Sudeći po popularnosti mog članka o “smaku svijeta” 2012., pučanstvo je očito zabrinuto za sudbinu našeg planeta. Još jedna stvar koja, “evo samo što nije” uništila Zemlju je LHC, Large Hadron Collider, akcelerator za sudaranje čestica koji će, pišu novine, proizvesti crnu rupu koja će progutati Zemlju.
Da kažem odma na početku: NEĆE!
(napomena: tekst označen drugačijom bojom je link gdje se mogu pročitati dodatne informacije; također, pročitajte tekst o sramotnom odnosu novinara dnevnika HTV-a o LHC-u)
Iako ova konstatacija ima isto toliko kredibiliteta kao i medijski izvještaji koji tvrde da smo u opasnosti, ipak je potrebno malo objasniti stvari.
Kao prvo, ovakvi akceleratori postoje već desetljećima – LHC je najmoderniji i najjači. U njemu se sudaraju zrake protona sa najvećim energijama do sada proizvedenim u takvim kolizijama – 7.000 puta većim nego što ju ima proton u stanju mirovanja. U sudarima, osnovne čestice se raspadaju u svoje sastavne dijelove koji se bilježe u detektorima. Akcelerator znanstvenici koriste umjesto mirkoskopa da bi detektirali te “sastavne dijelove” čestica koji se ne mogu vidjeti ni najjačim mikroskopom. Osim toga, takve čestice imaju vrlo kratak životni vijek, tj. nestanu, odnosno pretvore se u nešto “normalno” u toliko kratkom vremenu da ih ne možemo detektirati. Einsteinova teorija relativiteta nam govori da vrijeme sporije teče što se objekt brže kreće – to je neprimjetno na ovozemaljskim brzinama, međutim kod brzina bliskih brzinama svjetlosti (kolizije u LHC-u se vrše pri brzinama od 99.9999% brzine svjetlosti), vrijeme je dovoljno usporeno da te čestice možemo detektirati!
Pročitajte na koji način funkcioniraju akceleratori, vrlo je zanimljivo!
Koje čestice se traže? Većina ih je do sada već otkrivena, a najinteresantije su one koje narjeđe nastaju. Zato je potrebno upotrijebiti pun energije i veliki broj sudara kako bi se detektirale – zato se grade ogromni akceleratori koji bi nam dali odgovor od čega se ovaj svijet zapravo sastoji.
Može li u takvim eksperimentima nastati crna rupa? NEMOŽE! Takvi “eksperimenti” se konstanto dešavaju na Zemlji, udarom kozmičkih zraka – u atmosferu, vaše tijelo, vaš kompjuter na kome sada ovo čitate. Do sada u zadnjih 4.5 milijardi godina niti jedan nije proizveo crnu rupu koja bi progutala Zemlju. Udare kozmičkih zraka redovito detektiraju astronomi na svojim CCD snimkama (i ja sam ih snimio), tako da je do sada bilo više vremena da nastane “sranje” nego što će to LHC ikada moći isprobati. Više o sigurnosti LHC-a pročitajte na njihovim službenim stranicama.
Ako ne vjerujete, postavite pitanje (i kliknite na link) – da li je LCH uništio svijet?
Žao mi je, ali vaše kredite ćete ipak morati otplatiti – neće ih uništiti LHC eksperiment (od kojeg se, BTW, prvi konkretni rezultati očekuju tek za nekoliko godina), niti “smak svijeta” 2012. godine.
Možda zvuči razočaravajuće, ali stvari ipak tako stoje. Međutim, fizika čestica je fascinantna, pa čitateljima koji znaju engleski preporučam da posjete službenu stranicu koja objašnjava što nam ti eksperimenti mogu pokazati: počevši od onog što već znamo o česticama, preko činjenice da je naš univerzum pretežno sastavljen od čestica umjesto antičestica, do toga da čestice imaju masu (famozni Higgsov bozon).
I na kraju, ljudi, nemojte vjerovati da će svaka pizdarija napisana u novinama ugroziti svijet.
