Snimke kometa su često lijepe za vidjeti, ali s druge strane ne govore puno o samoj strukturi komete, odnosno mlazovima materijala koji odlaze sa površine i formiraju komu i rep. Da bi se otkrila struktura mlazova unutar kome, koristi se “rotational gradient” filter (Larson-Sekanina filter je jedna njegova verzija). Program Iris je jedini besplatni program koji ima mogućnost upotrebe rotational gradient filtera. Iako program nije baš intuitivan, ovaj filter je lako koristiti i s njime eksperimentirati. Na stranicama postoji tutorial za obradu snimki kometa, a ovdje ću opisati postupak koji sam ja koristio.

Snimku kometa sam stackirao i obradio u DeepSkyStackeru. Zatim, snimku sam croppao oko komete jer ostali dio fotografije i onako nije bitan. Croppana fotografija se učita u Irisu. Budući da je Iris malo “poseban” potrebno je namjestiti “treshold” prozor da se jasno vidi jezgra komete Taj prozor je vidljiv odmah nakon startanja programa i učitavanja snimke. Da bi se točno odredila jezgra komete, potrebno je pročitati vrijednosti u prozoru ”output” – meni ”analysis” -> “display data”. Kada se klikne na dio za koji se smatra da je jezgra dobiju se podaci o x i y koordinatama te intenzitetu (sjaj). Potrebno je pronaći točku gdje je taj intenzitet najveći – na tom jestu se najvjerojatnije nalazi jezgra.

U meniju “processing” na dnu se nalazi opcija “rotational gradient” gdje je potrebno upisati koordinate središta i kut rotacije. Sa kutom rotacije se treba poigrati dok ne dobijemo smisleni rezultat. U mom slučaju to je bio kut od 22 stupnja.

Rotational gradient u Irisu

Na mojoj snimci nema baš previše detalja, no ipak se vidi par mlazova, a do izražaja je došao vanjski omotač koji je s lijeve strane zgusnutiji, a desno u smjeru erupcije difuzniji. Kvalitetnije snimke bi možda pokazale i strukturu unutar najsjajnijeg dijela komete koja se ovdje tek nazire.