Ova fotografija je skoro završila zaboravljena u folderu sa snimkama sa zadnjeg PGSP-a. Naime, na PG sam išao baš sa namjerom da snimim Snake Nebulu i obližnje tamne maglice, ali kada počne astronomski sumrak, taj dio neba je prilično nisko i u smjeru nekih stabala koja bi smetala u kadru. Tako da sam uspio snimiti samo tri fotografije, i to još različitih ekspozicija – dvije po 5 i jedna od 6 minuta. Mislio sam da je to premalo za nekakav pošteni rezultat. Ipak, pokazujući Mariu kako se radi u Deep Sky Stackeru uzeo sam stackirati te tri snimke (uz dark i flat frameove od te večeri) i rezultat je sasvim solidan. Uz malo kemijanja oko redukcije šuma i obrade, tamni oblaci se sasvim solidno vide, a ni boja nije loša. Tijekom obrade sam radio neke specifične stvari da bi istaknuo te oblake, pa se nadam da ću uskoro uhvatiti vremena da napišem tutorial.
Letenka 2008. – izvještaj
Letenka svake godine nadmašuje samu sebe, ali ova godina je iznimka jer se nadmašila više nego što sam mislio da će biti moguće! Organizacija je bila fantastična, toliko događanja da se nije sve moglo odjednom pratiti – više nego dostojna konkurencija Exit festivalu koji se održavao istovremeno 😉 Nažalost nisam mogao dobiti slobodne dane da dođem u četvrtak, ali zato su samnom išla još čak dva ADIjevca – Vid po drugi puta i Luka kojem je ovo bilo prvi puta da dolazi na kamp.
Po dolasku u petak navečer iznenadio nas je veliki šator gdje su se održavala predavanja. Taj šator je stvarno bio odličan – kada u njemu nisu bila predavanja služio je kao centralno mjesto za druženje, a bio je postavljen dalje od teleskopa tako da svjetla projektora nisu uopće smetala. Oko velikog šatora su bili manji, a u blizini – frižider! To je bilo sjajno, nismo više morali hladiti pive u lokvama 🙂
Kotizacija od 400 dinara je za takvu organizaciju sasvim opravdana i podržavam to i dalje ako će kamp biti i dalje ovako kvalitetan. Svi sudionici su imali identifikacijske kartice, pa osim što je tako lakše identificirati sugovornika, lako se primjete eventualni “uljezi”.
Naravno da kamp ne može biti uspješan bez ljudi koji na njega dođu, a ove godine je društvo bilo šaroliko – drago mi je da nas je bilo dosta iz Hrvatske – došli su Marino i Marcela, Gregor, Vedran, a bili su napokon i slovenci sa dva impresivna astrofoto setupa. Vid i ja smo naravno donijeli svoje refraktore. Nebo je za svo vrijeme kampa bilo vedro pa se stvarno moglo uživati u pogledima kroz najrazličitije kombinacije optike. Moj Ethos je također bio prilično popularan 😉 i vidjeli smo da je dobar i u f/5 reflekorima.
Budući da sam uglavnom bio pokraj teleskopa, nisam vidio nijedno predavanje, a prespavao sam i lansiranje raketa (sve je “kriv” frižider i hladno pivo! 😉 ). Nadam se također da ljudima nije previše smetalo moje hrkanje zadnju noć kada sam nešto ranije zaspao pokraj svog teleskopa. Srećom da je bilo pažljivih ljudi pa je, koliko čujem, Ethos preživio Radanov napad šrafncigerom 😯
Sve u svemu – još jedno ugodno iskustvo uz odličnu organizaciju i puno dobrih, prijateljski raspoloženih ljudi. Neću naširoko pisati raznim događanjima jer Letenka se treba doživjeti i svaka Letenka se pamti. I zato treba doći prvi put i onda svake godine ponovo, da ugodnih uspomena bude što je moguće više.
Pogledajte fotografije sa Letenke od Vida
…i od Luke
A evo napokon i mojih fotografija!
Barnardove tamne maglice
Tamne maglice su definitivno drukčiji objekti od onih “standardnih” maglica koje obično promatramo, a koje fasciniraju svojim bojama na astrofotografijama. To su guste nakupine međuzvjezdane prašine zbog kojih ne možemo vidjeti zvijezde ili maglice koje se nalaze iza njih. Vizualno izgledaju kao “rupe u svemiru” – zapravo, nekad se čak mislilo da su te rupe nastale jer je od tamo nestao materijal od kojeg su se formirali skupovi zvijezda, kao na primjeru skupa NGC 6520 i B 86. To naravno nije doslovno tako, ali neke od tih tamnih maglica će svakako stvoriti nove zvijezde.
Tamne maglice je najbolje promatrati ljeti, kada je povoljan pogled na zvijezdama prepunom Mliječnom putu. Najpopularniji katalog tamnih maglica je Barnardov, pa svakako pogledajte listu najboljih Barnardovih maglica. Mnoge od njih su dovoljno velike da se mogu vidjeti golim okom, ali samo na tamnom nebu. Jedan od pokazatelja kvalitete neba je Dark Horse Nebula i njen stražnji dio, Pipe Nebula. U blizini je popularni objekt za astrofotografiju, Snake Nebula. Coalsack je također lako uočljiva, ali nažalost nalazi se na južnom nebu. Puno Barnardovih tamnih maglica, iako ne toliko očitih kao ove već navedene, se nalaze u blizini otvorenog skupa M11. Još jedna maglica koja se često fotografira je B 168 na čijem kraju se nalazi svijetla i kompleksna Cocoon Nebula.
Manje tamne maglice se nalaze posvuda, često baš u sklopu svijetlih maglica – kao npr. B 33 ili Horsehead Nebula, B 88 (tamna područja unutar M8) i B 85 koji stvara karakterističan oblik Trifid Nebule (M20). Maglicu B 92 možete lako uočiti na fotografijama – pogledajte moju snimku Mliječnog puta; B 92 je mala, izrazito tamna crna maglica u sredini lijevo, na sjevernom rubu M24.
Za ležerno promatranje ovih manje popularnih maglica preporučam tamno nebo, dalekozor i dobru kartu s kojom ćete moći identificirati o kojim maglicama se radi. Vjerujem da će biti zanimljivo gledati ljetni Mliječni put na nov način.