Croatia, Full of Stars

Na ponovno održanoj radionici astrofotografije u Korenici, opet sam objašnjavao kako napraviti dobre fotke uz “običnu” opremu, tj. bez teleskopa. Širokokutni pogledi na pejzaže sa zvjezdanim nebom u zadnjih nekoliko godina postali su popularni u svijetu. To su prije svega omogućili moderni aparati kojima je digitalni šum jako dobro kontroliran na visokim ISO osjetljivostima. Osnovne smjernice jednostavne astrofotografije stativa pročitajte u mojim člancima Jednostavna astrofotografija (1) te Jednostavna astrofotografija (2).

Međutim, malo je takvih astrofotografija snimljenih iz Europe. Po internetu uvijek prednjače fotke iz nacionalnih parkova SAD-a koji se nalaze daleko od svjetlosnog onečišćenja gradova. Zbog guste naseljenosti, u Europi je to puno teže napraviti, no u Hrvatskoj još uvijek ima tamnog neba gdje se može vidjeti Mliječni put.

Spomenik na Petrovoj Gori sa prekrasnim zvjezdanim nebom.

Mnogi turisti koji kod nas dođu na more pamte upravo bistre noći osute zvijezdama. Na žalost, trend pretjeranog osvjetljavanja šetnica uz more polako kvari taj doživljaj pa se više ni iz manjih gradova zvijezde ne vide dobro. Naravno da nam je javna rasvjeta potrebna, no ako je diskretna i ne svijetli prema nebu, posjetitelji će kući i dalje nositi priče o Mliječnom putu i zvjezdama padalicama koje iz svojih velegradova više ne mogu vidjeti.

Nedovršena zvjezdarnica u Korenici.

Ovih ljetnih mjeseci pokušati ću ufotkati takve prizore. Iskoristio sam varijaciju slogana turističke zajednice da bih svratio pažnju na važnost očuvanja noćnog neba – Croatia, Full of Stars. Turistička ponuda nije samo more, sunce i disko kugle. Zvjezdani prizori malo koga ostavljaju ravnodušnim, potiču na maštanje i “astronomiju zatvorenih očiju”, kako je to rekao naš najpoznatiji znanstveni edukator Korado Korlević.

Konjunkcija Venere i Jupitera kod spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu.
Konjunkcija Venere i Jupitera kod spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu.

Pratite hashtag #croatiafullofstars na mom Instagramu ili Facebooku, a svakako pokušajte i sami uhvatiti takve prizore dok je to još moguće. U borbi za profitom naučili su nas da se divimo lampicama ispod naših nogu, da ih kupujemo još i još jer to je za “naše dobro”. Gledanje u zvjezdano nebo nepoželjno je budući da tada ne vidimo reklame već se propitkujemo o beskraju svemira i da li možda baš sada netko nas gleda natrag ili je ta zvijezda već odavno nestala dok svjetlost putuje tisućama godina prema znatiželjnim očima.

Sirius u zviježđu Velikog psa kod kapelice sv. Jakoba na Medvednici.
Messierov maraton ispred zvjezdarnice Tičan.
Mliječni put sa Petrove gore
Tragovi zvijezda iznad spomenika na Petrovoj gori.
Zviježđe Perzej.
Tragovi zvijezda i magla osvjetljena umjetnom rasvjetom u Zagorju.
Messierov maraton ispred zvjezdarnice Tičan.
Tragovi zvijezda na star partyu na Petrovoj gori.
Tragovi zvijezda i satelit snimljeni sa Petrove gore.
Prelet Međunarodne svemirske postaje u Nazorovoj ulici u Zagrebu.
Mliječni put na Petrovoj gori.
Zviježđe Orion.
Konjunkcija Venere i Jupitera kod spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu.
Nedovršena zvjezdarnica u Korenici.
Zviježđe Kočijaš.
Tragovi zvijezda iznad zvjezdarnice Tičan. Mamiya 6×9, 400 ASA, 3h ekspozicije.
Zvjezdano nebo iza devastiranog spomenika na Petrovoj gori.

Barndoor test

Za radionicu astrofotografije potrudio sam se napraviti barndoor ili scotch montažu za jednostavno praćenje do desetak minuta ekspozicije. Detaljnija objašnjenja za izradu biti će uskoro u posebnom postu, no za sada mogu reći da stvar funkcionira odlično. Izvor informacija mi je bio stari web Miljenka Kiša pa ako ste nestrpljivi pogledajte tamo.

Nakon duljeg vremena zvijezde su se smilovale i otišao sam na Sljeme isprobati montažu. Barndoor zbilja nije neka velika mudrost, no ipak je zadovoljstvo kada se napravi nešto tako jednostavno, a rezultati budu dobri.

barndoor
Gotova barndoor montaža

Nebo na Sljemenu nije nikada savršeno, no bilo je sasvim ok s obzirom da su cijeli dan na nebu visili dosadni cirusi. Mliječni put se čak slabašno nazirao. Sasvim dovoljno za testiranje montaže, ali na kraju me rezultat ugodno iznenadio:

sve-mala
Maglice u Labudu. Modificirani Nikon D5100, ISO 800, 50mm, f/5,6, 5x2min

Samo per ekspozicija sa vrlo konzervativnim postavkama: ISO 800, f/5.6, ekspozicije od dvije minute, a maglice u Labudu su nakon pažljivije obrade jako dobro vidljive. Ovo je svega deset minuta ukupne ekspozicije kroz fiksni 50mm objektiv.

Praćenje je potpuno ručno, ravnomjernim okretanjem kotača (poklopca kantice jogurta) jednom u minuti mogu se dobiti savršeno oštre zvijezde. Evo crop u 100% rezoluciji:

sve-cropDvije minute nije puno, ali za usporebu napravio sam kratku animaciju kako izgleda isti dio neba bez praćenja i nakon dvije minute ručnog šarafljenja kotača barndoora (kliknite na fotku):

barndoor-usporedba-animacija
Maglice u Labudu, 50mm objektiv, 2 min sa i bez praćenja

Dugo se bavim astronomijom i astrofotografijom, no moram priznati da nisam vidio češću upotrebu barndoora. Osim nekoliko početnih pokušaja montaže su ostale zaboravljene i neiskorištene. Šteta, jer uz par dasaka i malo šarafljenja svatko može napraviti jednostavnu montažu za povremenu astrofotografiju. Komercijalne montaže koštaju oko 400 USD/EUR što mi se čini zbilja puno, a uz malo truda i ovakva montaža se može motorizirati i napraviti još učinkovitijom.

Evo još nekoliko primjera fotografija koje sam kasnije napravio sa tom barndoor montažom:

Zviježđe Perzej.
Komet Lovejoy, 7×2 min ekspozicije.
Zviježđe Orion.
Zviježđe Kočijaš.
Kasiopeja

 

 

Astrofotke sa Tičana

U organizaciji zvjezdarnice Višnjan, 6. travnja organiziran je deveti Messierov maraton sa livade ispred opservatorija Tičan. Nisam se natjecao, već sam iskoristio priliku okinuti poneku fotku za nove timelapse snimke. Koristio sam Nikon D600, zoom objektiv na širokokutnih 24mm, f/4 i ekspozicije do 10 sekundi kako zvijezde ne bi ostavljale prevelike tragove.

Evo snimke Oriona uz svjetlosno onečišćenje koje osvjetljava oblake, što je ispalo dosta efektno:

Orion - TičanKako se ispred zvjezdarnice stalno šetalo sa lampicama, iskoristio sam priliku da snimim ljude dok svjetle sa crvenim lampicama i stoje ispred ulaza. Na sljedećoj fotografiji kombinirao sam 4 uzastopne snimke u Photoshopu koristeći ih kao zasebne layere sa “lighten” modom blendinga. Da je samo ostalo na tome, rezultat bi bio ovakav:

Tican-originalNije loše, ali kako su se ljudi micali i svijetlili na nekim dijelovima im je to osvjetljenje zbog “lighten” opcije prešlo preko tijela. Ljudi zbog gibanja na duljim ekspozicijama ionako izgledaju kao duhovi, međutim ovdje ima i nezgodnih efekata – osobi ispred drveta kao da fali pola glave…zato sam se odlučio na nekim dijelovima koristiti maske kako bi se blokirao efekt prelaženja svjetlosti preko nekih osoba. Usput sam u obradi malo promijenio izrez (crop) te elektivno obradio posebno nebo, a posebno “zemaljski” dio:

TičanTrebao sam malo pažljivije obrađivati jer se čini da je možda malo prevelika razlika u boji između neba na horizontu i onoga oko kupole, ali kako sam obrađivao sve zajedno tako se “obradilo” i crvenkasto svjetlosno onečišćenje uz horizont. Sve u svemu, zadovoljan sam, a vi slobodno ostavite komentar :paint:

PANSTARRS i kapelica sv. Jakoba

Jučer sam sa malobrojnom ADI ekipom išao na Medvednicu kod kapelice sv. Jakoba pokušati vidjeti i snimiti komet PANSTARRS. Usprkos prognozi veći dio neba je bio bez oblaka, ali kad smo stigli do kapelice vidjeli smo oblake točno na zapadu u smjeru gdje bi se trebao nalaziti komet. Usprkos intenzivnom traganju u razdoblju od 18h do 19h, nismo ga uspjeli pronaći niti dalekozorom niti na fotografijama. Budući da ga je Vedran uspio snimiti iz Vukovine, čini se da je iz naše perspektive bio direktno iza oblaka.

Kapelica sv. jakoba je vrlo fotogenična, pa smo iskoristili bistro vedro nebo kako bi okinuli par fotogeničnih snimki kapelice sa zvijezdama na još ne potpuno tamnom noćnom nebu:

Kapelica sv. Jakoba i SiriusNa gornjoj fotki sam kombinirao dvije ekspozicije. Jedna je kratka od 8 sekundi da se dobije tamno nebo i zvijezde bez tragova, a druga je od 30 sekundi kako bi se vidjeli neki detalji na kapelici i drveću. Sličnu fotku je napravio i Vid sa širokokutnim objektivom i svojim novim OM-D fotićem, a Aleksandar je također fotkao iz blizine kapelice. Nismo dugo ostali jer je bilo jako hladno. Bez obzira što nismo vidjeli komet, vratili smo se sa par dobrih fotki, zadovoljni što smo ipak iskoristili ovo malo vedrog neba.

 

Pomrčina Mjeseca, 21.2.2008.

Jučerašnja potpuna pomrčina nije baš bila povoljna za područje Hrvatske. Sa početkom parcijalne pomrčine oko 2:50 i totalitetom oko 4:00 ujutro po lokalnom vremenu, samo su najuporniji odlučili biti budni. Najviše zbog razloga što će sljedeća potpuna pomrčina biti tek u prosincu 2010. godine! Odlučio sam da ću se ipak probuditi na vrijeme jer ipak nisam toliko lijen da čekam gotovo tri godine na sljedeću priliku za fotografiranje 🙂 Odlučio sam se na jednostavan pristup, bez previše opreme (što je značilo da sam jedva uspio svu aparaturu u jednom pokušaju dovući do auta). Dalekozor za vizualno promatranje, srednjeformatni fotoaparat Mamiya Super 23 (kojeg mi je nesebično posudio Korado Korlević) za fotografiranje sekvence pomrčine i termosica sa čajem (Towkok Assam, preporučam).

Snimanje sekvence pomrčine je uvijek zanimljivije ako je u fotografiji uključen okoliš – panorama grada, prirode i sično. Iako je pomrčina bila u ranim jutarnjim satima, to je zapravo značilo da će Mjesec biti relativno nisko i da će se lako uklopiti u fotografiju sa “zemaljskim” elementima. Odlučio sam se snimati sa sjevernog nasipa Save (pokraj Močvare) jer je na mostu previše puhalno – a već je i bez vjetra noć bila jako hladna.

Mamiya_Super_23

Mamiya Super 23 je odličan srednjeformatni fotoaparat (format 6×9) sa izmjenjivim držačem filma i naravno objektivima. No budući da sam navikao na fotoaparate kojima se mijenja samo objektiv, uredno sam prvi dio pomrčine snimio na metalnu pločicu koja štiti da svjetlost ne dođe do filma kada držač nije na aparatu 😀 U prijevodu – svjetlost nije stigla do filma i ništa se nije snimilo! 😀

Pomrčina MjesecaSekvencu faza pomrčine Mjeseca sam snimio u razmacima od 6 minuta. Ekspozicije sam odredio prema tablici sa web stranice Mr. Eclipse. Na parcijalnim dijelovima odmah nakon kraja totaliteta sam produžio vrijeme ekspozicije za još jednu blendu – trebao sam tako do kraja pomrčine jer su smetali tanki oblaci i nažalost sekvenca ne izgleda ujednačeno.

Svejedno, zadovoljan sam rezultatom jer sam barem nešto uspio snimiti 🙂 Nažalost, rasvjeta na nasipu za koju sam mislio da će biti “fotogenična” je ispala prilično ružna. Ipak, pomrčina je bila zanimljiva..počevši od činjenice da sam se probudio oko 2h ujutro vjerojatno među prvima u ZG 🙂 pa do joggera na nasipu koji su me u 5 ujutro pitali je li to sad možda pomrčina. I na kraju, naravno, odličan jutarnji burek kojeg je donio Dag nakon što je on pofotkao pomrčinu sa Cmroka 😉

Double Cluster i maglice

Na Petrovoj Gori smo se našli Matija, Dag i ja sa istim ciljem – snimiti maglice u blizini double clustera. Matija je snimao digitalcem kroz ED80 i njegov rezultat možete vidjeti na njegovim stranicama. Dag i ja smo snimali srednjim formatom na film. Fotografija koju vidite ovdje je samo crop područja oko double clustera i maglica. Snimao sam sa Pentax 6×7 srednjeformatnim fotoaparatom, 150mm objektiv, dvije ekspozicije od 45 minuta na Kodak E200. Snimke su kombinirane u Registaru, obrađene u PixInsightu i Photoshopu.