šuma u NX-D je “better quality 2013” s kojom su sačuvane najsitnije zvijezde, a pozadina neba je i dalje jednolična. Na toj opciji je moguće posebno namjestiti luminance i color intenzitet smanjenja šuma. Default je 50, meni je izgledalo bolje na 30/30. Iako ovo vrijedi za NX-D, dobro je vidjeti kako razne postavke utječu na šum i sitne zvijezde na fotografiji:

04_better2013Eksperimentirajte sa postavkama i podesite ih po vlastitom nahođenju. Ako se radi samo jedna fotka, npr. noćno nebo sa pejsažem, osobno bih malo pojačao redukciju šuma. Nakon ovog “igranja” sa smanjenjem šuma bilo bi dobro izoštravanje na fotografiji staviti na minimum, odnosno vrijednost “0” ako će se fotografije kasnije stackirati u Deep Sky Stackeru ili PixInsightu. Na taj način će se dodatno smanjiti šum, a eventualno izoštravanje će biti kvalitetnije napraviti nakon stackiranja.

06_sharpenSvi objektivi na rubovima vidnog polja imaju optičke pogreške. Na ovim fotografijama objektiv je bio zatvoren na f/5.6, no ipak su zvijezde na rubovima malo izdužene, ali imaju i kromatske pogreške. Svjetlost različitih valnih duljina kao da ima malo različitu žarišnu duljinu pa je vidljivo da crvena boja “bježi”. Uz pomoć NX-D softvera problem se doslovno rješava uz jedan klik na opciju “Lateral Color Aberration”! Vrlo jednostavno, a efektno rješenje koje je nemoguće reproducirati u PixInsightu osim uz puno muke! Uz to, moguće je smanjiti i “klasičnu” kromatsku aberaciju “Axial Color Aberration”, odnosno činjenicu da različite valne duljine imaju žarište na različitim udaljenostima. Efekt nije jako izražen na f/5.6, ali na većim otvorima se više primjećuje, pa uključite i tu opciju.

07_korekcijeOsim ovih korekcija savjetujem da uključite i korekciju vinjetiranja. Na većim otvorima objektiva rubovi su znatno tamniji od sredine. Kada već postoji opcija u raw konverteru, iskoristite ju prije no što krenete u stackiranje i obradu. To je od velike važnosti ako imate samo jednu fotku astronomskog pejzaža koji se obično fotka na maksimalnom otvoru objektiva! Ove do sada navedene postavke mogu se namještati i u drugim raw konverterima, no čini mi se da NX-D to radi najbolje za Nikon fotoaparate i objektive – dovoljno je poklikati par kvačica i problem je riješen!

07_korekcije_postavkeSlijedi namještanje balansa bijele boje da bi nebo bilo neutralno. Ovo je dovoljno raditi “odokativno”, no ipak nije loše povećati histogram za malo bolju preciznost. U NX-D je dovoljno napraviti “undock” panela sa histogramom:

12_Orion_WB_undockTreba nastojati da se sve krivulje “poklope”. U ovom slučaju bilo je dovoljno namjestiti balans bijele boje, no ponekad ćete se možda morati igrati sa krivljuama.

13_Orion_WB_adjustBalans se može namjestiti i kasnije, ali ipak je to bolje napraviti prije konverzije kako bi se sačuvalo čim više podataka. Zbog toga je važno provjeriti da se nisu izgubili neki detalji u sjenama. NX-D ima jednostavnu opciju provjere – dovoljno je kliknuti desni gumb i označiti “Show Lost Shadows” ili stisnuti shift + S. U ovom slučaju se vide izgubljeni dijelovi na donjem rubu što je posljedica modifikacije fotoaparata. Tamo ionako nema informacije pa taj dio nije važan.

17_Orion_lost-shadowsBudući da fotografije ionako nisu više “linearne” kao na CCD kamerama, po želji se može malo namjestiti kontrast. To je najbolje napraviti na LCH (lightness, chroma, hue) panelu, naravno pazeći da se ne gube podaci. U ovom koraku sam također malo dodao saturacije (chroma).

15_Orion_LCHNa kraju treba sve promjene primjeniti i na ostale fotografije iz serije Za to je dovoljno u “adjustments” panelu odabrati “copy adjustments”, zatim odabrati ostale fotografije i na njima primjeniti “paste adjustments”:

20_Orion_copy-adjustmentsZa kraj jedna zanimljivost – za usporedbu sam napravio dvije konverzije – jedna sa uključenom redukcijom šuma (noise reduction; NR) u NX-D softveru, a jednu bez (ali i dalje uz korekcije aberacija i balansa bijelog). Svih šest fotografija je registrirano i stackirano najednak način u PixInsightu, s time da sam na stacku bez redukcije šuma koristio PixInsightov ACDNR algoritam za smanjenje šuma. Uz malo pažnje kod namještanja postavki moguće je dobiti rezultat koji je možda čak i bolji za smanjenje šuma od Nikonovog softvera! Naopomena je da se ovdje radi o samo šest fotografija – sa više njih bio bi bolji rezultat (manje šuma), a koristi li se samo jedna fotografija (npr. za astrofotografske pejzaže) mislim da je bolje koristiti radukciju šuma prije konverzije. Također još jednom naglašavam da je važno svaki sljedeći kadar pomaknuti za nekoliko desetaka piksela u odnosu na prethodni.

Orion_NR_usporedba

Croatia, Full of Stars

Na ponovno održanoj radionici astrofotografije u Korenici, opet sam objašnjavao kako napraviti dobre fotke uz “običnu” opremu, tj. bez teleskopa. Širokokutni pogledi na pejzaže sa zvjezdanim nebom u zadnjih nekoliko godina postali su popularni u svijetu. To su prije svega omogućili moderni aparati kojima je digitalni šum jako dobro kontroliran na visokim ISO osjetljivostima. Osnovne smjernice jednostavne astrofotografije stativa pročitajte u mojim člancima Jednostavna astrofotografija (1) te Jednostavna astrofotografija (2).

Međutim, malo je takvih astrofotografija snimljenih iz Europe. Po internetu uvijek prednjače fotke iz nacionalnih parkova SAD-a koji se nalaze daleko od svjetlosnog onečišćenja gradova. Zbog guste naseljenosti, u Europi je to puno teže napraviti, no u Hrvatskoj još uvijek ima tamnog neba gdje se može vidjeti Mliječni put.

Spomenik na Petrovoj Gori sa prekrasnim zvjezdanim nebom.

Mnogi turisti koji kod nas dođu na more pamte upravo bistre noći osute zvijezdama. Na žalost, trend pretjeranog osvjetljavanja šetnica uz more polako kvari taj doživljaj pa se više ni iz manjih gradova zvijezde ne vide dobro. Naravno da nam je javna rasvjeta potrebna, no ako je diskretna i ne svijetli prema nebu, posjetitelji će kući i dalje nositi priče o Mliječnom putu i zvjezdama padalicama koje iz svojih velegradova više ne mogu vidjeti.

Nedovršena zvjezdarnica u Korenici.

Ovih ljetnih mjeseci pokušati ću ufotkati takve prizore. Iskoristio sam varijaciju slogana turističke zajednice da bih svratio pažnju na važnost očuvanja noćnog neba – Croatia, Full of Stars. Turistička ponuda nije samo more, sunce i disko kugle. Zvjezdani prizori malo koga ostavljaju ravnodušnim, potiču na maštanje i “astronomiju zatvorenih očiju”, kako je to rekao naš najpoznatiji znanstveni edukator Korado Korlević.

Konjunkcija Venere i Jupitera kod spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu.
Konjunkcija Venere i Jupitera kod spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu.

Pratite hashtag #croatiafullofstars na mom Instagramu ili Facebooku, a svakako pokušajte i sami uhvatiti takve prizore dok je to još moguće. U borbi za profitom naučili su nas da se divimo lampicama ispod naših nogu, da ih kupujemo još i još jer to je za “naše dobro”. Gledanje u zvjezdano nebo nepoželjno je budući da tada ne vidimo reklame već se propitkujemo o beskraju svemira i da li možda baš sada netko nas gleda natrag ili je ta zvijezda već odavno nestala dok svjetlost putuje tisućama godina prema znatiželjnim očima.

Prelet Međunarodne svemirske postaje

Ljetni dani vrlo su povoljni za gledanje preleta Međunarodne svemirske postaje (ISS-a). Zbog nagiba Zemlje Noći su kratke, a 400 kilometara iznad nas prolazi postaja koja je još češće osvijetljena Suncem. Postaja oko Zemlje napravi jedan krug u otprilike 90 minuta. Ovih dana moguće je vidjeti po nekoliko preleta u jednoj noći! Moj rekord su tri viđena preleta za redom.

ISStest_lighten-obrada_SPOJENO_mala
Prelet Međunarodne svemirske postaje 10.6.2015. iznad parka u Nazorovoj ulici u Zagrebu.

Na stranici Heavens Above pogledajte točna vremena preleta. Ne brinite ako vam je teško raspoznati zviježđa na karti preleta – postaja je vrlo sjajna i lako ćete ju primjetiti. Dovoljno je obratiti pažnju na stranu svijeta na kojoj će se pojaviti. Link vrijedi za Zagreb, no lokaciju možete promijeniti.

Osim ISS-a vrijedi kliknuti na opciju “Iridium flares” – komunikacijski sateliti koji ponekad znaju vrlo snažno zabljesnuti! Bljesak traje kratko, svega nekoliko sekundi, no može biti čak do -8 magnitude!

Pomrčina 20.3.2015. – fotke

Neću pisati kakav je bio doživljaj pratiti pomrčinu kod HNK – jednom rječju FANTASTIČNO! Cijeli izvještaj i galerije fotografija pročitajte na webu astronomskog društva Beskraj. Između dugačkog reda posjetitelja uspio sam u vlastiti teleskop 😎  poneki puta ubaciti fotoaparat kako bi zabilježio pomrčinu. Teleskop je Lunt 60, sa hidrogen-alfa filterom pomoću kojeg je moguće gledati protuberance i mnoge druge detalje. Fotkao sam modificiranim Nikonom D5100 pa su ekspozicije bile dosta kraće od drugih aparata koji imaju standardni filter. Snimao sam sa ISO 1250 i 1/60 s. Na žalost sekvenca nije niti potpuna niti u pravilnim intervalima, no to se ni nije moglo očekivati jer je pred HNK prošlo stotine i stotine posjetitelja…

pomrčina-sekvenca
Sekvenca djelomične pomrčine Sunca u Zagrebu, 20.3.2015.

Obrada je trajala dosta dulje jer je snimka isključivo u crvenom dijelu spektra pa je trebalo sve iz crvenog kanala prebaciti u crno-bijelo, zatim stackirati u Registaxu, obraditi i obojati u Photoshopu i na kraju napraviti rotaciju, registraciju i kombinirati u kratak film:

Barndoor test

Za radionicu astrofotografije potrudio sam se napraviti barndoor ili scotch montažu za jednostavno praćenje do desetak minuta ekspozicije. Detaljnija objašnjenja za izradu biti će uskoro u posebnom postu, no za sada mogu reći da stvar funkcionira odlično. Izvor informacija mi je bio stari web Miljenka Kiša pa ako ste nestrpljivi pogledajte tamo.

Nakon duljeg vremena zvijezde su se smilovale i otišao sam na Sljeme isprobati montažu. Barndoor zbilja nije neka velika mudrost, no ipak je zadovoljstvo kada se napravi nešto tako jednostavno, a rezultati budu dobri.

barndoor
Gotova barndoor montaža

Nebo na Sljemenu nije nikada savršeno, no bilo je sasvim ok s obzirom da su cijeli dan na nebu visili dosadni cirusi. Mliječni put se čak slabašno nazirao. Sasvim dovoljno za testiranje montaže, ali na kraju me rezultat ugodno iznenadio:

sve-mala
Maglice u Labudu. Modificirani Nikon D5100, ISO 800, 50mm, f/5,6, 5x2min

Samo per ekspozicija sa vrlo konzervativnim postavkama: ISO 800, f/5.6, ekspozicije od dvije minute, a maglice u Labudu su nakon pažljivije obrade jako dobro vidljive. Ovo je svega deset minuta ukupne ekspozicije kroz fiksni 50mm objektiv.

Praćenje je potpuno ručno, ravnomjernim okretanjem kotača (poklopca kantice jogurta) jednom u minuti mogu se dobiti savršeno oštre zvijezde. Evo crop u 100% rezoluciji:

sve-cropDvije minute nije puno, ali za usporebu napravio sam kratku animaciju kako izgleda isti dio neba bez praćenja i nakon dvije minute ručnog šarafljenja kotača barndoora (kliknite na fotku):

barndoor-usporedba-animacija
Maglice u Labudu, 50mm objektiv, 2 min sa i bez praćenja

Dugo se bavim astronomijom i astrofotografijom, no moram priznati da nisam vidio češću upotrebu barndoora. Osim nekoliko početnih pokušaja montaže su ostale zaboravljene i neiskorištene. Šteta, jer uz par dasaka i malo šarafljenja svatko može napraviti jednostavnu montažu za povremenu astrofotografiju. Komercijalne montaže koštaju oko 400 USD/EUR što mi se čini zbilja puno, a uz malo truda i ovakva montaža se može motorizirati i napraviti još učinkovitijom.

Evo još nekoliko primjera fotografija koje sam kasnije napravio sa tom barndoor montažom: