Što je pomrčina Mjeseca i kako ju fotografirati?

Pomrčina Mjeseca dešava se kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu, što se zbiva samo kada su Sunce, Mjesec i Zemlja točno poravnati. Pomrčina se dakle može dogoditi samo za punog Mjeseca (uštapa), no ne dešava se svaki puta jer zbog nagnutosti mjesečeve orbite ne dolazi uvijek do takvog poravnanja. Ipak, svakih nekoliko godina možemo uživati u ovoj pojavi. Za razliku od potpune pomrčine Sunca koju je moguće vidjeti samo sa uskog područja totaliteta, pomrčina Mjeseca vidljiva je gotovo sa cijele zemljine polutke koja je tada u mraku. Tijek pomrčine odvija se relativno sporo pa se u događaju može uživati i po nekoliko sati.

Geometrija pomrčine Mjeseca
Geometrija pomrčine Mjeseca

Pomrčina počinje ulaskom Mjeseca u zemljinu polusjenu, no zatamnjenje je vrlo blago i primjećuje se tek kada se Mjesec više približi zemljinoj sjeni. Djelomična pomrčina započinje ulaskom Mjeseca u zemljinu sjenu, a potpuna pomrčina kada je Mjesec u potpunosti u sjeni.

Pomrcina-skica-tekst
Tijek potpune pomrčine Mjeseca

Za vrijeme totaliteta Mjesec nije sasvim crn već poprima crvenkastu boju. Tome je zaslužna zemljina atmosfera koja lomi sunčevu svjetlost pa tako niti na Zemlji ne nastaje odmah mrak kada Sunce zađe ispod horizonta već znatno kasnije. Da se nalazite na Mjesecu za vrijeme pomrčine i pogledate Zemlju, odjednom bi vidjeli sve zalaske i izlaske Sunca te crvenkasno obasjanu atmosferu!

Pomrčinu Mjeseca nije teško fotografirati. Može se koristiti bilo koji fotoaparat, kompaktni ili refleksni, no u prednosti su oni koji imaju mogućnost ručnog namještanja postavki. Mjesec je relativno malen, zauzima svega 0.5° na nebu, pa će automatika biti prevarena tamnom noćnom scenom što će rezultirati preeksponiranjem mjesečeve površine i gubitkom detalja. Uzmite u obzir da je na Mjesecu – dan! Da bi se na površini vidjeli detalji (mora i krateri) biti će vam potrebne postavke aparata slične kao da fotografirate dnevnu scenu. Što više pomrčina napreduje i ekspozicije će trebati produljiti.

Iako se faze djelomične pomrčine mogu fotografirati bez upotrebe stativa, preporučam da ga koristite jer će za totalitet trebati eksponirati i nekoliko sekundi.

Koliko će se Mjesec zatamniti tijekom totaliteta ovisi o tome koliko mu putanja prolazi blisu središta sjene, ali i kakva je zemljina atmosfera u tom trenutku. Veća količina čestica u atmosferi uzrokovati će tamniju pomrčinu. Francuski astronom Danjon osmislio je jednostavnu skalu intenziteta L (luminoziteta) pomrčine:

  • L = 0 – Vrlo tamna pomrčina, Mjesec jedva vidljiv, naročito u maksimumu.
  • L = 1 – Tamna pomrčina s jedva vidljivim detaljima; Mjesec tamnosmeđe boje.
  • L = 2 – Tamno crvena boja Mjeseca, nešto svjetlija na rubovima sjene.
  • L = 3 – Mjesec boje opeke, svijetli rub sjene.
  • L = 4 – Svijetla pomrčina bakrene boje, na rubu sjene sjajnija, plavičastih tonova.

Brzi savjeti:

  • koristite odgodu okidanja i kod refleksnih aparata mirror lock up da se ne zatrese aparat i zamuti fotografiju
  • ne pretjerujte sa ISO osjetljivošću kako ne bi bilo previše digitalnog šuma
  • zatvorite objektiv na f/5.6, f/8 ili f/11 kako bi fotografija bila čim oštrija
  • fotkajte u raw formatu da kasnije po potrebi možete raditi korekcije

Tablica ekspozicija (izvor MrEclipse.com):

PomrcinaMjeseca_ekspozicije_bojaPreuzmite printer friendly PDF.

Puno je načina na koji možete fotografirati pomrčinu. Ako koristite širokokutni objektiv, slika Mjeseca će biti malena, no zato možete na jednu fotografiju složiti kompozit cijelog tijeka pomrčine. Budite pažljivi u kadriranju – ako je pomrčina na početku noći, ostavite mjesta na desno i gore jer će se tako kretati Mjesec kada bude se dizao iznad horizonta. Oko ponoći gibati će se gotovo pravocrtno prema desno, a pred jutro zalaziti će na zapadu odozgo prema dolje desno, kao što je bio slučaj na ovoj mojoj fotografiji pomrčine iz 2008. godine:

Pomrčina MjesecaPažljivo proračunajte vremenski razmak između pojedinih fotografija. Ja sam fotkao u intervalima od 6 minuta. Pojedinačne fotografije kasnije posložite jednu na drugu u nekom od programa za obradu ili u besplatnim programima za fotkanje tragova zvijezda kao što su Startrails i StarStaX.

Za detaljnije fotografije Mjeseca potrebno je koristiti teleobjektiv ili teleskop. Međutim, oprez – zbog rotacije Zemlje prividno se kreću i objekti na noćnom nebu, a s njima i Mjesec. Što je žarišna duljina veća, to će i pomak biti vidljiv na kraćim ekspozicijama. Sa teleobjektivom od 300mm pomak je vidljiv na ekspozicijama od 1-2 sekunde. To znači da treba postaviti veću ISO osjetljivost ili povećati otvor objektiva. Ne zaboravite na čvrsti stativ i odgodu okidanja!

No čak i sa 300mm objektivom Mjesec će biti relativno malen na fotografiji. Da bi bio zbilja veći na fotografiji morat ćete koristiti žarišnu duljinu (ili ekvivalent) od otprilike 1000mm.

Mjesec i planeti. Nikon D600 (full frame) + 300mm teleobjektiv.
Mjesec i planeti. Nikon D600 (full frame) + 300mm teleobjektiv.
Mjesec snimljen teleskopom - žarišna duljina 1340mm, Nikon D5100 (1.5 crop faktor).
Mjesec snimljen teleskopom – žarišna duljina 1340mm, Nikon D5100 (1.5 crop faktor).

Na skici pogledajte kako se mijenja veličina Mjeseca u odnosu na žarišnu duljinu objektiva. Lijevi broj je žarišna duljina full frame fotoaparata, desni se odnosi na 1.5x crop senzor digitalnog refleksnog fotoaparata.

Veličina Mjeseca u odnosu na žarišnu duljinu objektiva.
Veličina Mjeseca u odnosu na žarišnu duljinu objektiva.

Za fotografiranje totaliteta na većim žarišnim duljinama trebati će vam motorizirana ekvatorijalna montaža za teleskop. U protivnom će slika Mjeseca biti mutna zbog rotacije Zemlje. Ne brinite ako nemate moćni teleobjektiv ili ekvatorijalnu montažu – moderni digitalci imaju visoku rezoluciju pa slobodno izrežite (crop) samo Mjesec iz kadra i biti će to odlična fotografija za web i društvene mreže!

Zgodna ideja je napraviti kolaž pomrčine Mjeseca posložen u odnosu na sjenu našeg planeta tako da možemo vidjeti njen oblik. Donju fotografiju napravili su braća Cikota u Višnjanu za vrijeme pomrčine 2007. godine.

lunar_eclipse_vo_20070302_c1m
(c) Stefan & Aleksandar Cikota

U obradi fotografija ipak budite razumni i nemojte lijepiti izrezani Mjesec na širokokutnu fotku – svima koji su pročitali ovaj tekst biti će jasno da se radi o fotomontaži! 😉

Copy-paste novinarima i svima koji smatrate da vam je tekst bio dovoljno informativan, molim donirajte koju kunicu za trud 😉

“Super-Mjesec” će 19.3.2011. uzrokovati prirodne katastrofe – samo u SF scenarijima!

O ne, još jedna apokaliptična najava…zaista mi nije jasno kako ljudima ne dosadi konstantno najavljivati smakove svijeta i prirodne katastrofe koje bi trebali uzrokovati neki obični astronomski fenomeni. Ovaj puta na tapeti je naš vjerni pratilac Mjesec koji će 19.3. našoj Zemlji biti bliže nego ikada u zadnjih 18 godina. Naime, približiti će nam se na “svega” 356.577 kilometara.

I to ne bi bio nikakav problem za svekoliko pučanstvo da se nije javio neki astrolog koji tvrdi da će tada biti izuzetno puno potresa i prirodnih katastrofa. Doduše, zaista je logično razmišljati da će Mjesec u perigeju (točki najbližoj Zemlji) imati veći gravitacijski utjecaj na našu majčicu, ali taj efekt je zapravo zanemariv. Točnije, znanstvenici su izmjerili povećanje potresa i vulkanizma za vrijeme mjesečevog perigeja, ali efekt je manji od 1% iako bi po nekim računicama trebao biti i veći.

Zapravo, sad kad malo razmislim, točno znam koji je razlog tih apokaliptičnih najava. Blagoglagoljivi kvazi-stručnjaci računaju na to da nitko od njihovih čitatelja neće ići provjeravati informacije koje prezentiraju u svojim tekstovima, a koje na prvi pogled djeluju logično postavljene. Takav tekst zapeti će za oko nekom novinaru željnom senzacije i eto ti sljedećeg jutra naslovnice u novinama tipa “24 sata” ili možda lokalnoj radio stanici. Konzumenti takvih medija nakon 2 minute potrošene za tu “vijest” uzet će ju zdravo za gotovo i neće im pasti na pamet (zbog neznanja, nedostatka volje, vremena, itd.) dalje provjeravati istinitost tvrdnje. I eto pet minuta slave za onoga tko se sjetio proširiti vijest svijetom…

Srećom, iole zainteresirani čitatelj prosječne inteligencije će:

  1. igonorirati glupost
  2. provjeriti istinitost tvrdnje

Također je sreća što su mnoge informacije sada vrlo lako dostupne uz pomoć interneta. Jedna potraga na Google tražilici sa pojmom “Moon perigee” izbaciti će kao prvi rezultat web stranicu sa izračunom udaljenosti Mjeseca u perigeju i apogeju tijekom godine. Letimični pogled na podatke pokazati će činjenicu da je Mjesec već 19. veljače bio na udaljenosti od 358.246 km što je svega 1.669 km razlike od najavljenog apokaliptičnog Mjeseca 19. ožujka. Razlika za travanj, rujan i listpad 2011. godine još je manja!

Umjesto da skupljate posljednje zalihe kulena i kiselih krastavaca za mogući potres, napravite eksperiment i pogledajte stvarnu razliku u veličini Mjeseca na njegovoj najmanjoj udaljenosti od Zemlje (perigej) u odnosu na onu najveću (apogej). Potrebno je koristiti teleobjektiv jednake žarišne duljine i može se vidjeti zaista značajna razlika:

…no ta razlika se ponavlja u svakoj mjesečevoj orbiti i ne uzrokuje nikakve veće prirodne katastrofe od onih koje bi se inače pojavile!

Pomrčina Mjeseca, 21.2.2008.

Jučerašnja potpuna pomrčina nije baš bila povoljna za područje Hrvatske. Sa početkom parcijalne pomrčine oko 2:50 i totalitetom oko 4:00 ujutro po lokalnom vremenu, samo su najuporniji odlučili biti budni. Najviše zbog razloga što će sljedeća potpuna pomrčina biti tek u prosincu 2010. godine! Odlučio sam da ću se ipak probuditi na vrijeme jer ipak nisam toliko lijen da čekam gotovo tri godine na sljedeću priliku za fotografiranje 🙂 Odlučio sam se na jednostavan pristup, bez previše opreme (što je značilo da sam jedva uspio svu aparaturu u jednom pokušaju dovući do auta). Dalekozor za vizualno promatranje, srednjeformatni fotoaparat Mamiya Super 23 (kojeg mi je nesebično posudio Korado Korlević) za fotografiranje sekvence pomrčine i termosica sa čajem (Towkok Assam, preporučam).

Snimanje sekvence pomrčine je uvijek zanimljivije ako je u fotografiji uključen okoliš – panorama grada, prirode i sično. Iako je pomrčina bila u ranim jutarnjim satima, to je zapravo značilo da će Mjesec biti relativno nisko i da će se lako uklopiti u fotografiju sa “zemaljskim” elementima. Odlučio sam se snimati sa sjevernog nasipa Save (pokraj Močvare) jer je na mostu previše puhalno – a već je i bez vjetra noć bila jako hladna.

Mamiya_Super_23

Mamiya Super 23 je odličan srednjeformatni fotoaparat (format 6×9) sa izmjenjivim držačem filma i naravno objektivima. No budući da sam navikao na fotoaparate kojima se mijenja samo objektiv, uredno sam prvi dio pomrčine snimio na metalnu pločicu koja štiti da svjetlost ne dođe do filma kada držač nije na aparatu 😀 U prijevodu – svjetlost nije stigla do filma i ništa se nije snimilo! 😀

Pomrčina MjesecaSekvencu faza pomrčine Mjeseca sam snimio u razmacima od 6 minuta. Ekspozicije sam odredio prema tablici sa web stranice Mr. Eclipse. Na parcijalnim dijelovima odmah nakon kraja totaliteta sam produžio vrijeme ekspozicije za još jednu blendu – trebao sam tako do kraja pomrčine jer su smetali tanki oblaci i nažalost sekvenca ne izgleda ujednačeno.

Svejedno, zadovoljan sam rezultatom jer sam barem nešto uspio snimiti 🙂 Nažalost, rasvjeta na nasipu za koju sam mislio da će biti “fotogenična” je ispala prilično ružna. Ipak, pomrčina je bila zanimljiva..počevši od činjenice da sam se probudio oko 2h ujutro vjerojatno među prvima u ZG 🙂 pa do joggera na nasipu koji su me u 5 ujutro pitali je li to sad možda pomrčina. I na kraju, naravno, odličan jutarnji burek kojeg je donio Dag nakon što je on pofotkao pomrčinu sa Cmroka 😉

Mars i Mjesec, 20.1.2008.

Nakon dugo vremena odlučio sam se na malo promatranja ispred zgrade. A nakon još više vremena sam odlučio napisati izvještaj 😉

Nebo je bilo relativno OK, a mamili su me Mjesec i Mars kojeg zapravo nisam pošteno niti promatrao za ove opozicije. Stellarium je rekao da će se vidjeti Syrtis Major, što znači da bi definitivno nešto trebao vidjeti, bez obzira na uvjete. Promatrao sam sa Pentaxom 105 SDP. Mars nije laka meta, a ovu noć mu je veličina bila 13.7″, što mi se čini kao dobar test za 4″ APO.

Prvi pogled kroz okular je potvrdio moju pretpostavku da je atmosfera relativno turbuletna, no niti teleskop se još nije bio aklimatizirao. Za početak sam se zadovoljio sa činjenicom da na povećanju od 67x (10mm Pentax XW) vidim tamnu mrlju koja predstavlja Sytris Major. Odmah sam okrenuo na Mjesec – naš pratilac je uvijek zanimljiv. I stvarno, bez obzira koliko ga puta gledao, svaki put će se naći nešto novo i zanimljivo. Ovaj puta je iza terminatora virio osvijetljeni rub jednog kratera – kao optička iluzija u pustinji 🙂

Vrativši se na Mars, turbulencije su se smanjile i već sam ga gledao na povećanju od cca 96x (14mm Pentax XL + 2x barlow). Syrtis Major se jasno vidio kao trokut, a također i tamniji dijelovi koji vode do njega. Baš tada je došla susjeda i oduševila se time da će moći vidjeti Mars. Nije se oduševila njegovom veličinom, pa sam u barlow ubacio 6mm ortho (223x). Naravno da se detalji baš i nisu vidjeli, ali je zato disk bio fini veliki 🙂 Pokazao sam joj i Mjesec, nakon čega je otišla oduševljena 🙂 Ja sam se ipak vratio na Mars, ali ovaj puta sa orthom bez barlowa. Sada je prizor već bio ljepši! Fino su se vidjeli tamni dijelovi i oblik Syrtis Majora, a prema suprotom polu od dotičnoga vidio sam jedan sjajniji okrugli dio – isprva sam pomislio da je polarna kapa, no ona ne može biti tako velika, a i nije se činila dosta svijetla. Onda sam skužio – Hellas! Na trenutke se baš fino vidio luk koji graniči sa tamnim dijelom gdje počinje Syrtis Major.

Budući da su počeli dolaziti tanki oblaci, nisam stigao pogledati na još malo većem povećanju, 10mm + barlow (134x), pa sam spremio aparaturu. Naravno, čim sam sklopio stativ i pogledao gore, nebo je bilo prekrasno vedro i bistro 🙂 Svejedno, zadovoljan sam da sam kvalitetno “odradio” svoje prvo ovogodišnje promatranje 🙂