Teleskop kao poklon – savjeti o kupovini

Teleskop je čest izbor kao poklon za rođendan ili Božić, nerijetko za djecu i mlade koje zanima znanost i astronomija. Od velikog izbora različitih vrsta teleskopa i cijena, nije lako napraviti dobar izbor. Ovim tekstom pokušati ću razbiti neke mitove o teleskopima i nadam se da ću vam olakšati kupovinu.

Teleskop nije nužan za astronomiju kao hobi. Prije nego što sam kupio teleskop, dvije godine koristio sam samo dalekozor. Dalekozor je odlična sprava za astronomiju, jednostavan za upotrebu, prenosiv, a može se koristiti i za promatranja u prirodi. Detaljnije pročitajte u članku o dalekozorima u astronomiji.

Mit br. 1: Dječji teleskop

Ne postoji “dječji teleskop”!

Teleskopi služe za gledanje svemira. Pravog svemira koji je jednak za sve nas koji u njemu živimo. Teleskopi nisu igračke! Kupite li teleskop-igračku ne možete od njega očekivati da će vam pokazati nebeske ljepote kao što niti od autića na pedale ne možete očekivati da će se voziti u stvarnom prometu.

Teleskopi mogu, doduše, biti masivni i teški, no takvi su uglavnom oni skuplji. U ovom tekstu ograničiti ćemo se na izbor povoljnijih teleskopa koji su težinom uglavnom ispod 10 kg.

Djeca se lako razočaraju, pa izbjegavajte jeftine teleskope. Komplicirani su za sastavljanje i upravljanje, klimavi su (slika se trese), slabe su svjetlosne moći (slika je tamna). Minimalni iznos za teleskop ne bi trebao biti manji od 1500-2000 kuna. Sve jeftinije od toga će u 90% slučajeva završiti u ormaru ili na Njuškalu, a dijete će izgubiti volju za astronomijom.

Mit br. 2: Povećanje teleskopa

Povećanje teleskopa nije njihova presudna karakteristika!

Teleskop koji se reklamira sa 565x povećanjem treba u širokom luku izbjegavati. Primarna funkcija teleskopa je skupljanje svjetlosti! Veći promjer objektiva = veća površina = sjajnija i oštrija slika. Velika povećanja koriste se samo za opažanje planeta, a i u tom slučaju rijetko kada će se moći koristiti više od 200x.

Ograničavajući faktori za postizanje velikog povećanja su promjer teleskopa i stabilnost atmosfere. Maksimalno moguće povećanje okvirno se računa kao promjer objektiva teleskopa u milimetrima pomnožen sa 2. Maleni 60 mm teleskop može podnijeti povećanje od 120x, nipošto 300x ili više kao što se često navodi.

Objekte dubokog svemira (maglice, galaktike, skupovi zvijezda) najbolje je opažati na malim i umjerenim povećanjima (30x – 100x). Naša najbliža galaktika M31 u Andromedi prividno je 6x veća od punog Mjeseca! Velika maglica u Orionu, M42, dvostruko je veća.

Mit br. 3: Tronožac

Teleskop uopće ne treba imati tronožac!

Najveći neprijatelj za astronoma početnika je – klimava montaža. Čak i maleni teleskop može biti optički solidan, ali ako se slika trese pri najmanjem dodiru i vjetru, to će biti vrlo frustrirajuće iskustvo. Teleskopi sa lećama, refraktori, često imaju dugačku cijev pa efekt poluge pogoršava situaciju.

Stvar spašava tzv. dobson montaža – drvena kutija s polukružnim utorima gdje se stavi teleskop koji ima “krugove” na cijevi. Jednostavno, efektno i stabilno.

Korado Korlević impresioniran velikim dobson teleskopom. Izvor: arhiva AD Beskraj

Mit br. 4: Ekvatorijalna montaža

Ekvatorijalna montaža je komplicirana za upotrebu i kod jeftinih teleskopa vrlo nestabilna!

Ne znate što je ekvatorijalna montaža? Učinite si uslugu i nemojte kupovati teleskop sa takvom montažom. Za početnike, naročito djecu, zbunjujuća je i komplicirana što rezultira frustracijama. Najbolja montaža za početnika je alt-azimutalna: pomaci su jednostavno gore-dolje, lijevo-desno. No sad kad ste to pročitali, pazite da montaža bude čvrsta – bolje stabilna montaža nego veći teleskop.

Alt-azimutalne montaže možete prepoznati pod oznakama “ALT-AZ” ili samo “AZ”. Dobsoni su također alt-azimutalni.

Ekvatorijalna montaža

Ekvatorijalne montaže imaju jednu os koja se usmjerava prema Sjevernjači. Pravilno namještena ekvatorijalna montaža omogućava praćenje objekata na nebu okretanjem samo jedne osi. U praksi to znači puno “koji je ovo vrag” i “šta sad da radim” pitanja prilikom slaganja montaže. Montaža se treba i balansirati, pa ako to ne napravite kako treba, teleskop će vas zveknuti po glavi kada otpustite kočnice.

Teleskopi sa ekvatorijalnom montažom obično negdje u nazivu imaju oznaku “EQ”.

Mit br. 6: Kompjuterizirani teleskop

Teleskopi sa bazom podataka i elektronskim kontrolerom neće vam olakšati snalaženje na nebu!

Takvi teleskopi nisu u mogućnosti bez ljudske pomoći tražiti nebeske objekte – treba ih kalibrirati. To znači – nivelirati, odrediti sjever, identificirati i teleskopom pronaći nekoliko sjajnih zvijezda na nebu. Tek tada će se teleskop moći pravilno orjentirati na objekt kojeg odaberete iz baze podataka. Ako se već trudite vizualno naći tih nekoliko zvijezda na nebu, onda možete pronaći i druge objekte uz pomoć karte neba, bilo papirnate ili mobilne aplikacije. Razliku u cijeni rađe potrošite na kvalitetniji teleskop.

Mit br. 7: slika kao na fotografijama

Slika u okularu nije ni približno slična astronomskim fotografijama!

Šarene maglice vidljive su jedino na fotkama dugih ekspozicija. Kroz teleskop ćete uglavnom gledati mutne sive mrlje i malene točkice. Objekti na nebu su tamni, a ljudskom oku treba jako puno svjetlosti da bi raspoznalo boje.

Niti najveći teleskopi ne pokazuju boje i detalje kao što se vide na fotografijama pa ako ste to očekivali, odustanite od kupovine. Boje se mogu vidjeti tek na nekim zvijezdama i suptilne nijanse na planetima. To je sve.

Poanta je vidjeti svemir vlastitim očima. Osjećaj kada gledate galaktiku čija je svjetlost na put krenula dok su još dinosauri šetali Zemljom, nezamjenjiv je!

Gdje kupiti teleskop?

Teleskope nemojte kupovati u supermarketima i shopping centrima. Loše su kvalitete, klimavi, slabe svjetlosne moći, prodavači uglavnom o teleskopima neće znati ništa više od onoga što piše na kutiji.

Teleskop obavezno kupite kod znalaca. U Hrvatskoj to su tek dvije trgovine – Teleskop centar te OI Optimus. Obje trgovine vode entuzijasti koji će vam rado pomoći u odabiru pa im se obratite s povjerenjem. OI Optimus je samo internet trgovina, a Teleskop centar ima dućan u Zagrebu. Izbor možete proširiti potragom po stranim internet trgovinama, ako naručujete iz EU, ne morate plaćati carinu.

Otvorenje Teleskop centra u Zagrebu, rujan 2010.

Ali, teleskopi su skupi!

I jesu i nisu. Sada su znatno jeftiniji i kvalitetniji nego krajem devedesetih kada sam se počeo baviti praktičnom astronomijom. Ako nemate barem 1500 kn za teleskop, bolje razmislite o nekoj knjizi, kalendaru sa fotografijama, posteru…ili jednostavno, štedite za kvalitetniji teleskop.

Što se sve dobije u paketu?

Osim teleskopa i montaže najčešće dobijete dva okulara, znači dva različita povećanja. Ako ih se nudi više za malo novaca – nemojte kupovati. To je garancija loše kvalitete. U optici nema magije kojom bi se mogla dobiti kvaliteta za male novce.

Dobra investicija je barlow leća – pomoću nje se dobivaju veća povećanja korisna za Mjesec i planete. Okular se stavlja u barlow leću i povećanje postaje veće za oznaku koju leća nosi – 2x, 2.5x ili 3x (barlow leća ima samo jednu od ovih oznaka!). Uz barlow leću od 2x, okular žarišne duljine 20mm daje povećanje poput okulara od 10mm bez barlow leće (20 mm/2x = 10 mm). Pazite dakle ako teleskop dolazi sa 20 mm i 10 mm okularima! U tom slučaju uzmite 2.5x ili 3x barlow da se ne kopiraju žarišne duljine.

Povećanje se računa tako da žarišnu duljinu teleskopa podijelite sa žarišnom duljinom okulara. Dakle, teleskop žarišne 900 mm i okular od 10 mm daju (900/10) 90x povećanje. Sa 2x barlow lećom povećanje je dvostruko veće – 180x.

Cijene barlow leća su 230 – 350 kn.

Koji teleskop kupiti?

Da, ima ih puno. Zadržati ćemo se na jeftinijim početničkim teleskopima. Kod njih zaboravite astrofotografiju kroz teleskop – biti će štosno ufotkati Mjesec i Jupiter mobitelom, ali to je uglavnom sve. Linkovi vode na stranice Teleskop centra i njemačkog Teleskop Service (skraćeno: TS) čiji je OI Optimus zastupnik za Hrvatsku.

Najvažnije oznake teleskopa su promjer objektiva i žarišna duljina. Teleskop 60/900 ima promjer 60 mm i žarišnu duljinu 900 mm. 60mm je malen promjer i nemojte ga kupovati ako baš ne morate. Ako morate, uzmite alt-azimutalnu verziju (675 kn) umjesto ekvatorijalne, biti će lakši za korištenje. U TS-u 70mm verzija je € 115. Celestron Astromaster 70 je nešto skuplji (€ 130), ali je vrlo lijepog dizajna i jednostavan za upotrebu.

Vrste teleskopa:

  • Refraktor = refrakcija (lom) svjetlosti = objektiv ima leću.
  • Reflektor = refleksija (odbijanje) svjetlosti = objektiv ima zrcalo.
  • Katadiopter – najčešće ima dva zrcala i jednu leću.

Za više informacija pročitajte (pra)stari FAQ o teleskopima.

114/900 reflektor nije loš izbor. Promjer od 114mm prima dovoljno svjetlosti za sjajnije maglice i zvjezdane skupove, naročito ako se maknete iz grada pod tamno nebo. Mjesec će biti fantastičan, na Jupiteru se naziru detalji u prugama, a Saturn pokazuje Cassinijevu pukotinu u prstenu. Montaža EQ2 bi mogla biti stabilnija. Cijeni od 1490 kn dodajte još cijenu barlow leće jer povećanje od 90x nije dovoljno za planete. Nezgodno je što dolazi sa 10 mm i 20 mm okularima. TS StarScope 114 je € 169. Nisam oduševljen izborom okulara.

114/900 Tasco teleskop. Izvor: arhiva AD Beskraj.

90/900 refraktor je ekvivalent gornjem reflektoru. Nešto je skuplji, 1850 kn, ali ima kvalitetnu alt-azimutalnu montažu koja je jednostavna za korištenje. Kod TS (OI Optimus) možete nabaviti Celestron Astromaster 90 za € 235. Slična je cijena i za verziju na ekvatorijalnoj montaži.

Promatranje Sunca s 120/1200 refraktorom na ekvatorijalnoj montaži. Izvor: arhiva AD Beskraj

Najbolja opcija je 150/1200 dobson teleskop. Cijena od 2390 kn je vrlo povoljna, a promjer od 150 mm dovoljan je za godine i godine uživanja u pogledu na maglice i planete. Veća verzija od 200 mm je još bolja, no 1000 kn skuplja. TS nudi 150mm dobson za € 300. Računajte da se isplati nabaviti ove teleskope jer ako prestane interes za astronomijom, bez problema ćete ih moći prodati na Njuškalu.

SkyWatcher 150/1200

Maleni dobson 130/650 je štosan stolni teleskop, no kratka žarišna znači da optička os mora biti vrlo precizno namještena, a veća povećanja nisu dovoljno oštra i kontrastna. S cijenom od 1750 kn, osobno bi rađe odabrao nešto drugo. TS nudi 100mm Orion SkyScanner kratki dobson za € 139.

Maksutov teleskopi su nešto skuplji, ali jako dobri za promatranje planeta. Prednost im je što su kratki i kompaktni. 90/1250 dođe 1500 kn, a 102/1300 1940 kn – i to samo za optičku cijev, bez montaže. TS nudi 90mm maksutov sa malenom stolnom dobson montažom za € 235.

Imate li kakvih pitanja za konkretne teleskope ili ako vam treba još koji savjet, slobodno napišite komentar!

Do tada, pročitajte Vedranovu priču kako se počeo baviti astronomijom i pogledajte njegove fantastične skice koje realno prikazuju kako se objekti vide kroz teleskop.

U Bobinoj kuhinji pročitajte recenzije teleskopa. Preporučam da pročitate test Bresser/Lidl 70/700 refraktora, SkyWatcher 300mm dobsona, SkyWatcher StarTravel 120 refraktora, a ponovite i tekst o dalekozorima u astronomiji.

8″ schmidt-cassegrain

Postoji mnogo vrsta teleskopa, ali mi se čini da je najpopularniji i najstandardniji od svih upravo 8″ schmidt-cassegrain. Ovdje ću se osvrnuti općenito na taj tip teleskopa budući da su optičke razlike raznih proizvođača minimalne, a ostalo se svodi na kozmetiku, montažu i kompjuterizaciju.

Schmidt-Cassegrain teleskop

Iako se u FAQ-u o teleskopima mogu pročitati mnoge mane schmidt-cassegraina, to su zapravo odlični teleskopi. 8″ (20cm) schmidt-cassegrain je zapravo najbliži “univerzalnom teleskopu”. Evo zašto:

  • promjer od 8″ omogućava pogled na tamne galaksije i maglice
  • odlični detalji na planetima (uz dobru kolimaciju i mirnu atmosferu)
  • kratak tubus znači dobru prenosivost i balans na montaži
  • mogućnost stavljanja reduktora/korektora za deep sky astrofotografiju
  • velika žarišna duljina omogućava lako i kvalitetno snimanje planeta
  • veliki izbor montaža – od ekvatorijalne do kompjuteriziranih GPS viličastih (fork) montaža
  • pristupačna cijena

Univerzalan dizajn znači i da ima mnogih nedostataka. Ipak, oni nisu tako strašni i lako se može živjeti s njima:

  • osjetljivost na greške u kolimaciji
  • zatvorena optička cijev – dulje vremena potrebano da se postigne temperaturna stabilnost
  • manja propusnost svjetla zbog puno optičkih površina
  • veliko sekundarno zrcalo koje smanjuje kontrast

Sve navedene mane mogu se lako “opravdati”. Problem s kolimacijom imaju gotovo svi teleskopi, osim refraktora. Veliki refraktori su nezgrapni, glomazni i skupi. 8″ refraktor je užasno skup, a za transport je potreban omanji kamion. Vrlo je važno da schmidt-cassegrain bude adekvatno kolimiran. U tom slučaju će dati izuzetno oštru i detaljnu sliku planeta. Pri dobrom seeingu, Jupiter se može promatrati satima. Loša kolimacija je najčešći problem kod SCT-a (Schmidt-Cassegrain Teleskop) – recenzije znaju često biti nepovoljne što se tiče kvalitete slike, a zapravo je problem u kolimaciji. Uspoređivao sam svoj 7″ mak-newt sa 8″ Celestron SCT-om. Oba su bila dobro kolimirana. Da, mak-newt je dao bolju sliku, ali razlika nije bila niti približna razlici u cijeni! Istovremeno je raskolimirani 9.25″ Celestron SCT davao naznake da slika može biti bolja, no jednostavno se nije mogo fokusirati kako treba. Dakle, SCT koji je na prvi pogled loš možda (zapravo, najvjerovatnije) samo treba dobro kolimirati. To je bilo itekako očito kada sam jednom promatrao kroz 8″ Celestron SCT sa ZG Zvjezdarnice.

Temperaturna stabilnost se može ubrzati upotrebom raznih ventilatora; no to je uglavnom bitno samo kod promatranja planeta i dvostrukih zvijezda. Dok se teleskop hladi, možete bez problema promatrati galaksije i maglice.

Uspoređujući detalje na planetima, obično se zbog manjeg kontrasta kod SCT-a slika uspoređuje sa APO refraktorima promjera 5″. To zapravo uopće nije loše ako uzmemo u obzir da samo optička cijev dotičnoga košta barem duplo više nego cijeli kompjuterizirani 8″ SCT! Zbog velikih žarišnih duljina lako je dobiti velika povećanja odnosno velike efektivne žarišne duljine za snimanje web ili firewire kamerama.

Moje iskustvo sa 8″ SCTovima je do sada bilo jako pozitivno. Zapravo, toliko su “standardni” da im ništa ne mogu zamjeriti! Još se sjećam pogleda na Veil nebulu kroz 9.25″ Celestron SCT. Nezaboravno iskustvo! Svi filamenti su se detaljno vidjeli, i to kroz nekoliko vidnih polja okulara. Za još bolji doživljaj kod promatranja planeta moguće je koristiti binoviewer kojem neće faliti svjetlosti kao kod manjih APO refraktora.

U ovo vrijeme su APO refraktori popularni za wide field promatranja i astrofotografiju, veliki dobsoni za deep sky…ljudi kao da su zaboravili na nekad egzotične, a sada “obične” schmidt-cassegrain teleskope koji mogu sve – od detalja na planetima do tamnih galaksija i astrofotografije. Osim toga, sada se rade i modificirane verzije (netočno nazvane Richtey-Chretien; zapravo se radi samo o drugačijem obliku sekundarnog zrcala, a ne o pravom RC-u) koje mogu dati još bolje rezultate u astrofotografiji, čak i na velikim čipovima DSLR aparata i full-frame CCD kamerama.

Pentax 105 SDP – recenzija

Pentax 105 SDP je apokromatski refraktor žarišne duljine 670mm i promjera 105mm. Sastoji se od 4 elementa u dvije grupe – verzija Petzval dizajna. U prednjoj grupi jedan element je od SD, a u zadnjoj od ED stakla. Ova kombinacija osigurava sliku bez kromatske aberacije i potpuno ravno vidno polje sa oštrim zvijezdama sve do ruba. Ovim refraktorom moguće je bez problema snimati astrofotografije na 6×7 srednjem formatu filma!

Pentax 105 SDP sam nabavio prvenstveno zbog astrofotografije. Za vizualna promatranja postoje i jeftinija rješenja, no ako je cilj astrofotografija, takvim teleskopima se moraju dodavati skupi field-flatteneri, pa ako financije dopuštaju, mislim da je bolje u startu nabaviti teleskop koji je predviđen za astrofotografiju.

Vizualno, 105 SDP je prekrasan. Izgleda masivno, što i jest sa svojih 6 kg. Nažalost, sjenilo je fiksno i nije ga moguće niti odšarafiti. Fokuser je na prvi pogled “obični” rack & pinion, ali vrlo solidan i vidi se da je napravljen da podnese velike terete. Volio bih da je precizniji ili da ima mogućnost finijeg pomaka, no nisam imao problema s postizanjem fokusa niti vizualno niti fotografski. Za vrijeme fotografiranja niti jednom se nije pomaknuo (izgubio fokus) nakon fiksiranja šarafom koji se nalazi sa gornje strane.

Negdje sam pročiato da Pentax kod svojih teleskopa garantira da zvijezda fokusira unutar 5 mikrometara. To zahtjeva precizno fokusiranje pa sam u tu svrhu nabavio Stiletto fokuser. Nakon pregledavanja fotografija snimljenih mojim friško modificiranim Canonom 20D, uočio sam grešku! Da, zvijezde su bile vrlo sitne i oštre, ali – dvostruke! Sve zvijezde su sa desne strane imale nešto tamniju refleksiju. Nakon prvotnog očajavanja da s teleskopom nešto nije u redu, ispostavilo se suprotno – na Canonu je zamjenski filter ispred CCDa bio postavljen naopačke! Teleskop je zapravo toliko oštar da je greška bila lako uočljiva.

usporedba_p10-c10.jpg

Gore je usporedba snimke istog objekta (Flame Nebula) Pentaxom 105 SDP (lijevo) i 10″ newtonianom (desno, snimio Matija Pozojević; kliknite na sličicu za veću verziju). Kao prvo, usporedba nije fer ni objektivna ni prema jednom niti drugom teleskopu. Završne obrade su drukčije, a snimka sa C10 je smanjena da odgovara onoj na P105 budući da C10 ima žarišnu duljinu od 1200mm naspram Pentaxovih 670mm (slika sa Pentaxa je crop 100% veličine). Ipak, stavio sam u kao usporedbu količine detalja koji se mogu snimiti, a Pentax ovdje jako dobro konkurira puno većem promjeru, upravo zbog već navedenog preciznog fokusa. Na snimci napravljenoj Pentaxom također možete vidjeti “dvostruke zvijezde”, tj. refleksije uzrokovane pogrešnim postavljanjem filtera na Canonu.

Snimajući digitalnim SLR-om, na rubovima vidnog polja nema apsolutno nikakve degradacije u kvaliteti. Zvijezde na rubovima su jednako oštre kao u sredini. Do sada sam probao samo dva puta fotografirati na 6×7 format. Vinjeritanje na kutevima je izraženo, što je bilo za očekivati, ali i ovdje su zvijezde dovoljno oštre da se ne vidi značajna degradacija slike.

Dolje: maglice Flame i Horsehead. Pentax 105 SDP, modificirani Canon 20D, Astronomik CLS filter 4×8 min ekspozicija @ ISO 800.

Flame & Horsehead + P105 SDP

Promatranje kroz Pentaxa je fantastično iskustvo. Iako se radi o samo 4″ promjera, detalji koje može izvući su nevjerojatni, a kontrast nenadmašan. Gledajući Mjesec sa binoviewerom, osjećaj je kao da se nalazite u orbiti. Sjene su potpuno crne. Kada sam gledao planete, Mars i Jupiter, atmosfera je nažalost bila vrlo turbulentna čak i za 4″ teleskop, no na trenutke se moglo razabrati poprilično detalja. Sasvim dovoljno za detaljnije proučavanje, iako efekt nije toliko impresivan kao kod Mjeseca. Uran i Neptun se bez problema vide kao diskovi izraženih boja.

Dolje: Pripreme za promatranje kroz Pentax 105 SDP na astronomskom kampu Letenka 2007. Foto Nedeljko Marković.

Promatranje kroz Pentax 105 SDP

Deep sky objekti također izgledaju odlično. Pentax ima vrlo kvalitetne premaze na lećama, a kontrast omogućava pogled i na najtamnije objekte. Sa Petrove Gore sam bez problema uočio G1, kuglasti skup galaksije M31, magnitude 13.7. A pogled na M31 kroz 35mm Panoptic (19x, 2.5 stupnja vidno polje) je po prvi puta bio bolji nego u bilo kojem dalekozoru! North America Nebula se lako vidjela bez filtera. Fascinantno je kako se mogu promatrati objekti na malom povećanju, a onda npr. staviti 5x Powermate za detalje na planetima.

Pentax 105 SDP je odličan vizualni i fotografski instrument. Ako tražite vizualni APO refraktor, postoje jeftiniji teleskopi koji će vas jednako dobro služiti, ali kada se u jednadžbu uvrsti astrofotografija – tu mu nema premca.

Dolje: Pentax 105 SDP na HEQ-5 montaži; astronomski kamp Letenka 2007. 

Pentax 105 SDP