Zviježđe Andromeda je jedno od 48 originalnih zviježđa koja je imenovao antički astronom Ptolomej u 2. stoljeću. Najsjajnija zvijezda, Alpheratz službeno pripada zviježđu Andromede, ali se prepoznaje i kao jedna od zvijezda četverokuta u zviježđu Pegaz. Zvijezda gama (Almach) je dvojna zvijezda, popularna meta astronoma amatera. Već i u malim teleskopima vidljiva je žuta primarna zvijezda magnitude 2.3, a na udaljenosti od 9.7″ je druga, plavo-zelena zvijezda magitude 5.

U zviježđu se nalazi poznata galaksija Messier 31, Andromedina galaksija, lako vidljiva golim okom na tamnom nebu bez svjetlosnog onečišćenja. Iako je udaljena oko 2.2 milijuna svjetlosnih godina, prividna veličina joj je čak 3 stupnja, odnosno 6x veličine punog Mjeseca. Naljepše ju je gledati dalekozorom ili manjim teleskopom na povećanjima do 30x. Galaksija ne pokazuje previše strukture, no moguće je uočiti dijelove gdje se nalaze tamne pruge prašine. Na jednom od rubova galaksije je ogroman zvjezdani skup koji čak ima vlastiti kataloški broj, NGC 206. Teleskopom se vidi kao izduženi svijetliji dio galaksije. Blizu središta M 31 su naravno i satelitske galaksije M 32 i M 110. Zanimljivo je da je većim teleskopima moguće vidjeti čak i kuglaste skupove koji pripadaju M 31. Kuglasti skup G1 je čak dvostuko veći od Omega Centauri, najvećeg kuglastog skupa u Mliječnom putu.

Obližnji otvoreni skup NGC 752 je lijep dalekozorski objekt, na udaljenosti otprilike 1300 svjetlosnih godina. Označene su i galaksije NGC 185 i 147, pa iako nisu dio zviježđa Andromede, isplati ih se potražiti teleskopom, jer su i one sateliti galaksije M 31. NGC 185 je oko 10. magnitude i malo ju je lakše uočiti od NGC 147 koja je 10.5 i difuznije. NGC 891 je malena, ali sjajna edge-on galaksija koja se najbolje vidi u većim teleskopima s većim povećanjima koja mogu pokazati tamnu prugu prašine po sredini. Udaljena je oko 30 milijuna svjetlosnih godina, a svojom stvarnom veličinom i oblikom je vrlo slična Mliječnom putu. NGC 7662 (Blue Snowball Nebula) je prekrasna planetarna maglica koja definitivno traži veća povećanja da se mogu nazrijeti neke naznake strukture, ali se lako uočava i u manjim teleskopima.

Blizu Andromede nalazi se zviježđe Trokut, također poznato od antičkih vremena. U ovom malenom zviježđu je Messier 33, također poznata galaksija iz lokalne grupe. Na udaljenosti oko 2.3 milijuna svjetlosnih godina, to je najudaljeniji objekt vidljiv golim okom, doduše samo s vrlo tamnih lokacija u najboljim uvjetima. Dalekozorom se fino vidi eliptični oblik, a već i manji teleskopi će pokazati spiralne krakove, pa i NGC 604, ogroman oblak vodika gdje se rađaju nove zvijezde – poput Orionove maglice, ali s promjerom od 1.500 svjetlosnih godina, čak je 6.400 puta sjajnija od M 42!

Oba zviježđa najbolje se vide tijekom jeseni.
Fotografija: Nikon Z6, Nikkor Z 50 mm, 11×2 min.