Startrails sa Petrove Gore

Usporedno sa snimanjem na CCD sa Petrove Gore upogono sam i dobru staru Mamiyu Super 23, srednjeformatni aparat koji snima 6×9 cm format filma. Idealno za spektakularne širokokutne astrofotke! I evo, nakon 4 sata snimanja dobio sam prilično dugačke tragove zvijezda. Na jednom kraju su malo zavinuti, očito se aparat (ili stativ) malo pomaknuo na početku. No nema veze, mislim da je i ovako ok. A stablo je zbilja fotogrenično!

M27 sa ST-7XME

Jučer sam još jednom probao snimati sa ST-7XME, ali nije bilo sreće. Prvo su smetali oblaci, a kasnije mi je nakon raznih peripetija opet nestalo struje tako da sam uspio snimiti samo 6 L ekspozicija (kroz “clear” filter) i tri crvene. Flat field mi nažalost nije dobar, pa nisam mogao bolje obraditi od ovoga:

Testiranje SBIG ST-7XME CCD kamere

Nakon neuspjelog pokušaja u petak, 29.8. na velikom PGSP-u, te jučerašnjeg mučenja na livadici kod Nazora, danas sam, opet nakon par sati isprobavanja, uspio “ukrotiti” SBIG ST-7XME CCD kameru koju sam dobio na posudbu od nadbiskupske gimnazije u svrhu korištenja na PGSP-u. To je ipak prava CCD kamera i ne podnosi ni najmanje greške, tako da nema izvlačenja sa osrednjim praćenjem i fokusiranjem kao kod DSLR astrofotografije. Dosta stvari se treba poklopiti, ali kada se to savlada, rezultat je fantastična snimka sa vrlo malo šuma!

Nažalost, uspio sam usnimiti samo po jednu sliku M13 i M57 – prvi mi je uletio u grane, a nakon snimke M57 se ispraznila Celestronova Powertank 17 baterija koja je stoički podnosila laptop, kameru, montažu i fokuser ukupno dobrih 4 sati.

Dakle, jedna ekspozicija od 5 minuta kroz “clear” filter i 3 dark framea. Snimano je kroz Intes MN-71 koji je bio na Celestron CGE montaži. I sve to iz centra Zagreba. Kamera je bila hlađena na -15 celziusa, fanastično je kako ima malo šuma pa je lako obraditi fotku i izvući detalje bez obzira što se radi samo o jednom jedinom snimku.

Dolje je M57 kojem bi svakako koristio flat field, ali svejedno, fino se vide detalji u maglici.

Uglavnom, oduševljen sam kamerom i stvarno mi je žao što ću ju sutra morati vratiti natrag 🙁 ali neka, uskoro će stići jedna malo veća mrcina..samo se treba strpiti 😉

Jupiter, animacija, 20.4.2006.

Nažalost nemam često priliku snimati planete sa web kamerom – kod kuće mi je pogled na nebo vrlo ograničen, a smetaju i isparavanja. Šteta, jer moj 7″ Intes mak-newt je odličan instrument za snimanje detalja na planetima. Ali evo, upravo sam naletio na svoj stari snimak Jupitera sa Japetića kojeg sam bio stavio na Youtube, i nakon toliko vremena iznenadilo me kako je zapravo dobro ispalo 😉

Snimano je sa ToUcam Pro web kamerom i 5x Powermateom. Animacija je složena u PS.

Snake Nebula

Ova fotografija je skoro završila zaboravljena u folderu sa snimkama sa zadnjeg PGSP-a. Naime, na PG sam išao baš sa namjerom da snimim Snake Nebulu i obližnje tamne maglice, ali kada počne astronomski sumrak, taj dio neba je prilično nisko i u smjeru nekih stabala koja bi smetala u kadru. Tako da sam uspio snimiti samo tri fotografije, i to još različitih ekspozicija – dvije po 5 i jedna od 6 minuta. Mislio sam da je to premalo za nekakav pošteni rezultat. Ipak, pokazujući Mariu kako se radi u Deep Sky Stackeru uzeo sam stackirati te tri snimke (uz dark i flat frameove od te večeri) i rezultat je sasvim solidan. Uz malo kemijanja oko redukcije šuma i obrade, tamni oblaci se sasvim solidno vide, a ni boja nije loša. Tijekom obrade sam radio neke specifične stvari da bi istaknuo te oblake, pa se nadam da ću uskoro uhvatiti vremena da napišem tutorial.

Startrails sa Sljemena

Jedna “stara” fotografija, ali meni jako draga. Snimljena je u studenome 2006. sa Sljemena za vrijeme geminida. Aparat Mamiyu Super 23 (srednji format, 6×9) i 100mm objektiv sam stavio na stativ i pustio da snima nekih pola sata na dijapozitiv Fuji Provia 400F. U nizini se vidi magla osvijetljena javnom rasvjetom. Vizuano nije izgledalo tako šareno, ali su boje na dugačkoj ekspoziciji ispale pekrasne. Ovo je dobar prijmjer kako je jednostavno napraviti efektnu astrofotku – a moram se pohvaliti da je dotična objavljena u hrvatskom izdanju National Geographica, a druga fotografija iz iste serije u Sky&Telescope-u iz svibnja 2007.

Obrada je minimalna, dodano je malo saturacije na osvijetljenoj magli kako bi izgledalo efektnije. Nažalost po mraku je bilo malo teže kadrirati, pa nisam uspio u potpunosti uhvatiti kućicu koja je u prvom planu.