Je li zaista otkriven deveti planet?

Ukratko – nije. Za sad je to hipoteza koju treba potvrditi, iako su računalne simulacije prilično uvjerljive. No krenimo redom.

Za početak pogledajte kratak video koji su napravili u časopisu Science, a gdje se lijepo vidi koliko je zapravo udaljen potencijalni planet od ostalih planeta Sunčevog sustava:

Hipoteza o nepoznatom planetu nije novost. Još od otkrića patuljastog planeta Sedne vidjelo se da Sedna ima vrlo neobičnu orbitu. Tako veliki objekt (1000 km promjera) je mogao nastati samo u kružnoj orbiti iz koje ju je izbacilo neko drugo tijelo – možda bliski susret sa nekom zvijezdom ili još neotkriveni planetarni objekt u vanjskom dijelu Sunčevog sustava.

No, nakon Sedne otkriveno je još nekoliko objekata (u znanstvenom radu ih se spominje još 5) koji imaju vrlo sličnu putanju – eliptičnu i nagnutu u odnosu na ekliptiku. Astronomi Batigyn i Brown (Brown je jedan od otkrivača Sedne) krenuli su analizirati te putanje i na osnovi mnogih dugotrajnih računalnih simulacija zaključili da je tih šest objekata moglo doći na sadašnje putanje samo ako ih je tamo “pogurao” do sada nepoznat planetarni objekt.

Dvojica astronoma sami objašnjavaju kako su došli do tog zaključka u ovom vrlo zanimljivom videu u kojem još bolje možete vidjeti putanje Sedne i ekipe te hipotetskog planeta:

Proračuni, iako drugotrajni i komplicirani, dali su tek grube okvire putanje i dimenzije tog planeta. Taj objekt bi trebao imati masu 1-10x veću od Zemlje sa vrlo eliptičnom orbitom kojoj je perihel na cca 200-300 AJ, a afel 600 – 1200 AJ. Jednu orbitu bi hipotetski planet napravio za 10 – 20 tisuća godina. Za usporedbu, Neptun se kreće oko Sunca na udaljenosti od 30 AJ. Sedna ima perihel na 76 AJ, afel na 936 AJ i orbitalni period od 11 400 godina.

To je daleko od preciznosti načina na koji je otkriven Neptun. Nakon što su precizna mjerenja Urana pokazala da na njegovu putanju utječe tada nepoznato nebesko tijelo velike mase, Le Verrier je proračunao gdje bi se to tijelo moglo nalaziti. I zaista, unutar samo 1° od izračunatih koordinata (2x prividne veličine Mjeseca na našem nebu) otkriven je novi planet – Neptun.

Planet-Nine-orbital-plot

Orbita hipotetskog devetog planeta sa Sednom i još 5 manjih objekata. Sunčev sustav zajedno sa orbitom Neptuna prikazani su u sredini unutar žutog kruga.

I sami autori u svom radu navode da je planet još uvijek hipoteza dok se ne otkrije pomoću teleskopa. Njegova velika udaljenost znači da je vrlo slabog sjaja te će biti potrebno koristiti najveće teleskope na svijetu za njegovo otkrivanje. Također je odzvoljena mogućnost postojanja drugih objekata sa neobičnim putanjama, ali koje se razlikuju od Sedne i ekipe. Otkriće jednog od njih dodatno bi učvrstilo hipotezu o postojanju planeta.

Također da upozorim katastrofičare – ovaj planet se nije pojavio odjednom! Da bi se uspostavile ovakve orbite potrebni su milijuni godina i sada su te orbite stabilne. U ovome članku Brown kaže da je taj planet (ako postoji!) najvjerojatnije izbačen u udaljenu orbitu tijekom formiranja Sunčevog sustava zbog susreta sa drugim plinovitim divovima (Jupiter, Saturn). Dakle, situacija je riješena i stabilna više stotina milijuna godina. Osim toga, u tekstu njihovog znansvtenog rada možete pročitati da su kompjuterske simulacije rađene za razdoblja od 4 milijarde godina (4 Gyr).

Dok se ne napravi stvarno otkriće pomoću teleskopa, planet je za sada još uvijek samo hipoteza. Za njegovo otkriće trebati će upregnuti velike teleskope, što znači da ćemo čekati barem 5 – 10 godina za nekakve rezultate.

Detaljnije o potencijalnom devetom planetu pročitajte na respektabilnim astronomskim i znanstvenim web portalima. Nastojte ignorirati domaće senzacionalističke članke koje ne daju potpune informacije!

Aurora Alert! Moguća polarna svjetlost vidljiva iz Hrvatske!


NOVO (19.3.): Na web stranicama SpaceWeather Live pogledajte galeriju fantastičnih fotografija polarne svjetlosti iz cijelog svijeta! Ova geomagnetska oluja bila je najsnažnija u trenutnom sunčevom ciklusu.

 

(13:45): Vijest o polarnoj svjetlosti koju smo fotografirali sa Medvednice prenijela je N1 televizija (na linku je video snimka njihove vremenske prognoze) i T-portal.

 

(08:49): Aktivnost se nakon kratkog pada na kp=7 opet povećala na kp=8 tijekom noći. Tko je bio strpljiv možda je mogao još nešto ufotkati. Ipak, čini se da su fotke sa Sljemena za sada najjužnije mjesto (45.9 sjeverno) gdje se mogla vidjeti polarna svjetlost u Europi. Pogledajte kratku timelapse animaciju pojavljivanja jučerašnje aurore. Da vas ne zbuni, video se nekoliko puta ponavlja od početka.

(23:39): Polarna svjetlost se na kratko vidjela sa Sljemena oko 21h, ali nažalost samo na fotografijama. Crvenkasta svjetlost pojavila se nisko na sjevernom horizontu te iščezla za desetak minuta. Moguće da će biti još aktivnosti, ja nažalost nisam mogao dulje ostati.

Polarna svjetlost snimljena sa Sljemena, 17.3.2015. oko 21h.

Polarna svjetlost snimljena sa Sljemena, 17.3.2015. oko 21h.

(18:02): Sunčev vjetar ostaje stabilan, pa iako će geomagnetska oluja lagano slabiti, prognozira se da će polarna svjetlost biti vidljiva iz središnje Europe, a to znači i iz naših krajeva, iako su šanse manje što je lokacija južnija. Zanimljivo je da je koronin izbačaj uzrokovala Sunčeva baklja klase C9, što je prilično slaba erupcija. Izvor: SpaceWeather Live.

Nedavna baklja na Suncu napravila je koronin izbačaj u smjeru Zemlje. CME (Coronal Mass Ejection) stigao je do Zemlje nešto ranije i u tijeku je vrlo jaka magnetska oluja – kp ideks je trenutno 8 na skali od 0-9 koja označava jačinu oluje. To znači da će, ako intenzitet ostane ovakav do noći, polarnu svjetlost biti moguće vidjeti iz Hrvatske!

noaa_kp_3d-2Ovo je trenutno najjača magnetska oluja u ovom solarnom ciklusu. Kp indeks trenutno je tek nešto malo manji nego 2003. godine kada su mnogi astronomi amateri iz Hrvatske fotografirali polarnu svjetlost. Posljednji puta je polarna svjetlost snimljena u veljači 2014. godine iz Slovenije – ako imate pogled na sjeverni obzor, po mogućnosti izvan gradske rasvjete, pokušajte ju fotografirati jer možda na prvi pogled neće biti lako uočljiva golim okom, odnosno izgledati će kao izmaglica. Fotoaparat postavite na visoku ISO vrijednost (1600), otvor objektiva na maksimum, a ekspozicija neka bude 10-30 sekundi, naravno sa stativa.

Napredak geomagnetske oluje pratite na indeksima Aurora monitora i SpaceWeather Live.

 

Meteorit skoro pogodio padobranca! (analiza)

Zanumljiva vijest proširila se iz Norveške nakon dvije godine šutnje kako bi se odgonetnulo o čemu se zapravo radi. Padobranac Anders Helstrup je skočio iz aviona u svom letačkom odijelu te je cijeli skok snimao sa dvije kamere na glavi. Koliko se da zaključiti radi se o GoPro Hero i Sony Action Cam. Nedugo nakon otvaranja padobrana kroz vidno polje jedne kamere nešto je proletjelo!

Dark_Flight_IncomingSada, nakon dvije godine istrage, norvežani tvrde da nemaju drugog objašnjenja osim da se radi o prvom snimljenom padu meteorita! Naime, istina je da meteori izgaraju na visinama od minimalno 20 kilometara nakon što u atmosferu ulete brzinom 20-80 km/s (da, kilometara u sekundi!), no nakon izgaranja prolaze kroz sve gušću atmosferu pa se na toj visini počnu gasiti i ulaze u područje tzv. “tamnog leta”.  Tamni let znači da meteorit više nije vidljiv – astronomi koji snime sjajan meteor po noći, a žele ga pronaći na tlu moraju tada raditi kompleksne proračune kako bi otkrili približno mjesto pada. U tih dvadeset kilometara visine utječu strujanja zraka, moguće daljnje lomljenje fragmenata, a brzina meteorita se zbog gustoće atmosfere smanjuje na nekih 300-400 km/h. Da vam meteorit padne ispred nosa bio bi potpuno hladan!

Vjerojatnost da kamen iz svemira proleti pokraj padobranca je zbilja nevjerojatno malena. Razumljivo je da mnogi govore da je to namještaljka, no ipak valja detaljnije analizirati što se zapravo desilo.

Prva primjedba je kako to da nitko nije vidio eksploziju meteora? To zapravo i nije čudno jer dan je bio prilično oblačan, a eksplozija se morala desiti gotovo direktno u zenitu (iznad glave) gledano sa mjesta snimanja/pada. Tijekom dana gotovo nitko ne bulji ravno gore – svi dnevni meteori viđeni su dok su relativno blizu horizontu. Budući da izgaraju na visini od 20km, njihova horizontalna udaljenost može biti nekoliko stotina kilometara! Znači ovaj je morao puknuti ravno gore gdje nitko ne gleda, a istovremeno su svuda okolo bili oblaci.

Anders kaže da se u trenutku snimanja avion nalazio ispod njega, a drugi padobranac znatno udaljeniji. Druga kritika je da kamen pri brzini od 300-400 km/h ne može ostati tako oštro zabilježen na snimci. Sad ćemo morati uhvatiti se matematika i kalkulatora 😯

Brzina od 400 km/h odgovara 110 m/s. Objektiv GoPro kamere koja je snimila prolaz ima svjetlosnu moć f/2.8. Da bi taj objektiv napravio korektnu ekspoziciju za sunčani dan, ekspozicija jedne sličice (framea) mora biti 1/3200 s (računajući prema “sunny 16” pravilu). Pri toj brzini pomak meteorita u 1/3200 sekunde bi bio otprilike 3 cm – međutim to se odnosi samo na situaciju kada prolazi točno okomito na os snimanja kamere, a ovdje je vidljivo da je putanja gotovo usmjerena prema objektivu. Većina pomaka je usmjerena prema kameri i sasvim je realno pretpostaviti da slika može biti oštra.

Citira se mogućnost da je kamenčić ostao zapakiran u samom padobranu iz kojega je otpao nakon otvaranja. Na žalost ne mogu pronaći informacije koliko je to učestala pojava. otvaraje padobrana čini mi se kao prilično buran trenutak, a vrijeme pada kamena previše dugačko nakon otvaranja. Osim toga, čini mi se da kamen pada prebrzo da bi mu ishodište bio padobran – jasno je da padobran usporava pad, ali kad se kamen od njega otkači trebao bi početi padati sličnom brzinom.

Ono što je realno je činjenica da je cijeli događaj ostao pod šutnjom dvije godine. Nije se odmah izlazilo u medije već se analizirala snimka i radile procjene mjesta pada meteorita, a ekipe su ga tražile po prilično nezahvalnom terenu. Na žalost, nisu ga uspjeli pronaći i eto sada je stvar izašla na vidjelo. Slična procedura bila je i u Hrvatskoj nakon pada križevačkog meteorita. Čekalo se da ekipa pronađe ostatke i tek tada se izašlo u medije sa detaljima kako ne bi nastala hajka na “blago koje je palo s neba” jer mediji se kače na vrijednosti meteorita koje se mogu postići na Ebayu. Usput, na kraju članka možete vidjeti moju kćer Unu koja drži meteorit nedugo nakon što je pronađen! 😆

Postoji još jedna mogućnost – onaj drugi padobranac nije bio toliko daleko kao što se tvrdi pa je bacio kamenčić za pet minuta slave (nakon pauze od dvije godine). Ili je možda jendostavno htio ubiti svog kolegu jer je nedavno otkrio da je spavao sa njegovom ženom? Ljudska kreativnost (ili glupost?) je neizmjerna i ništa nas ne treba čuditi.

Bez obzira na infinitezimalnu vjerojatnost da meteorit prozuji pokraj padobranca dok ovaj snima sa kamerom, mogućnost ipak postoji. Ma koliko malena, ne može se izbaciti iz jednadžbe – niti se sve jednadžbe mogu odbaciti samo postotkom vjerojatnosti.

Supernova u galaksiji M82

Uzbudljiva vijest! U galaksiji Messier 82 pojavila se supernova! M 82 je sjajna galaksija u zviježđu Velikog medvjeda. Amateri astronomi često ju promatraju zbog zanimljivog oblika i nekih detalja koji se mogu nazirati. Vidi se već i dalekozorom, a uz pomoć teleskopa je prekrasna u kombinaciji sa obližnjom galaksijom M81 budući da obje stanu u vidno polje na manjim povećanjima. Obje se nalaze u susjedstvu Mliječnog puta, udaljene oko 11 milijuna svjetlosnih godina.

Messier 82, skica Vedrana Vrhovca kroz 8″ reflektor

Supernova je dakle eksplodirala prije 11 milijuna godina, ali njena svjetlost tek sada dolazi do Zemlje. Sa magnitudom 11, ovo je jedna od najsjajnijih supernova u posljednje vrijeme. Sjajnija je bila tek SN 1993J (1993 označava godinu otkrića) i to, zanimljivo, u susjednoj galaksiji M81, te naravno poznata SN 1987A u Velikom magellanovom oblaku, satelitskoj galaksiji Mliječnog puta. Magnituda 11 dovoljno je sjajna da se može uočiti manjim amaterskim teleskopom promjera 4″ (100mm) sa tamnog neba. Iz grada ipak preporučam  teleskope većih promjera, od 6″ (150mm) na više.

Messier 82

Pozicija galaksije M82 na noćnom nebu u 20h po lokalnom vremenu.

Za pronaći galaksije M81 i M82 će vam trebati malo truda jer se nalaze na dijelu neba gdje nema sjajnih zvijezda koje bi mogle služiti za star-hoppinjg. Kao pokazivače možete koristiti zvijezde Phad i Dubhe te produžiti teleskop u tom smjeru za jednu duljinu njihove međusobne udaljenosti. U tom području pokušajte identificirati trokut zvijezda “iznad” pozicije M81 i M82 (u tražilu će slika biti okrenuta!) koji svojim šiljastim kutem otprilike pokazuje prema galaksijama.

M81-starhop

Karta neba za identifikaciju pozicije M81 i M82

Galaksije ne bi trebao biti problem identificirati, no iz grada će se sigurno činiti bljedunjave. Odaberite večer kada je nebo bistro i pričekajte da vam se oči dovoljno naviknu na tamu. nastojte da u blizini nema rasvjete koja vam direktno tuče u oči – ako treba, prekrijte glavu ručnikom ili barem imajte stalno zatvoreno oko s kojim gledate u okular dok ga ne koristite za promatranje.

M81-82

Galaksije NGC 2976, M81, M82 i NGC 3077

Oko M81 i M82 nalaze se još dvije galaksije, NGC 2976 (na fotografiji gore lijevo) i NGC 3077 (dolje u sredini), 10. magnitude. Dovoljno su sjajne za manje amaterske teleksope, pa ako imate vedro, bistro nebo, nemojte ih preskočiti! Sličan prizor vjerojatno promatraju neke civilizacije u tim galaksijama, no sigurno se nitko od njih ne sjeća supernove koja je eksplodirala prije 11 milijuna godina…

Više informacija pročitajte na web stranicama Astronomy i Sky & Telescope.

Supernova u galaksiji M82. Snimili L. Elenin i I. Molotov

Supernova u galaksiji M82. Snimili L. Elenin i I. Molotov

 

C/2012 X1 LINEAR naglo povećao sjaj!

28.10.2013. – Komet polako povećava sjaj i veličinu kome. Spacewather.com piše da se veličina kome povećava za 30″ dnevno što na odaljenosti od 2.95 AJ odgovara brzini od 65.000 km dnevno, odnosno 1 km/s. Odličnu fotku napravio je moj imenjak Astrobob te mu je procijenio sjaj na mag 7.5. Fotografija Damiana Peacha pokazuje komu veličine 5.3′ (promjer Mjeseca je prividnih 30′)  Izgled općenito podsjeća upravo na komet Holmes!

Nedavno sam pisao o kometima koji će krajem ove godine biti vrlo sjajni, a sada im se na sceni pridružio još jedan, C/2012 X1 kojem je 20. listopada zabilježen porast sjaja na čak mag. 8.5. Do tada, komet je jedva bio vidljiv amaterskom opremom. Točnije, mjerenja pokazuju sjaj od maksimalnih mag. 16 i nakon toga gotovo da ga nitko nije snimao.

2012X1-mag

Copyright: aerith.net

Sa opservatorija Remanzacco napravili su odličnu snimku kometa koji podsjeća na komet Holmes 2007. godine. Ovdje je još jedna snimka kometa napravljena apo refraktorom i Canonom 550D. Komet se trenutno nalazi u zviježđu Berenikine kose, a izlazi tek nakon 5h ujutro. Astronomski mrak traje do cca 5:45 pa će biti teško uočiti ovaj objekt osim na vrlo tamnom nebu. Trenutno niti Mjesec ne surađuje pa je najbolje pričekati početak studenog. Biti će jako zanimljivo pratiti kako će se razvijati sjaj LINEARa – komet Holmes je 2007. godine razvio komu promjera većeg od Sunca!

Ovakvi događaji nisu česti, ali sasvim normalni za komete. Uzrok povećanju sjaja može biti udar manjeg tijela ili odlamanje komada sa površine. Budući da kometi zbog utjecaja Sunca konstantno gube materijal na površini se ponekad razotkriju nova područja sa friškim materijalom.

Ako bude novosti o LINEARu, biti će navedene ovdje :paint:

Meteorit iznad Rusije!

18/2/2013Pronađeni su prvi fragmenti u jezeru Čerbakul. Meteoriti su klasični hondrit, kameni meteorit koji spada pod najčešći tip meteorita pronađenih na Zemlji. Istog tipa je i križevački meteorit pronađen prije dvije godine. Meteorit će najvjerojatnije dobiti ime po jezeru gdje su pronađeni fragmenti. RIA Novosti javljaju da se objekt raspao na sedam većih dijelova, jedan od kojih je probio led na jezeru Čerbakul. Baš oko te rupe su pronađeni prvi komadi meteorita koji će ubrzo biti poslani na detaljnu analizu.

Usput, pogledajte web stranicu sa svim do sada prikupljenim video snimkama bolida i udarnog vala.

UPDATE: prvi službeni izvještaji govore da je objekt imao promjer 15m, težine 7000t i ušao u atmosferu brzinom od 18 km/s i kutem od samo 20°. Potpuno se raspao na visini od dvadesetak kilometara. Materijalna šteta je velika s više stotina ozlieđenih, međutim niti jedna osoba nije direktno pogođena komadima meteorita. Štetu je najviše uzrokovao udarni zvučni val od raspada objekta. Za sada još nema informacija o pronađenim fragmentima. Izjave o ruskim raketama, američkim vojnim pokusima i novim prijetećim objektima čista su laž sa ciljem provociranja javnosti, stvaranja panike i medijske pozornosti.

Danas oko 3:30 UT (9:30 po tamošnjem lokalnom vremenu) u regiji kod Urala u Rusiji, blizu grada Čeljabinska, očevici su vidjeli trag na nebu koji je ubrzo postao sjajan poput dnevnog Sunca – objekt iz svemira uletio je u atmosferu i raspao se na komade visoko u atmosferi. Ubrzo zatim mogle su se čuti snažne eksplozije uzrokovane udarnim valom i raspadom objekta, zbog kojih su mnogi prozori popucali. Pogledajte i poslušajte snimku, ja sam se doslovno naježio:

Prema prvim izvještajima, između 100 i 400 ljudi je ozlieđeno, najviše zbog posjekotina od popucalog stakla. Još se ne zna eventualno mjesto pada ostataka objekta, no bilo je mnogo očevidaca i snimki pa je izvjesno da će uskoro biti detalja.

Ovaj objekt nije povezan sa današnjim prolaskom asteroida 2012 DA14! Preveliki je vremenski razmak i dolaze iz potpuno različitih smjerova. Neki izvještaji govore da su današnji asteroid presrele ruske vojne rakete – nemoguće, budući da je taj objekt uletio u atmosferu brzinom od najmanje 20 km/s (da, kilometara u sekundi). Ni najbrže rakete to ne mogu presresti.

Budući da izvještaji i snimke još stižu, preporučam da pratite blog Bad Astronomy sa najnovijim provjerenim informacijama, a ja ću se također truditi pravovremeno izvještavati. U svakom slučaju, nikakve nadolazeće opasnosti nema. Po nekoj mojoj vrlo gruboj procjeni, objekt se raspao na visinama od 10-30 kilometara, a veličina mu je možda mogla biti ne više od 5-10 metara – to će se točno znati tek nakon što se pronađu i analiziraju uzorci koji su došli do tla.

Zanimljivo je da ovaj pad dolazi gotovo točno na 66. obljetnicu pada Sikhote-Alin meteorita, također u Rusiji (12.2.1947.).